Intel Core i3 2105, Core i5 2310  | Intel Core i3 2105 | Sistem nomenklature koji je relativno brzo evoluirao i postao prepoznatljiv je Intelov sistem „dobro, bolje, najbolje” u vidu i3/i5/i7 klasifikacije. Iako je u razvoju bilo određenih zapinjanja i komplikovanja oko specifikacija koje pripadaju određenim klasama, Intel je stvari „ispeglao” Sandy Bridgom. Tako se zna da je i3 Dual-Core sa Hyper-Threadingom, ali bez TurboBoosta. i5 je punokrvni Quad-Core. Ima četiri prava jezgra, nema Hyper-Threading, ali zato ima TurboBoost. Na samom vrhu, i7 je Quad-Core koji ima i Turbo i Hyper-Threading! Brend Core je zadržan, iz razloga što Intel i dalje ne želi da se liši etabliranih brendova Pentium i Celeron.E sad, u okviru samih klasa, modeli imaju svoje numeričke oznake koje počinju dvojkom, jer je reč o „drugoj generaciji” (po Intelovom brojanju) Core procesora. Potom slede neparne cifre 1, 3, 5, koje ponavljaju ono što već označavaju i3, i5, i7 – dobro, bolje, najbolje. I na kraju dolazimo do poslednje dve cifre koje označavaju članove klasa i familija. Tek tu stvari postaju zanimljive! A jedan izuzetak, koji smo gore izostavili, dovešće u pitanje naizgled sasvim racionalnu logiku Intelove nomenklature.  | Intel Core i5 2310 | Intel je krenuo sa zaokruženim numeričkim oznakama i tek su nedavno uvedeni novi modeli za familije 2100, odnosno 2300 klasa i3, odnosno i5. Tako sada, pored pomenutih inicijalnih modela, postoje i modeli 2105, odnosno 2120 u klasi i3. U klasi i5 jedini novitet je model sa oznakom 2310. Jedina razlika između modelâ i3 2100 i 2105 je u tome što ovaj potonji ima grafiku Intel HD 3000, dok originalni ima Intel HD 2000. Naredni model, nešto brži Core i3-2120, opet ima samo HD 2000.U slučaju modela i5 2310, stvari su malo jednostavnije. On je za svega 100 MHz brži u odnosu na 2300 i takođe koristi Intelovu grafiku HD 2000. Činjenica da košta isto kao i prethodni čini ga zamenskim modelom i govori o tome da će 2300 ubrzo nestati. U slučaju modela i3 nema iznenađenja. Njihove generalne performanse su identične, jer je reč o istim procesorima. Razlika jeste u domenu performansi integrisane grafike. Iako su performanse oba grafička jezgra praktično neupotrebljive, čak i u najosnovnijoj rezoluciji današnjih TFT-ova, i3 2105 je očigledno i očekivano brži u odnosu na i3 2100. Ipak, da li je ta razlika uopšte bitna? Ako uzmete u obzir to da je cena modela 2105 oko 112 evra, a da je 2100 oko 90 evra, onda se s pravom vredi zapitati zar nije pametnije tih 20 evra dodati za bolje grafičke kartice, jer se ionako ne mogu igrati igre na 20 evra skupljem i3 2105? A šta je sa i5-icama? Pa, one savršeno demonstriraju razliku između četiri prava i četiri virtuelna jezgra. Jednostavno, nikakav Hyper-Threading ne može da parira pravoj stvari. S obzirom na to da i5 ima duplo više jezgara, on samim tim raspolaže i sa duplo više keš memorije, što se takođe blagotvorno odražava na performanse. E sada, tu je i stavka isplativosti razlike u perofamansama. Intel masno naplaćuje dodatna dva jezgra, pa Core i5 procesori koštaju više od 100 evra, a neki skoro i 200. To je više od 50 procenata u odnosu na cenu najpovoljnijeg Core i3, pa se ne treba tako lako zaletati za četverojezgarce. Što se tiče „običnog” iliti kućnog korisnika koji koristi PC za konzumiranje Facebooka, Gmaila, YouTubea i ostalih izvora informisanja, a u pauzama se igra, diskutabilna je smislenost tolikog preplaćivanja. Ruku na srce, i5 je i u domenu igara brži procesor u odnosu na i3. Ne onoliko koliko je skuplji, ali je razlika ipak uočljiva, naročito ako se uzme u obzir to da smo testirali na veoma jakoj kartici. Na slabijim je i razlika manja, pa Core i3 postaje logičniji izbor. Za ozbiljne korisnike koji žive od procesorske snage nema dileme – četiri jezgra su četiri jezgra. Kakav se zaključak nameće na kraju? S tehnološkog aspekta, najjači utisak ostavila je tehnologija QuickSync. Testiranje je potvrdilo da je reč o akceleraciji implementiranoj kroz posebnu Fixed function jedinicu unutar svih Core procesora sa jezgrom Sandy Bridge, koja se tek neznatno oslanja na delove samih procesorskih jedinica, odnosno integrisanog GPU-a. To potvrđuju rezultati koji su slični bez obzira na to koji je CPU sa testa u pitanju. Najbrži je bio Core i5-2310, ali je razlika samo akademska i potiče od najvišeg radnog takta. Dakle, sama razlika u grafici HD 2000 ili HD 3000 nema uticaja. Da bi se iskoristile pogodnosti QuickSynca, neophodno je da se poklope sledeće stvari: da se koristi kompatibilni softver (Media Espresso u ovom slučaju), da se ne koristi eksterna grafička ili ako se u sistemu nalazi grafička kartica, matična ploča mora da bude kompatibilna sa Lucid LogiX Virtu drajverima (trenutno to podržava svega 15 ploča). S tržišnog aspekta, izgleda da je Intel napravio dobar posao. Ako ne računamo Core i3-2105, svi ostali procesori su dobro pozicionirani svojim cenama. Svi su brzi i efikasni, ne greju se previše i kupcima nesumnjivo donose dobru vrednost za uloženi novac. Na vama je samo da doneste odluku šta je to što želite da platite i da se na osnovu te odluke opredelite. Saša UZELAC | | |