Slušam jutros emisiju "Radija B92" "Dizanje", a u njoj se reklamira nekakav kurs za (opet!) menadžere koji organizuje izvesna firma Kodrugli (?) [Nisam baš siguran kako se preduzeće tačno zove, zato što se u reklami ove njihove "akcije", koja se na pomenutom radiju stalno vrti, čas pominju kao "Ko
truli" (nomen est omen?), čas kao "Kodrugli"!?!].
E, sad, kaže voditeljka programa (Gorica Nešović): "Ko hoće da završi kurs (za menadžere), može da
aplicira..."
Za "novonepismene" (ljude koji se ne snalaze u najnovijim jezičkim zagađenjima novogovora) da kažem da je "aplikacija" na starom, dobrom srpskom "
prijava"/"
molba", pa bi neko (ko je išao u školu) rekao: "Ko hoće da završi kurs, može da se prijavi/podnese molbu...".
Već duže vreme se "prijava/molba" isključivo naziva "aplikacija", a
poklon/
dar - "
donacija", pa je čak i izveden nakaradni glagol "
donirati". Voditelji, mrtvi ozbiljni, pitaju sagovornika: "Da li biste donirali sredstva za... (nešto)?"!?! Srbi, inače, kažu "da li biste dali/poklonili pare za... (nešto)"; što reče tu skoro Nadežda Milenković, reklamirajući jednu plemenitu akciju: "Ne fale nama
sredstva, nego
pare!".
Pa se još u istoj emisiji pominje nekakav "
merčandajz" - Aleksandra Kovač, pričajući o promotivnoj akciji VIP-a/VEP-a, kaže "spremili smo merčandajz" (od engleskog "merchandise" = "
roba") - umesto da se kaže "
drangulije", "
džidža-bidže".
Ali, šta drugo očekivati od kuće gde se najveći deo voditelja (Danica Vučenić, Tatomir Toroman, Ana Kapli, Klara Kranjc,...) predstavlja sa "
moje ime je" (bukvalni prepis engleskog "my name is") umesto da kažu (srpski) "
ja sam" ili "
zovem se"?
Nažalost, nije ovo ni izbliza sve, a i nisu oni jedini.
