Citat:
Asmodeus kaže:
Nije mi jasno samo kako neko moze da kuka na combat u originalnom, a presao je Bioshock: Infinite u kom od polovine krece takvo rostiljanje kojem bi i Serious Sam pozavideo.
|
Zato sto je akcija u Infinite-u ispresecana nekakvim sekvencama vezanim za pricu gde cesto nema borbe (npr. scene sa Elizabet), ili se puskaranje odvija na razlicitim lokacijama, sa razlicitim protivnicima koji zahtevaju razlicit pristup. Sve to ublazava monotoniju, ali zato onaj poslednji nivo na brodu ubija u pojam. Taj zamor koji u Infinite-u dolazi pri kraju, ja uvek osetim negde na sredini originalnog Bioshock-a, kada ti dosadi bauljanje po identicnim klaustrofobicnim hodnicima i traljavo makljanje sa identicnim, do bola dosadnim, protivnicima.
Ali, ipak je kec bolja igra od Infinite-a (eto i ja nesto pozitivno da kazem
).
Sto se tice teme: Planescape Torment, Deus Ex (sta da radim kada sam zaljubljen u ovu igru), Grim Fandango, Gabriel Knight, Max Payne, System Shock 2/Bioshock (ko kako voli). Na ovim igrama su radili ljudi koji se ubrajaju medju najbolje pisce u industriji (Chris Avellone, Tim Schafer, Jane Jensen, Sam Lake, Ken Levine).