Kao pasioniranom ljubitelju Commandos i Desperados serijala ovaj nastavak mi je legao baš kao budali šamar. Za moj ukus najbolja igra još od izlaska RDR2, do kraja godine jedino Cyberpunk ima šansu da je ugrozi.
Ima, naravno, i nekih mana ali je više nego dostojan nasljednik jedinice i dvojke. Neko je već pomenuo pomalo "cartoonoliku" grafiku mada je ja iskreno puno i ne primijetim osim u cutscenama; možda zato što uvijek igram skroz "odzumirano". Meni je recimo smiješno kad dva lika iz čista mira, usred misije, počnu da vode dijalog s kraja na kraj mape i to onako, ispod glasa. McCoy skriven pod okriljem olujne noći kraj kućice na vodi vreba grupu neprijatelja okupljenih oko vatre... Hector 100m od njega čuči i kisne u nekom grmlju, čeka da opiči stražara sjekirom... I iz čista mira krene: "So, you're a doctor, huh?"
Tu su naravno i Isabelline nadnaravne moći ali uglavnom se može proći i bez njih.
U svemu ostalom igra po meni briljira. Nije ovo žanr od kojeg očekujem neku epsku priču ili festival rejtrejsinga, entajejliejzinga, teselejšna, ambijentoklužna... Ono što treba da radi, radi i to baš kako spada. Imerzivna, zabavna, dobro smišljena i lijepo upakovana glavolomka. Teška baš onoliko koliko treba - ne previše pa da danima razbijam glavu kako eliminisati jednu grupu stražara a opet dovoljno izazovna da osjetim zadovoljstvo nakon uspješno osmišljene i izvedene akcije.
Možda sam previše nostalgičan (jer nešto ovako moćno nisam odigrao odavno, još od kraja Commandos 2 i slaganja desetina švaba na hrpu ispod Ajfelovog tornja u zadnjoj misiji;
Destination Berlin mi je iz nekog razloga bio samo OK i ništa više od toga) ali reći ću samo - daj nam Bože što više ovakvih igara. Vidim svi pominjete Shadow Tactics... Ja vala nikako da se natjeram da ga započnem, prosto je neopisivo koliko mi je odbojan taj dalekoistočni istorijski setting.