Čitam ovu kolumnu i shvatam da za Among Us i Genshin Impact ni čuo nisam pre ovog broja. Kontam prvo - eh, baš su mi neki fenomeni za koje ni čuo nisam. Kad se malo zamislim, pa i nemam od koga, klince nemam a prijateljska deca su premala još uvek. Gaming sajtove prestao da posećujem jer su mahom fan-service odvratno niskog kvaliteta. Odsečen sam od te starosne grupe i njihove kulture poptuno, 80 miliona tinejdžera bi moglo da ludi za nekim naslovom a ja opušteno da ne znam da postoji.
Nakon toga prirodno nastavim da razmišljam da smo i Kuzma i ja odavno dovoljno stari da budemo potpuno odvojeni od osećaja i ukusa današnjih klinaca. Složićemo se verovatno oko nekih tradicionalnih naslova ali oko novih, emerging, trendova malo teže. Kao kad npr. sa matorcem gledaš film, zna se kakva klasika prolazi a kakve nove "boleštine" bolje da ne pokušavaš da mu podvališ. Generacijski jaz crno na belo.
Znam da je Kuzma pravi tata već više godina, ali sada je tata i u onom smislu "ćale ne smaraj, ne razumeš". Nije nam prirodno da sami jednog dana tek tako prihvatimo da nismo više deo mladih i progresivnih, da nismo više deo Pop kulture i njen target audience. Sve više naslova će nam biti teško svarljivi ili prosto nećemo biti u stanju da primetimo sitnice koje ga ovim novim klincima izdvajaju od sličnih. Kao što mi sada znamo u retrospektivi zašto su nam neke kultne igre bile toliko drage, znaće i ovi klinci jednom down the road da artikulišu zašto im je jedna igra sa buljavim devojčicama bila super a 10K njoj sličnih nije. Praviće čak i deep dive dokumentarce o tome, ne sumnjam.