Prikaz jedne poruke
Stara 31.7.2009, 2:17   #168
caine
Deo inventara foruma
 
Član od: 24.2.2006.
Lokacija: Nis
Poruke: 3.038
Zahvalnice: 723
Zahvaljeno 946 puta na 594 poruka
Određen forumom Re: "Test pray" - čitaoci recenzenti

Naziv: Planescape: Torment
Razvojni tim: Black Isle
Izdavač: Interplay
Platforma: PC
Žanr: RPG


Torment - bol, patnja


Iza sedam brda i sedam dolina beše jednom jedan Black Isle. Kako mu je bilo strašno dosadno (jer, priznaćete, nema bog zna šta da se radi iza sedam brda i sedam dolina), a pritom je voleo da se igra pen & paper igara, reši da napravi najobuhvatniji RPG svih vremena. Ovo je opis njegovog rođaka, koji je nasledio i nadmašio inteligenciju starijeg mu brata, ali je, kao i većina genijalaca, ostao mlitav i nesposoban da se brani. Maltene otkad su precious ruke Kloda Šenona sklopile prvu igru, vodi se, po svemu sudeći, večita rasprava - da li su video igre umetnost? Nisu, ali Torment jeste.

Možda i najbolji argument u istinitost te tvrdnje je Priča (ne, nije greška - priča je namerno napisano velikim slovom). Po mišljenu autora teksta, najkvalitetnije sročena, vanvremenska, i u pojedinim trenucima čak i filozofski nastrojena Priča. Ko sam ja, da li se čovekova priroda može promeniti, i da li je pokajanje dovoljno za oproštaj grehova samo su neka od pitanja koje igra postavlja. Fabula radnje je sledeća: bezimeni čovek se budi u mrtvačnici. Bezimen jer ne može da se seti svog imena. Budi se jer ne može da umre. Zna samo ono što mu je napisano na leđima - pročitaj svoj dnevnik, nađi Feroda. ''Pa, pošto nemam pametnija posla...'' pomisli Bezimeni i izađe iz mrtvačnice. Torment se ne bavi bitnim pitanjima kao što je spašavanje sveta i slično (što je pohvalno, s obzirom da je prosečni igrač obavio taj plemeniti proces više puta od Čaka Norisa), već je mnogo ličnije prirode.





Kad bih bili prisiljeni (pištolj uz kućište) da svrstamo PT u neku žanrovsku kategoriju, rekli bi smo da je RPG, ali bi, pod pritiskom, napravili grešku u startu - iako izgleda, funkcioniše i grinduje kao RPG, Torment to nije. U pitanju je nešto čime se industrija igara najviše približila interaktivnom romanu. Recept glasi: 80 g čitanja, nekoliko kašičica tuče, mrvica razvijanja Bezimenog, i sve to začiniti laganim avanturističkim problemima.
Kao osedela lepotica čije su crte lica ostale neukaljanja zubom vremena, ali čije su izazovne obline odavno nestale, Torment je još uvek ostvarenje prijatno za oko. Doduše lepotica je, od starosti verovatno, izgubila mogućnost govora, što se može oprostiti razvojnom timu, koji ipak nije, za razliku od mnogih današnjih autora, imao budžet dovoljan za finansiranje revolucije u nekoj banana republici. Sa druge strane, atmosferičan i često
veoma mračan dar za muzikom je i danas služi podjednako dobro. Potpisnik ovih redova ne zna ni za jednu igru kojoj bi više pogodovao rimejk (a njemu svašta pada na pamet), koji bi doneo glasove i animacije za radnje koje su samo opisane u dijalozima.





Užitak u igri srazmeran je količini adrenalina u krvi, i to u obrnuto proporcionalnom odnosu. Za one sa jeftinijim ulaznicima, više se nagrađuju igrači koji prvo pitaju, pa tek onda pucaju. Skupljanjem iskustva, likovi će napredovati kroz nivoe, usput dobijajući poene koje koristite za unapređivanje njihovih karakteristika (savet: um caruje, snaga klade valja). U zavisnosti od toga kako se ophodite prema ostalim stanovnicima Sigila (grad u kome se odvija najveći deo igre), priroda Bezimenog će se menjati, usled čega će i sagovornici drugačije reagovati na vas. Klasika. Bezimeni je besmrtan, iz čega izvodimo zaključak da igrač ne može da umre, čime dolazimo do jednog od najoriginalnijih featurea igre. Posle pogibije, igra će se nastaviti bez bilo kakvih posledica kojima slični programi često umeju da kažnjavaju igrača.
Osećamo se obaveznim da izdamo sledeće upozorenje: Ovo nije igra, ovo je
nemilosrdni uništavač slobodnog vremena. Možemo povući paralelu sa živim peskom koji je nekim twistom prirode sačinjen od topljenog šećera.
Zamerke su uglavnom sitne, a pretežno se odnose na neveliku pamet lemingnoidnih protivnika, što, u kombinaciji sa činjenicom da se, ulaskom u zadnju četvrtinu, gameplay pretvara u neumoljivi hack & slash, čini jedinu iglu u plastu Plejnskejpa.

Torment je igra koja posvećenog igrača bezuslovno uvuče u svoj svet, a zatim ga posle dvonedeljnog maratona naglo izbaci u stvarnost, ostavljajući ga da ponizno kleči pred bogovima gaminga moleći za nastavak, koga nikad neće biti, jer zaboga, ko još želi da čita, dok ga zli nacista izazivački gleda sa
kutije novog CoD-a?


Ocena: 90
caine je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Sledećih 10 korisnika se zahvaljuje korisniku caine na korisnoj poruci:
Dio37 (31.7.2009), Equilibrium (31.7.2009), goodlikesweeper (31.7.2009), jozvan_Kg (31.7.2009), Ketchua (31.7.2009), Mali Mrav (31.7.2009), Mario Pavićević (4.9.2009), Mobius (31.7.2009), Nash Knight (31.7.2009), shrafko (31.7.2009)