[zoran845]

Ova je kratka, ali ubija . Dakle, pesma koje se ja uvek setim na kraju leta:

Arsen Dedić, Kuća pored mora

Spoiler za pesmu koja ubija:

Raznesene valima i vjetrom,
tu su tople ruševine ljeta,
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta.

Ničeg nema, ničeg nema
od tebe, od mene...

Ostala je samo prazna kuća,
malo stvari ljetovanja našeg.
Na stolu novine jos leže
sa nekim datumima jula.
Naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula.

Al' još sam uvijek ovdje,
još zagledan u more,
na vratima vile
u kojoj tuga spava,
a kiše su se slile
u cvijetove agava i ljetu je kraj.

Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća.
U noći, okrenuta moru,
sad čeka ljubavnike nove.

Ničeg nema, ničeg nema
od tebe, od mene
u njoj.