Re: Cyberpunk 2077
Dobar deo mladosti sam proveo igrajući satima, ne odlazeći na spavanje pre 3, 4 ujutro. To su bile te rane 2000-te, Warcraft, Morrowind, Rome Total War, Age of Mythology... Još kad se sav udubim u ekran a soba zamračena, čudo je da sam sačuvao savršen vid.
Kod mene se dešavalo nešto drugo. Ne znam koliko su ljudi ovde upoznati sa depersonalizacijom / derealizacijom, ko nije bolje da ne zna, ali eto ja sam od detinjstva imao povremene, kratkotrajn epizode koje su vremenom postale sve ređe dok nisu potpuno prestale. E, dugotrajno igranje i zurenje u ekran bi to povremeno indukovalo i osećaj je, kako bih rekao, jako nezgodan. Poslednji put da mi se desilo je bilo dok sam igrao Skyrim i gubio se po planinama tragajući za nekom lokacijom. Mapa sveta u Rome Total War-u (onom starom) je isto to indukovala. Osećaj je kao da si prenesen u video igru.
|