Re: smesne situacije...
Ova tema opet stagnira, evo jedna mala infuzijica.
Na ovo što ću sada napisati asocirala me je tema: Kompjuterski efekti u filmovima a desilo se pre par godina.
U popodnevnim satima ulazim u prostoriju gde čovek koji dežura gleda TV. Na programu neki pejsaž kao iz Šri Lanke, pitam ga šta gleda a on:
Izbacili su ovog naučnika iz aviona na pusto ostrvo, koje su sada tek otkrili negde, da proučava neke nove životinje.
Vidim da će biti zanimljivo i sednem, kad vidim trče neki mali dinosaurusi okolo, pogledam ga a on ništa kao da su zečevi.
Kažem mu ja:
Pa ovo su dinosaurusi, čoveče, to ne postoji, ovo je emisija koja treba da uči i animira decu da uče o davno izumrlim životinjama, skoro sve je rađeno na računaru kao animacija... *****m ja tako i više bih, kad me on skroz ozbiljan prekinu:
Ma pušti me bolan, kad nisi gledao od početka. Reko sam ti da su to ostrvo tek sad pronašli i da je on sam na ostrvu i da proučava retke životinje.
Zaćutao sam, non coment, iako sam hteo u jednom momentu da prokomentarišem, na njegovom nivou razumevanja, sa pitanjem: Pa ko ga snima kad je sam na ostrvu? Ćutao sam i čekao rasplet.
U jednom momentu razbežaše se oni mali dinosaurusi kada se pojavio jedan nekoliko puta veći, pogledao sam ga a on i dalje ništa gleda sa najdubljim interesovanjem samo što ne uđe u TV.
E kada se od toga velikog pojavio jedan veči otprilike duplo, on posle nekog vremena okrene glavu ka meni i kaže:
Vidi bolan, dok se nije pojavio ovaj veliki nisam sumnjao a sad sam i ja počeo da sumnjam.
Danima sam umirao od smeha do suza, pa i sada kad god se setim smešno mi je.
ps
Normalno da mi nije ni palo na pamet da mu išta objašnjavam, što da kvarim.
|