Mass Effect Andromeda

[Sakiboj]

testera kaže:

Sad NMS sa ovim novim patchom nije za bacanje

Pa za godinu dana, gomilu patcheva i par dlc-eva mozda i ovo bude bolje.

Nego da mi je znati sta im je taj novi IP, sta li ce sad da skarabudze.

[zokocx]

Mislim da je ovo bio preveliki zalogaj za Bioware, tj. pokušali su nešto veliko da urade sa loši vođstvom i unutrašnjim turbulecijama u kompaniji, i najgore neiskusnim ključnim ljudima.

Kad piše na https://en.wikipedia.org/wiki/Mass_Effect:_Andromeda

In total, the game required a team of over 200 developers and utilized all three of BioWare's studios: Austin, Edmonton, and Montreal.

Early stages of development on Mass Effect: Andromeda began in 2012, following the release of Mass Effect 3.

Ali, za to vreme su još završavali DA:I i tek krajom 2014 su mogli da zapnu sa radom na ovoj igri.
Tako da "mučenici" su imali manje vremena i ljudstva nego CDPR za W3, na kojem su Poljaci radili ~240 ljudi oko 3 ipo godine, i to im je bio glavni fokus.(source).

Ne smem da pomislim u kakvom stanju je bila igra kad su odlučili da pomere datum izlaska.

[Assassinator]

https://m.imgur.com/qD7bu2I?r

[Pandemonium]

Spoiler za Bioware post mortem, walls of text rant:

Ovako mlak prijem igre je samo rezultat nečega što se kuvalo duže vreme. Negde (možda i u ovoj temi) sam već pisao svoj point of view. Ukratko, kombinacija kompanije koja želi smisleno da se bavi (u to vreme) kontroverznim temama (seća li se neko ovog bisera i koliko smešno sve to deluje iz današnje perspektive) i EA koji kupuje tu kompaniju bio je recept za tzv "perfect storm" - anemični, nesposobni, rasprsli Bioware 2017. Te, nekad kontroverzne, a danas "progresivne" teme, privukle su nesrećne, nerazumne spodobe (poput ove i ove). EA je svojom korporativnom kulturom podsticala negativnu selekciju, na sličan način kao vladajuće partije u Srbiji u poslednjih 30 godina. Rezultat je jedna otužna ljuštura kompanije i igre, koja bi u review-ovima verovatno dobijala 40-ce i 50-ce da imena te kompanije i te igre nemaju neku težinu (dobro, verovatno i straha da EA ne povuče reklame/sponzorstva, al to je druga tema).

Bioware je prestao da razume šta znači zanimljiva i intrigantna priča. Bioware je zanimljivim i intrigantnim počeo da smatra to što će većinu karaktera u Dragon Age 2 da napravi biseksualnim; ili to što Šepika(tm) u Mass Effectu 3 naprasno da odluči da promeni seksualnu orijentaciju u bilo kom smeru; ili to što bi bilo bolje da se Dragon Age: Inquisition zvao Dragon Age: Tumblr Orgy, u kom, između ostalog, imamo priliku da učestvujemo u jednom sasvim nepotrebnom dijalogu sa sporednim likom, pored već troje karaktera iz tima koji su gej (solidno napisani i odglumljeni, čime je nepotrebnost ovog momka iz pomenutog dijaloga samo dodatno naglašena).
Dragon Age 2 je za većinu svih sporednih misija koristio jedan podrum i jednu pećinu. Mass Effect 3 je imao Catalysta, Kai Lenga, šizofreni Cerberus i 3 kraja u kojim je jedina razlika inicialno bila različita boja magičnog zraka. DA Inquisition je imao dosadnog, jednodimenzionalnog negativca i ogroman, ali prazan svet. Čini mi se da je Bioware-u od svega ovoga bilo važnije da nas "edukuje" kako bismo postali "inkluzivniji".

Lično, nemam ništa protiv gej brakova, čak ni protiv toga da usvajaju decu (bolje je da deca imaju neke roditelje, nego da nemaju nikakve). Nemam ništa protiv transseksualnih osoba, niti protiv bilo koje nacionalnosti/kulture. Svakodnevno radim sa ljudima koji žive na drugom kraju planete i savršeno mi je jasno koliko su kultura i nacionalnost površinske karakteristike svake ličnosti. Nacionalnost, kulturu i seksualno opredeljenje su osobine koje ne možemo da biramo i koje, kada samo malo zagrebemo ispod površine, postaju nebitne za procenu nečijih ličnih kvaliteta i nedostataka.
"Inkluzivnost", "tolerancija" i "prihvatanje razlika" su jedna stvar. Potpuno druga stvar je ono što Bioware, i mnooogi drugi, rade već godinama. Agresivno nametanje svojih stavova kao jedinih ispravnih (najčešće tamo gde im nije mesto), permanentno izigravanje žrtve (uglavnom neuverljivim dramatičnim tonom i patetikom) i nabijanje svoje posebnosti na nos (insistiranujem da bar nekom sporednom liku insertujemo hispano-albino-multiseksualno-other kin-srpsko poreklo i, ako se dovoljno zapomaže, prikladnu i nepotrebnu ekspoziciju). Ovo sve, ova druga stvar je, po mom mišljenju, Bioware-ov rak, sida i hepatitis c. Pored svega toga, moraju da se nose i sa EA. Nije ni čudo što ljudi odlaze iz kompanije. Današnji Bioware je ono što klinci od 12 godina koji čitaju Buzzfeed, zamišljaju kako game kompanija treba da izgleda. Rukovodeći ljudi u današnjem Bioware-u su, čini mi se, oni koji bi tim istim klincima bili favoriti za te iste pozicije.
Zato je Mass Effect Andromeda ispala ovakva kakva je.

[player1]

Treba uzeti u obzir da Bioware Montreal nije Bioware. Tj. u pitanju je drugi tim ljudi.

Koliko je ljudi iz originalnog Bioware-a kao ispomoc preslo tamo ne bih mogao da kazem.

Montreal tim je radio na dodatnom sadrzaju za ME2, ME3 i DA: Inquisition. Na primer ME3 MP je njihova kreacija, kao i Omega DLC. Radili su i cinematike za ME2 i neke sporedne misije, kao i neki sadrzaj za Inkviziciju.

Sve u svemu, Andromeda im je prva igra kao glavnom razvojnm timu.

[Marko Radonjic]

Sam Plants vs Zombies easter egg uopšte ne pokazuje da je EA umešao prste.

[code master]

filpan kaže:

Hoćemo nazad zaluđenike sa debelim đozlucima, bubuljicama, i masnim bradama koji se nalaze u nekim garažama i prave klasike za sva vremena. Pustite me riba, modernih dizajnera i programera.

Primer.

[High life]

Radovci resili da prave igre?

[buraz]

Sve i jedan recenzent se uhvatio za animacije, glitcheve, MMO side questove i lose performanse. Niko da kaze nesto o prici, odlukama, negativcima? To je ono sto me najvise zanima i ne mogu nigde da pronadjem informacije o tome bez da rizikujem da procitam neku spojlercinu koja bi mi upropastila igranje. Da li nase odluke uticu na svet, da li bitno menjaju desavanja u igri (kao naprimer sto odluka na kraju prvog chaptera u W2 vodi igraca u potpuno drugi region igre), da li ima odluka sa ogranicenim vremenom izbora kao u W3...


Mislim, ja licno bih mogao da predjem i preko animacija i preko losih side questova - ako je glavna prica dobra i ako nase odluke uticu na sam tok igre. Mislim, ME3 je imao ocajne side questove - bukvalno skenirate planete da pokupite random item i donesete ga na Citadelu nekom liku koga ste culi kako mu bas to treba - ali je imao momente kao sto je lecenje genophagea, Geth-Quarian sukob, borbe na Palavenu, okupljanje cele galaksije u zajednickoj borbi protiv Reapera, itd. Sve je to na mene ostavilo takav utisak da mi je ME druga omiljena fransiza igara (odmah posle Witchera), a niko ne spominje da li ima takvih momenata i u Andromedi... Mislim, dovoljno je samo da pustim ovu numeru i da ponovo pozelim da obrnem originalnu trilogiju: https://www.youtube.com/watch?v=VTsD2FjmLsw . Da ne spominjem likove kao sto su Garrus, Wrex, Tali, Miranda (da, bila mi je gotivna :P), Anderson, za koje sam se vezao i cesto sam isao na Mass Effect Wikiu da procitam detaljnije njihov backstory i neke dodatne zanimljivosti.

Malo koji recenzent se osvrnuo na ove gore stvari, sto mi je prosto neverovatno, jer upravo su prica, odluke i likovi (uz unapredjeno napucavanje u drugom i trecem delu) ucinili originalnu trilogiju ikonicnom.

[High life]

Da. Steta sto ne postoji neki sajt na kome bi ljudi kacili snimke prelaska igre, pa da moze da se pogleda prvih sat-dva i stekne utisak o dijalozima, odlukama, atmosferi, negativcima...

[Sakiboj]

Ne bih ni ja bas da gledam sad razne klipove i da citam po forumima jer svuda redom se kace spojlercine. Pa prvi sat-dva ti je onaj prolog koji su svi videli, tu se bas i ne otkriva mnogo

Spoiler za spojler alert:

sem da lik kojeg vodis postaje pathfinder i valjda dobija tempest

, mislim da nisam cak ni ceo prolog odigrao do kraja u ovih 10h triala.

[perablenta]

buraz kaže:

Sve i jedan recenzent se uhvatio za animacije, glitcheve, MMO side questove i lose performanse. Niko da kaze nesto o prici, odlukama, negativcima?

Od RPS : malo li je

What unites all these different features is the most unrelentingly dull writing, cliches and aphorisms pouring out like the waterfalls they’d use as an analogy in this sentence. I cannot explain this better than by giving a lengthy example from one moment in the first few hours, a chat about the potentially complex and messy subject of faith.

One member of your crew, a scientist, reveals to you that she believes in God. Now, this is old territory for Mass Effect, where in the first game you had a right-wing Christian on your crew, and it was handled especially well. Not so this time! This is genuinely the conversation:

“Just all of it. So alien. A constant reminder of the divine intelligence behind all creation.”

“Divine intelligence? A god?”

“Yes, I believe in a higher power. I know it’s a little odd. But I’m a scientist because science brings me closer to something greater than myself.”

To this you are given two possible responses. Beyond all credibility, they are:

“I feel the same way.”
Or
“There’s no higher power.”

What the hell? You’re given the choice of either emphatically agreeing that you too believe in God, or you rudely tell a woman you barely know that her faith is bullshit. Honestly, I was tempted just to walk away from the game than be forced into picking one of those two answers. But I went for the former, since at least it wasn’t rude, and I was trying to flirt with her anyway. She expresses her pleasure that someone else agrees that it’s possible to believe in science and God at the same time, and then in what must be one of the worst lines of dialogue in gaming history, your character’s option of a flirting reply is:

“You definitely have an interesting perspective on the interplay between faith and science.”

This isn’t how people speak.

This is endemic, permeating from conversations through to grand ideas. Entire races are still described as having a single personality type. “Quick-minded, sharp” someone says of the Angara, as if that’s going to be a common trait across an entire sentient species. A single philosophy is attributed to the entire species, across multiple planets, as if no one would disagree, ever, across space and time.

Giant decisions sproing out of nowhere, with no warning. You’re just idly clearing out yet another identikit ‘dungeon’, and then suddenly you’re asked to decide if you should kill a bunch of innocent people for some potential wider benefit. There’s no flow, no sense of history, just bonkers false choices when a nuanced response would be far more valid (and in BioWare games, previously optional).

There is, as ever, the one crewmate who doesn’t want to talk to you. Who you have to win over by, er, waiting. But this time they’ve ingeniously picked the character from a race who incessantly go on about how they don’t hide their feelings. He won’t talk to you, won’t say why. Everything feels this inconsistent, people explaining their reasons for not liking other people like primary school children, all spats and no sophisticated moral reasoning.

Perhaps most significantly, they made the bold decision to remove good/evil responses that have been a mainstay of the developers’ RPGs, but they’ve failed to replace them with anything close to as meaningful. As a result, they’ve essentially removed the majority of choice at all. At one point you’re offered an extremely significant deal that contains an element that’s tantamount to extortion. In any other BioWare game before you’d argue this, perhaps choose it as the lesser of two evils, or reject it based on principle. Here you get two choices: to accept it, or accept it while making a joke. It’s quite bizarre how far they’ve gone in removing the illusion of autonomy, while still seeming to think they’re offering dialogue choice.

Of all the Mass Effect games to take away the opportunity to be a dick to your crewmates, boy did they pick the wrong time. Having spent dozens and dozens of hours in their company, I can tell you that I neither like nor dislike any of them. I pretend to dislike Liam and Gil, because both are presented as cock-er-nee blokey-blokes, and it’s ghastly, so I try to pick responses that will upset them, but there’s barely anything that could and nothing interesting comes of it.

I’ve never before played a BioWare game where I wasn’t torn about who to take with me in a landing party. Those moments of, “Oh no, but I have to take X on this trip because it’s his home planet, but that means I will miss Y! There’s not even a glimmer of it. I resentfully take two along, not caring what either will add. It’s so, so odd.

Let me give another example that’s emblematic of almost every aspect of the writing: there’s one sidequest on Eos where you find a message from a dude who died in the middle of doing a job, planting radio beacons in various hard-to-reach places. So your task is to finish the job for him, out of respect. With each beacon you place, a message automatically plays, an adult woman’s voice saying empty aphorisms about what a good job her dad is doing. Right, you think, so his daughter recorded him these messages, so she’s probably dead – where is this going to go?

Where it goes is the shocking revelation that – oh no! – she’s dead! And from this we’re asked to feel an emotional response, with your companions leadenly explaining that it’s emotional, you see. Meaningless platitudes from a dead daughter playing out as you complete the task of a dead father. It’s an embarrassment, as if saying, “SOMEONE IS DEAD, SO THERE IS SADNESS!” is how it works. It could have been handled delicately, the messages could have been subtle, messages of genuine complicated love between a father and daughter, a short story playing out as you learn of their trials and their grief. That he never got to hear these messages from his dying daughter should have been the hook, should have tugged at the player, played on our own emotional attachments to parents and children. Instead, as with every part of the game’s writing, it was flat, perfunctory and robotic.

[Aibo]

@buraz

Poninju u opisu Eurogamer-a da je priča mlaka i bez ičega što je krasilo ranije delove. Da tvoje odluke u većini slučajeva nemaju nikakve bitne posledice. Da su kompanjoni koje srećeš većinom neupečatljivi... Tj. praktično sve što te zanima je po njima mnogo lošije nego u prva 3 dela...

[Exia]

buraz kaže:

Malo koji recenzent se osvrnuo na ove gore stvari, sto mi je prosto neverovatno, jer upravo su prica, odluke i likovi (uz unapredjeno napucavanje u drugom i trecem delu) ucinili originalnu trilogiju ikonicnom.

Zato sto nazalost danas vecina recenzija uvek gleda najvise tehnicke aspekte i dali se od grafike dozivljava orgazam i koliko fps imaju

Ja nemogu mnogo da kazem od prici jer za razliku od us u ostatku sveta igra stize 23eg (debilizam by EA), za sada deluje zanimljivo ali jako malo je prikazano, (trial je stao bas kad pocinje da bude zanimljivo) ali moze da ode u bilo kom smeru...realno (ipak je ovde Mac Walters u pitanju)

Jedino sto sam video na Yt jeste odnos izmedju (nekih) likova i tu deluje da su Liam i Cora ''unapredjena'' verzija Ash i Kaidana...ali nisam zeleo sebi da spojlerisem mnogo.

U svakom slucaju bolje sacekaj sa nabavkom...da padne cena ili da se pojavi u Origin Acess-u

[Sakiboj]

Mass Effect: Andromeda - Before You Buy

[Laserstorm]

perablenta kaže:

Od RPS : malo li je

Oh boy, ovo izgleda kao jos jedna igra koju cu da uzmem da igram kad nemam sta drugo i koju verovatno necu ni da zavrsim.

[Trtko]

Sta mislite koju ocenu MEA dobija u SK ?

[voodoo_]

28 i po

[Trtko]

voodoo_ kaže:

28 i po

Velikodusno...

[nameless1]

Trtko kaže:

Sta mislite koju ocenu MEA dobija u SK ?

80-90 ako Qzma ocenjuje.