Citat:
pacsle kaže:
у суштини човек кад ради 8 сати на дан,8 сати спава а остатак времена хоће још да проведе са девојком,друштвом,оде до кафане и слично...њему не да није суша,него нема времена скоро ништа да одигра
|
Jednačina ti je sasvim tačna. Ali može da bude još složenija. Npr. "ostatak vremena hoće da provede sa devojkom..." zameni sa "ostatak vremena mora da provede sa ženom i detetom/decom" i onda rezultat (tj. slobodno vreme) bude apsolutna nula. Išao bi i u minus da je moguće.
Zato se smanji vrednost promenljive "spavanje", pa umesto 8 bude 6 (i tek ponekad 7). E jedino tako rezultat bude (jedva) veći od nule.
Krenuo sam da pišem kao šalu, ali i nije daleko od istine. Zaista malo vremena nalazim za igranje. I uglavnom to bude uveče kad se uspava dete, pa uzmem da igram nešto, a oči "na pola koplja".
I posle me pitaju zbog čega ne igram multiplejer igre. Gde naći vremena za to (a posebna priča su refleksi konstantno umornog tridesetsedmogodišnjaka u odnosu na navežbane tinejdžere)?
Čak nemam vremena ni da se upustim u neku bogatu singlplejer open-world igru. The Witcher 3? Primamljivo, nema šta, verujem da je remek-delo, ali za prelazak igre od 150-ak sati bi mi bila potrebna otprilike cela godina. Ili više. Gde je onda tu uživanje?
Zato u poslednje vreme mi najviše leže linearne igre od 15-ak sati.
Uncharted? Yes, please!
Tomb Raider? Može!
Wolfenstein? O, da!