Zdravo svima,
Svet Kompjutera sam počeo da čitam od drugog broja, krajem 1984-e godine.
Čitao sam ga redovno negde do sredine 86-e, a onda sam prestao jer je došlo do drastičnog pada u kvalitetu.
Ponovo sam počeo da ga kupujem negde u prvoj polovini 88-e, kada je stupila na scenu mlada garda saradnika, sa novim svežim pristupom u opisivanju hardvera i softvera, pre svega igara.
Sekcija Intro servis mi je bila omiljena i taj period sve do početka devedestih je bio za mene zlatno doba SK-a.
Intro servis, hakerski bukvar, svet igara koji je tek dobijao na zamahu, sve je bilo kao u snu.
Početak devedesetih i kriza, nisu mnogo smetali, bilo je dosta priče o Amigi, zatim su došle konzole, a onda i PC "mlatimudijalne" igre.
Posebno sam voleo godišnju top listu igara, koja je bez ikakvog suvislog obrazloženja ukinuta u sred glasanja, tokom jeseni 96-e, čime je jedna od najboljih igara svih vremena Tomb Raider, sprečena da zasluženo pobedi.
To je bila neka inicijalna kapisla, nakon čega prestajem da redovno kupujem časopis ali sam ga i dalje čitao povremeno.
Puno mi je značio i u vreme bombardovanja, kao oaza u tom sveopštem ludilu.
Od sredine prošle dekade, ređe ga kupujem, možda zato što je brzi net doneo pristup informacijama bukvalno u realnom vremenu, a nove igre me nisu privukle.
Kao stari spektrumovac, ostao sam zaglavljen negde u tom magičnom svetu kompjutera iz 80-ih i nešto mi se i ne ide odatle.