Prikaz jedne poruke
Stara 13.9.2006, 17:38   #17
Marko_L
Mythbuster
 
Član od: 2.11.2005.
Lokacija: Beograd
Poruke: 2.205
Zahvalnice: 38
Zahvaljeno 370 puta na 147 poruka
Slanje poruke preko ICQ-a korisniku Marko_L Slanje poruke preko MSN-a korisniku Marko_L Slanje poruke preko Yahooa korisniku Marko_L Slanje poruke preko Skypea korisniku Marko_L
Određen forumom Re: Računari = Ljubav, naravno. Kako zaraditi od racunarskog znanja?

Ma to za uslove je relativno. Ima programera koji rade u zaista fantastičnim uslovima, kancelarija, klima, aparat za kafu, fleksibilno radno vreme... ali ima i onih koji rade u nemogućim uslovima, recimo kad je vrućina ne mogu pošteno ni da se rashlade, jer moraju da okrenu ventilator ka kućištu da se ne bi zapalilo Kažem programeri, a to se odnosi na bilo koga ko se bavi nekim intelektualnim radom, gde se radi sedeći za kompom. Ono što je zajedničko za sve nas, kakve god uslove imali i koliko god radili, jeste da većina ljudi ne ceni taj rad, jer na njega gleda sa pogrešne strane. To najbolje ilustruje izjava jednog mog poznanika koji je inače radi u lokalnoj pekari, kada mi reče "E bole te tuki, sediš tamo, 'ladi te klima, čukaš po onoj tastaraturi i primaš platu, a ja celu noć lupkam ono testo, brašnjav k'o duh, one peći greju li greju...". Heh, nekako mu je promaklo ono što je najbitnije, a to je da se on za taj posao obučio za manje od 6 meseci tako što je išao na praksu 3 puta nedeljno na po 2 sata, a ja programiranje učim već 15 godina, dan i noć, kad god stignem i moram i dalje da učim i da se usavršavam jer se trendovi menjaju, izlaze nove stvari, stalno moram da budem u toku, za razliku od njega koji pravi hleb na isti način na koji se pravio i pre 100 godina (s tim što sada postoji automatski mlin za testo i slične stvarčice). U tome i jeste ceo problem, prosečan Srbin na težinu posla gleda po tome koliko opterećuješ mišiće i koliko se isprljaš (po sistemu, što prljaviji posle posla, to si bolji i vredniji radnik ), ne obazirući se na to koliko ti vremena treba da naučiš neki posao i koliko uopšte vremena trebaš da uložiš u taj posao, jer programer ne može kao pekar da odradi svojih 8 sati i piči kući da digne sve čet'ri u vis, pogotovo kad stisnu rokovi pa moraš da radiš i duplo da bi se sve postiglo, ili kad treba da se odradi nešto sam čim se nisi susretao (a nijedan programer se nije susretao sa svim), pa moraš prvo da isplaniraš kako to da izvedeš, koju ćeš tehnologiju da koristiš, sve se to obično radi kući, jer rokovi često ne budu dovoljni da se takve pripreme odrade na poslu. Ono što je tužno u celoj priči, jeste što je godina 2006., a još uvek nalećemo na ljude koji su u fazonu "kompjuteraš = zaluđenik = onaj ko ne radi ništa = džabalebaroš", al dobro, doći će to valjda na svoje.
Marko_L je offline   Odgovor sa citatom ove poruke