Forum Sveta kompjutera

Nazad   Forum Sveta kompjutera > Ostale teme > Brbljaonica > Opšta kultura

Opšta kultura Knjige, školovanje, muzika, film, TV...

Odgovor
 
Alatke vezane za temu Vrste prikaza
Stara 12.1.2008, 11:40   #61
Red Dragon
Starosedelac
 
Član od: 16.7.2006.
Lokacija: Ima
Poruke: 2.409
Zahvalnice: 275
Zahvaljeno 739 puta na 370 poruka
Slanje poruke preko Yahooa korisniku Red Dragon
Određen forumom Re: Svet mitologije

Ulmawen, posto nema reputacija, evo ti zahvalnica! Svaka cast.
Ja mislio vise vas ne zanima, a onda stigne ovoliko teksta.

Videcu da i ja kasnije stavim nesto zanimljivo.
Red Dragon je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.1.2008, 12:32   #62
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Citat:
todos kaže: Pregled poruke
Ulmawen, sa kog si sajta prekopirala podatke? Nije stos postaviti nesto sto svako to isto moze. Posto si i Ti u toj bransi interesovanja, reci nesto novo ili jedinstveno misljenje iz tvoje glave sto bi nama dalo zanimanje za to. A enciklopedije su za svakog i za dokone.
Todose, piše ti u poslednjem postu iz koje knjige je preuzet tekst.
Učinilo mi se da su se ljudi interesovali za slovensku mitologiju, a nju sigurno nisam ja smislila. Pošto ljudi izgleda nemaju literaturu o tome, ne vidim zašto ja ne bih podelila po nešto sa onima koje to interesuje.
Takođe, osećaj se slododnim da prekopiraš tekst (koji nije copyright-ovan) sa nekog sajta iz ove oblasti.
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Ulmawen na korisnoj poruci:
todos (12.1.2008)
Stara 12.1.2008, 13:08   #63
Iilija64
Banned
 
Član od: 20.9.2007.
Lokacija: Tomislavgrad
Poruke: 1.547
Zahvalnice: 181
Zahvaljeno 281 puta na 200 poruka
Slanje poruke preko MSN-a korisniku Iilija64
Određen forumom Re: Svet mitologije

Citat:
Ulmawen kaže: Pregled poruke
Todose, piše ti u poslednjem postu iz koje knjige je preuzet tekst.
Učinilo mi se da su se ljudi interesovali za slovensku mitologiju, a nju sigurno nisam ja smislila. Pošto ljudi izgleda nemaju literaturu o tome, ne vidim zašto ja ne bih podelila po nešto sa onima koje to interesuje.
Takođe, osećaj se slododnim da prekopiraš tekst (koji nije copyright-ovan) sa nekog sajta iz ove oblasti.
slavensku mitologiju je gotovo nemoguće pronaći ako ne poznajete profesora povijesti. u bibliotekama je ponuda očajna. sve informacije su i više nego dobrodošle
Iilija64 je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Iilija64 na korisnoj poruci:
Gordon Freeman (12.1.2008)
Stara 12.1.2008, 13:34   #64
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Citat:
Iilija64 kaže: Pregled poruke
slavensku mitologiju je gotovo nemoguće pronaći ako ne poznajete profesora povijesti. u bibliotekama je ponuda očajna. sve informacije su i više nego dobrodošle
Zapravo, biblioteka na katedri za etnologiju bi morala da ima knjige mitološke tematike. Na beogradskoj katedri većinu knjiga nije moguće iznositi, nego se ili čita u biblioteci (gora opcija) ili se uz pomoć trikova, uz ostavljanje indeksa, dobije knjiga na sat - dva, pa trkneš do fotokopirnice da je iskopiraš.
E sad, što se tiče Ležeove Slovenske mitologije, ona se uzima za jednu od najverodostojnijih, mada je dosta toga o slovenskoj mitologiji na nivou pretpostavki jer, kao što već rekoh, pisanih izvora iz tog perioda nema. Uopšte uzev, Francuzi su najjači na polju etnologije, te je veći problem u knjigama koje nisu prevedene kod nas.
Ležeova Slovenska mitologija prevedena je i kod nas izdata 2003. (izdavač je Bonart iz Nove Pazove).
Ono što se sa sigurnošću može tvrditi o slovenskoj mitologiji, jeste postojanje određenih Božanstava, kao što je Perun (sada Sveti Ilija), Svarog, Veles i neka minorna božanstva. Takođe, o verovanjima u mitska bića znamo najviše zbog toga što su se priče o njima očuvale do danas (narodne priče o vampirima i zmajevima na primer).
E sad, što se tiče zmajeva, kod Slovena postoje zmaj i ala (aždaja - reč persijskog porekla). Zmaj je dobar i tu se dosta razlikuje od ostalih indoevropskih mitologija, u kojima zmaj obično otima princeze i čuva blago. Verovalo se da zmajevi obitavaju u pećinama blizu vode (reke, jezera), gde bi menjali kožu kad su dolazili da se kupaju (slično kao zmija kad menja košuljicu). Ako bi se zadesilo da čovek nađe parče zmajevske kože, to bi se smatralo izuzetno povoljnim znakom, te bi se od kože pravila najčešće vrećica za novac koja se nosila za pasom.
Ale su loša verzija zmajeva. Zmajevi i ale stalno su se sukobili i verovalo se da kada dođe do pomračenja Sunca, to je zato što ala hoće da ga proždere. U takvim situacijama bi dolazio zmaj da je izazove na dvoboj, i naravno, svaki put je pobeđivao, jer je pomračenje prolazilo.
Vremenom je došlo do izjednačavanja termina zmaj i ala, tako da u mnogim pričama imamo zlog zmaja. Npr, priča Čardak ni na nebu ni na zemlji, koja inače ima opšti indoevropski motiv (znači, sreće se u gotovo svim folklorima naroda indo-evropskog porekla; dakle ne u finskom, laponskom i mađarskom) je dobar primer ovog izjednačavanja.

EDIT: Zaboravih da napišem najbitniju stvar. Ovo verovanje vezano za zmajeve i ale vezano je za južnoslovenske narode.

Poslednja ispravka: Ulmawen (12.1.2008 u 14:40) Razlog: kasno Marko...
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledećih 2 korisnika se zahvaljuje korisniku Ulmawen na korisnoj poruci:
hacker_aca (13.1.2008), Iilija64 (12.1.2008)
Stara 12.1.2008, 21:00   #65
Iris
détente
 
Avatar korisnika Iris
 
Član od: 3.11.2005.
Lokacija: Here be dragons...
Poruke: 5.576
Zahvalnice: 1.530
Zahvaljeno 2.470 puta na 1.488 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Interesantan sajt o grčkoj mitologiji steve89 je svojevremeno postovao ovde, ako nekog zanima neka pogleda...
Iris je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Iris na korisnoj poruci:
Red Dragon (13.1.2008)
Stara 13.1.2008, 1:46   #66
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Citat:
Iris kaže: Pregled poruke
Ja bih rado da naučim nešto što manje znam, nešto o Maleziji, Indo-Aziji, Vizantiji, tako nešto... Ako neka dobro duša ima saznanja o mitologiji pomenutih teritorija i država, molim da ih podeli sa nama
Pa, evo ponečeg o Maorima sa mnoštvom eksternih linkova, ne samo o mitologiji već i o kulturi danas, običajima, umetnosti itd.

Što se tiče balkanskih Slovena, evo korisnog sajta sa online studijama Dejana Ajdačića.

Poslednja ispravka: Mrka Kapa (13.1.2008 u 2:09)
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledećih 2 korisnika se zahvaljuje korisniku Mrka Kapa na korisnoj poruci:
Iris (13.1.2008), Ulmawen (13.1.2008)
Stara 13.1.2008, 2:11   #67
Iris
détente
 
Avatar korisnika Iris
 
Član od: 3.11.2005.
Lokacija: Here be dragons...
Poruke: 5.576
Zahvalnice: 1.530
Zahvaljeno 2.470 puta na 1.488 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Maore sam pokrila odavno, kao i Okeaniju... više me zanima Indo-Azija (Burma, Butan, Tajland, Sumatra, Maldivi...)
Iris je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 13.1.2008, 13:13   #68
Red Dragon
Starosedelac
 
Član od: 16.7.2006.
Lokacija: Ima
Poruke: 2.409
Zahvalnice: 275
Zahvaljeno 739 puta na 370 poruka
Slanje poruke preko Yahooa korisniku Red Dragon
Određen forumom Re: Svet mitologije

Citat:
Iris kaže: Pregled poruke
Interesantan sajt o grčkoj mitologiji steve89 je svojevremeno postovao .... ako nekog zanima neka pogleda...

Svaka cast Iris, bas si me obradovala, ovako nesto sam trazio celog zivota. Dobro, 95% ovoga znam, mada mi puno znaci. Hvala jos jednom!


KIPARIS

Na ostrvu Keosu, u Kartejskoj dolini, živeo je jelen posvećen nimfama. Jelen je bio prekrasan; njegovi granati rogovi pozlaćeni, biserna ogrlica mu je ukrašavala vrat. Jelen je potpuno zaboravio strah od ljudi. Ulazio im je u domove i svakome pružao vrat ko je hteo da ga miluje. Svi su voleli jelena, ali najviše ga je voleo sin keoskog kralja Kiparis, voljeni prijatelj strelca Apolona. Kiparis je vodio jelena u polja sa sočnom travom i na izvore koji su umilno žuborili. Kiparis se često, u igri, penjao na leđa jelenu i išao na njemu svuda po dolini.

Bilo je žarko popodne. Sunce je peklo. Jelen se odmarao u senci. Slučajno je u blizini lovio Kiparis. Nije prepoznao svog ljubimca i smrtno ga je ranio. Kada je video da je ubio svog ljubimca, Kiparisu je srce prepuklo. Htede da umre od žalosti. Uzalud se trudio da ga uteši njegov prijatelj Apolon. Kiparis zamoli Apolona da mu dozvoli da večno tuguje. Apolon mu, i sam tužan, usliši zelju. Mladić se pretvori u drvo. Kovrdže mu se pretvoriše u tamnozeleno lišće, telo mu zaodenu kora. Pred Apolonom je stajalo vitko drvo kiparisa (čempresa), čiji se vrh ka nebu pružao kao strela. Apolon tužno uzdahnu i prozobri:

"Uvek ću tugovati za tobom, prelepi mladiću! Tugovaćeš ti i zbog tuđe nesreće! Budi uvek sa onima koji tuguju!"

Od tog doba Grci su na vrata kuće u kojoj je neko umro stavljali granu kiparisa, njegovim igličastim lišćem ukrašavali su pogrebne lomače, na kojima su palili tela mrtvih, a zatim su sadili kiparise pored grobova.

Poslednja ispravka: VojaM (23.4.2008 u 13:32)
Red Dragon je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Red Dragon na korisnoj poruci:
Highlander (13.1.2008)
Stara 13.1.2008, 14:58   #69
zoran845
Deo inventara foruma
 
Član od: 7.6.2007.
Lokacija: Naissus (M.S.)
Poruke: 4.729
Zahvalnice: 872
Zahvaljeno 2.575 puta na 1.457 poruka
Slanje poruke preko Yahooa korisniku zoran845
Određen forumom Re: Svet mitologije

@ Crveni Zmaj

Kad ti toliko znači grčka mitologija, obavezno nabavi i pročitaj knjigu "Grčki mitovi" Roberta Grejvsa, pisca i jednog od boljih poznavalaca pomenutih mitova.
Ako ti ime zvuči poznato, to je onaj isti po čijem delu je nastala briljantna serija BBC-a "Ja, Klaudije" sa Derekom Džekobijem u ulozi lukavog i mudrog rimskog imperatora.

Knjigu je (treće izdanje) 1987. izdao "Nolit", Beograd u saradnji sa "Jedinstvom" iz Prištine, u legendarnoj biblioteci "Književnost i civilizacija". Njena najveća vrednost po meni (i ono što je izdvaja od sličnih izdanja) je to da se svaki mit daje u više verzija, i to hronološki, tako da se može pratiti i geneza svakog od njih.
zoran845 je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 23.1.2008, 17:01   #70
Iris
détente
 
Avatar korisnika Iris
 
Član od: 3.11.2005.
Lokacija: Here be dragons...
Poruke: 5.576
Zahvalnice: 1.530
Zahvaljeno 2.470 puta na 1.488 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Sajt jeste malo "mator", ali sadrži desetine korisnih linkova, pa bi bilo šteta da ga nema u ovoj temi: http://www.teacheroz.com/myth-legend.htm
Iris je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Iris na korisnoj poruci:
next (23.1.2008)
Stara 6.2.2008, 0:19   #71
NikolaKojic
Guest
 
Poruke: n/a
Post Re: Svet mitologije

Imam jedno nezgodno pitanje vezano za grčku mitologiju.

Naime, pišem jedan rad o sličnostima muškaraca i žena, a poznato mi je da postoji grčki mit vezan za razdvajanje polova.
U mitu se navodi, koliko se sjećam, da su u početku muškarac i žena bili spojeni u jedinstveno, savršeno biće. Međutim, iz nekog, ne znam kog razloga, ta stvorenja su raspolovljena i polovine su poslane na različite strane svijeta, i od tada vječno tragaju jedno za drugim.

Ako je nekome detaljno poznat ovaj mit molim vas da odgovorite.
Ako znate kako su se zvala ova mitološka stvorenja, takođe vas molim da to navedete.
  Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 6.2.2008, 2:04   #72
Lokigodofirendlies
Član
 
Član od: 21.8.2007.
Lokacija: {Julie's} in the Drug Squad
Poruke: 317
Zahvalnice: 241
Zahvaljeno 178 puta na 92 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

@Nikola

Najblize ovom mitu je prica Hermafroditu, sinu Afrodite i Hermesa(odakle potice i danasnja rec) cije se telo spojilo u jedno s voljenom mu muzom, i prica o Agditis koja je slucajno napravljena, kada je Zevs u snu oplodio Geju, kao muskarac i zena pa su bogovi od muskih organa napravili drvo badema.

To su najblizi mitovi opisu koje ja znam, mada mi konkretno nije poznat.
Lokigodofirendlies je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledeći korisnik se zahvaljuje korisniku Lokigodofirendlies na korisnoj poruci:
Stara 6.2.2008, 5:12   #73
NikolaKojic
Guest
 
Poruke: n/a
Talking Re: Svet mitologije

Hvala. Bolje išta nego ništa. Evo upravo sam prelistao to što si naveo. Možda je to to. Ipak, najbolje da pitam svog starog frenda iz Gimnazije.

Jbg otkad je otišao u Banjaluku jedva da se čujemo. Inače, čovjek se interesuje za sve živo. Ako on uspije nešto da nađe, rado ću da podijelim.
Još od osnovne ga je zanimala mitologija.

(Zašto se ranije nisam sjetio...)
  Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 7.2.2008, 22:32   #74
Iris
détente
 
Avatar korisnika Iris
 
Član od: 3.11.2005.
Lokacija: Here be dragons...
Poruke: 5.576
Zahvalnice: 1.530
Zahvaljeno 2.470 puta na 1.488 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Mislim da mit koji pominješ nije starogrčki, ili ga možda deli nekoliko različitih naroda. Ja se sećam da sam isti mit čitala, i da je poreklom sa severno-američkog kontinenta (spada u legende Hopi ili Lakota Indijanaca).

Možda ti ovaj link pomogne, ako želiš još malo da istražuješ?
Iris je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 11.4.2008, 0:56   #75
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Nešto smo zaboravili na ovu temu.

Tračka religija i mitologija


Tračani su narod indoevropskog porekla, nastanjen u istočnom delu Balkanskog poluostrva, u dolini Marice. Izvori za rekonstrukciju njihove religije su malobrojni i zasnivaju se na podacima antičkih pisaca, epigrafskim spomenicima i arheološkim nalazima. Arheološki spomenici nesumnjivo su najautentičniji dokumenti za rekonstrukciju tračke religije. Oni potiču iz različitih perioda i omogućuju da se otkriju njeni koreni, razvoj i povezivanje sa grčkom, odnosno rimskom religijom. Iako je ta vrsta dokumenata brojna, njihovo tumačenje nije uvek pouzdano.

Pretpostavlja se da već tokom neolita otpočinje formiranje Tračana i njihove religije na prostoru između Crnog mora i reke Iskera (kulture Karanovo, Veselinovo, Marica, Gumelnica). Početkom bronzanog doba zajednice te oblasti stupaju u neposredni kontakt sa zajednicama naseljenim u severozapadnim oblastima Male Azije i zajednicama koje su se iz južnoruskih stepa spuštale u donje Podunavlje. Iz tih prožimanja nastala je osobena kultura bronzanog doba, čiji su tvorci verovatno neposredni preci istorijskih Tračana. O religiji iz tog razdoblja malo se zna, jer nedostaju adekvatni arheološki nalazi. Verovatno su tada uspostavljene tesne veze sa egejskim svetom, jer na mikenskim tablicama ispisanim linearnim pismom B (XIV-XIII v. pre n. e.) možda se već pominje Trakija (tre-ke-wi-ja) i jedno od najvećih tračkih božanstava - Dionis.

Najranije podatke o tračkoj religiji daje Homer (VIII v. pre n. e.). Po Ilijadi, Tračani su se u trojanskom ratu borili uz Trojance, protiv Grka, a njihov najveći junak bio je Res. U Odiseji se pominje i kult Apolona kod plemena Kikonaca. Prvi određeniji podaci o Tračanima i tračkoj religiji sreću se od VII v. pre n. e., od vremena prvih neposrednih dodira tračkih plemena sa grčkom civilizacijom i to preko kolonija osnovanih na zapadnoj obali Crnog mora. Osnovnu strukturu tračkog panteona od kraja VII do sredine V v. pre n. e. opisao je Herodot (V v. pre n. e.), koji navodi dva tračka božanstva po imenu, dok druga božanstva poistovećuje sa grčkim. Bog rata kod tračkog plemena Apsinćana zvao se Plistor, a vrhovni bog tračkih Geta - Zalmoksis. Svi Tračani poštovali su samo Areja, Dionisa i Artemidu, a njihovi kraljevi i Hermesa. Danas je dokazano da je tračka Artemida u stvari boginja Bendida ili Kotito, dok su imena tračkog Areja, Dionisa i Hermesa ostala nepoznata. Tračani su u antičko vreme bili poznati kao neobično pobožan narod. Pominju se mnoge sekte čiji su pripadnici vodili strog asketski život: nisu jeli meso i hranili su se samo mlekom, sirom i medom.

Značajne podatke o religiji Tračana pružaju i epigrafski spomenici, najčešće posvete - dedikacije. Na njima se ime tračkog boga javlja kao epitet grčkog ili rimskog boga s kojim se taj bog poistovećuje. Tako su nam poznati trački bogovi Manimazos, Jambadule, Pirimerulas i Asdules, ali samo po imenu. Njihove funkcije mogu se delom sagledati na osnovu značenja njihovih imena, a delom na osnovu karaktera grčkog ili rimskog boga sa kojim se poistovećuju.

Zbog rascepkanosti tračkih plemena mora se pretpostaviti postojanje mnogih lokalnih božanstava i kultova, a ne jedinstven, opšte prihvaćen panteon. Nesumnjivo je da su Tračani, kao i svi Indoevropljani, poštovali boga neba i njegovu suprugu. Taj vrhovni bog posvedočen je na natpisima i votivnim spomenicima kao Sbelsurd, u rimskoj epohi kao Zevs Sbelsurd, koji u ispruženoj levoj ruci drži orla, a u desnoj snop munja. Njegova supruga, poistovećena sa grčkom boginjom Herom, imala je u Trakiji poseban kult. To pokazuje priča o Kosingasu, njenom svešteniku kod plemena Kebreja i Sikaboja, koji je svojim podanicima zapretio da će napraviti velike lestvice i popeti se na nebo da se boginji požali na njihovu neposlušnost.

Kult Sunca postojao je veoma rano, jer Homer pominje Apolona kao boga tračkih Kikonaca, a pozniji pisci govore i o tračkom Heliju. Poštovan je i bog svetlosti, po imenu Sitalkas, u čiju je čast ispevana istoimena himna.

Najbolje poznajemo dva tračka božanstva koja su u V v. pre n. e. uvedena u grčki panteon - boginju Bendidu i boginju Kotito. Tračanke su Bendidi prinosile žrtvu uvijenu u pšeničnu slamu. Bog rata, identifikovan sa grčkim Arejem, kod plemena Apsintijaca obožavan je pod imenom Plistor, a kod Krestona - kao Kandaon. Plistoru su prinošene ljudske žrtve. U kultu tračkog Areja ratnici su preskakali uspravljen mač, verovatno simbol samog boga.

Najzagonetnije božanstvo grčkog panteona, bog Dionis, dugo je smatran tračkim bogom. Izvesno je da u kultu grčkog Dionisa ima i tračkih elemenata, ali se dešifrovanjem linearnog B pisma, odnosno mikenskog pisma, pokazalo da se mora računati i na elemente preuzete iz minojske religije. Božanstvo vegetacije, srodno grčkom Dionisu, poštovali su i Tračani. Kod Bizalta je Dionis jakom vatrom najavljivao vernicima rodnu godinu. Čuveno svetilište tračkog Dionisa, koje se nalazilo na planini Pangeju, bilo je u posedu plemena Satra, ali su sveštenici bili iz plemena Besa. Tu se jedna žena bavila proricanjem slično Pitiji u Delfima. Drugo poznato svetilište tog boga nalazilo se u Rodopima, u oblasti tračkog plemena Besa. To svetilište posetio je 60/59. g. pre n. e. i otac cara Avgusta, koji je Dionisu prineo žrtvu. Tada je vino, izliveno na žrtvenik, buknulo do neba. Priča se da je pre njega svetilište posetio i Aleksandar Veliki.

U vreme rimske dominacije raširen je kult boga lekara Asklepija. Iako se pretpostavlja da je Asklepije tračkog porekla, verovatnije je da je on zamenio nekog tračkog boga ili demona lečnika, po imenu Daron ili Deron. Asklepijeva svetilišta povezana su sa izvorima, a glavna svetilišta nalazila su se kod Ćustendila, u blizini toplih izvora, i u severnoj Bugarskoj (Glava Panega, Batkun).
(...)

Poslednja ispravka: Ulmawen (11.4.2008 u 1:03) Razlog: pojela naslov :)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 11.4.2008, 0:57   #76
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

(...)

Sa natpisa i iz pisanih izvora poznato je da su Tračani poštovali božanstva reka i izvora. Najpoznatija božanstva reka bila su bogovi Herbros (Marica), Strimon (Struma) i Nestos (Mesta), koji se u genealogijama javljaju i kao očevi čuvenih junaka. Poznat je i trako-frižanski bog reka i izvora po imenu Bedi. U rimsko doba bile su česte i posvete nimfama izvora. Najrašireniji kult u vreme rimske dominacije bio je kult takozvanog tračkog Herosa. Tračani su poznavali i htonska božanstva, među njima Derzelasa ili Darzalasa, koji je u Odesosu poistovećen sa Velikim bogom, a predstavljan je kao bradati čovek sa rogom izobilja u ruci, često na konju.

U religioznom i političkom životu Tračana značajnu ulogu imalo je sveštenstvo. Sveštenici su bili zastupnici boga, savetnici i pomoćnici vladara. Iz istorije je poznata uloga Dionisovog sveštenika Vologeza, koji je bio inicijator i vođa ustanka protiv Rimljana i njihovih saveznika 11. g. pre n. e.

Trački hramovi i svetilišta pominju se u antičkim izvorima, a dokumentovani su i arheološkim istraživanjima. Poznati su hramovi Dionisa u Rodopima i na Pangeju, kao i Velikog boga u Odesosu. U najvećem broju slučajeva nisu postojali hramovi-građevine, već svetilišta pod vedrim nebom, pokraj nekog izvora ili drveta ili na vrhovima planina. U tračkom kultu je važnu ulogu imalo i proricanje, dato u ekstazi. U vezi sa religijom i magijom bilo je i tetoviranje uglednih Tračana, verovatno kao znak odanosti određenom božanstvu.

Tračani su verovali u besmrtnost. Život na onom svetu zamišljali su kao veselu gozbu sa pijančenjem u prisustvu bogova. To se verovatno odrazilo i u njihovoj hrabrosti i nepoštovanju života. Jedan Herodotov podatak ukazuje i na njihov pesimizam: kod plemena Trauza oplakivali su novorođenčad zbog zla i nedaća koje ga očekuju u životu, a pokojnik je ispraćen uz pesmu i veselje jer se oslobodio bede i teškog života. Ugledni Tračani izlagali su pokojnika tri dana, a zatim su prinosili životinje na žrtve. Posle oplakivanja, pokojnik je sahranjivan ili spaljivan, a iznad groba je podizana humka i priređivana su razna takmičenja. Bio je običaj da se žena ljubimica na grobu ubode nožem, što arheološkim nalazima nije dokazano.

Pogrebni rituali dokumentovani su mnogim arheološkim nalazima. Kupolasta grobnica u Kazanlaku iz IV v. pre n. e. ukrašena je freskama koje predstavljaju pokojnike na prestolu i takmičenja kolima. U grobovima pod humkama otkriveni su i skeleti žrtvovanih pasa i konja. Oružje i posude od metala i pečene zemlje, najčešće krateri i kupe za piće, koji su otkriveni u grobovima, pokazuju da su Tračani stvarno verovali da će posle smrti učestvovati u ratnim okršajima i na veselim gozbama. Grobne odaje u vidu soba možda treba da podsete na Zalmoksisovu podzemnu odaju, odnosno na njegovo učenje o besmrtnosti.

(Odrednice iz Leksikona religija i mitova drevne Evrope, sastavili Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović i Dragoslav Srejović, Savremena administracija, Beograd, 1992.)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 11.4.2008, 17:36   #77
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Aždaja i ala


Za alu se misli da ima od aždahe osobitu duhovnu silu te leti i vodi oblake i grad navodi na ljetinu. (Vuk Karadžić).

Ala, zmija i zmaj otelovljuju istu organsku strukturu. Ala je demonsko biće koje se u jugoistočnoj Srbiji, posebno u šopskom kulturnom arealu, naziva lamija ili lamnja. Neki filolozi smatraju da je reč turskog porekla. Prema verovanju srpskog naroda, ala i zmaj su najčešće suprotstavljeni, s jedne strane je biće zla, a sa druge je blagorodno biće. Dok ala navodi oblake i grad na letinu, dotle zmaj nasuprot tome, u oblacima vodi borbu sa njom. Zanimljiva je naša poslovica: "Bori se kao ala s berićetom (kad vodi oblake, pa hoće ljetinu da pobije gradom)" (Karadžić, 1987: br. 440). Upravo zbog toga čini se prihvatljivom etimologija termina "hala" koju je predložila Ivanička Georgijeva da "reč hala proizlazi od grčkog caaza 'grad'" (Georg., 1993: 119). Veruje se da kada ala padne na njivu sprečava sazrevanje useva, budući da ona obira plodnost njiva. Upozorili smo da ala predvodi crne oblake sa kišom i gradom i tom prilikom, obilnom kišom i gradom koje nanosi pustoši sve pod sobom. Slična je predstava o ali i u zapadnoj Bugarskoj.

Sa alom su katkada vezani izvesni ljudi ili žene utoliko što njihova duša, kao i u slučaju zmaja, može izići iz njih i pretvoriti se u alu. Za to vreme njihovo telo spava, tako da sve ono što se dogodi duši kada iz tela iziđe, kao i rane koje bude dobila u borbi sa zmajevima, to će se desiti i njenom telu. U narodu postoji verovanje da su aloviti pre svega epileptičari. Postoje dve legende o slavnim ličnostima naše nacionalne istorije za koje se veruje da su bili aloviti. U legendi o Nemanji, odnosno o svetome Simeunu, doznajemo kako je sveti Sava uspeo da iz tela Nemanjinog ukloni alu.

"O Nemanji se pripoveda, da je bio alovit. Sv. Sava naiđe negde kraj mora na mesto, gde se sprema ručak 'caru Simeunu' (Nemanji). Pekli volove, ovnove, veprove itd. pa zapita: 'Kome spremate ručak? ' - 'Caru Simeunu'. - 'Zar će on to sve pojesti?' - 'Hoće, jer je alovit.' Tada sv. Sava pozove cara Simeuna u šetnju po moru, na čamcu. Zaiđu podalje u more, kad car Simeun otpočne zahtevati, da se vrate, jer je gladan. Sv. Sava znao šta je, pa ga zavarkavao i govorio: 'Sad ćemo, sad ćemo'. U tom, zakomeša se ala u cara Simeuna; on padne pa pod čamac, a ala iz njegovih usta iskoči u more' (Vasiljević, 1996:64). Prema drugoj legendi i Stefan Dečanski je bio alovit: "U krilji je halovita glava/ Pobiće nas hali i vremena,/ Neće nama roditi šenica/ Ni u brdu vinova lozica/ Ni bijele izjanjiti ovce".

Ale uglavnom noću večeraju na raskršću, te je veoma opasno nagaziti na "alinu sofru", budući da takav čovek može da bude osakaćen: postane slep, gluv, hrom.

Kada je reč o aždaji, prema verovanju našeg naroda, ona je slična ali i po obliku i po funkciji. To je ogromno čudovište neuglednog oblika koje živi po velikim vodama, jezerima, gde sačekuje prolaznike, i tom prilikom, izašavši iz vode, proždire ljude, kao i životinje. "Kad bi oko ponoći, zamuši se jezero, a iz jezera skoči aždaha pa pođe put vezirovića da ga udavi" (Đurić, 1990: 327). Ona je nenasita, kao i ala. Etimološki gledano, reč "aždaja" je persijskog porekla: aži Dahaka ('zmija' Dahaka) = "až-daha". To je poznati zmijski demon iz iranskih eshatoloških motiva.

Toponimi sa osnovom Ala: Alin potok, Alina glava, Alin breg, Alino brdo, Alino bilo.


Zduhači - Zmajevi

"Zmajevi su 'ognjena sila' - duhovi, koji štite polja i berićet u njima od raznih nepogoda u onome ataru i okolini, gde oni borave po visokim planinama. Javljaju se u raznim oblicima - mogu da se pretvaraju, preobražavaju: u obliku lepa momka, zmije, konja, vola, ili druge koje životinje. Ponajčešće se javljaju noću u 'gluha doba', i prati ih neka svetlost i kao neki šum i potmulo tutnjanje. Ljudima ne čine nikakve štete niti pakosti, već su im od koristi, jer čuvaju polja od grada (tuče) i olujine - 'aline' da ne dođu u njihovu okolinu i polju kvara nanesu. Kad se podigne oluja i grad, onda se kaže 'ale se podigle i 'virište', razbuktale se'". /Aleksa Vasiljević/

Pojam "zduhač" - u ovom jezičkom obliku, kao demonsko biće, poznat je pre svega u Crnoj Gori, Hercegovini, u delu Primorja i u Sandžaku. Drugi oblik, zmaj - u istoj funkciji, poznat je u "istočnoj" i "centralnoj Srbiji" kao i u "severnim krajevima". Zduhač, kao i ala, može biti čovek, čak i najmanje dete, ali može se javiti i u zoomorfnom, životinjskom obliku i to, kako smo videli, u liku psa, konja, ali i petla, ovce, govečeta. Dakle, postoje dve forme zmaja: zoomorfna i antropomorfna. Osnovna je dužnost zduhača / zmaja, kako je rečeno, da brani poljsku i stočnu plodnost svoga kraja, pre svega od ala - kao isključivo negativnog demonskog bića, ali i od tuđih zduhača, kao i da u svoj kraj prenose plodnost nekog drugog, bogatijeg područja.

Kad hoće da pođe u borbu zmajevo telo se uspava, a duša ide u oblake, tamo se bori i sve ono što se dogodi zduhačevoj ili zmajevoj duši, desiće se i njegovom telu koje kao mrtvo leži na zemlji. Borbe se dešavaju u vazduhu, u oblacima, uz najveći vihor i nepogodu. Oružje zduhača su nagoreli ugarci s obe strane, zatim, slamke, zašiljeno pruće, i posebno, metla s gumna.

Atributi zmaja. Zduhači i zmajevi se rađaju u košuljici, i to tačno određenog dana. Naime, rađaju se u petak u tačno određenom času. Zduhači i zmajevi su "dobri, pošteni i pravedni", te se često identifikuju sa svecima i anđelima, sa kojima se, inače, po predanju, često sastaju. Srpski zduhači, odnosno zmajevi, jednim delom svojih funkcija jesu svojevrsni lokalni demoni vetra, pa im je teško naći analogije u indoevropskim verovanjima.

(...)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 11.4.2008, 17:37   #78
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

(...)

U korenu reči zduhač nalazi se duh, tako da reč "duhovit" i inače označava čoveka koji u sebi ima specijalan "duh", sličan duhu zduhačevom. Ustanovljeno je, kako rekoh, da su zduhači podudarni sa zmajevima. Zmaja i zduhača treba, da ponovim, razlikovati od ale ili aždaje, sa kojom se, s obzirom na njihovu genetsko-mitološku vezu sa zmijom - kao htonskim bićem, zmaj kao solarni demon najčešće konfrontira. Zmaj je prvobitno bio zamišljen kao velika krilata zmija. U srpskim narodnim pesmama i pripovetkama poput "Zmije mladoženje", može se primetiti da i sama zmija često ima osobine zmaja: "Nije ovo zmija kraosnica, no je ovo ognjeniti zmaju". Prema srpskim verovanjima, zmaj i postaje od zmije koju za devet godina nije videlo čovečje oko. Prema drugim izvorima, u nekim delovima srpstva veruje se da zmaj postaje kada zmija napuni četrdeset godina. Za zmaja je naročito karakteristična vatra, koju izbacuje na usta, i koja odskače od njegovog tela. Zmajevi su "ognjeni ljudi" i "ognjene sile". Ponoviću jednu našu karakterističnu zagonetku: "Odovud klada, odonud klada, u sridi zmaj leži", odgovor glasi: „vatra".

Zmajevu epifaniju ("epifanija" = "objavljivanje samog božanstva" ili pak nekih njegovih atributa i karakteristika) odlikuju: velika svetlost, grmljavina, sevanje, potres, snažan vetar. Prema Vuku: "Za zmaja pak misli se da je kao ognjevit junak, od kojega u lećenju oganj odskače i svijetli". U pojedinim krajevima u narodnim verovanjima nailazimo na ambivalentnu i čak kontradiktornu funkciju zmaja: s jedne strane, u polju - gde zmaj padne - nastaje suša i postaje opasnost za useve, ali isto tako, gde bi se u polje bacila glava ubijenog zmaja, taj bi predeo počeo da donosi obilje plodova. Drugim rečima, kao da je trupina zmaja nosilac htonske, nedobrohotne i zle prirode "zmaja", dok je glava izraz solarne i pozitivne snage. O tome govori i sama geneza "zmaja". Uostalom, glava "zmije" i "zmaja" u magijskim radnjama, kao i u epu, ima naročitu oplodnu snagu.

Zmaj i Soko - forme srpskih mitskih heroja. Prema starijem narodnom verovanju zmaj, kao i ala, živi u jezerima i velikim vodama, dok se u kasnijem vremenu, u doba već sasvim izgrađene solarne mitologije - koja korespondira sa formiranjem srpske države, zmaj odiže od htonskog tla i počinje nastanjivati najpre pećine, a zatim visoke i nepristupačne planine, kakva je, na primer, planina Jastrebac u blizini drevne srpske prestonice Kruševca, odnosno Šar planina nešto južnije. Često se u našoj epskoj poeziji soko i zmaj izjednačuju.

Prema folklornom materijalu naši zmajevi borave na "čardaku ni na nebu ni na zemlji", dakle, u oblacima - kao i vile. Upravo ta njihova pozicija: ni sasvim gore - na Nebu, ali ni dole - na Zemlji, promišljena u skladu sa mitološkim modelom koji simbolizuje "drvo sveta", pokazuje da se zmaj javlja u ulozi kosmičkog medijatora između gornjeg i donjeg sveta. U tom smislu je i solarni atribut "svetlost" jednako paradigmatičan za zmaja kao i za sokola, ukoliko već ne predstavljaju, strukturno gledano, jedno te isto mitsko biće. U pesmi ''Dijete Jovan i ćerka cara Stefana", vidimo kako i soko živi na vrhu nepristupačne planine, ali je i ovaj soko po svoj prilici zmaj, što dokazuje njegova epifanija. „Sva se kula iz temelja ljulja,/ Od sokola svjetlost udarila" (Karadžić, VI, 1935: 15-16). U pesmi koja sledi reč je o procesu inicijacije. Otac u kavezu čuvao devojku, ne htevši je obećati nijednom proscu. Pa ipak, kako to u pesmi biva: "Niti vidi sunca nit mjeseca/ B'jela dana ni mlada junaka./ Kada jedno jutro rano bilo, / Dolijeće sokol ptica siva, / Razbija joj vrata od prozora / i ul'jeće u bijele dvore, / Smeće s' sebe sitne perušine, / Osta junak ko na gori sunce. / I on ljubi lijepe djevojke./ Otole se sokol uputio/ I govori lijepoj djevojci:/ 'Ostaj s Bogom, draga dušo moja!/ Ako bi se ljubav obaznala,/ Piši meni listak knjige tanke/ Pošlji mi je gori sokolovoj'" (Junpjes., 1896:100-101).

S obzirom na to da su, sociološki gledano, pozicije srpskog i bugarskog naroda gotovo istovetne, budući da su jedini u srednjem veku imali državno ustrojstvo svojih narodnih zajednica, to je i u srpskim i u bugarskim predstavama preovladala karakteristika zmaja u liku bića koje se fiksira za središnji - Zemaljski, i gornji - Nebeski prostor, dok je carstvo podzemnog sveša pripalo htonskom biću - ali, odnosno kod Bugara - lamiji (vidi Georg., 1993: 128). Sasvim tačno primećuje Georgijeva, da se za strukturu zmaja vezuju ambivalentna svojstva: dobro - zlo, pri čemu je za razliku od predstave "zmaja" u istočno-slovenskom folkloru, u kome nalazimo njegovu negativnu funkciju, upravo u kulturama balkanskih Slovena zmaj nosilac načela Dobra, dok su negativni atributi preneseni na likove ale i lamije. Tako je kod Južnih Slovena osnovna uloga zmaja vazda bila da se bori sa lamijom i alom, čime se ostvaruje kosmička ravnoteža i uspostavlja prirodni red stvari (Georg., 1993:123).

O mešanju tipičnih "zmajevskih" osobina sa osobinama "ala / aždaja" došlo je zbog polazne ontičke i genetske srodnosti, budući da je zmaj ishodio od htoničnog demona - zmije, od kojeg vodi poreklo i ala. Po predanju, kako je rečeno, zmaj postaje od četrdesetgodišnje zmije, a ala od stogodišnje zmije. To je i razlog zbog čega se, ne retko, kod zmaja uočavaju i negativne osobine: proždrljivost, ljudožderstvo, sisanje čovečje krvi. Isto tako i onaj poznati mitem, prema kome zmaj leži na skrivenom blagu i čuva ga, predstavlja samo transponovanu stariju verziju prema kojoj aždaja u grčkoj mitologiji čuva blago. Uostalom, i vr-hovno mitološko božanstvo, i ne samo drevnih Slovena, najzad, i samoga hrišćanstva, sadrži u sebi karakteristike i atribute i "dobrog" i "zlog" božanstva, koje pomaže i voli svoj narod, ali se i surovo sveti i kažnjava neposlušne.

(...)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 11.4.2008, 17:38   #79
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

(...)

Zmajevi, vile i vuci - mitski predstavnici naroda. Ovu tezu izrekao je, s punim pravom, V. Čajkanović. „Kao vuci i vile, tako su i zmajevi mitski predstavnici srpskog naroda" (Čajk., V, 1994:272). Kada je reč o poimanju "zmaja" u srpskom mitološkom sistemu, preovladalo je shvatanje da su zmajevi prijatelji ljudi, da nose odliku svetosti. Iz toga i proizlazi njihovo stavljanje u isti red sa svecima i anđelima, sa kojima čine "Božju vojsku". Ovim su, u osnovnim konturama, stvoreni mitološki uslovi da od zmajeva postanu vrlo popularna nacionalna božanstva, i ujedno čitav mitološki panteon u srpskoj religiji. Naši istraživači narodne religije koji su se prevashodno oslanjali na brojne analize o ulozi zmaja u našim narodnim verovanjima, ustanovili su kako su anđeli, sveci, vile i zmajevi u osnovi svojoj narodni ideali, koji brane sve ono što je u svetu dobro i pošteno, pa su stoga i pobornici pravde i istine. U mitskom jeziku Turci su ale, a Srbi zmajevi, pa su, utoliko, kao vuci i vile, i zmajevi mitski predstavnici srpskog naroda.

Bugarski mitolozi otkrivaju zmajevske crte i u hrišćanskim likovima, npr. kod sv. Nikole. Prema nekim narodnim shvatanjima zmaj nastaje od šarana. Poznato je da Srbi u nekim krajevima upravo stoga ne jedu šarana u smislu predohrane protiv epilepsije, a svakako i zato što je reč o tabuisanom demonskom liku. Iz prakse znamo da je šaran osnovna obredna hrana u čast sv. Nikole, a kost od glave ove žrtvene ribe jeste apotropejon i zašiva se na dečjoj kapici (Georg., 1993: 129). Konačno videli smo u odeljku o "zmiji" kako "epilepsija" i "zmija / zmaj" mitološki korespondiraju u magiji i obredu!

Najkraće, vuk i zmija kao teriomorfna demonska bića pripadaju pre svega onom tipu društvene organizacije srpskog naroda koja se odlikuje matrijarhatskim poretkom - sa dominantnim elementima htonske religioznosti, kada je porodica bila osnova zajednice. Sa druge strane, vile i zmajevi javljaju se na višem stepenu društvene mobilnosti, kada je postignuta nacionalna država, sa patrijarhatskom osnovom, čemu odgovara solarna mitologija.

Na južnoslovenskom prostoru postoji ogroman broj toponima sa osnovom "zmaj" i "zmija", blizu 100 na mapama sitnije razmere. Zmajevac najčešće izvor, vrelo, kladenac, Zmajan, Zmajeva greda, Zmajeva pećina, Zmajeva reka, Zmajevica, Zmajevka, Zmajevo ždrijelo, Zmajevska voda, Zmajevski potok, D.G. Zmajne, Zmajovača, Zmajsele; Zmijavac, Zmijavci, Zmijan, Zmijanac, Zmijanačka reka, Zmijanje, Zmijare, Zmijača, Zmijanačke grede, Zmijanica; Zmijevac, Zmijevača, Zmijevačka draga, Zmijevački most; Zmijina gl.; Zmijina gomila, Zmijska gomila, Zmijinac, Zmijnica, Zmijova dubka, Zmijski krš, Zmijski i.; Zminac, Zminica, Zminičko jez., Zminja gl., Zminjak, Zminjac, Zminjevača, Zmištak; Zmiornica; Guja, Gujaničke livade, Gujevac, Gujina gl.. U Bugarskoj toponimi sa osnovom "zmaj": Zmeevo, Zmeino, Zmeйevo, Zmeevo, Zmeйovecъ.

(Sreten Petrović – Srpska mitologija)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledećih 4 korisnika se zahvaljuje korisniku Ulmawen na korisnoj poruci:
Highlander (12.4.2008), Red Dragon (12.4.2008), Sass Drake (17.5.2009), zoran845 (11.4.2008)
Stara 15.4.2008, 11:27   #80
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Svet mitologije

Vukodlak u verovanjima Slovena


Različite životinje (bik, konj, zmija i razne ptice) su vrlo često predmeti obožavanja u istoriji religija. Kroz fazu obožavanja životinja, u svojoj religijskoj evoluciji, prošao je skoro svaki narod, pa i naš. Verovanje u životinje kao oblik, u koji se utelovljuju različiti, većinom, zli duhovi, ili pak pojedina božanstva, je jako, naročito, u našem narodu; a i kod ostalih Slovena nije ni do danas posve prestalo, nego se održava s tom razlikom što sada mesta slovenskih bogova zauzimaju hrišćanski svetitelji. Neretka je stvar da se poneko božanstvo (anđeo ili svetitelj) javlja u obliku prosjaka, putnika ili čak i poneke životinje.

Duše umrlih ljudi, naročito ako su bili zli, pretvaraju se, po verovanju našeg naroda, u pojedine životinje (povampire se).

Epifanija predaka u domaće životinje, kao npr. u zmiju pokućarku koja se naročito pazi, pa zatim u petla i u živinu uopšte, poznata je kod Srba i Rusa (Čajkanović). Pa i verovanje da duša može privremeno otići iz čoveka, obično dok on spava, i pretvoriti se u drugi kakav oblik (zmaja), poznata je kod Slovena uopšte. /Dr V. Čajkanović: Studije iz Religije i Folklora. Etnografski Zbornik, Beograd, 1924./

Jedna od zlih duša uselila se i u vuka te je tako postao vukodlak. Verovanje u vukodlaka datira iz vrlo daleke slovenske prošlosti. Još nam Herodot (IV. 105) veli o Neurima (za koje se misli da su Sloveni) da se svaki od njih godišnje jedanput na neko kratko vreme pretvarao u vuka, ali je posle dobijao opet ljudsko obličje. Uz ovu zabelešku Herodotovu interesantno je i to da naš narod veruje da Srbin potiče od vuka.

Vukodlakom se smatra i onaj čovek koji ima vučje obličje; neko ko može da se pretvori u vuka. Verovanje u ovog vukodlaka rasprostranjeno je kod svih Slovena. Vukodlaka čije ime na slovenski glasi: – vlъkolakъ (n. slov. volkodlak), poznaju i Bugari pod imenom: vlъkolakъ; Srbi i Hrvati: vukodlak; Rusi: volkodlak; Česi: vlkodlak; a Poljaci wilkolak. /G. Krek: op. cit./ Vukodlaka znaju ne samo svi Sloveni nego i susedi slovenski. Tako vukodlaka nalazimo kod Grka u rečima: burkiolakas, brukolakasi i brykolakas: kod Turaka:vurkolak; kod Albanaca:vuvrvulak; a kod Rumuna: vъrkolbk.((G. Krek: op. cit./ Vukodlakom postaje i nekršteno umrlo dete ili dete zakopano s majkom u njezinoj utrobi koje posle 7 godina naraste veliko kao vuk, ali je okrutnije od vuka. /Arhiv. za Povj. Jug. knj. VII, Zagreb, 1863./

Vuk Karadžić nam u svom Rečniku pod rečju "Vukodlak – vampir, tenac (tenjac)" daje opširan opis njegov, onakav kakvim ga naš narod smatra.

Vukodlak se zove čovek, veli Vuk, u koga (po pripovetkama narodnim) posle smrti 40 dana uđe neki đavolski duh, i oživi ga (povampiri se). Potom vukodlak izlazi noću iz groba i davi ljude po kućama i pije krv njihovu. Pošten se čovek ne može povampiriti, već ako preko njega mrtva preleti kakva tica, ili drugo kakvo živinče pređe. Vukodlaci se najviše pojavljuju zimi (od Božića tamo do Spasova dne). Kako počnu ljudi mnogo umirati po selu, onda počnu govoriti da je vukodlak u groblju (a gdekoji počnu kazivati da su ga gde noću videli s pokrovom na ramenu) i stanu pogađati ko se povampirio. Kadšto uzmu vrana ždrepca bez biljege, pa ga odvedu na groblje i prevode preko grobova u kojima se boje da nije vukodlak: jer kažu da takovi ždrebac neće, niti sme, preći preko vukodlaka. Ako se o kom uvere i dogodi se da ga iskopavaju, onda se iskupe svi seljaci s glogovim koljem (jer se on samo glogova koca boji: zato govore kad ga spomenu u kući: "na putu mu broć i glogovo trnje" – jer su brotnjaci pokriveni glogovim trnjem), pa raskopaju grob, i ako u njemu nađu čoveka da se nije raspao, a oni ga izbodu onim koljem, pa ga bace na vatru te izgori. Kažu da takovoga vukodlaka nađu u grobu, a on se ugojio naduo, i pocrveneo od ljudske krvi ("crven kao vampir"). Vukodlak dolazi kadšto i svojoj ženi (a osobito ako mu je lepa i mlada) te spava s njome; i kažu da ono dete nema kostiju, koje se rodi s vukodlakom. A u vreme gladi često ga priviđaju oko vodenica, oko ambara žitnih i oko čardaka i koševa kukuruznih. Kažu da sve ide sa svojim pokrovom preko ramena. On se može provući i kroz najmanju rupicu; zato ne pomaže od njega vrata zatvarati kao ni od veštica.

Sem vukodlaka imađahu Stari Sloveni i druga niža božanstva ili demone kao što su bes ili besomar (za koga Leže misli da je isto što i Pizamar). Bes ili besomar biće da je bio bog grozote, odvratnosti kao što bi to etimol. reči bes kazivala: bědsъ: u litvaskom baisa – strah, groza; baisus – grozan, odvratan; u lat. foedus – gnusan, gadan; u grčkom pithekos – majmun.

Osim toga, tu je demon tras, i ved (vědъ) koga su Sloveni smatrali za demona koji pomračuje Sunce i Mesec (Krek).

Naš narod veruje da se i danas, dok traju "nekršteni dani", a to je od Božića do Krstova dne, javljaju ljudima vampiri, đavoli, karakondžule, pa zatim zmajevi, koji se najčešće pojavljuju u vidu ognjevit krilate zmije, a kad idu pred oblake da se biju sa alama, onda su kao orlovi, ili druga koja tica (Čajkanović).

Vuk pod rečju "ala" veli: "za zmaja... se misli da je kao ognjeviti junak od koga u lećenju oganj odskače i svetli."

Spasoje Vasiljev – Slovenska mitologija
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledećih 3 korisnika se zahvaljuje korisniku Ulmawen na korisnoj poruci:
M1los (15.4.2008), Sass Drake (17.5.2009), zoran845 (15.4.2008)
Odgovor

Bookmarks sajtovi

Alatke vezane za temu
Vrste prikaza

Vaš status
Ne možete postavljati teme
Ne možete odgovarati na poruke
Ne možete slati priloge uz poruke
Ne možete prepravljati svoje poruke

BB kod: uključeno
Smajliji: uključeno
[IMG] kod: uključeno
HTML kod: isključeno


Slične teme
tema temu započeo forum Odgovora Poslednja poruka
Svet kompjutera 12/2007 oluja Sadržaj novog broja SK 165 15.12.2007 1:50
Sta se to desava i kuda ide ovaj svet? steve89 Brbljaonica 16 4.11.2007 17:26
PayPal i Svet kompjutera, pomozite vuki_ns O SK-u uopšte 41 18.8.2007 13:09
Svet Igara DJ_MY_SOUL Tekstovi u SK 29 17.3.2007 21:02
Svet kompjutera 5/2006 oluja Sadržaj novog broja SK 34 8.5.2006 22:30


Sva vremena su po Griniču +2 h. Sada je 19:24.


Powered by vBulletin® verzija 3.8.7
Copyright ©2000–2024, vBulletin Solutions, Inc.
Hosted by Beograd.com