KMPlayer 4.0
Na prvu loptu, KMPlayer ne ostavlja na posmatrača naročito snažan utisak. Sićušne komande za kontrolu toka reprodukcije i površina na kojoj se obavlja „odmotavanje” video-klipova, je sve što se inicijalno vidi. Izgled može da se menja putem skinova, a do opcija se dolazi tako što kliknete desnim tasterom miša bilo gde na radnom prozoru. Sličnost sa takmacima iz klase i oslanjanje na trenutno važeće standarde su očigledni, ali to ni u kom slučaju nije nešto što bismo apostrofirali kao nedostatak. Za komandama ovog plejera osećate se lagodno, bez obzira na to da li ste prethodno koristili GOM, WMPC-HC ili neki njihov derivat. Kada je reprodukcija video-sadržaja u pitanju konstatacija je da KMPlayer briljira. Kvalitet slike je odličan, u rangu sa najboljim alatkama iz klase, a ono što će napredne korisnike oduševiti je podrška za svakojaku manipulaciju prikazom. Bez većih problema dolazite do opcija za rotiranje prikaza, podešavanje osvetljenosti, zasićenosti bojama i kontrasta, pa čak i apliciranje naročitih grafičkih filtera. Sve to obavlja se iz radne forme koja nosi naziv Control Box, a poziva se jednim klikom miša na glavnom ekranu. Odavde se podešava i veličina prozora u kojem se vrši reprodukcija, može da se obavi sinhronizacija tekstualnih prevoda, pa čak i da se primene efekti na ispis slova na ekranu. Nažalost, po defaultu, ne postoji mogućnost automatskog povlačenja prevoda sa neta, ali ako je za utehu, korisnik može da definiše do tri prevoda za jednu datoteku i da za sva tri odredi drugačije radne parametre (pozicija ispisa, tip, veličina i boja fonta i tome slično). Vratimo se na video... Već smo rekli da je prikaz u realnom vremenu moguće „prevući” efektima (omekšavanje prikaza, izoštravanje, grayscale prikaz...), a tu je i pomeranje po materijalu u koracima od jedne sličice, potom ubrzana reprodukcija, koketiranje sa različitim rendering mašinama, učitavanje eksternih audio-komponenti, određivanje transparencije prikaza za svaku komponentu programa ponaosob i još mnogo toga. S obzirom na to da program postoji i u varijanti za prenosne uređaje sa ekranima osetljivim na dodir, omogućava upravljanje naročitim pokretima ruke, bez korišćenja tastature i miša. Kada je potrošnja resursa u pitanju, KMPlayer spada u zlatnu sredinu i pomalo gravitira ka vrhu. Po ovom pitanju nije nadmašio WMPC-HC, ali je zato u rangu POT Playera, a iza sebe ostavlja GOM. Testna datoteka u MKV formatu (1280 x 720 piksela), trošila je 10-ak procenata procesorskog vremena i oko 90 MB memorije. Pretpostavljamo da bi rezultati bili još bolji da je KMPlayer nativna 64-bitna aplikacija – što, nažalost, nije! Za kraj još treba reći da se u toku rada KMPlayer oslanja na internu bazu kodeka, ali da korisnik može da odredi u kojim slučajevima (za koje ulazne formate) će se koristiti sistemski kodeci. Kada se sve rečeno sabere (i oduzme), KMPlayer je više nego dobar multimedijalni plejer sa pristojnim brojem mogućnosti i odličnim karakteristikama. Solidna četvorka! Vladimir PISODOROV | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opšte teme | Internet | Test drive | Test run | PD kutak | CeDeteka | WWW vodič • Svet igara Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |