Re: In Memoriam: Voja Mihailović
Sada, nekoliko meseci kasnije, dosta se vidi koliko ovaj čovek fali na forumu. Nije isto, mnogo fali. A kako je tek onima koji su ga poznavali, ne smem ni da pomislim. Toliko sam razmenio poruka sa njim, toliko je imao strpljenja za svako moje pitanje i izašao mi u susret uvek kad bih ga nešto zamolio. Jako mi je krivo što ga nikada nisam upoznao, toliko dobrote, predusretljivosti i duhovitosti u jednom čoveku je prava retkost. Inače, i rođeni smo istog dana (26. oktobar) i poslednjih par godina bismo uvek jedan drugom preko PP čestitali rođendan.
Kad mi je Bokile rekao da je umro, nisam mogao da poverujem. Toliko sam se naježio kad sam pročitao prvi post da sam jedva uspeo i post sa jednom rečenicom saučešća da napišem. Nećemo zaboraviti ovu legendu.
|