AKTUELNOSTI<>
092007<><>

Slučaj OOXML

Dominacija standardom

Čudne pojave koje su se u poslednje vreme desile na polju Office paketa navele su nas da malo zagrebemo ispod površine

Kao lider na polju kancelarijskih aplikacija, Microsoft je odlučio da Works, svojevrsna „mini” verzija paketa Office, od svoje sledeće, devete verzije, bude potpuno besplatna. S druge strane, u okviru Google Packa može se skinuti besplatan StarOffice, Sunov office paket. Naravno da su oba poteza nastala iz želje da se zauzme što veći deo tržišta, ali – da li ima još nečega u svemu ovome?

Na softverski paket Microsoft Office ne treba trošiti puno reči. Voleli ga ili mrzeli, kada odbacimo subjektivne stavove i poimanja digitalne realnosti, ostaje činjenica da se danas milioni dokumenata prenose u njegovim formatima. Ono što većina korisnika ne zna jeste da se tu radi o binarnim fajlovima – skupovima običnih jedinica i nula. Da situaciju za početak učinimo još zanimljivijom, jedino Word u potpunosti zna da pročita šta se unutra nalazi, a isti slučaj je i sa ostalim formatima dokumenata u ovom Microsoftovom paketu. Ovaj slučaj predstavlja knjiški primer pojave zvane „vendor lock-in”, što je u prevodu potpuna zavisnost tehničkog rešenja od jednog subjekta. Naravno, postoje i otvoreni formati i standardi, koji omogućavaju slobodno i nezavisno korišćenje i implementaciju, za šta je u kancelarijskom dvorištu najbolji primer Open Document Format (ODF).

Sav taj XML

Microsoft je dugo obećavao okretanje ka XML-u (Extensible Markup Language), ali je tek poslednja verzija paketa donela zipovani XML. Ipak, čitava priča oko formata simbolično nazvanog Office Open XML (obratite pažnju na „Open”) nije samo u diskontinuitetu sa binarnim fajlovima (o čemu smo pisali pre tačno godinu dana), već i u pokušaju kompanije da novi format ustoliči kao ISO standard i time obezbedi legitimnu dugogodišnju dominaciju i kontrolu nad tržištem (čitaj: monopol).

Jedan od razloga za ovakve sumnje predstavljaju problemi sa implementacijom OOXML-a. OOXML sadrži tehnologije koje nisu javno dostupne, već su u vlasništvu i pod kontrolom Microsofta. Zato teško može da nosi prefiks Open, što je gigant mogao da reši korišćenjem brojnih otvorenih tehnologija poput W3C standarda, SVG ili MathXML. Konkretno, problemi između ostalog sežu od kompatibilnosti sa ranijim formatima, implementacije vektorske i rasterske grafike, bezbednosti, pa čak do podrške za moderne web browsere. Tagovi poput „useWord97LineBreakRules” i „useWord2002TableStyleRules” odnose se isključivo na MS Office formate i ne mogu biti nezavisno implementirani. DrawingML i VML koji se koriste za vektorsku grafiku vlasničke su tehologije, dok pojedini formati za rastersku grafiku metapodatke beleže na način koji nije do kraja dokumentovan. Za DRM (Digital Right Management) koji je primenjen u OOXML-u takođe nema specifikacija, pa druge implementacije ne mogu da koriste „DRM-ovane” dokumente. DRM je važno pitanje, pa ovakva situacija može dovesti do insistiranja na korišćenju MS Officea i njegovih formata iz navodno bezbednosnih razloga.

Standard kakav bi OOXML trebalo da postane mora biti programski nezavisan, odnosno ne može da zavisi od samo jedne aplikacije. A dosad nijedan program ili programski paket nije u potpunosti implementirao OOXML.

Otvoreni patenti

Jedan od ozbiljnih potencijalnih problema koje OOXML donosi jesu patenti. Iako je više od 6000 patenata implementirano u ovaj format, Microsoft tvrdi da neće podizati tužbe protiv ikoga ko se odluči na njihovu upotrebu. Ukoliko pretpostavimo da će Microsoft postojati doveka, ostaje problem primene delova specifikacije koji se odnose na konkretne vlasničke tehnologije (OLE, makroi, DRM) jer pitanje patenata u tom slučaju nije tačno definisano. Jednostavno, nedokumentovani delovi specifikacije, kada je ova problematika u pitanju, ostavljaju mogućnost za eventualne probleme, što je samo po sebi loše.

Lokalizacija

Iako naša zemlja nema pravo glasa da direktno odlučuje u ISO-u, ipak se „posmatraju” stavovi država koje su u položaju kao naša, što znači da mogu uticati na glasove onih čiji se stav zvanično beleži. Ozbiljnost ovog pitanja često je potisnuta u drugi plan, što je, nažalost, slučaj i sa našom zemljom. Organizacije koje se na globalnom planu ozbiljno bave ovim pitanjem pokrenule su akcije kako bi javnost, ali i standardizaciona tela bila svesna svih aspekata ovog kompleksnog pitanja. Jedan od takvih dokumenata jeste „Šest pitanja nacionalnim organima za standardizaciju”, koji je priredila Fondacija za slobodni softver Evrope i koji je dostupan na adresi www.fsfeurope.org/documents/msooxml-questions.sr.html (na srpskom jeziku). Domaća „Office Online” strana na sajtu Microsofta nudi zanimljiv link pod nazivom „Otvoreni Microsoft Office XML formati”, na kojem se mogu videti informacije o tome kako se zipovani XML odražava na svakodnevni rad u paketu MS Office, dok je za detaljnije informacije koje Microsoft nudi na ovu temu potrebno posetiti openxmldeveloper.org. Aktuelne teme vezane za proces pred ISO komisijom na globalnom nivou mogu se pratiti na www.noooxml.org.

Jedan (ni)je dovoljan

Glavni konkurent formatu OOXML je pomenuti ODF, koji se nalazi na listi ISO standarda. OOXML je uspeo da postane ECMA standard, mada je između ostalih IBM bio protiv prilikom glasanja. Svojevremeno, Microsoft je bio pozvan da učestvuje u radu na ODF-u, ali se nije odazvao. Ukoliko su namere o stvaranju otvorenog formata zaista iskrene, prirodno se postavlja pitanje zašto je Microsoft odbio rad na jedinstvenom otvorenom formatu.

Tema koja se donekle oslanja na ovu jeste i problem konvertora između OOXML-a i ODF-a. Ukoliko je stvaranje konvertora koji u potpunosti može prebaciti dokumente iz jednog formata u drugi moguće, postavlja se pitanje svrhe postojanja dva formata. Microsoft kao jedan od razloga za korišćenje OOXML-a navodi potpuno iskorišćavanje mogućnosti MS Officea, što je u direktnoj suprotnosti sa tvrdnjom da se ovaj format može u potpunosti prevesti u ODF. Ukoliko bi to bilo moguće, i sam ODF bi trebalo da poseduje mogućnosti za čuvanje struktura koje inače samo OOXML može da podrži.

Ovu problematiku su na veoma slikovit, ali ništa manje ozbiljan način ilustrovali posetioci radionice za OOXML na češkom Institutu za standardizaciju. Pred predavače iz Microsofta doneta je odštampana specifikacija OOXML-a koja je stala na šest hiljada listova A4 formata, koji naslagani jedan na drugi dosežu visinu od 70 centimetara (na slici).

Prema podacima do kojih se moglo doći u trenutku pisanja ovog teksta, SAD, Kanada, Nemačka, Italija i Velika Britanija, između ostalih, imaju negativan stav prema OOXML-u kao ISO standardu. Ukoliko OOXML postane ISO standard, Microsoft će nastaviti sa monopolom, a u slučaju da ne postane – gigant će morati da prihvati ODF kao format za svoj office paket i nastaće revolucija u office dvorištu. Ipak, sačekaćemo 2. septembar, kada bi sudbina OOXML-a trebalo da bude poznata.

Ivan JELIĆ

 
 AKCIJE
SK Case Chase: Kućište „Beogradska noć”

 AKTUELNOSTI
Slučaj OOXML
Šta mislite o ovom tekstu?

 NOVE TEHNOLOGIJE
Programi za višejezgarne procesore

 NA LICU MESTA
Otvaranje GameS prodavnice
„Imagine Cup 2007” finale, Koreja

 KOMPJUTERI I FILM
„Ratatouille”
Home / Novi brojArhiva • Opšte temeInternetTest driveTest runPD kutakCeDetekaWWW vodič • Svet igara
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontaktSaradnjaOglasiPretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opšte teme
Internet
Test Drive
Test Run
PD kutak
CeDeteka
WWW vodič
Svet igara



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera