Nemačka softverska grupa Magnussoft u svom proizvodnom repertoaru ima sijaset shareware ostvarenja najrazličitijeg sadržaja, kako za PC tako i za Mac računare. Ipak, pažnju su nam privukla dva, uslovno rečeno, retro ostvarenja koja će obradovati sve ljubitelje starih igračkih hitova, a prvenstveno bivše vlasnike Amige 500 i Commodorea 64. Zbog svoje jedinstvene organizacije, Amiga Classix 4 i C64 Classix su kao stvoreni za početnike i one koji su oduvek želeli da probaju igre s drugih platformi na PC-u, ali im je rad u emulatorskom okruženju predstavljao „kost u grlu”. Ideja koju su odgovorni ljudi u Magnussoftu imali nije nova, međutim, ne možemo reći da smo u poslednje vreme videli neko slično ostvarenje vredno pažnje. O čemu se zapravo radi? Autori programa su na jednom mestu sakupili hrpu hit igara s obe platforme, osmislili su grafičku i zvučnu košuljicu i sve to upakovali u jednostavan korisnički interfejs. Na taj način, korisnici su dobili priliku da igre automatski startuju prostim odabiranjem željenog naslova s liste, bez prethodnog odlaska u emulator, podešavanja (brojnih) opcija, downloadovanja ROM-ova i sličnih zamarajućih sitnica. Ukratko rečeno, sve je automatizovano i, što je najznačajnije, funkcioniše kao švajcarski sat. Amiga Classix 4 Pokretanje igara pisanih za Amiga računare na PC-u spada verovatno u najzahtevnije procese, bar kada su krajnji (manje iskusni) korisnici u pitanju. Iako na emulatorskoj sceni postoji sijaset odličnih programa koji će uspešno izvršiti startovanje 90 procenata igara, problem leži u pravilnom podešavanju mnogobrojnih opcija (proces je često potrebno ponavljati za svaku igru ponaosob). Ako na sve to dodamo i probleme sa downloadovanjem potrebnih Kickstart ROM-ova, dobićemo sasvim dovoljno razloga da od procesa emulacije odustanemo. Upravo zbog toga autori Amiga Classixa osmislili su način da korisnicima pruže priliku da pokretanje igara obave bez zamarajućeg prčkanja po opcijama i susreta sa pojmovima koje ne razumeju. Sve što treba uraditi jeste odabrati željenu igru sa spiska i kliknuti mišem na dugme play (čak i ovde postoje dve automatizovane varijante: igranje uz kombinaciju tastature i miša ili džojstika i miša). Kao emulator iskorišćen je čuveni WinUAE (u verziji 0.8.27), a igre se automatski pokreću u fullscreen modu. Da nema autentične info linije u donjem desnom delu ekrana, mnogi ne bi ni posumnjali da se radi o emulaciji.Pored odlično rešenog načina za odabir i automatizovano pokretanje igara, autori se moraju pohvaliti i kada je reč o implementiranju propratnih detalja. Tako klikom na bilo koju igru na ekranu „iskaču” informacije o proizvođaču, oficijelnoj Web prezentaciji na kojoj se može potražiti više informacija, godini izdavanja, a u nekim slučajevima postoji i kratko uputstvo za igru, opis komandi i ostale važne sitnice. Od velikog značaja je i postojanje snimka ekrana za svaku igru, te na taj način imate i vizuelnu potvrdu onoga što ste tražili. Amiga Classix 4 sadrži ukupno 128 igara, podeljenih na pet kategorija (Action, Adventure, Arcade, Sport i Strategy + Sim), i 66 demoa, a zaista je vrlo teško pronaći neki naslov koji u svoje vreme nije bio veliki hit. Tu su: Battle Squadron, Cybernoid, Hybris, Nebulus, Another World, Beneath a Steel Sky, Lure of the Temptress, Pinball Dreams (i svi nastavci), Valhalla, P.P. Hammer, Airbus A-320... Inače, po rečima odgovornih, Magnussoft se potrudio da od svih zvaničnih izdavača dobije dozvolu za uključivanje i distribuciju originalnog materijala na ovakav način pa postojanje velikog broja probnih (demo) verzija igara dobija smisao. Jedino je šteta što se za igre kao što su Alien Breed 2, Apidya, Flashback, Ishar 2, Pang, Parasol Stars, Pang, Worms, Xenon 2: Megablast nije našlo načina da budu u punoj varijanti. C64 Classix „Debeljkovo” izdanje krasi čak 558 igara i pratećih programa, uredno sortiranih u šest kategorija (Action, Adventure, Arcade, Sport, Strategy & Mind i Special). Kao i u slučaju Amige, primenjeni komandni interfejs odlično obavlja svoj posao, pa je pored spiska igara na ekranu moguće videti i podatke vezane za originalnog proizvođača (u većini slučajeva postoji link ka oficijelnom sajtu), godinu izdavanja, kratko uputstvo (odnosno opis igre) i, naravno, veliki snimak ekrana koji govori više nego hiljadu reči.Za razliku od Amiga Classixa, autori su pomalo podbacili kada je izbor igara u pitanju (očigledno im je bio bitniji kvantitet od kvaliteta). Iako moramo priznati da je zaista teško zadovoljiti sve ukuse i probrati najbolje primerke iz gomile „debeljkovih” hitova, nepostojanje nekoliko velikih hitova može se opravdati jedino željom autora da u skorije vreme izbace „nastavak” (na kraju krajeva, i Amigino izdanje dostiglo je već verziju 4). Čak i u ovakvom obliku, C64 Classix će oduševiti većinu Commodoreovih poklonika. Pomenućemo samo neke od hitova koji su našli svoje mesto u ovoj kompilaciji: 1942, Airwolf, Katakis, Ghosts’n Goblins, Space Harrier, Turrican, Bomb Jack, Chuckie Egg, Frogger, Paperboy, Out Run... Posebno zanimljiva kolekcija igara nalazi se u odeljku Special jer sadrži naslove izdate nakon zvaničnog propadanja firme Commodore, a svi su delo čuvenog Richarda Baylissa. Među obiljem ostvarenja nalaze se i primerci izrađeni tokom prošle i pretprošle godine, što je dovoljan dokaz da C-64 scena i dalje živi. Kada je reč o propratnom materijalu, tu su tekstovi o istoriji firme Commodore, storija o njihovoj liniji osmobitnih računara, ali i četiri video-zapisa (u trajanju od preko 30 minuta) na kojima je zabeleženo, iz prve ruke, prelaženje igara Celanup Service, Ghosts’n Goblins, Katakis i Thundercats. Kao što smo već više puta napomenuli, pokretanje igara je automatizovano, a kao motorna snaga iskorišćen je po mnogima najbolji Commodore 64 emulator današnjice, VICE (verzija programa je 1.16). Razlika u odnosu na Amiga Classix 4 je u tome što se emulator u ovom slučaju ne diže automatski u fullscreen modu tako da je pristup podešavanjima i dodatnim funkcijama utoliko očigledniji. |