Ja u suštini platformere igram samo ako su biseri tipa rayman, ori... jer mi prosto vraćanje na početak nakon promašene platforme lifta ili tako nečeg uopšte ne prija.Ništa od igara tipa salt n' sanctuary, blasphemus... nisam igrao pa ne znam gde je Grime po težini u odnosu na njih.Do Carven Palace-a na platformerski deo uopšte nisam obraćao pažnju i bio mi je sasvim ok, ali skaktuanje po lift-platformi, njeno navođenje, izbegavanje neprijatelja i sve to bez mape me ubi!!! Definitivno mi je do Fidusa najteži bos bila sama palata.Em što u početku dugo nisam mogao da provalim gde uopšte treba da idem, em što sam se raspao, kada sam saznao i dok konačno nisam stigao do Fidusa.Sve vreme borbe sa njim sam u glavi samo ponavljao "molim te da nema drugu fazu, molim te da nema drugu fazu", ali avaj...
Prvu fazu sada ili prelazim bez greške ili ginem, a
me satire!
Čini mi se da možda nekad komande ne reaguju baš najsjajnije, pogotovo kad treba da desujem iza i ispred njega, ali s obzirom da igru igram od one osnovne verzije, nisam nikakav update instalirao, nisam nailazio na neke bagove ili na bilo šta što bi mi kvarilo utisak.Iako na startu izgleda prilično bazično, igra odlično izgleda.Jako jako poznat DS filing prilikom prelaženja.Otvaranje prečica, čekpointi, neprijatelji... Neprijatelji i bosevi su baš dobro dizajnirani i totalno bolesni.
Iako sam sebi rekao da čuvam živce do Elden Ring-a i jedno 10ak dana nakon izlaska odbijao da je isprobam, sada ne mogu da se odvojim od nje.Fidusa sa jutros do pola 3 pokušavao da rešim, a jutros sam pre posla morao da probam još koji put...