Kupio sam
Nokiju 6120 Classic (preko mt:s-a). Naravno, u pitanju je original.
Odlučio sam da predstavim dotični telefon jer zaslužuje (po meni).
Pakovanje:
Nokia 6120 Classic
Nokia baterija BL-5B (890 mAh)
Nokia punjač AC-4
Nokia stereo slušalice HS-47
Skraćeno uputstvo na srpskom (70 stranica)
CD-ROM
USB kabel
Pakovanje klasično Nokijino – mala kutijicu u kojoj je sve nabijeno. Najviše me je impresionirao punjač, koji je stvarno minijaturan (pogledati fotografiju).
Garancija je godinu dana na telefon, a 30 dana na bateriju.
Pozitivno
+ fantastičan ekran, na direktnom suncu se vidi bez problema
+ izuzetno je brz (sve otvara momentalno)
+ novi Simbian 9.2 radi stabilno kao kamen
+ dobar zvuk preko slušalica (za nemuzički telefon)
+ ima FM radio
+ tastatura je odlična za kucanje
+ pad je vrlo dobar
+ brzo se puni baterija uz mali punjač (70 minuta kad je prazna)
Negativno
- zadnja strana je magnet za otiske prstiju (ali se lako briše)
- video je morao biti nešto bolji
- c dugme je malo nezgodno za pristiskanje
- vratanca od microSD kartice se teško otvaraju
- ubaciti microSD katicu u slot je pravo mučenje
- blic ne može da radi kao lampica
Priznajem da sam Nokija fan. Imao sam priliku da radim sa sledećim mobilnim telefonima: Nokia 5110, Nokia 3310, Nokia 3410, Motorola A925, Nokia 6230i, Nokia E61, Nokia 6233, Nokia 5200, pa smatram da ću uspeti objektivno da opišem 6120 Classic.
Crna verzija telefona – fizički izgled i osobine
Telefon je težak samo 89 grama. U ruci se praktično ni ne oseti. Prva stvar koja upada u oko je da je telefon farban sjajnim lakom (bojom, šta li je već) od nazad. Posledica je da je zadnja strana pravi magnet za otiske prstiju. Meni lično ne smeta, a briše se lako. Naveo sam kao manu (što i jeste) pre svega jer postoji bela verzija telefona, ona je matirana i otporna je na otiske prstiju.
Posle aktivacije SIM kartice, rešio sam da ubacim microSD karticu (podržava do 2 GB). Kupio sam Kingstonovu od 2 GB. Vratanca koja štite slot za karticu je jako teško otvoriti prstima. Šta više, ja i nisam uspeo sa najdužim noktom da otvorim, pa sam makazicama u vidu poluge uspeo bez ikakvih problema. Karticu sam bukvalno 5 minuta pokušavao ubosti. Ne samo što je microSD brutalno minijaturna, već nisam nikako uspevao da dođem do klika. U očaju sam zatvorio vratanca, misleći da će to pomoći, ali šipak. Već iznerviran, okrenem makazice, pritisnem s njima i nekako se kartica ubola na kraju. Da napomenem da je ubacivanje/promenu kartice moguće raditi na živo, što sam ja i učinio.