Atletska staza za procesore Čini nam se da je ne tako davno situacija sa benchmark programima bila znatno jednostavnija nego danas. Tačno se znalo koji se program za šta koristi, kako se tumače rezultati, na koji način se podešavaju opcije. Iako niste imali preveliki izbor, na osnovu iskustava drugih mogli ste da zaključite kako valja setovati opcije i iz programa izvući zaključke na osnovu kojih možete doneti valjani sud.Onda su se desile dve stvari i poremetile idilu. Autori programa uvideli su da imaju ogromnu bazu korisnika i da se na njima može dobro zaraditi. Počelo je nadograđivanje testova, izbacivanje sezonskih verzija programa – sve praćeno paprenom cenom. Međutim, ispostavilo se da je to tek vrh ledenog brega, jer je osnovni problem nađen u činjenici da autori ovih alata (čast izuzecima) sarađuju sa proizvođačima hardvera i na taj način tweakuju dobijene rezultate. Automatski se rodila potreba za alternativnim rešenjima koji su počeli da se pojavljuju na sve strane... Geekbench je jedno od tih alternativnih rešenja i, iako nije besplatno, predstavlja dobru polaznu osnovu. U pitanju je cross-platformski alat koji postoji u verzijama za sve široko korišćene desktop sisteme, pa čak i za mobilnu, Android te iOS platformu. Najzanimljivije od svega je to što se program može poručiti u svojevrsnom bundleu koji podrazumeva verzije za Windows, Mac OS X i Linux, što govori da je on namenjen i administratorima, testerima i drugim naprednim korisnicima koji imaju potrebu za upoređivanjem rezultata na različitim platformama.Program se bavi isključivo testiranjem brzine procesora i u tom poslu koristi tridesetak testova podeljenih u tri kategorije: rad sa pokretnim zarezom, rad sa celim brojevima i rad sa memorijom. Umesto da koriste standardne, generičke testove, u Primate Labsu su se odlučili na razvijanje sopstvenih algoritama koji procesor stavljaju na muke veoma bliske onima koje se sreću u realnom radu. Tako testovi obuhvataju simuliranje rada sa kompresovanim datotekama, različitim vrstama enkripcija, potom naročitim formatima grafičkih zapisa i filtera i slično. Najzanimljivije od svega je to što program zahteva minimalno angažovanje korisnika u procesu merenja performansi. Na glavnoj radnoj formi imate samo jednu opciju – da odaberete 32-bitnu ili 64-bitnu kolekciju testova. Nakon toga dovoljno je pritisnuti taster Run Benchmarks i penjete se na konja. Pored statusnog prozora iz kojeg se vidi koliko je vremena proteklo od početka testa i naziva trenutno aktivnog testnog modula, korisnicima ništa drugo nije vidljivo. Nema trepćućih brojki, skakutavih linija, šarenih sprajtova i ostalih džidža-bidža koje pružaju obmanjujući osećaj da se u pozadini dešava nešto važno.  | Testovi se prilično brzo kompletiraju (u našem slučaju proces je trajao nešto duže od dva minuta), nakon čega se rezultat automatski uploaduje u online bazu podataka. Ovo nam se baš i nije dopalo jer otvara pitanja sigurnosti, ali i dostupnosti servisa u određenim situacijama, ali u pitanju je trend koji se danas očigledno sve teže izbegava. Korisnicima se na uvid nudi informacija o zbirnom rezultatu, skoru postignutom u svakoj od tri podržane oblasti, ali i pojedinačnim testovima. Na taj način, stiče se opsežan uvid o brzini testiranog procesora. Naravno, rezultati mogu da se (setovanjem bazne vrednosti) uporede s ostalim rezultatima iz baze ili se mogu listati u praktično neograničenoj formi. Ovde treba pomenuti još jedan podatak koji govori u prilog Geekbencha. Naime, ovo je jedan od retkih programa iz klase koji posebno meri single, a posebnu multicore performanse procesora. To znači da ćete dobiti podatke o ponašanju srca sistema za oba režima funkcionisanja, što je prilično korisna informacija.Napredni korisnici možda će zameriti autorima što ne postoji način za odabir pojedinačnih testova, odnosno za modifikovanje liste testova. Ipak, za njih je spremljeno nešto drugo – modul „sakriven” u meniju Benchmark koji služi za kontinuirano „stresiranje” sistema zarad proveravanja stabilnosti rada. Jasno je da je ova opcija namenjena overklokerima, ali i ljudima koji sumnjaju na integritet rada procesora u određenim (čak i normalnim) uslovima. Nažalost, ova opcija je u demo verziji nedostupna, baš kao i pokretanje 64-bitnih testova. Pohvalno je što se nakon registracije programa dobija mogućnost pregleda rezultata u offline režimu. Vladimir PISODOROV | | |