The Witcher 2 - Assassins of Kings

[nameless1]

Return To The Witcher 2: Part 1 – The Good Bits

Richard Cobbett je odlican novinar i recezent, ali se ne slazem da je TW2 bas sve unapredio u odnosu na keca. Danas stize drugi deo teksta- losi delovi..

[bokela]

Evo i drugog dela:

Return To The Witcher 2: Part 2 – The Not So Good Bits

Dosta stvari je lepo opisano i kvalitetno iskritikovano. Najviše sam obratio pažnju na deo oko priče i pacinga igre. Izgleda da je Asmodeus ipak bio u pravu kada je kritikovao ove elemente igre u raznim diskusijama Slične zamerke je naveo i ovaj lik.

[nameless1]

Pa, kao sto kaze Richard (), 'problem' je u tom drugom chapteru, tj. developeri su se oslanjali na to da ce svi zeleti da isprate pricu iz oba ugla, a ona tada postaje kompletnija, jasnija. Ali, eto, postoje igraci koji ne igraju ponovo RPG-ove, niti se trude da donose drugacije odluke u narednim prelazima (sto je meni prosto neverovatno).

Mozda je to moglo bolje, ali ja podrzavam ambiciju da se razbije monotonija (lenjost?) u zanru, i napravi komplesnija prica od one standardne 'junak spasava svet od zla', koja dominira RPG-ovima (CDPR je u velikoj meri to uspeo). I autor je u prvom delu teksta pohvalio narativ kao dasak svezeg vazduha. Ali cinjenica je da zaplet ostavlja neke konce igracu da ih rasplete- mozda u nesto vecoj meri nego sto je pozeljno..

[player1]

Meni je eto bilo cudno u igri to sto ko da su se trudili da neke elemente price sakriju u drugom poglavlju, tj. ko da su ih namerno sakrili da bi prica delovala svezije kada se igra ponovo.

Na primer, neki likovi su totalno marginalizovani, ili potpuno prekoceni, zavisno sa koje se strane igra drugo poglavlje.

[Asmodeus]

Pa dobro bre NejmlesE prihvataš li ti ičiju kritiku? Mora li sve da se spinuje na svoju vodenicu?
Kao da mi ovde isključivo igramo igre sa run-of-the-mill "spasi svet od velikog zla" pričom, pa nam je tesko da pojmimo išta komplikovanije...
Poenta replay-a po meni je da vidim "what if" efekat tvojih odluka na svet i likove, ne toliko da vidim da upoznam još 10 likova sa dvorovra sukobljenih kraljevstava, ali dobro, ne kažem da je i to loše, ako se dobro izvede...
Witcheru fali dramatičnosti u priči zbog lošeg ritma i nepotrebnih likova, jer sam većinu ispratio uz zevanje, za razliku od serije ili knjiga Game of Thrones, koja je bila uzor dvojci...
U svakom slučaju, Witcher 2 je odlična igra, na stranu nespretno napisana priča, uz Deus Ex: HR mi je obeležila tu godinu.

[nameless1]

Ne, stvar je u tome sto ti udaras na pricu kao da ona nista ne valja, sto je apsurdno. Pa jos preuvelicavas, u nekim stvarima fantaziras (npr. ono sa motivom Letho-a). A pritom nisi ni odigrao oba chaptera, pa nemas kompletan uvid u ono sto pricas. Kao sto kaze autor teksta, ima mana, ali pozitivne strane su daleko brojnije. Isto se odnosi i na pricu, koja jeste glavni adut igre- da ona ne valja, ova igra bila bi daleko losije prihvacena nego sto jeste..

Asmodeus kaže:

Poenta replay-a po meni je da vidim "what if" efekat tvojih odluka na svet i likove, ne toliko da vidim da upoznam još 10 likova sa dvorovra sukobljenih kraljevstava, ali dobro, ne kažem da je i to loše, ako se dobro izvede..

Ajde, odigraj drugi chapter iz drugog ugla, pa ces videti koliko banalizujes stvari..

PS. Koji to RPG poslednjih godina ima bolju pricu?

[Asmodeus]

Ja preterujem?
Ne vredi se natezati, citiracu sve sto je covek lepo napisao u clanku vezano za pricu i oznaciti ono o cemu sam i ranije pricao i navodio kao mane:

Spoiler za Story:

Richard kaže:

Overly Fractured Story
One of The Witcher 2’s biggest features was its two different Act 2s depending on who you decided to trust at the start of the game. This is definitely very cool, and impressively ambitious. Looking back however, I think it was also a pretty serious mistake. Choosing means that far too many plot points are either not introduced properly or resolved poorly/off-screen. The sorceress conspiracy, the hunt for Triss, the whole business with the royal children… it’s there, but only in theory.

This reaches critical mass in the final act, which is just awful. To someone with it mapped out on a big whiteboard, there’s both a ton of content and lots of resolutions to everything. In practice, only seeing a tiny slice of it isn’t very satisfying at all, and the idea of replaying the entire thing… well, that’s a big time commitment, and one most people are only going to bother with if they were incredibly satisfied. I’d be curious to know whether or not you actually bothered, and which side you joined if you did. Certainly when I reached the end only to find nothing I’d been chasing resolved, and the big political upheaval being that a country I’d never heard of was going to take over a country neither I nor Geralt seemed to have any particular ties to, that wasn’t my first inclination.

I do still like the idea of seeing the story from both sides of the war, but it rests on actually seeing the story. At least, in enough detail to appreciate the bigger sweeps of what’s happening by the end, if not necessarily everyone’s reasons and rationales. (To use Dragon Age as an example here, one of my favourite things about the original game is that you get to talk to Loghain about his many acts of dickery and realise that for all he ballsed up, his motives were relatively sound.)


Pacing

Somewhat tied to the previous issue, yes, but the pacing of the game was a real mess. I remember reviewing it over a weekend or so, being near the end of Act 2 and e-mailing my editor to warn them that there was no way I was going to have finished it by Monday. I figured I was about halfway through, at the point where the story really kicks into gear. About ten minutes later, I looked in the game diary to be told that I was on the final leg. An hour later, the credits were rolling and I was feeling very, very let down.

A lot of this is tied to the first village, Flotsam, which contributes very little to the story, then the bulk of Act 2 as mentioned being fractured and throwing in plot elements all the time before only a few of them are actually picked up on for the end. I kept expecting a chapter where, for instance, I’d be dealing with the Sorceresses again, and finally rescuing Triss, not knowing that all that was going on in a different game entirely. I was waiting for a bit where I’d find out about the villain’s scheme, not realising that it would be a conversation largely tacked on the end where he just says “So, what do you want to know?” and infodumps harder than Tolkein after five laxatives. The end, where a few characters appeared to say a couple of lines, was a cliffhanger without the decency to bring a cliff.

The Enhanced Edition at least added some Fallout style final boards to the game to add proper context about what happened next around the world, and that helps a lot. The political situation is bigger than Geralt, but it was silly to spend that much time making you key to what happened and then not bothering to properly explain what that actually was. Wild Hunt will need to learn from this, and provide a storming finale in its own right, not least because it’s being sold as Geralt’s final adventure. I already know that I’ll want to know what happened to the people I met and helped, especially in a world where doing the right thing isn’t always what’s best.

Daleko bolje iskustvo po pitanju price sam imoa u Deus Ex: HR (iako je imao velikih promasaja u prici) ili u prvom Mass Effect-u, a Withcer 2, iako je isao na ozbiljnu pricu, prozetu politickim intrigama, ostavio je losiji utisak...

[Maladikt]

Meni malo glupo zvuči argument da je "podela" priče loša stvar jer nemaju svi vremena da prelaze dvaput zbog velike vremenske investicije. Guess what, u pitanju je RPG. Žaliti se na dodatni materijal u igri koji ne želiš da odigraš je apsurd.

[nameless1]

Asmodeus kaže:

Ja preterujem?
Ne vredi se natezati, citiracu sve sto je covek lepo napisao u clanku vezano za pricu i oznaciti ono o cemu sam i ranije pricao i navodio kao mane:

Pa lepo je covek napisao da je to do drugog chaptera. Shvatas li ti da kada ga odigras iz drugog ugla neke stvari u prici se upotpunjuju? Slazem se ja da je to mozda greska (bolje bi bilo da postoji jedan chapter vise a da njega iskoriste za te elf/human zezancije, dok bi u ostatku igre prica bila konzistentnija), ali ja sam takav igrac vezano za RPG-ove da ih uvek igram ponovo sa drugacijim odlukama, ulogama.. pa me to ne dotice mnogo. U takvim igrama ja zelim sve da vidim- prosto mi je neverovatno da neko ne zeli da vidi i Jovertovu i Roche-ovu stranu, igra nove kvestove, vidi nove lokacije, produbi odnose sa nekim NPC-evima, kompletira pricu (koliko toliko)..

Asmodeus kaže:

Daleko bolje iskustvo po pitanju price sam imoa u Deus Ex: HR (iako je imao velikih promasaja u prici) ili u prvom Mass Effect-u, a Withcer 2, iako je isao na ozbiljnu pricu, prozetu politickim intrigama, ostavio je losiji utisak...

Nope (sto se mene tice)! Volim prvi ME, a verovatno sam najveci fan Deus-a na forumu (mnogo vise volim tu fransizu od Witchera i HR smatram boljom igrom), ali mislim da je prica u obe te igre g*vance u poredjenju sa TW2. Pa samo prolog u TW2 ima vise desavanja, obrta, drame.. negoli sve te igre zajedno. A Foltestov svrsetak je jedna od najupecatljivijih scena koju sam doziveo u RPG-ovima..

PS. EE verzija je neke stvari ispravila, pre svega kraj, koji zaista jeste delovao nekako ogoljeno..

[Asmodeus]

Ne mora da postoji jedan chapter dokle god obe "verzije" zapleta nemaju pominjane mane koje ostavljaju gorak ukus u ustima. Stavise, kad bolje razmislim, verovatno bi igra imala pominjane mane i da je imala jedan chapter, samo u manjoj meri. Nije samo problem u grananju drugog chaptera.
Reci da je prica u ME i DE g*ovance naspram price u Witcheru je urnebesno, ispade da je na nivou Igre Prestola, mozda i nekih ozbiljnijih knjizevnih dela.
Dalje, cesto naglasavas pregrst desavanja kao neku ogromnu prednost u drugim igrama. Pa onda su japanske igre miljama ispred svih naslova sa zapada. Mozda da probas da krenes sa jRPG-ovima, a? Cesto taj raskos u sadrzaju ne mora da bude poslovicno bolja stvar, sto su mnoge igre pokazale.
Na kraju, scena sa Foltestom jeste dobra, ali to je samo spektakularan prolog, nazalost ostatak igre nije na tom nivou.

P.S. Igrao sam 2.0 verziju (EDIT: valjda je bila 2.0, znam da je bio neki veci update), EE nije izasao do tada.

Pozz

[Neutrino]

Pa nije RPG skraćenica od RePlayGame pa da se od igrača očekuje da pređe igru nekoliko puta samo da bi ukapirao glavnu radnju. Granjanje kao posledicu izbora razumem ali ne i veštačko odsecanje skoro trećine igre samo da bi se stvorio nekakav privid kako je jedna jedina odluka na kraju prvog poglavlja opravdano toliko važna.

Da stvar bude gora taj problem je mogao veoma jednostavno da se reši povezivanjem Vergena i kampa u Kedvenu. Ne bi bilo potrebno da Roche dobije isti nivo sadržaja u Vergenu kao Iorveth ali opet bar neki osnovni minimum informacija za zaokruživanje epiloga bio bi dovoljan. Umesto toga priča je od samog starta pisana tako da jasno odvoji Kedven i Vergen, postavljajući veštačke barijere između (utvare i zaključane kapije Vergena) ostavljajući igrače da se recimo na kraju Roche putanje i dalje pitaju kakvu ulogu ima zmaj u celoj priči.

A kad smo već kod priče. Jedini razlog zbog kojeg TW2 izgleda kao da ima kvalitetnu priču je neverovatan broj totalno irelevantnih likova zbog kojeg igra dobija luksuz da u bilo kom trenutku može da napravi "wow" efekat zavlačenjem nekakvog preokreta. Realnost je malko drugačija, dva veoma jednostavna pokretača priče, spletkarenje Lože čarobnica sa jedne strane i Nilfgarda sa druge, sve to uvijeno u formu gde filleri i dalje mogu da nadoknade nedostatke priče. Da ne pominjem neke krajnje nelogičnosti u TW2 koje se apsolutno kose sa knjigama i krajnje su besmislene.

[nameless1]

Asmodeus kaže:

Reci da je prica u ME i DE g*ovance naspram price u Witcheru je urnebesno, ispade da je na nivou Igre Prestola, mozda i nekih ozbiljnijih knjizevnih dela.

Nije na nivou GoT, ali barem pokusava tome da stremi, za razliku od ME, koji je najobicnija space opera/limunadica sa iskliseiziranim, jednostavnim, neinspirativnim zapletom, koji realno i jeste g*vance u poredjenju samo sa prologom u TW2- meni se svidja prica u ME, ali da je bolja od TW2 je URNEBESNO, jer doticna igra uopste nema ambicije da isprica kompleksnu pricu, dotakne se nekih dubljih tema, a da ne pricam da je sve to vec vidjeno milion puta do sada.

Sto se HR-a tice, prica u toj igri nije u prvom planu, vec je tu samo kao podloga (kao i u kecu), ali jeste interesantna, adekvatna, dotice se nekih interesantnih tema (augmentacija, nejednakost); medjutim, ona realno nije nista posebno, krajnje je jednostavna, predvidljiva (bolja je prica u kecu), niti je nesto preterano hvaljena.

TW2 je dosta jaci u ovom segmentu od pomenute dve igre, ali ti to ocigledno ne mozes da vidis, ili ti jednostavno ne lezi tema, ili nemas komplatan uvid jer nisi presao chapter II iz oba ugla (i opet, iznova i iznova, pokusavas ovo da izbanalizujes da postaje stvarno zanimljivo). Sve u svemu, dozvoljavam ti da imas pravo na svoje misljenje.

[nameless1]

Neutrino kaže:

Pa nije RPG skraćenica od RePlayGame pa da se od igrača očekuje da pređe igru nekoliko puta samo da bi ukapirao glavnu radnju. Granjanje kao posledicu izbora razumem ali ne i veštačko odsecanje skoro trećine igre samo da bi se stvorio nekakav privid kako je jedna jedina odluka na kraju prvog poglavlja opravdano toliko važna.

Da stvar bude gora taj problem je mogao veoma jednostavno da se reši povezivanjem Vergena i kampa u Kedvenu. Ne bi bilo potrebno da Roche dobije isti nivo sadržaja u Vergenu kao Iorveth ali opet bar neki osnovni minimum informacija za zaokruživanje epiloga bio bi dovoljan. Umesto toga priča je od samog starta pisana tako da jasno odvoji Kedven i Vergen, postavljajući veštačke barijere između (utvare i zaključane kapije Vergena) ostavljajući igrače da se recimo na kraju Roche putanje i dalje pitaju kakvu ulogu ima zmaj u celoj priči.

Ok, fair enough.. Ali, ako tebe stvarno zanima kakvu ulogu zmaj ima, umesto da kukas, uzmi lepo ponovo da odigras igru, sa drugim izborima, pa ce ti biti jasno. Igra ti pruza tu mogucnost i visestruko ce te nagraditi ako se odlucis za to. Tako je zamisljeno- dve razlicite perspektive koje upotpunjuju dozivljaj. Ako te to ne interesuje, onda te ne interesuje ni igra, pa nemas razlog da gubis vreme raspravljajuci se u vezi nje..

Neutrino kaže:

A kad smo već kod priče. Jedini razlog zbog kojeg TW2 izgleda kao da ima kvalitetnu priču je neverovatan broj totalno irelevantnih likova zbog kojeg igra dobija luksuz da u bilo kom trenutku može da napravi "wow" efekat zavlačenjem nekakvog preokreta. Realnost je malko drugačija, dva veoma jednostavna pokretača priče, spletkarenje Lože čarobnica sa jedne strane i Nilfgarda sa druge, sve to uvijeno u formu gde filleri i dalje mogu da nadoknade nedostatke priče.

Ali zato Inquisition ima neverovatno kvalitetnu pricu. Gtfo!!

[Asmodeus]

Haha, cime se to relevantnim i nesvakidasnjim Witcher 2 bavi, a da nije vidjeno do sada u ko zna koliko dela, sto klasicne knjizevnosti, sto dela epske fantastike kao sto je Igra Prestola, pa cak i Sapskovskijevih knjiga koje su mnogo iznad kvaliteta pisanja u igrama? Evo nek napise jos neko sem tebe svoj dozivljaj i interpretaciju.
Mass Effect se barem ne trudi da bude ne znam sta, za razliku od Witchera koji ne uspeva u svojoj artistickoj nameri i viziji, kakva god ona bila.
DE:HR ima najozbiljniju tematiku od svih rpg-ova u poslednjih desetak godina, imao je najzanimljiviju marketinsku kampanju (pseoudokorporacije i sajtovi sa dokumentarcima o ljudima koji su se odlucili na implementaciju vestackih organa i udova) koju sam do sada imao prilike da ispratim; kampanja koja je osmisljena da sluzi okvirima tematike; odlican setting, zaplet, likove, ali nazalost, nacin na koji obradjuje temu je neubedljiv, jer ni sami autori nisu dali znacajne odgovore na pitanja koja proisticu iz transhumanizma, vec su negde na sredini price potpuno pogubili konce i zabrljali kraj potpuno.
No, Witcher 2 planiram da odigram do izlaska trojke, konkretno Roche-ovu opciju, pa cemo tad zavrsiti ovu cetvorogodisnju raspravu.
EDIT:
Da nest razjasnimo, ne teram ja tebi inat ovde (ha, satro! ), nego pokusavam da ti objasnim kakav dozivljaj sam imao recimo kada sam citao knjige, sa kojima nisam imao problema, a ti pokusavas da mi objasnis kako ja nisam ni mogao da dozivim zaplet dramaticnije jer sam presao igru jednom. Ja mislim da to nije jedini razlog, da je nespretan writing kriv za to, a realno nisam jedini koji tako misli i koji iznosi slicne argumente...

[nameless1]

Znaci, kada se raspravlja o prici u TW2, onda se obavezno prave poredjenja sa vrhunskim delima epske fantastike (i knjizevnosti uopste), pa eto, igra ne uspeva da im parira, pa zato ima losu pricu. Dok su druge igre eto bolje zato sto nemaju ambicija da malo rizijuju sa pricom, vec se zadovoljavaju kliseima, niskim dometima, itd? Izem ti logiku!

PS. Slazem se da se HR dotakao nekih vaznih tema, ali zaplet je bio veoma jednostavan- osveta i spasavanje dame u nevolji (tipican klise)..

[Neutrino]

Maladikt kaže:

Žaliti se na dodatni materijal u igri koji ne želiš da odigraš je apsurd.

Po kojoj se to logici isečeno parče danas zove "dodatni materijal"?

nameless1 kaže:

Ok, fair enough.. Ali, ako tebe stvarno zanima kakvu ulogu zmaj ima, umesto da kukas, uzmi lepo ponovo da odigras igru, sa drugim izborima, pa ce ti biti jasno.

Ko kaže da nisam? Odigrao sam obe putanje čim je igra izašla. Problem je nastao pre mesec-dva kad sam nakon ponovno odigranog fantastičnog originala skapirao da nema sile da me natera da ponovo odigram Witcher 2 (batalio sam igru odmah nakon početka drugog poglavlja).

nameless1 kaže:

Ali zato Inquisition ima neverovatno kvalitetnu pricu. Gtfo!!

Da si pazio na času video bi da ja nikada nisam hvalio priču Inkvizicije. U stvari priča je jedna od najslabijih elemenata igre.

[Asmodeus]

Pa uzmi za poredjenje Witchera u knjigama. Pet puta veci utisak su na mene ostavile price u knjigama nego u dvojci.
Btw, procitaj EDIT-ovan deo gore iznad.
Witcheru fali pacing i bolja struktura price da bi kod igraca izazvao jaci utisak i reakciju, eto toliko...
Necu da se nastavljam vise

[nameless1]

Neutrino kaže:

Da si pazio na času video bi da ja nikada nisam hvalio priču Inkvizicije. U stvari priča je jedna od najslabijih elemenata igre.

Hmm, nisam primetio da je 'na casu' nesto kritikujes. Dok se ovde sav naostris kao bodljikavo prase u opasnosti, pa opletes svom silom po igri (uglavnom neopravdano, preterano). Ali dobro..

[Atwa013]

Neutrino kaže:

Pa nije RPG skraćenica od RePlayGame pa da se od igrača očekuje da pređe igru nekoliko puta samo da bi ukapirao glavnu radnju.

E jbg.... "Hvalis" se da si Bioshock Infinitive i novi Wolfenstein presao tri-cetiri puta...pa valjda mozes i W2 da predjes dva puta (ako vec nisi), ne samo ti, nego svi koji neke igre prelaze jednom ili vise puta godisnje, a u ovom slucaju im je to ispod casti...
Da se razumemo, slazem se da prica ima propusta i da nije sve savrseno, a nije ni nesto nevidjeno, ali sto se tice tog racvanja...
Ako bi sve saznao bez obzira ciju stranu izaberes, ako dobijes sve informacije, upoznas sve likove, koja je onda svrha dve varijante drugog poglavlja?
Ne bi imalo tu draz...ja sam nakon prvog prelaza, odmah krenuo igru ponovo da bih video kako izgleda druga strana medalje...
I opet, shvatam da ti se igra ne dopada, postujem to, ali stvarno ne razumem, kako ti vise ne dosadi da, iako si u manjini, gubis vreme u ovoj temi, sa igrom koja ti je toliko odbojna i vidis samo nedostatke, pored svih njenih kvaliteta?

[Asmodeus]

Preci Bioshock: Infinite tri-cetiri puta, za to su stvarno potrebni zivci k'o strune.
Ne vidim poentu prelazenja takve igre vise od dva puta, ali dobro, verovatno coveku lezi gejmplej...
Btw, slazem se sa Atwom, treba bar snimiti save pre pocetka drugog chaptera i ispratiti drugu stranu zapleta do kraja, taman naterao sebe na silu da to uradim.