Glavna prepreka napretku dronova, bila je i ostala dužina leta. Većina namenskih naprava u vazduhu provede manje od jednog sata. Let onih komercijalnih još je kraći, od 15 do 30 minuta. Pored stalnog igranja sa litijumskim baterijama, u povoju su i one koje se oslanjaju na vodonik, a sada se i laser pojavljuje kao potencijalno rešenje ovog problema. Američki vojni inženjeri trenutno rade na konstrukciji lasera dometa 490 metara, čiji bi se zrak usmeravao ka letelici u vazduhu. Toplotu koja se ovim putem emituje, fotonaponske ćelije na dronu generišu u elektricitet, kojim se napaja letelica.
U teoriji, rezultat ovakve tehnologije bio bi dron koji je konstantno u vazduhu. Iz vojne perspektive, prednosti su očigledne, jer se radi o bitnom faktoru pri izviđanju, atentatima i podršci pešadiji. Sa druge strane, trajno nadgledanje svakako ne može biti dobra vest za privatnost civila. Testiranja ovakvog vida napajanja počinju naredne godine i vršiće se na tlu, dok će se laserski zraci uperiti ka nebu 2020. godine. Dotle, glavni izazov ostaje toplota, koja je dovoljno snažna da ošteti letelicu. Preciznost lasera takođe je tema za razmišljanje, jer zalutali zrak u oku nekog pilota nije dobra ideja.