Mene je do suza nasmejao film "Otkačeni profesor Šerman"
,
od osećanja me je rasplakao dokumentarni film "Mata Hari"
u kom je Mata streljana po naredjenju neke aristokratske, matore
<nije prikladno> <nije prikladno> <nije prikladno> čiji se muž, navodno, švalerao sa Matom , i po kom ona uopšte nije imala veze sa izdajom, već joj je ista ova
<nije prikladno> <nije prikladno> <nije prikladno> podmetnula dokaze i podplatila sudiju. Eto tragičnog kraja jednog izuzetnog života.
Neobično: Mene je rasplakala igra Sajlent Hil 4, tj. scena gde Sintija umire i pita, da li ona možda sve to samo sanja