Forum Sveta kompjutera

Nazad   Forum Sveta kompjutera > Test Play > Role-Play

Role-Play FRP, RPG...

Odgovor
 
Alatke vezane za temu Vrste prikaza
Stara 20.10.2009, 12:06   #1
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Post [AAR] Elegastove hronike



Elegastove Hronike



07~01~1885

U poslednjih sedam dana sam doživeo više uzbuđenja nego u dva veka koja sam proživeo pre toga. Zato imam potrebu da sve to stavim na papir, mislim da će mi onda biti lakše da u potpunosti razumem sve što mi se desilo. Vilenjaci nisu navikli da se stvari odvijaju tako brzo, čak ni vilenjaci odrasli daleko od Glimerinške šume kao što sam ja. Uzbuđenja prepuštamo ljudima i polušanima. Kada sam se zaputio ka Tarantu znao sam da me očekuje drugačiji život, ali događaji u koje sam se nevoljno upleo su prevazišli sva očekivanja. A sve je počelo sa gnomom i sveštenikom.



Gnom je bio, kao i ja, jedan od putnika "IFS Zefira", mada ne mogu reći da sam ga primetio tokom putovanja. Let sam proveo uglavnom u društvu svojih sunarodnika, Drena i Belan. Iako sam bio skeptičan prema "tehnološkom čudu", poletanje cepelina je bilo besprekorno, a let lagodan. Tog dana je atmosfera bila svečarskija nego inače, ipak je bio prvi dan nove godine. Ali zabavu su pokvarili nezvani gosti. Letelice kojima su upravljali ogri (a zašto bi neko sofisticiranu mašinu poverio divljim grmaljima mi uopšte nije jasno) napale su Zefir, i ogromna letelica je brzo planula pod rafalima vatrenog oružja. Stounvolske planine su do tada bile samo lepa panorama, ali odjednom se činilo da će postati grobnica svih putnika. Ipak, sudbina je tog dana rešila da sačuva moj život.

Nekako sam izašao iz pakla srušene letelice tek sa pokojom ogrebotinom. Kada sam začuo glas iz olupine obradovao sam se da je još neko preživeo. Tada sam pronašao teško povređenog gnoma gnoma među šipkama i limom. U bunilu je pričao nepovezano, o nekakvom zlu koje dolazi. Gurnuo mi je u šaku nekakav prsten i rekao mi da "pronađem dečaka" šta god to značilo, i sa tim rečima je izdahnuo.

Tada se niotkud pojavila zakukuljena figura i počela da priča još besmisleniju priču, o proročanstvima i Odabranom. Momak se predstavio kao Virdžil, Panari sveštenik, i insistirao je da sam ja nekakva reinkarnacija legendarnog vilenjaka Nasrudina. Moj jedini susret sa Panari religijom pre toga je bilo posmatranje velikog hrama u Kaladonu, nisam znao da je cela crkva zasnovana na učenjima jednog vilenjaka. Nasrudin jeste legenda među mojim sunarodnicima, ali je neobično (i suludo, moram primetiti) da ga ljudi ovako idolizuju milenijume nakon njegove smrti. A sada je moj novi saputnik Virdžil ubeđen da se i ja nekako uklapam u proročanstva njegove crkve.

Ipak tada nisam puno razmišljao o religiji, već sam prihvatio Virdžilovu ponudu da me otprati do najbližeg naseljenog mesta, Šraudid Hilsa. Zavijanje vukova koje se čulo u daljini samo je ubrzalo moju odluku. Ipak, odlučili smo da prvo potražimo preživele. To je nažalost bila uzaludna rabota. Svi putnici su poginuli prilikom pada, beživotni leševi su ležali na sve strane. Sve što smo uspeli da nađemo su bili gnomov pasoš (koji je glasio na ime Preston Redklif), pismo koje je jedna nesrećna žena stiskala u ruci, kameru fotografa Isaka i jednu flašu vina koja je nekako preživela pad. Ostalo je bio beskorisni otpad. Osim toga našli smo i nevolju. Vukovi su namirisali lak plen i okomili se na moje mrtve saputnike. Prvi instinkt mi je bio da bežim, ali nisam mogao da dozvolim komadanje tela pred mojim očima. Zgrabio sam svoj bumerang, jedino oružje koje sam znao da koristim (mada ga do tada nisam koristio u borbi), a Virdžilu sam dobacio moj nož. Momak je bio spretniji od mene, vukovi su brzo padali dok je nož igrao u njegovim rukama. I ne samo vukovi, bilo je tu i veprova, i divljih kajta. Posle borbe Virdžil bi upotrebio isceliteljske čini, tako da bi tragovi vučjih zuba nestajali u trenutku. Moje poznavanje magije se u toj situaciji pokazalo beskorisno, i bio sam zahvalan što imam sveštenika u društvu.



Najviše muke nam je zadala borba za čarobnjakom kajta. Činima je prizvao puzavice koje su Virdžila prikovale u mestu, a onda je i sam potegao bodež. Ipak, neka sila je želela da taj dan preživim, pa je i ovaj neobični protivnik nadvladan.



Istraživanje je otkrilo i ponešto o napadačima na cepelin. Pronašli smo olupinu jedne od letelica i leš ogra koji je njome upravljao. Na letelici je bilo naznačeno ime proizvođača - Maksim iz Kaladona, ime koje mi je malo značilo. Ogr je takođe privlačio pažnju, tačnije medaljon koji je nosio oko vrata. Neobičan dizajn i neobična simbolika - oko unutar heksagrama. Tada medaljonu nisam pridavao značaj, ali sam u međuvremenu shvatio da je bitan, iako značenje simbola ostaje misterija. Virdžil mi je pokazao i altar sa Panari proročanstvom koji su podigla njegova braća. "I Nasrudinov duh će biti ponovo rođen na krilima vatre u brdima pokrivenim maglom, i vodiće poslednji boj sa zlom." Obično religiozno naglabanje, ako mene pitate, može se po potrebi tumačiti na hiljadu načina. Znam da nisam nikakva reinkarnacija Nasrudina. On je bio veliki ratnik i čarobnjak, njegovi podvizi su postali legende, a ja sam samo bibliotekar sa kojim je sudbina rešila da se poigra. Ipak nisam hteo da uvredim Virdžila i njegovu veru. Momak se nije puno razumeo u svete spise svoje crkve, i ponavljao je kako će njegov mentor, Stari Joakim, sve objasniti kad stignemo u Šraudid Hils.



Nedaleko od oltara zatekli smo još jednu živu dušu, i to vilenjaka ni manje ni više. Već sam zaustio da zatražim pomoć kad me je Virdžil zaustavio. Bio je ubeđen da je neznanac pretnja, i da je bolje da njemu prepustim razgovor. Sa oklevanjem sam to učinio, i zbunjeni sveštenik se u trenutku transformisao u pretećeg kavgadžiju. Neznanac je uplašen odjurio u nepoznatom pravcu. Iako je tada Virdžil uporno tvrdio kako nam je stranac želeo zlo, čak i kako je bio ubica, nisam mogao da poverujem u tako nešto. Sada više i nisam tako siguran. Da li se ispod njegove odore krio još jedan medaljon sa heksagramom?

...

Poslednja ispravka: Ketchua (25.10.2009 u 1:05)
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Elegast na korisnoj poruci:
Maladikt (20.10.2009)
Stara 20.10.2009, 12:09   #2
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

...



Pre nego što smo se zaputili ka rudarskom gradiću u kome je trtebalo da nas čeka Stari Joakim, zadržali smo se u blizini mesta nesreće zahvaljujući triu neobičnih individua. Sve je počelo susretom sa duhom u pećini koja je postala leglo pacova. Normalan svet se obično plaši duhova, ali meni je ceo susret delovao intrigantno. Duh je tvrdio da se za života zvao Brego, da je bio pustinjak i da je nekakav zli sveštenik bacio kletvu na njega, kletvu koja njegov duh drži prikovanim za materijalni svet. Kao da cela priča nije bila dovoljno neverovatna, ubeđivao nas je da zna za lokaciju ogromnog blaga koju će nam otkriti ako skinemo kletvu sa njega. Cela priča je bila sumnjiva, tim pre što smo u pećini "pustinjaka" pronašli vatreno oružje i eksploziv. Ali bilo je očigledno da Brega nekakva mračna i neprirodna magija drži na ovom svetu, i odlučio sam da podrobnije proučim celu stvar, iako je Virdžil insistirao da što pre potražimo njegovog mentora. Biće da mi je natprirodna misterija delovala zanimljivije od nekakvog religioznog proročanstva.



Ubrzo smo pronašli i čoveka koji je bacio kletvu, napovilnog sveštenika Arbalaha. Iako je Brego tražio od nas da a ubijemo ne bi li skinuli kletvu, odlučio sam da popričam sa sveštenikom. Njegova priča je očekivano bila dijametralno drugačija od Bregove (i uverljivija, moram primetiti). Tvrdio je da su Brego i njegov prijatelj Farkus banditi koji su orobili njegovu kuću, ukrali nekakav religijski artefakt i hladnokrvno ubili njegovu ženu i sina. Dva groba ispred kuće nesrećnog sveštenika su potvrđivala njegovu priču. Dalje je starac rekao da je u očaju pribegao osveti i zaista bacio kletvu na dvojicu pustahija. Po svemu sudeći Farkus je onda izdao svog prijatelja i ubio ga istovremeno prisvojivši plen, ostavljajući Brega da kao ukleti duh luta pećinom. Više nego zaslužena kazna, iako se sa bacanjem kletvi ne mogu složiti. Morao sam da učinim nešto da Arbalahu umanjim bol, i najmanje što sam mogao da uradim je da mu vratim ukradeni artefakt.



Otkrivanje Farkusovog skrovišta je bilo lakše nego što sam očekivao. Bregov duh je bio dovoljno lukav da prozre moju nameru da trikom izvučem informaciju od njega. Ali prazno obećanje o skidanju kletve u zamenu za lokaciju skrovišta je bilo dovoljno, želja za slobodom je ipak nadvladala razum. Zlotvor verovatno još uvek čeka u svojoj pećini, zarobljen između dva sveta. Njegov drugar Farkus nije bio ništa bolji. Nepoverljivo je promatrao Virdžila i mene dok smo prilazili i neprestano je držao ruku ispod nabora kaputa, ne sumnjam da je nekakvo oružje bilo tu sakriveno. Srećom nije bilo potrebe za nasiljem. Jednostavne čini koje sam upotrebio su se poigrale sa njegovim umom, pa me je video kao dobrog prijatelja. A kada je čuo za kletvu bio je rad da je se što pre oslobodi, očajan kao i njegov drugar Brego. Toliko očajan da je odmah progutao laž da će povratak artefakta odobrovoljiti Arbalaha i spasiti ga kletve. Najzad smo mogli da vratimo Arbalahu ono što mu pripada i donesemo mu bar nekakvu utehu u nesreći koju je doživeo. Kruna ovog neobičnog iskustva sa natprirodnim bila je nagrada - Arbalahov blagoslov. Sveštenik je rekao da to nije samo simboličan dar, da će me ljudi bolje prihvatati u budućnosti, ali ja sam i dalje skeptik. Bogovi, sveštenici, proročanstva... Kao da sam zasut stvarima u koje ne mogu da poverujem otkad se Zefir srušio.



No ni tu nije bio kraj mojim doživljajima. U stvari, čini se kao da je ovo tek početak, da ću morati da se naviknem da mi se ovakve stvari dešavaju. Jer kad smo stigli do Šraudid Hilsa nismo pronašli odgovore koje je Virdžil obećao. Umesto toga u Joakimovoj sobi zatekli smo dva leša i na brzinu naškrabanu poruku. Poruka je govorila da je Joakim napadnut, da je morao da beži i da će nam ostaviti poruku u kancelariji tarantskog telegrafa. Ono što je bilo još strašnije je otkriće medaljona sa heksagramom oko vrata dvojice mrtvih napadača. Više nije bilo govora o slučajnosti, već o ozbiljnoj zaveri. Kakvoj? Čijoj? Odgovore nemam. Virdžil i dalje tvrdi da će Joakim imati sve odgovore, i insistira da odemo do Taranta, ali Tarant je daleko, a ako nas nedaće i dalje budu pratile kao proteklih dana stvarno nisam siguran kako ćemo stići tamo.



U svakom slučaju tada sam odlučio da je sve to previše za mene. Prijavio sam leševe u sobi lokalnom pozorniku, a onda se vratio u krčmu i naručio čašu vina, prvu od mnogih te večeri. Još uvek se ne sećam protekle večeri, ali Virdžil tvrdi da sam se zapio sa nekim ogrom do kasnih sati kad me je odvukao u krevet. Šta više, tvrdio je da sam ubedio ogra da nam se pridruži na putu i da sam ga ostavio ispred vrata sobe da čuva stražu za slučaj da ubice napadnu Virdžila i mene kao što su napali Joakima. I zaista, ispred vrata sobe i sada leži ogr, mada stražu možda čuva samo u snovima. Moraću da popričam sa njim kad se probudi. A onda treba da vidimo kako da stignemo do Taranta, možda čak i saznamo nešto o gnomovom prstenu, heksagramu i celoj ovoj misteriji u koju sam se upetljao.

Nastaviće se...

Poslednja ispravka: Ketchua (25.10.2009 u 1:04)
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 20.10.2009, 12:12   #3
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Prva epizoda ovog AAR, nadam se da zadovoljava standarde Čini mi se da sam bio previše fokusiran na dešavanja u samoj igri dok sam pisao, trudio sam se da što više detalja opišem. Ubuduće ću probati da dodam malo više sopstvenih kreacija i dam više života i svom liku i svetu oko njega.

Neki podatci o liku koji igram i šta planiram sa njim:
- Vilenjak je i zove se Elegast (mala grickalica za ljubitelje mitologije može da bude otkrivanje odakle sam uzeo ovo ime).
- Background je Bookworm (štreber jelte). Ovo je bilo iznenađujuće teško odabrati, nijedan od postojećih se ne uklapa u koncept lika koji sam zamislio. Razmišljao sam o kreiranju custom background, ali sam se ipak na kraju odlučio za relativno neutralni Bookworm (opravdaće metagejmerski pristup koji planiram).
- Veštine throwing i persuasion, magijske škole conveyance i mental. Kasnije ću dodati dodge, kao i još 1-2 škole magije, i onda ću se fokusirati na odabrano.
- Kupljen bumerang i drveni prsten. Inače drveni prsten je svojevrstan easter egg, pošto se može kupiti jedino u polaznoj radnji. U igri postoje unikatni predmeti, ali ovaj možete posedovati od samog starta, i to za samo 10ak dinara.

Još jedna zanimljiva stvar koju možete da uradite na samom početku igre je mančkinsko igranje sa kovčegom koji čuva kite shaman. Njegov sadržaj (kao i sadržaj svih random magičnih kovčega u igri) je rezultat heš funkcije na koju možete uticati promenom imena lika (pod pretpostavkom da su vam ostale statistike lika fiksirane). Tako da u njemu možete naći običan healing potion, ali i razne charmed xxx i magick yyy predmete. Nekad bude u njemu i 3-4 magična predmeta, što daje prilično dobru startnu prednost vašem liku. Moj Elegast je pronašao dve magične odore, taman za Virdžila i njega, što znači da je dobro prošao

Toliko za sada, do sledećeg čitanja.
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Elegast na korisnoj poruci:
Maladikt (20.10.2009)
Stara 20.10.2009, 13:19   #4
Eni
Banana
 
Član od: 9.1.2006.
Lokacija: _Cloud
Poruke: 6.106
Zahvalnice: 697
Zahvaljeno 2.628 puta na 1.354 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Voliš Arcanum - you're OK in my Book.
Eni je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 20.10.2009, 18:06   #5
Ketchua
Basterd...
 
Član od: 26.1.2006.
Lokacija: BG
Poruke: 1.975
Zahvalnice: 1.113
Zahvaljeno 906 puta na 546 poruka
Slanje poruke preko MSN-a korisniku Ketchua
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Prvo, dobro nam došao.

Drugo, ovo deluje interesantno, tečno pišeš (i ispravno, što je danas prava retkost), i nadamo se istrajnosti (koje manjka kod ovih AAR-ova, da ne poveruje čovek).

Treće, kao što Eni reče, važno da ti voliš Arcanum.
Ketchua je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 20.10.2009, 18:14   #6
Maladikt
Starosedelac
 
Član od: 21.8.2006.
Lokacija: In
Poruke: 3.207
Zahvalnice: 840
Zahvaljeno 973 puta na 624 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Mašala, veoma dobar početak. I sam sam fan Arcanuma, kao i ove dve glavonje što su komentarisale pre mene () tako da ti je to prvi plus. Drugo, ne pišeš naporno pa tekst samo leti. Ono što bih ja voleo da vidim, a što i sam kažeš da ćeš ubaciti u narednim epizodama, jeste taj doživljaj samog lika. Ja sam to gurao u svom AAR-u i mislim da je to mnogo bolje od suvoparnog opisivanja šta si i gde si radio. Daj nam malo drame i sa srećom u pisanju.
Maladikt je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 20.10.2009, 19:53   #7
Red Dragon
Starosedelac
 
Član od: 16.7.2006.
Lokacija: Ima
Poruke: 2.409
Zahvalnice: 275
Zahvaljeno 739 puta na 370 poruka
Slanje poruke preko Yahooa korisniku Red Dragon
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Dobar pocetak. Samo nemoj se previse raspisivati, da se ne smoris. Doziraj i pisanje i igranje po malo, da tekstovi ne izgube na kvalitetu. I nemoj se bakcati svakom sitnicom. Daj nam vise o samom liku, 'ocemo traceve, krv, seks....samo nemoj da napravis "Ocajne domacice".
Ne znam za vas, mene malo podseca kao da citam dnevnik neko engleskog vilenjaka strebera koji ne propusta caj.
Slobodno dodaj vise njegovih razmisljanja, a ako si u situaciji, povremeno ubaci zagrade sa komentarima glavnog lika, to moze dati smek dnevniku.
Dobar posao, samo napred!

Elegast - Vilenjacki Duh, znan i kao kralj vilenjaka?

Poslednja ispravka: Red Dragon (20.10.2009 u 22:06)
Red Dragon je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 21.10.2009, 0:19   #8
zorx
Veteran
 
Član od: 5.12.2005.
Lokacija: 010011100110100101110011
Poruke: 585
Zahvalnice: 200
Zahvaljeno 160 puta na 124 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Citat:
Elegast kaže: Pregled poruke

- Vilenjak je i zove se Elegast (mala grickalica za ljubitelje mitologije može da bude otkrivanje odakle sam uzeo ovo ime).
Citat:
Red Dragon kaže: Pregled poruke

Elegast - Vilenjacki Duh, znan i kao kralj vilenjaka?
Da nije ovaj junak? Trebao bi biti.
AAR ti je fino krenuo, a i po meni je Arcanum odličan izbor. Skroz sam zaboravio tu igru.
Samo cepaj.
zorx je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 21.10.2009, 13:18   #9
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Hvala na dobrodošlici i lepim rečima

Citat:
Voliš Arcanum - you're OK in my Book.
Prvi CRPG koji sam igrao, sentimentalno sam vezan. A i da nisam, Arcanum je fenomenalna igra. Ima mana, loš sistem borbe pre svega, ali toliko dobar svet, zanimljivi dijalozi, nelinearna priča, izbori koji utiču na svet... Takve ih više ne prave, nažalost.

Citat:
'ocemo traceve, krv, seks...
He'll have 20 charisma and won't be affraid to use it

Citat:
Elegast - Vilenjacki Duh, znan i kao kralj vilenjaka?
To je taj, jedan od retkih imenovanih vilenjaka iz germankih/nordijskih legendi. Privukao me je ovaj detalj: "Elegast could put people to sleep magically, could open locks without keys..." Uklapa se sa magijskim školama koje sam odabrao za lika.
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 22.10.2009, 9:08   #10
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

8~1~1885

Nakon što sam se jutros pribrao ispisujući ovaj dnevnik i otreznio ispijajući litre i litre vode odlučio sam da bolje upoznam gradić u kome sam se zadesio. Ali prvo sam se preobukao. Moje odelo je bilo uništeno od pešačenja po divljini i vučjih ujeda, pa sam navukao odoru koju smo Virdžil i ja pronašli u posedu kajtovskog šamana. Pitam se samo kome je pripadala pre toga i kako je stigla u ruke kajtova, tim pre što je bila magična. Takve stvari ne nosi bilo ko. I Virdžil je krenuo mojim primerom, pa je svoju izlizanu svešteničku odoru zamenio sa novom, takoće magičnom. A onda sam upoznao i svog novog kompanjona. Nakon što se otreznio dovoljno da sastavi poneku rečenicu, ogr (tačnije poluogr, da budem precizan) mi se predstavio kao Sog. Ispostavilo se da je on svetski putnik i kolega učenjak. Mada mu je polje ekspertize vrlo usko - alkoholna pića i njihova primena. Grmalj jedva može da sastavi prosto-proširenu rečenicu, ali samouvereno tvrdi da je arlandska bistra medovina daleko bolja od Krugerove fine medovine koja se spravlja u Tarantu, ili da vuridensku mučenicu treba piti samo ako je bar pet godina stara. Predložio sam mu da napiše knjigu o toj tematici, ali je on uzvratio kako ne zna da piše. A i za očekivati je da eksperti za medovinu teško mogu da pišu nakon svojih empirijskih iskustava. Što je verovatno razlog zašto u ugaritskoj biblioteci nisam naišao na knjigu posvećenu toj tematici, iako sam ih sve iščitao.



Nakon toga sam potražio pozornika Ovensa, koga sam mutno zapamtio prethodne večeri. Krčmar mi ga je preporučio kao pravu osobu da mi da odgovore na sva pitanja koja imam. Tako sam saznao za najveće lokalne probleme - bandite koji su zaposeli most (koji je jedini izlaz iz grada) i duha koji je zaposeo lokalni rudnik i iskvario rudu. Indirektno sam saznao i da je gosn Poručnik velika kukavica i da je to razlog zašto ništa nije učinjeno povodom tih problema. Pitam se samozašto ne ustupi poziciju nekom sposobnijem, kao da mu nije dovoljno što je gradonačelnik i priznati ekspert za lokalnu istoriju. Ipak, najvažnije je da sam dobio novi trag o Redklifovom prstenu. Ovens mi je preporučio lokalnog trgovca Ristezea kao stručnjaka za takve stvari i odmah sam se zaputio ka njegovoj radnji koja se nalazila nedaleko od trga.

Gospodin Risteze je još zanimljivija pojava od pozornika. Pun sebe i reči hvale za svoju robu, iako mu radnja više liči na otpad. Beskorisna gvožđurija, zarđali noževi, pokvarene mašine... Ali zato je govorio o sebi u trećem licu, kako samo šašavi ljudi mogu da čine. I Virdžil je kolutao očima dok ga je slušao, jedino Sogu ovo nije smetalo. Bio je zagledan u veliku bačvu ućošku radnje, verovatno se pitao da li je puna medovine. Ipak, na kraju sam saznao ono što mi je trebalo od Ristezea. Jedva. Kad sam mu pokazao prsten ekao mi je da je načinjen od srebra, i da (očekivano) ne zna šta znače inicijali G.B. ugravirani na prstenu. Ali me je iznenadio kada je rekao da zna ko ga je napravio - firma "P. Šajler i sinovi". Kao pravi trgovac nije bio voljan da besplatno da informaciju gde se nalazi firma. Tražio je da idem u lov na nekakve egzotične predmete za njegovu radnju, ali sam odlučio da prvo probam da izvučem informaciju od njega. Mislio sam da je to bolja opcija od jurcanja po divljini, ali kad je pedeseti put spomenuo svoje ime pričajući izmišljotine o velikim poslovima koje je preduzimao (trgovao sa vilenjacima, kako da ne) postati hrana za vukove činilo se kao primamljiva alternativa. Ipak, brbljivac je na kraju spomenuo i Šajlere kao jedne od klijenata, i otkrio kako im se firma nalazi na Devonširskom putu u Tarantu. Čim sam saznao ovo izjurio sam iz radnje plašeći se da će me sledeće "Risteze" iz njegovih usta dotući.



Tada sam dobio novi cilj - Tarant, ali su prepreka bili banditi koje je Ovens spomenuo. Popričao sam još jednom sa dobrim poručnikom, pokušao da ga ubedim da se razračuna sa bandom. Umesto toga on je meni ponudio da uradim njegov posao. Da rizikujem svoj vrat, i to za mizernih 50 zlatnika. Pošto sam morao preći preko mosta nekako bilo je očigledno da ću morati lično da upoznam te bandite. Kad sam stigao do mosta zatekao sam čoveka u vojničkoj uniformi, i dvojicu ogra u njegovoj pratnji. Čovek je imao mač za pojasom i duplo više ogra nego ja, pa sam odmah odbacio borbu kao rešenje. Banditi su samo tražili mostarinu, i bio sam spreman da je platim i poštedim sebe komplikacija, iako bi mi 1000 zlatnika koje su tražili ispraznili džepove. Ali što sam više slušao vođu bande Lukana, to sam bio više ubeđen da mogu da ga nadmudrim. Uostalom koliko je teško nadmudriti nekog ko se ponosi nadimkom Bezumni i koristi reči kao što su "komplikativan", "elokventologija" i "fantabulično"? Nije bilo potrebno ni puno truda, predstavio sam se kao kolega lopov, a gosn Bezumni je sve ostalo uradio sam. Ubedio je sebe da sam prerušeni predstavnik Lopovskog Podzemlja, nekakvog tarantskog kriminalnog esnafa, i da je sa svojom bandom upao na "našu" teritoriju. Čak mi je dao 200 zlatnika uz "poniznično izvinjenje" Podzemlju. A onda je otključao kapiju i zaputio se u nepoznatom pravcu sa svojim drugarima.

...

Nastaviće se...

Poslednja ispravka: Ketchua (25.10.2009 u 1:04)
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 22.10.2009, 9:11   #11
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

...

Tako sam nehotice postao heroj Šraudid Hilsa, i dobio sam "bogatu" nagradu od Ovensa, kao i čestitke meštana srećnih što je njihov problem rešen. Mada su mi pohvale udarile u glavu, jer sam odmah uleteo u sledeću nevolju. Dok Roberts, lokalni doktor i činilo se jedini preduzimljiv meštanin, imao je još jedan problem sa banditima i zatražio je moju pomoć u rešavanju. Za razliku od kukavice Ovensa, on je bar bio rešen da se sam razračuna sa banditima, trebala mu je samo podrška. Ovaj put se radilo o pljački banke, Dok je načuo da braća Boven planiraju da je opljačkaju, i to usred bela dana (mada pored onakvog pozornika ništa ne treba da me čudi). Zaputili smo se do banke da postavimo zasedu bandi, ali su nas tamo dočekali pucnji - pljačka je već bila u toku. U napadu ludačke samouverenosti prvi sam stupio kroz vrata. Nakon uspeha sa Lukanom bio sam ubeđen da svaki problem mogu da rešim mirnim putem, čak sam poverovao u moć Arbalahovog blagoslova. Ali kad su meci počeli da mi zvižde pored glave čim sam kročio kroz vrata u trenutku sam bio razuveren. Nisam dobio ni šansu da progovorim, u panici sam se bacio iza vrata i legao na zemlju. Ali moji saborci su bili hrabriji od mene. Goloruki Sog je prvi uleteo u banku, pratio ga je Virdžil koji je u trku potegao nož, a tik iza njih je bio Dok i grmljavina njegovog pištolja. I ja sam se tada malo okuražio i priključio se borbi. Činima sam razoružao najbližeg Bovena, a onda hitnuo bumerang na jednog od revolveraša. Nakon toga je adrenalin proradio, sve je postalo mutno. Znam samo da su ubrzo braća Boven nepomično ležala na podu, u lokvi krvi. Virdžil je magijom lečio Soga, dok je Roberts izbacivao čaure iz pištolja. Trebalo mi je vremena da se priberem i popričam sa Dokom. Sve u svemu, posao je bio dobro obavljen, pljačka sprečena, a i doktor je bio darežljiviji od pozornika. Dobili smo od njega začarani mač predivne izrade. Osećao se tako lagan u ruci, ali mačevi ipak nisu bili za mene. Moj bumerang se dobro pokazao za sada, pa je Virdžil prisvojio novo oružje. Pitao sam se kako sveštenik zna da barata mačem, ali Virdžil nije želeo da puno priča o svojoj prošlosti. Nije baš prijatno putovati sa nekim ko krije tajne, i pritom se uzdati u njega, ali momak se za sada dobro pokazao, a i čini se da će sa mačem biti još korisniji u odbojanju opasnosti (ako uopšte neko bude dovoljno lud da nas napadne dok je Sog sa nama).



Nakon ovoga smo postali pravi lokalni heroji, svi meštani su nam prilazili i čestitali. Čak je i organizovana proslava u našu čast, i čim ispišem ove redove pridružićemo se veselju u krčmi. U stvari Sog nije sa nama, biće da je krenuo sa proslavom dok ja ovo piskaram. Samo se nadam da ćemo ga zateći na nogama. Mada moram da spomenem i jedan neprijatan susret. Dok je većina meštana bila prijatna, jedan gnom je insistirao da mu ispričam o nesreći Zefira. Predstavio se kao rođak preminulog Redklifa, i kad sam spomenuo prsten namenjen "dečaku" odmah se prepoznao. Ali sam onda uhvatio Virdžilov sumnjičavi pogled i da bih zadovoljio njegovu paranoju zatražio sam nekakva dokumenta. Na moje iznenađenje gnom je odbio da zadovolji tu sitnu formalnost, ali je i dalje insistirao da mu dam prsten, i to vrlo nepristojno. Zapretio sam da ću zvati pozornika (i to bez smejanja, časna reč), i tada me je gnom najzad ostavio na miru, mada ne bez pretnji. Mada je bilo smešno slušati "Redklifa Mlađeg" kako preti dok se Sog nadvija iza mojih leđa. Ali što pre zaboravim taj incident, to bolje. Sad me čeka proslava i veselje, lošem raspoloženju tu nema mesta.

Poslednja ispravka: Elegast (24.10.2009 u 11:09)
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 22.10.2009, 9:11   #12
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

]Evo nas u Shrouded Hills, i već lepo koristimo persuasion u koji smo investirali. Zašto Risti davati čizmu ili kameru kad nam i kasnije mogu koristiti?

Inače tokom prvih nekoliko igranja sam se pitao kakva korist od kockanja i cenkanja kao veštine, kad para ima kao pleve. Ipak postoji razlog da se oprobate i u ovim veštinama. Većina trgovaca u igri ima neki unikatan predmet kakav nigde drugo ne možete naći. Na primer kovač Lojd ima Lojdov čekić. Ovo naravno nije preterano bitan razlog, ti predmeti nisu posebno moćni statistički gledano. A i uvek možete da pribegnete džeparenju ili ubijanju (mada ovo drugo nije preporučljivo, ni zanimljivo). Ali kada 10i put prelazite igru i ovakvi kozmetički detalji vam mogu biti zanimljivi.

Poslednja ispravka: Elegast (24.10.2009 u 11:09)
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 22.10.2009, 19:28   #13
Maladikt
Starosedelac
 
Član od: 21.8.2006.
Lokacija: In
Poruke: 3.207
Zahvalnice: 840
Zahvaljeno 973 puta na 624 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Veoma dobro. Prebacio si se na lične opaske i poneki unutrašnji monolog što čini da dnevnik izgleda uverljivije. Samo ovako nastavi.
Maladikt je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 24.10.2009, 11:06   #14
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

9~1~1885

Postaje mi očigledno da se alkohol i ja baš i ne slažemo najbolje. Prošle noći sam opet uradio nešto glupo. Veselje je prošlo odlično, upoznao sam mnoge meštane i lepo je bilo videti ih srećne i nasmejane. I trudio sam se da se suzdržim od vina, ali domaćini su bili neumoljivi. Kada je piće već počelo da utiče na moju razboritost upoznao sam sumnjivog tipa po imenu Jakob Bens. Jakob je bio poluork, ali nije mi zato bio sumnjiv. Sumnju je pobuđivala njegova zainteresovanost za detalje pljačke banke, samo ne o sprečavanju pljačke, već o merama sigurnosti u banci. Ne sećam se zašto sam uopšte nastavio da pričam sa njim, znam samo da sam nak kraju počeo da se hvališem kako mogu da opljačkam banku bolje od braće Boven, nakon čega sam sa Jakobom počeo da planiram pljačku.



Sama pljačka je prošla lakše nego što sam očekivao, iako moje metode nisu bile suptilne. Iako je većina meštana u tom trenutku bila u krčmi ili u krevetu siguran sam da je bilo stražara na ulici. Srećom, nigde u mojoj blizini, pa moje čini kojima sam otvorio vrata banke niko nije primetio. Otvaranje unutrašnjih vrata je bilo još lakše, a sam sef je predstavljao najmanji problem zahvaljujući Jakobu koji je nekako došao do kombinacije sefa. Ni kad sam teturajući izašao iz banke sa vrećom novca u rukama nije bilo nikoga na vidiku (mada se može štošta reći o mojoj percepciji nakon flaše vina). Ispred krčme sam se po dogovoru našao sa Jakobom, podelili smo novac, i svak je otišao u svom pravcu. Tek ujutru sam shvatio kakvu sam apsurdnu stvar počinio. Sprečiti jednu pljačku banke, a onda nepun dan kasnije počiniti drugu, mislim da tako nešto nije zabeleženo u istoriji kriminala. Kad sam ispričao ovo nedelo Virdžilu i Sogu, njihova reakcija je bila iznenađujuće odobravanje. Virdžil je rekao da razume, i ponovo zaustio da kaže nešto o svojoj prošlosti, ali je opet ostao nem. Sog je bio blaženo ravnodušan, a verovatno i zadovoljan što imamo viška novca da potrošimo u krčmi.

Kao da mi nije bila dovoljna pljačka na savesti, kasnije sam uradio još nešto krajnje diskutabilno. Jutros sam rešio da upoznam jedinog lokalnog čarobnjaka, ili alhemičara kako je sebe nazivao - gnoma Džongl Dana. Nije dugo trebalo da započnemo filozofsku debatu o magiji i tehnologiji. Brzo smo se slošili da tehnologija inhibitorno deluje na magiju, i onda je Džongl izneo svoju "poslovnu" ponudu. Požalio se kako lokalna parna mašina uništava sve njegove eksperimente, i izrazio je želju da mu pomognem da promeni situaciju. Njegov plan nije bio nimalo suptilan - dići mašinu u vazduh. Iako sam imao svoje dileme, pristao sam da mu pomognem. Na kraju krajeva tehnologija je odgovorna za mnoga zla naneta mom narodu. Zadrhtim kad pomislim da je Morbihanska pustara nekad bila Morbihanska šuma. Imao sam volju da ispunim Džonglov zadatak, a imao sam i sredstva. Virdžil je još uvek nosio sa sobom štapin dinamita iz Bregove pećine.

Mašina se nalazila u starom Panari hramu. Sa svojim kompanjonima sam se ušunjao u hram. Da sve ne protekne glatko pobrinuli su se pacovi koje je uzbunilo naše prisustvo. Ipak, naspram vukova i bandita, obični štakori su delovali nekako bezazleno, brzo smo izašli na kraj sa njima. Sledeća prepreka je bio nadzornik mašine, patuljak Hervor. Pomislio sam da mora biti nekakav genije koga će biti teško nadmudriti, s obzirom da vodi računa o komplikovanoj tehnološkoj napravi. Ali ispostavilo se da grešim. Patuljak je bio sušta suprotnost, poremećeni mališa čija je jedina opsesija u životu bila parna mašina. Nije bio problem da ga Virdžil zagovara dok sam ja postavljao dinamit. Nikad u životu nisam nešto slično radio, ali nije ni bilo teško. Ipak je tehnologija smišljena da bude pristupačna svima, za razliku od magije koja je namenjena samo odabranima. To je verovatno i razlog što je potonja potisnuta u enklave, i što je ljudi danas posmatraju sa podozrenjem.



Čim je eksplozivna naprava bila postavljena udaljio sam se na bezbednu udaljenost. A onda je eksplozija zatresla stari hram. Čim sam se uverio da je mašina uništena, i da patuljak i Virdžil nisu stradali u eksploziji, izgubio sam se što sam brže mogao. Kasnije sam se našao sa Džonglom i pokupio svoju nagradu, par magičnih isceljujućih napitaka. Virdžil se pokazao kao nezamenljiv iscelitelj, ali s obzirom kojom učestanošću sam počeo da privlačim nevolje ne bi me čudilo da se uskoro nađem u situaciji kada Virdžilove čini više neće biti dovoljne. Možda ću tada biti zadovoljan što imam napitke pri ruci, ali za sada ostaje gorak ukus u ustima zbog nedela prema stanovnicima Šraudid Hilsa, tim pre što moje čini rade isto kao i ranije, ne primećujem nikakvu razliku. Moram nekako probati da se iskupim za sve što sam danas uradio. Možda istražim taj ukleti rudnik? Već sam imao posla sa Bregom, duhovi me ne plaše. Samo se pitam kakve ću još strahote zateći u napuštenom oknu?
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 24.10.2009, 11:18   #15
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Evo novog nastavka. Probao sam ovaj put nešto novo - da ne ubijem patuljka sa eksplozivom. I uspeo. Ranije sam uvek ciljao Control Box, i uvek mi bude žao što ubijem Hervora. Ali sada sam utvrdio da je dinamit podjednako efikasan i malo dalje od kontrola. I nadam se da je ovaj "trip to the dark side" ispao koliko toliko plauzabilan. Igram dobrog lika, ali počiniću i poneko zlodelo tu i tamo, trudiću se da ih nekako racionalizujem.

I zamolio bih neku dobru moderatorsku dušu da ukloni bespotrebne quote tagove iz prethodnih poruka. Mislio sam da mi dnevnik i komentari budu u istoj poruci, pa sam ih ubacivao distinkcije radi, ali mi je character limit poremetio koncepciju.
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 25.10.2009, 1:06   #16
Ketchua
Basterd...
 
Član od: 26.1.2006.
Lokacija: BG
Poruke: 1.975
Zahvalnice: 1.113
Zahvaljeno 906 puta na 546 poruka
Slanje poruke preko MSN-a korisniku Ketchua
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Tagovi sređeni.

I nemoj da misliš da ne pratimo sa oduševljenjem samo zato što ne komentarišemo.
Ketchua je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Ketchua na korisnoj poruci:
Elegast (25.10.2009)
Stara 27.10.2009, 9:27   #17
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

9~1~1985 (nastavak)

Iako nismo nikome pričali o tome ubrzo se pročulo da moja družina planira silazak u rudnik Besi Tun, ubrzo se vest pročula po varošici. Meštani su nas zaustavljali da nam požele sreću, a lokalni kovač, Lojd, nas je zamolio da ga obavestimo ako pronađemo tragove kvalitetne, neiskvarene rude po kojoj je rudnik bio poznat. Bilo je očigledno da je on prilično pogođen zatvaranjem rudnika, što je i za očekivati. Ali pre nego što smo se zaputili u sam rudnik, popričali smo sa Persivalom Tunom, sinom Besi Tun čije je ime rudnik nosio. On nažalost nije bio od pomoći, osim što je objasnio da je duh njegove majke odgovoran za propast rudnika. Obećao je i nagradu ukoliko uspemo da upokojimo duha, mada sam već bio rešen da učinim to besplatno.

Zatim smo se spustili u samo okno. Tunel je postajao sve mračniji, sreća je bila da smo naleteli na jedan stari fenjer koji je još uvek radio. Virdžil ga je podigao i upalio, ali kao po komandi se istog trenutka začulo vučje zavijanje. Uskoro je prva zver izletela iz mraka iskeženih zuba, ali na vukove smo već navikli. Virdžil je vešto baratao novim mačem, a Sog je golim rukama zavrnuo vuku šiju. Lako smo izašli na kraj i sa ostalim zverkama, čak i sa krupnim vukom koji je bio vođa čopora. Među leševima u vučjoj jazbini Sog je najzad našao oružje po svojoj meri, veliki dvoručni mač. I iako je njime vitlao podjednako nespretno kao što je hodao, tad sam već bio siguran da me u borbi neće razočarati. To je i demonstrirao nešto kasnije kada smo upali u leglo paukova, vešto je presekao najvećeg od gamad, dok je sitnije sa lakoćom gazio. Pauci su se pokazali i kao dobra meta za moj bumerang, a ni Virdžil nije sedeo skrštenih ruku. Kada je jedan pauk ugrizao Soga, moj sveštnik je pokazao novi trik iz rukava - njegove čini su uspele da potpuno izbace otrov iz ogrovog sistema.



Tokom istraživanja smo pronašli i uzrok nedaća u rudniku, duh Besi Tun. Za razliku od Brega koga je magija prikovala za ovaj svet, ovde se radilo o nečemu drugom, mnogo moćnijem i mističnijem. Žena se očajnički držala za ovaj svet i na meni je bilo da otkrijem šta je to drži. Ali u rudniku nismo otkrili nove tragove, jedino ime koje je duh Besi neprestano ponavljao - Sara. Tek kada smo se vratili kod Persivala dobili smo razjašnjenje. Sara je u stvari njegova sestra, sestra koja više ne živi u Šraudid Hilsu. Gospodinu Tunu se omaklo da je njegova sestra trenutno u Dernholmu, ali je postao vidno uznemiren. Zatražio je od nas da zaboravimo celu stvar. Što naravno nije dolazilo u obzir. Ovo ne radim zbog njega, već za dobro svih građana Šraudid Hilsa (a i zbog svoje savesti, ne treba da se zavaravam po tom pitanju). Ostalo je samo da ubedim Virdžila da odložimo put do Taranta. Želim da isteram ovu stvar do kraja, što znači da je Dernholm sledeća stanica na mom putu. Nadam se da će razumeti, već sam navikao na njegovo društvo. Ipak sam ja Odabrani, treba mi moj prvosveštenik.

Poslednja ispravka: Elegast (27.10.2009 u 9:40)
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 27.10.2009, 9:40   #18
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Malo kraći nastavak ovaj put. Opet sam imao sreće sa random kovčezima. U magičnom sam pronašao charmed greatsword za Soga, u tehnološkom pure ore za Lojdov quest (obično moram da regrutujem Magnusa ili završim ceo quest sa rudnikom da bih imao pure ore).

Citat:
I nemoj da misliš da ne pratimo sa oduševljenjem samo zato što ne komentarišemo.
Iskreno, ja sam pozitivno iznenađen interesovanjem i reakcijama, s obzirom da je 8 godina stara igra u pitanju. Drago mi je da je uspela da zainteresuje ljude, neke čak i da je zaigraju
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 27.10.2009, 10:38   #19
Elegast
Član
 
Član od: 20.10.2009.
Poruke: 139
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno 59 puta na 44 poruka
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

17~1~1885

Već nekoliko dana smo na putu ka Dernholmu, glavnom gradu kraljevine Kambrije. Pre nedelju dana smo pozdravili dobri narod Šraudid Hilsa i krenuli na put. To jutro sam iskoristio da upoznam jedinu moju sunarodnicu u varošici, iskoristio sam priliku dok su Sog i Virdžil spavali. Zove se Gejlin, i njena priča je slična mojoj. Živi već decenijama među ljudima i gotovo da je zaboravila detinjstvo provedeno u šumskim gradovima. Dok smo neobavezno razgovarali spomenula mi je i svoj problem (čini mi se da sada kad sam postao "heroj Hilsa" svi očekuju da im rešavam nedaće). Ali ono što je Gejlin tražila bile su puste želje. Pre sedam decenija je ukradena relikvija njene porodice, medaljon sa ispisanim imenom N'Tala (bez heksagrama na sreću), i želela ga je nazad. Ali i njoj je bilo jasno da su šanse da neko pronađe njen medaljon posle svih godina jako male, pa smo ubrzo zaboravili na to i nastavili sa pričom o životu u ljudskim zemljama.

Oko podneva tog dana smo krenuli na put, uz mali ispraćaj koji su nam priredili meštani. I kovač Lojd je bio među njima. On se posebno zahvalio zbog otkrića rude, pa je doneo majstorski izrađen bodež na dar. Koristan poklon, tim pre što se moj stari nož istupio. Nažalost, polazak nije prošao bez problema. Na izlasku je bio još neko ko je želeo da nas pozdravi - "gospodin Redklif". Ovaj put je insistirao da mu predam prsten, nije se čak ustezao ni od pretnji smrću. Mada iskreno nisam očekivao da će ih ispuniti, zato me je potpuno zateklo njegovo potezanje noža. I dalje mi nije jasno šta ga je moglo naterati na ovakav samoubilački potez, Sog i Virdžil su ga brzo sasekli. Mada sam tada otkrio neke naznake. Očekivano, gnom je oko vrata imao medaljon sa heksagramom i okom. To me više nije iznenađivalo. Ali sa sobom je nosio i nažvrljanu poruku sledeće sadržine: "IFS Zefir se srušio nedaleko od Šraudid Hilsa. Ubij 'Redklifa' ako je još uvek živ. Pošto ne znamo s kim je sve pričao ukloni i ostale preživele. G.L."



Tokom puta sam imao vremena da proučim ovu poruku. Jasno je da sam se upetljao u nešto opasno, i ne sumnjam da ću videti još heksagrama u budućnosti. Ko god da su ove ubice, čini se da su rešeni da me pošalju na onaj svet po svaku cenu. Za sada se nisu pokazali kao preterano kompetentni, ali to nije razlog da ne budem oprezan u budućnosti. Tu su i inicijali G.L. koji mi nažalost ne govore puno o onome ko je naredio ubistvo. Ono što jeste intrigantno je Redklifovo prezime pod navodnicima. Da li to znači da je stari gnom putovao pod lažnim imenom? Ne bi me čudilo ako je znao da postoje ljudi koji hoće da ga ubiju. Cela ova misterija je sve komplikovanija. Ostaje mi samo da sledim jedini trag koji imam - prsten, i nada da ću naći odgovore koji će mi pomoći da zaustavim ovu hajku koja je pokrenuta na mene.
Elegast je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 27.10.2009, 14:11   #20
Ketchua
Basterd...
 
Član od: 26.1.2006.
Lokacija: BG
Poruke: 1.975
Zahvalnice: 1.113
Zahvaljeno 906 puta na 546 poruka
Slanje poruke preko MSN-a korisniku Ketchua
Određen forumom Re: [AAR] Elegastove hronike

Citat:
Elegast kaže: Pregled poruke
s obzirom da je 8 godina stara igra u pitanju.

Mora da se šališ. Pa Arcanum je kao vino.
Ketchua je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Ketchua na korisnoj poruci:
Eni (27.10.2009)
Odgovor

Bookmarks sajtovi

Alatke vezane za temu
Vrste prikaza

Vaš status
Ne možete postavljati teme
Ne možete odgovarati na poruke
Ne možete slati priloge uz poruke
Ne možete prepravljati svoje poruke

BB kod: uključeno
Smajliji: uključeno
[IMG] kod: uključeno
HTML kod: isključeno


Slične teme
tema temu započeo forum Odgovora Poslednja poruka
[AAR] Vampire the Masquerade: Bloodlines Maladikt Role-Play 113 20.3.2010 2:08
[AAR] KOTOR the Series Eni Role-Play 14 20.10.2009 21:19
[AAR] Neverwinter Nights 2 - Potraga Red Dragon Role-Play 31 25.2.2008 21:22
[AAR] White whale of Arcanum Eni Role-Play 23 27.9.2007 2:30
[AAR] Baldur`s Gate 2 - Evil Strikes Back DeCoy Role-Play 34 8.9.2007 22:58


Sva vremena su po Griniču +2 h. Sada je 12:39.


Powered by vBulletin® verzija 3.8.7
Copyright ©2000–2024, vBulletin Solutions, Inc.
Hosted by Beograd.com