Šta je zajedničko Crysisu i seriji „Sex and the City”? Sem činjenice da je sporedna uloga „ukrala šou” glavne, ne mnogo toga. Nalik Samanti, koja je u svakom pogledu zasenila Keri i postala miljenik publike, narednik „Psycho” Sykes je već u uvodnoj sceni originalne igre upao u oči igrača i tamo ostao do samog kraja, pretvarajući operativca Nomada u bezličnog avatara, koga je svako zaboravio posle odmotavanja end game creditsa. Crysis je imao sve što AAA naslov treba da ima, osim protagoniste kalibra Džeka Karvera (Far Cry), što se u vidljivoj meri odrazilo na restlove utiska koji su se slegli posle nekoliko meseci. Crysis će ostati upamćen po grafici i gameplay mehanici, ali doživotno osuđen na pogled kroz posnu prizmu pukog tehnološkog dostignuća bez previše duše.Potreba za ličnošću koja omogućava kvalitetnu identifikaciju u potpunosti je zadovoljena Crysis Warheadom, međunaslovom koji prati dešavanja koja su tekla paralelno sa onima u osnovnoj igri. Svako ko je igrao Crysis seća se nasilnog raspada tima Raptor i raštrkavanja operativaca po ostrvu prepunom severnokorejskih vojnika i agresivnih vanzemaljaca, a zaplet Warheada je u potpunosti fokusiran na peripetije živopisno agresivnog engleskog komandosa. S obzirom na to da je zaplet paralelan originalu, nemojte očekivati nikakva otkrovenja vezana za nedefinisani kraj originalne igre: zaplet Warheada je prilično „down to earth”, svodeći se na jurnjavu za misterioznim kontejnerom, koji Korejanci pokušavaju da evakuišu sa ostrva. Crysis Warhead, za razliku od starijeg brata, odrađen je u mnogo linearnijoj, akciono-kondenzovanoj formi, koja akcenat baca na borbu i roštiljanje, ne dajući vam previše prostora za traženje alternativnog puta kroz određeni nivo. Minimizujući prazan hod, štrapaciranje po prirodi i šunjanje u stealth modu nanoodela, Warhead vas od prve do poslednje sekunde baca u klinč masovnih bitaka sa ljudskim i neljudskim protivnicima, kombinujući spektakularne makljaže na otvorenom sa dva potpuno linearna nivoa (napušteni rudnik i automatizovani voz). Osim ispeglanog enginea koji radi bar 10 odsto brže od prvobitne verzije Crysisa, ovaj hiperakcioni spinoff ne donosi nikakve druge novine: nano odelo nema dodatnih opcija, ne postoje novi primerci oružja i protivnika, a priča ne donosi nikakav shocking revelation... Njegova osnovna vrednost je brilijantni dizajn nivoa i perfektni, beskompromisni puls čiste i nepatvorene akcije, koji je donekle nedostajao originalnoj igri. Igranje Warheada je kratko i osvežavajuće iskustvo, a njegovih sedam nivoa možete kompletirati za isto toliko (ili manje sati), ispalivši više metaka nego u višestruko dužim igrama sličnog tipa. Miodrag KUZMANOVIĆ | | |