Posebno mi se svideo, i nasmejao me, ovaj deo:
Citat:
|
I swear I watch them play these modern games and it's almost like... and this can't possibly be true, but it's almost like they're having just as much fun as I had when I was their age.
|
lično sam se totalno pronašao u prve dve stavke, tj. 5. i 4..
Eto, nikako da odigram neke odlične RPG naslove jer prosto retko imam vremena da uopšte pošteno razmislim o počinjanju dužih igara a kamoli o realnom utanjanju u njih. Uradi jednu, drugu...n-tu obavezu, posveti malo vremena devojci, na zapostavi prijatelje... Onda se tu i tamo stvori neki sat u kom pokušavam da privedem kraju RPG koji igram već mesecima, samo što ne znam da li više uživam u igranju ili se nerviram što me igra bezobrazno zatrpava dosadnim repetitivnim protivnicima kao da nimalo ne ceni moje vreme.
Dakle, nisu me smorile igre već neke od njih koje su prosto osmišljene sa idejom da na raspolaganju redovno imate celo popodne, a nemate ideju ili želju da ga trošite na bilo šta drugo. Niti više imam to vreme, niti želim da ga trošim na takvo virtualno gluvarenje.