Nekoliko dana pre kraja oktobra i parlamentarnih izbora na Islandu, napola pišem i napola se molim da se obistine predviđanja o pobedi lokalne Piratske partije. Ostrvska državica sa populacijom Novog Sada i okoline ima šansu da postane prvi moderni entitet u kojem će vlast formirati anarhisti s radikalnim idejama i sloganom „Ne želimo da prisvojimo moć, već da je podelimo”. Svaki normalni cinik u Srbiji napraviće grimasu koja sugeriše da on nikome ništa ne veruje i da je to sve zamazivanje očiju, ali bih želeo da mu napomenem da sat otkucava i da više nema vremena za maloverje. Šta žele pirati s Islanda? Da sistemski apsolutno zabrane elektronski nadzor građana, da minimizuju upliv države u život pojedinca i drastično smanje državni aparat, da regulišu kapitalizam, kastriraju bankare i smanje poreze, da daju politički azil onom mučeniku Snoudenu... Verovatno je tu negde i file sharing, ali on u kontekstu galopirajuće (ali još uvek samo potencijalne) klintokalipse sad i nije toliko bitan. Island je mali i u globalnim strateškim okvirima potpuno je beznačajan, osim možda kao aerodrom za prinudno sletanje aviona koji preleću severni Atlantik, ali je kao mini-poligon za vežbanje škopljenja globalnih elita značajan kao i sama sloboda. Njihov odgovor na krizu iz 2008. godine, kad su bankare strpali na dno tamnice umesto da upumpaju svež novac u otrovni sistem, bukvalno je jedini akt koji je te bedne godine imao testise. Jeste, Island je mali i beznačajan, ali to su svi govorili i za galsko selo na severozapadu mape. Originalna Piratska partija iz Švedske nikada neće dobiti izbore u matičnoj zemlji. Zapravo, nijedan alternativni politički pokret neće moći da dobije izbore u Evropi u dogledno vreme. Globalne zmijske elite protiv toga se bore na svim frontovima, od diskreditovanja svakog ko štrči, do uvoza rapidno razmnožavajućih izbeglica čija će biomasa uvek glasati za establišment koji im daje socijalnu pomoć. Ako procene da Marin Le-Pen može da dobije izbore u Francuskoj, ta elegantna gospođa će naprasno dobiti fatalni tumor, kao onomad Ugo Čaves, ili će u najboljem slučaju biti torpedovana poput Dilme Rusef, predsednice Brazila kojoj su namestili najprovidniju igranku svih vremena. Pobeda Piratske partije Islanda zato ima značaj revolucije koja daje inspiraciju porobljenima, kako zapadnjacima uljuljkanim u bogato i toplo blato besciljnog nihilizma tako i nama, mutantima s oboda galaksije s očima zaslepljenim korumpiranim Korusantom i retardiranom plavom zastavom sa žutim zvezdicama. Disruptivni pokreti u 2016. sasvim su u skladu s istorijskim nacionalnim arhetipovima, što je simpatično na više nivoa. Vikinzi odlučuju da budu pirati, Englezi da izađu iz kluba koji je primio smrdljivu sirotinju i prestao da bude poš i seksi, a iskreno se nadam da će osmog novembra i đavolski Amerikanci prelomiti da je izolacionizam Trampovog tipa bolje rešenje od nuklearnog rata koji nudi zmijolika kraljica haosa. A gde sam tu ja? Gde smo tu mi? Naša politička scena, ta apokaliptična horor komedija s elementima basne i pornografije, ne bi mogla biti spasena normalnim lekovima kao što su izbori ili pojavom alternativne političke partije poput islandskih pirata. Previše je bolesti, previše je kričećih demona u crnim kuloarima, previše je Džaba Hatova na lokalnim nivoima... Naš arhetip je nekako oduvek bio ustanak i proterivanje Turaka koji su nas jahali, tako da se plašim da će se istorija ponoviti kao što se uvek ponavlja. Dugoročni srpski izbor leži u jednom od dva radikalno drugačija predznaka, a da li ćemo se odlučiti za Island ili Iran, zapravo i nije toliko bitno, s obzirom na to da su obe alternative sasvim u redu, bar u skladu s onim kako ja shvatam politiku. Kao dugogodišnji fan Warhammera 40.000, odavno sanjam o jednoj lepoj militantnoj teokratiji u kojoj bi se svaka amoralna transgresija kažnjavala exterminatus protokolom. Svako normalan bi više voleo da mu dete raste u tehno manastiru umesto u znojavom kupleraju, ako treće alternative nema. U sledećem broju čitajte kako smo probdeli izbornu noć u Americi i da li smo devetog novembra ujutro slavili ili lagano krenuli da raspakujemo redakcijski arsenal, skidamo DRNČ sa pušaka i pravimo zalihu konzervirane tunjevine i WC papira. |