Program veličine 100 KB namenjen čitanju imena onog ko vas zove zvuči previše lepo da bi se zaobišao. Glavni ekran ne nudi ništa osim nekoliko informacija o programu i autoru, kao i dugme za puštanje primera. Sve se nalazi na drugom tabu u kojem su izlistane opcije programa. Talking Caller ID je moguće podesiti da priča za sve pozive, za kontakte iz imenika, za izabranu listu kontakata, kao i samo za kontakte kojih nema u imeniku. Moguće je uneti tekst koji će se izgovoriti pre, kao i posle imena kontakta koji vas poziva. Za pozive čiji se broj ne ispisuje, takođe je moguće ukucati poruku koja će biti izgovorena. Sledeće podešavanje tiče se broja ponavljanja teksta – 1, 2, 3, 5 ili beskonačno puta. Poslednje dve opcije tiču se glasa koji čita – njegove brzine i visine. I to je sve. Kada budete zadovoljni podešavanjima, ne morate ništa više da radite. U trenutku kad telefon zazvoni, Talking Caller ID će preko melodije zvona da izgovori tekst koji ste mu definisali. Sve zvuči odlično – mali program, radi ono što treba... očekujete i jedno „ali”, zar ne? U ovom slučaju, „ali” je to što je program neupotrebljiv na našim prostorima. Jezik za čitanje kojim se ovaj program služi je engleski. To znači da će svako slovo sa dijakriticima (tzv. naša slova) biti izignorisano, a ostatak će biti pročitan po engleskim pravilima, tj. zvučaće debilno. Ovo, naravno, ne znači da ne program nema zabavni potencijal...Ivan ČABRILO | | |