Prikaz jedne poruke
Stara 5.11.2010, 10:30   #1
Great_Sun_Jester
Veteran
 
Član od: 11.8.2010.
Lokacija: Life sucks and then you die.
Poruke: 577
Zahvalnice: 113
Zahvaljeno 458 puta na 183 poruka
Određen forumom So, I was bored as hell...

...i besan sto nemam vremena da se upustim u ozbiljan rpg bliss poznat pod imenom Fallout New Vegas, pa sam dosao na ideju da napisem novu kratku sf pricu da dam sebi oduska, smestenu u meni najomiljeniji D&D setting aka DARK SUN *DUN DUN DUN* koji sam neizmerno zavoleo nakon sto sam prvi put presao Dark Sun 2: Wake of the Ravager i ubrzo za njim Dark Sun: Shattered Lands...

Oblikovao sam je mozda nekih tri dana a cetvrtog dana sam dosao na ideju, hey, what the heck, zasto je ne bih podelio with the rest of the world. Tako da enjoy ako volite da citate amaterski SF!

Spoiler za ***DARK SUN STORY, Part 1:
Na dan svog 6 rodjendana (iako on nije znao da je to bas taj dan) Zrr’Tic’drat je krenuo na prvu jutarnju izvidnicu, kao i obicno, pre nego sto su se zvezde pogasile i tamno sunce obasjalo povrsinu Athasa kao i mnogo puta pre toga. Cinilo se da se ovaj dan nece ni po cemu razlikovati od bilo kog drugog. Ali jeste. Tog dana jedan Trikrinjanin je sreo jednog Pyreena.

Zrr nikad pre nije naisao na takvo bice, sto je u njegovom umu bilo krajnje nemoguce. Poznavao je svaku vrstu koja je obitavala na svim lovistima kojim se njegova vrsta koristila, ali ovakvog stvora nikad nije video a kamoli ulovio. Osoba je bila humanoidna na prvi pogled, ali sa veoma cudnim nijansama kose, ociju i koze. Lezala je presamicena na hladnom pesku pustinje, isprskana krvlju. Telesne proporcije i gradja su odgovarale vilovnjackim, ali su bile nekako isuvise...neodredjene.

Na momente se cinilo da je to snazan ratnik, a na momente opet da je u pitanju veoma lepa devojka. A i krv je bila ljubicasta, a ne crvena kao u drugih stvorova, ili bela kao kod njegove rase. Nastupio je sa krajnjom opreznoscu i nevericom, uveren da je zamka u pitanju, ali radoznalost ga je ipak gonila da pridje blize. Izvezbanim okom uocio je nekoliko rana na telu ove...lovine...od kojih su bar dve bile onesposobljavajuce, a cak tri terminalne. Po slobodnoj proceni ostalo joj je...ili mu, i dalje nije bio siguran oko pola, najvise dvadeset minuta zivota. Pet, ako skloni ruke sa trbusne rane.

Napravivsi jedan krug oko unezverenog stvora, dvaput intenzivno poslusa zvuke koje je donosio vetar, ispita okolinu, i tek kad se otrgao iznenadjenju od samog susreta, shvati da se povredjeni/a obraca njemu. Ispruzene ruke ka njemu govorila je nesto u kratkim razmacima izmedju sevanja bolova i isprekidanog disanja. Iako je znao Common, Zajednicki Jezik, nije razumeo ni jednu rec. Sta li neznanac na samrti uopste moze da trazi od njega, drugog neznanca?

Kao trofej nije mu vredela nista - nije je on ulovio. Cak i kad bi je odneo nazad u kamp i predstavio kao svoj ulov, ubrzo bi ga sadruzi raskrinkali kao prevaranta, jer ne bi imao sta da im isprica o lovu za vreme razgovora-pored-vatre. A njegova oruzja ni ne prave takve povrede. Nije cak imao ni priliku da uziva loveci je. Hmph. Mada...mozda je sve sto lovina trazi nista drugo do cin eutanazije. To je cest obicaj u mom narodu. Mozda i njen narod postuje slicne tradicije. Ionako nije ubio nista jos od prekjuce.

Sve ovo vreme njegovih predatorskih proracuna, ranjeni Pyreen je pokusavao da stupi u kontakt sa Zrrom, ali bezuspesno. Informacija koju je nosio sa sobom pretila je da nestane zauvek i upropasti visedecenijski trud. Na kraju je odustao i samo ga molecivo gledao, prozborivsi koju rec tu i tamo. Bol se pojacavao. Poslednjim naporom snage mahnuo je slobodnom rukom ka zbunjenom Trikrinjaninu i pokazao mu da se nagne ka njemu. Poslednji trik u rukavu.

Uz malo oklevanja Zrr cucnu na jedno koleno i nadvi se nad samrtnikom. Ova se blago nasmeja i pruzi slobodnu ruku ka njegovom toraxu. Zrak cudesne svetlosti joj bljesnu iz sake i ociju, i oboje se momentalno ukocise. Tanka aura plavicaste svetlosti ih obavi. Njen um poce da se pretapa u njegov, a njegov u njen. Ona oseti svu moc njegovog tela, zategnutost tetiva, cvrstocu karapaxa; oseti kako topla krv kola njegovim venama, i koliko je cudan pogled kroz njegove oci. Oseti i svu slabost svoje polomljene materijalne ljuske. Secanja se izmesase. Seti se svoje sestre. Okeana Athasa. Sirokih belih ulica Tyra. Seti se kako se on izleze iz larve. Poslednjeg ragovora sa Matijasom. Kako on ubija svoj prvi plen. Kako ona baja svoju prvu magiju. Zrnca peska na njegovim ledjima dok pravi zasedu. Njegova prva partnerka. Borba za alfa muzijaka. Ona sa glavom insekta. On sa krvlju ispunjenim ranama. Sve se izmesa. Transfer je uskoro bio gotov...

U celom svom zivotu Zrr nikad nije osetio strah ni paniku, cak ni kada je odgovarao pred Krugom Druida za nepostovanje lanca hijerarhije pre cetiri maticina ciklusa. Sada je bio prestravljen. Nije mogao da se pomeri. Pogled mu se prikovao za svetlece oci ove, ove...nakaze protiv njegove volje. Pomisli da je otrovan. Ali znao je da to nije istina. Magija. TA prokletinja je u pitanju. Bezboznicka unistiteljska magija.

Gubio je snagu. Bio je neverovatno pospan, sto ga je ponajvise zabrinjavalo. Osecao je nekakav bol, iako je znao da nije povredjen. Nije mogao da se pomeri. Cinilo mu se kao da nesto nije uredu sa njegovim ocima. Video je duplo. Imao je utisak da istovremeno gleda i sebe i nju. Vidjao je predele koje nije prepoznavao. Nemoguce predele, pustinje sacinjene od vode, beskrajne bele povrsine, ogromne kosnice pune ljudi. Nije mogao da se pomeri. U svim tim slikama video je i sebe i svoj zivot. I svoju i njenu smrt.

Poslednja ispravka: Great_Sun_Jester (6.11.2010 u 1:03)
Great_Sun_Jester je offline   Odgovor sa citatom ove poruke