1 Ispostavlja se da je Galivan igra originalno nastala za arkadne aparate. U verziji za Commodore, ona deluje zanimljivo sa dovoljno dobrom grafikom i ambijentom koji će zaintrigirati istraživačke nagone mladih igrača. Naš junak deluje kao kadet neke svemirske posade, koji u početku pokušava da savlada protivnike jednostavnim ručnim tehnikama. Plejadu neprijatelja predvode humanoidni likovi, dok je ostale neprijatelje teško definisani i variraju od geometrijskih oblika do nekakvih stvorenja nešto složenije strukture. Neprijatelja i zamki ima na svakom koraku i često je vrlo teško izbeći kontakt koji vam oduzima energiju. 2 Iako vas put može „naneti” na sporadične platforme i odskočne daske, pravac kretanja uvek će biti usmeren ka nižim nivoima. Ubrzo se pećinski kompleks pretapa iz braonkastih u plave tonove, da biste brzo zašli u hodnike koji očigledno nisu vajarsko delo prirode. Na kraju balade pojavljuje se džinovska troglava (i tvrdoglava) aždaja, kojoj morate da amputirate glave kako biste sačuvali svoju. Ovaj neprijatelj izgleda vrlo efektno za C64 standarde. 3 Preporuka je da što brže pokupite neku od energetskih kockica jer time postajete neka vrsta kiborga koji može da puca, a skupljanjem još kockica vatrena moć kojom raspolažete postaje drastično jača. Kada ubijete aždaju, opet idete na dole i... padate na početni ekran sa koga ste započeli igru. Eh, ti nekadašnji programeri i izdavači! Ognjen POPOVIĆ | | |