1 Pucačko-istraživačka simulacija preživljavanja u otvorenom okruženju ledene i prelepe Švedske, uz blagu SF oblandu i period izraubovane ali još dobrodržeće devete decenije prošlog veka, sa neustrašivim tinejdžerima koji će se uhvatiti u koštac sa svim navedenim, sigurno je zvučala kao fantastična ideja na papiru. Iskusni studio Avalanche verovatno je pokušao da ubije dve muve istim potezom - da napravi otklon od zatupljujućih Just Cause iteracija koje odavno nikog više ne interesuju i u isto vreme premosti jaz do izbacivanja Rejdža dvojke koji nam stiže polovinom meseca maja. Generation Zero je knjiški primer igre sa uspešnom marketinškom kampanjom, koja je, čini se, puštena u prodaju usred procesa izrade, grozno polupana i nedovršena, sa jezivom količinom bizarnih bagova. |
2 Avaj i alas, Generation Zero je knjiški primer igre sa uspešnom marketinškom kampanjom, koja je, čini se, puštena u prodaju usred procesa izrade, grozno polupana i nedovršena, sa jezivom količinom bizarnih bagova koji onemogućavaju ne samo kakvo-takvo mazohističko istrajavanje u igranju, već sprečavaju i konkretno pokretanje igre ako vam je tako suđeno. 3 Da nešto nije u redu jasno je već od samog početka i vizuelnog siromaštva po pitanju menija, tastera, opcija, ikona i ostalih pratećih elemenata koji deluju kao privremena i placeholder rešenja kojih bi se i zanatlijski low-level dizajner placeholdera grozio. Zaboravite na bilo kakvu uvodnu animaciju pri startu igre, ilustracije ili bar baršunasti voice over koji će vas upoznati sa postavkom apokaliptične švedske provincije koju opsedaju robo-hodači različitih karakteristika i gabarita, sa stradalim, evakuisanim ili skrivenim življem kojem nigde nema ni traga. Umesto toga, u „priču” će vas uvesti tupi ekran sa tekstualnim opisom „situacije”, nakon čega ćete se naći na doku početnog poluostrva, nadomak obližnje kuće i pratećeg imanja.Generation Zero je zamišljen kao kooperativni survival shooter koji možete igrati solo ili u društvu, u sesijama od dva ili petsto dva minuta. |
4 Generation Zero je zamišljena kao „lako upasti - lako izaći” kooperativna, pucačko-preživljavačka igra, koju možete igrati solo, u društvu, u sesijama od dva ili petsto dva minuta. To bi, valjda, trebalo da podseća na otvoreniju varijantu Valveovih Left 4 Dead igara, ali je konačni proizvod odličan primer šta se desi kad izradi igre priđete neozbiljno i ofrlje, a željni slave uspešnih, profesionalno napravljenih uzora. U poređenju sa L4D, Generation Zero deluje kao mutirani frik kojeg je neko na brzinu sklepao u nekom gaming editoru i prišio mu bazičnu net-funkcionalnost. Igra nema nikakvu smislenu kampanju ili događaje. Nema ni razvoja ili interakcije između likova, misija, kvestova, opcionih zadataka ili zanimljivih lokaliteta koji neće biti krcati generičnim kršem ili opremom koju ćete nalaziti posejanu svuda. Cela stvar deluje kao poveća demonstracija šta Apex engine može da odradi u kreiranju open world okruženja, koje je zatim zavijeno u nostalgično-patriotsku oblandu sa bazičnim elementima napucavanja i preživljavanja. | 5 Otvoreni svet igre je njena jedina svetla tačka i zaista deluje impresivno, kako po pitanju veličine (ogromno poluostrvo je zapravo tek jedan manji segment celokupnog sveta), tako i po načinu na koji su implementirani elementi topografije i ljudskih naselja. Šume, livade, bregovi, brda, planine, plaže, kotline, doline i visoravni deluju maksimalno uverljivo i živo, čemu pomaže sva sila lepo implementiranih atmosferskih efekata: kišnih kapi, povijanja vegetacije na vetru, probijanja sunca kroz krošnje i slično, uz maestralno izvedeno smenjivanje dana i noći.U poređenju sa L4D, Generation Zero deluje kao mutirani frik kojeg je neko na brzinu sklepao u nekom gaming editoru i prišio mu bazičnu net-funkcionalnost. |
6 Bulumenta robo-hodača koji nasumično špartaju terenom varira od manjih napasnika, preko nekoliko primeraka standardne veličine i stepena opasnosti, do povećih teškaša koji su dizajnirani za fajtove sa asistencijom drugih saigrača u vidu. Osećaj napucavanja je donekle realističan, ali neudoban i spor (ne „spor i dobar” kao Metro Exodus), menadžment opremom nervira i smara zbog pomenute nepregledne gomile predmeta koje skupljate, što ide pod ruku sa tesnim inventarom i neizbežnom igrankom oko njega. 7 Sve ovo bi bilo dovoljno da GZ upadne u grupu igara „meh, sačekaću neki popust da je ulovim za pet evra jednog dana”, da nije nezdrave količine bagova koji nisu skoro viđeni na jednom mestu u ovoj meri i intenzitetu. Sitne gluposti, gličevi, nestajanja ikonica po mapi, zaglupljivanja protivnika i slično nećemo ni pominjati. Igra usporava i secka bez pravila - od ulaska u nešto što deluje kao nova zona ili okruženje, preko otvaranja vrata, pretraživanja torbi ili pukog okretanja pogleda, do FPS dropova ukoliko oružje prislonite radi nišanjenja. Za sledeći tier zgražavanja GZ-om odgovorna su nasumična izletanja igre u desktop, u proseku na svakih pet do deset minuta igranja, sa napornim sistemom checkpointa koji će vas tutnuti negde daleko od mesta gde vam je igra pokazala srednji prst. Ultimativni nivo zuluma očekuje srećnike koje igra počasti sa BSOD-om, nakon čega nikakvo naknadno pokretanje, restartovanje računara i Steama, kao ni reinstalacija drajvera za grafiku, pa ni same igre(!) ne pomaže - nakon par uvodnih ekrana, bićete počašćeni sa Send error report porukom svaki put kad probate da je startujete. Igra koja od vas zahteva da se svako malo dopisujete sa autorima ili da prčkate po registru i eventualno povratite neka podešavanja koja su negde zbrljana, jeste poveći „no-no” u današnjoj eri toliko bogate igračke ponude. 8 Kad radite na igri koja puca po šavovima za koje niste ni znali da postoje, uz to je grozno nedovršena i sa zračećim manjkom smislenog sadržaja, fer je da, ako već želite da je predstavite igračkoj zajednici, to uradite u formi nekakvog demoa ili besplatnog early accessa, kako bi se eventualno došlo do neke finalne i zaokružene verzije. Međutim, kada na ovakvu abominaciju zalepite cenu od 35 evra, a zajednici se obraćate sporadičnim „pismima podrške” i objašnjenima da aktivno radite na testiranju igre(?), nije jasno zbog čega autori nisu tempirali izdavanje GZ za 1. april, što bi bio mnogo smisleniji datum za njegovu premijeru. |