TEST PLAY
Dead Space 3
Miodrag KUZMANOVIĆ
1. mart 2013.

Dead Space 3 je žrtva straha. Straha da neće biti dovoljno strašan, straha da neće biti dovoljno isplativ, straha da će publika igru proglasiti već viđenom i monotonom.... Svi problemi sa igrom i svi upitnici u pogledu njenog dizajna uzrokovani su drhtavim izdavačem i cvokotavim developerom koji nisu bili sigurni u sebe i svoju veštinu, te su etablirano (i iščekivano) survival horror iskustvo mutirali u šuter sa horor elementima i tonom dijaloga. Sa pucačinom se ne može pogrešiti, right?

Žrtva straha.

Treće poglavlje priče o Markerima i Nekromorfima našeg junaka Isaka i njegove nove drugare, nakon kraćeg uvoda u mesečevoj koloniji, baca u dve krupne sadržajne celine - ruinirane ostatke flote brodova u orbiti ledene planete Tau Volantis, i njenu površinu, gde je zlosrećna ekspedicija pre dve stotine godina prvi put došla u kontakt sa Markerima i završila kao svako ko se uhvatio u kolo sa tim vanzemaljskim zlom. Isakova motivacija da spase svet i sazna tajnu njihovog porekla više ne leži u sferi jurcanja za duhom mrtve supruge, već za suknjicom cice sa kojom je završio Dead Space 2. Eli Langford ga je otkačila audio porukom u uvodu igre i otišla da juri Nekromorfe, kontakt sa njenim timom je izgubljen, a njen novi momak kapetan Robert Norton zna da jedino Isak može da pomogne da sve ponovo bude u redu k’o u Beču. Uvod je grčevit, nategnut i neuverljiv, ostatak igre nije ništa bolji, a smisleni kraj je u poslednjem trenutku upropašćen nepotrebnim cliffhangerom, koji vam sledi nakon deset minuta creditsa.

Rekosmo već da gameplay sada više podseća na pucačinu, a manje na survival horror. Početak strimlajninga vidimo u municiji koja je sada univerzalna za svo oružje, sa mogućnošću za saginjanje, zauzimanje zaklona i prevrtanje po tlu, obiljem ljudskih protivnika (Unitologisti) sa kojima ćete se napucavati s distance, kao i sa resursnim sistemom koji štednju municije čini izlišnom. Dakle, igra više vuče na Gears of War, a manje na Resident Evil, što je dizajn koji nam se ne dopada.

Gameplay sada više podseća na pucačinu, a manje na survival horror.

Jedan od retkih uspelih elemenata igre je crafting oružja, dodataka za njega i potrošne robe (municija, stazis punjenja, HP paketi...). Oružje pravite iz delova/modula ili sirovih resursa koje nalazite usput, pojačavate ga dodacima za dmg, reload, veličinu šaržera i drugim, i menjate mu karakter modifikacijom usta cevi (npr. modul za projektilsku municiju može postati sačmara, minigan ili automat). Ovaj sistem dozvoljava neviđeni stepen slobode i predstavlja nešto što bi vredelo kopirati u akcionim igrama u širem smislu.

Za kompletiranje igre sa svim opcionim misijama biće vam potrebno dvadesetak sati, što je cifra do koje se nije stiglo normalnim dizajniranjem sadržaja, već njegovim beznadežnim rastezanjem, pogotovo u poslednjoj trećini igre, kada će vas štrapaciranje po identičnim hodnicima i stalni backtracking podsetiti na Halo, „How I met your mother” ili neku treću aktivnu ili pasivnu TV gnjavažu.

Krupan problem Dead Spacea 3 je činjenica da nije strašan.

Umesto pomalo čudnog multiplayera iz DS2, trojka donosi samo mogućnost co-op igranja single player kampanje, koju igrač B odrađuje u ulozi narednika Džeka Karvera, ključnog NPC-a u solo varijanti igre. Kooperativno igranje otvara vam nekoliko misija koje vam nisu dostupne ako igrate sami.

Krupan problem Dead Spacea 3 jeste činjenica da nije strašan. Horor je predividljiv i već viđen, a survival je obezbeđen novim sistemom resursa i municije, koji donosi obilje svega. Od početka do kraja, igra vam razvija jedan jedini uslovni refleks - ako aktivirate neki mehanizam ili pritisnete taster koji odmotava dešavanje, iz obližnje ventilacije/rupe u zemlji/rupe u plafonu iskočiće omanji talas protivnika, koji ćete smlatiti i nastaviti dalje. DS3 nije ni grozan u smislu creva, limfe i otkinutih udova, niti u smislu suspensa i neizvesnosti koji su u velikoj meri utuljeni „društvenim” karakterom sadržaja i sistemom „prekidač -> nasilje -> idemo dalje”. Osećaj teskobe, beznađa i fejsles horora u tihim zarđalim hodnicima keca ublažen je u dvojci, a u trojci ga je dokusurilo radio-čavrljanje. Autorima nije bilo dovoljno to što u svakom chapteru imate po jedan ili dva „reuniona” sa ekipicom koja se stalno smanjuje, već su rešili da vam samoću prekrate radio-dijalozima, koji su 30 odsto smisleni i 70 odsto isprazni i van karaktera (Nortonovi tripovi da Isak planira da mu otme devojku, bez obzira na sveopšti haos i smrt). Blablala, on and on, truć-bla-bla-bla... Kako tvorcima igre nije bilo jasno da se time baca ćebence na hladna ramena straha i neizvesnosti?

Motivisani strahom od neisplativosti i željom za „monetizacijom targetirane demografije”, Electronic Arts kravate odlučile su da u igru, pored desetak Day-1 DLC-ova sa oružjem, kostimima i drugim glupostima koji se separatno prodaju za po pet dolara, ubace i mogućnost pazara crafting resursa. Ako vam nedostaje virtuelni tungsten, metal, poluprovodnici ili gel, možete pljucnuti realni novac i napraviti dream komadić oružja o kojem ste budni sanjali... Da nije glupo i nepotrebno (igra je laka kao perce), bilo bi bezobrazno.

Dead Space 3 je komercijalni kliše, made by studio koji je izgubio bitku sa moćnim izdavačem i njegovim ultimatumima da se igra na sigurno i ne rizikuje. Time se krug Electronic Artsove „Operacije šarm”, započete pre pet godina prvim Dedspejsom, uspešno zatvorio, uz kolektivni uzdah olakšanja i nas i njih. Nekako je lakše kada ne glume da su sa iste planete kao i mi...


...još jedno mišljenje
Savremeni igrač video igara je čudna zverka kojoj je teško udovoljiti. Kada nastavak popularne igre suviše podseća na prethodne, ne valja, jer onda igra „nije inovativna” i sledi rečenica: „Pa ovo je isto kao ono pre”. Kada igra ima gomilu novih i redizajniranih momenata, opet ne valja, te sledi: „Bah, nije trebalo ništa da diraju”, i „Ranije igre su bile bolje”. Sa DS3, Electronic Arts je pokazao da ne želi samo da „na’rani svinje”, već je u dizajn treće igre uvrstio priličan broj novih momenata, dovoljno da serijalu daju potrebnu svežinu i radnju pokrenu u nekim novim i interesantnim pravcima.
Osim promenjene dinamike igranja koja donosi atraktivnije osmišljene nivoe, što tera na napredovanje i otkrivanje šta vas novo očekuje iza sledećeg ćoška, dobrodošla novina je i prisustvo mnogo sporednih NPC likova, koji su odlično implementirani u univerzum trojke i od Isaka više nisu odvojeni staklima, pregradama i vratima koja se zatvaraju u poslednji čas (o co-op režimu da ni ne pričamo). Takođe, specifičan dizajn pojedinih klastera nivoa daje mnogo prostora za slobodno istraživanje i odrađivanje sporednih misija, što takođe nije postojalo ranije.
S druge strane, nisu svi novi izbori odrađeni na podjednako zadovoljavajući način. Legendarno komadanje udova raspomamljenih Nekromorfova istrivijalizovano je utiskom da se dotični sasvim dobro raspadaju i umiru i klasičnim roštiljanjem bilo gde po telu. Napredno apgrejdovanje i kreiranje oružja nekako je previše u fokusu igre i potencira ionako previše akcion karakter cele stvari, a hermetični dizajn pojedinih nivoa pati od suviše jednoličnog izgleda.
Aleksandar DINIĆ
Platforma:
PC, Xbox 360, PlayStation 3
Potrebno:
Pentium 4 / 2,8 GHz ili ekvivalent, 1 GB RAM-a, GeForce 6800+ ili ATI X1600 Pro
Poželjno:
Intel Core2Duo ili ekvivalent, 2 GB RAM-a, GeForce 8800 GT ili Radeon 3800+
Veličina:
12 GB download
Adresa:
www .deadspace .com
69
PRETHODNI TEKST
SLEDEĆI TEKST
Najčitanije
Igre
Telefoni
Hardver
Softver
Nauka
Aktuelno štampano izdanje
JUN 2025
Doom: The Dark Ages
Doom iz mračnog doba drugačiji je od svih drugih Doomova, jer je Slayer koncipiran kao tenk sa štitom...
Clair Obscur: Expedition 33
Estetika Belle Époquea, gameplay u skladu sa kanonima JRPG-a, vrhunsko pripovedanje i ljubav prema igrama...
Computex 2025, Tajpej, Tajvan
AI NEXT
Ovaj, nekada ultra-PC-specifični sajam, odavno se proširio na srodne tehnologije, biznis rešenja i digitalne usluge, postavši varijanta azijskog C...
Gigabyte GeForce RTX 5070 Gaming OC 12G
Višak samopouzdanja
Kartica je sa hardverske strane vrlo kvalitetna, ali ništa ne može da nadomesti nedostatak snage „pod haubom”...
Asus ProArt P16 (H7606WP)
Pronalazak neverovatnog
Novi ProArt P16 donosi moderna rešenja, u dobro usaglašenom odnosu gabarita i performansi – alatka koju ćete sa ponosom nosati sa sobom...
Logitech ProX Superlight 2
Sve udvostručeno
Ovaj miš predstavlja jasnu indikaciju da najveći proizvođač ne želi da napusti nijedan segment tržišta...
Winhance 25.05
Popravka Prozora
U pitanju je alatka koja omogućava da se brzo rešite (većine) bloatwarea, ali i da obavite optimizaciju rada Windowsa...
TCL NXTPAPER 11 Plus
Momak za sve
Ovo bi bio najbolji tablet „za te pare” i da košta 100 evra više...
.rs: Beogradski prevoz na Yandexu • Srbija u SEPA • Loši primeri digitalizacije
Unapređeno e Zakazivanje
Beogradski prevoz na Yandexu • Srbija u SEPA • Loši primeri digitalizacije
Google Mariner, Google Astra i AI autonomni agenti
Uspon tihog softvera
Umesto kliktanja stručnog lica, softver će, već ove godine, u tihom, gotovo nečujnom načinu rada - završavati posao...
Fatal Fury: City of the Wolves
Fatal Fury je oduvek bio čudna cvećka u svetu borilačkih igara; takav je i ostao...
Arc Raiders
Novi extraction shooter iz pera autora dobrih delova franšize Battlefield (i potcenjenog The Finals)...
© 2025 Svet kompjutera. Sva prava zadrzana.
Novi broj - Arhiva - Forum - O nama