TEST PLAY<>
022015<><>

Resident Evil HD Remaster

Ukoliko se Resident Evilu vraćate kao stari igrač (bilo da ste se nekada davno zabavljali uz original na „plejstejšn kecu”, bilo da ste, malo manje davno, igrali revitalizovanu GameCube verziju), ocenu slobodno uvećajte za deset. Nova verzija je dovoljno verna prvobitnoj iteraciji da može da oduševi nostalgičare, i (na drugoj strani) dovoljno ulepšana da se ne zastidi etikete „made in 2015”.

Resident Evil HD Remaster je naslov koji se, konceptualno i mehanički, još uvek nalazi u 1996. godini – što mu nimalo ne smeta.

Lavovski deo posla odrađen je još 2002. godine, kada je neka pametna glava iz Capcoma odlučila da se uradi rimejk legende (neko manje pametan odlučio je da se igra uradi isključivo u verziji za GameCube, i time uskratio veliki deo igračke populacije za jedan odličan naslov). PC igrači su morali da sačekaju dovoljno snažne konfiguracije koje bi ovaj naslov mogle da emuliraju, a oni koji su propustili da ga odigraju sada imaju priliku da ga isprobaju u „nativnoj” PC varijanti. Autori verzije od pre gotovo 13 godina nisu želeli da prave kompromise veštački ulepšavajući grafiku originala, već su zasukali rukave i umesto pukog šminkeraja odradili ozbiljan zahvat iz domena plastične hirurgije. Današnje delo servirano PC populaciji nadogradnja je njihovog truda i veštine.

Neverovatno je koliko statično kadriranje scena može da izgleda osvežavajuće u 2015. godini! Ovaj davno zaboravljeni način prikazivanja akcije bio je bliskiji filmskoj režiji, i sasvim uspešno stvarao jezivu atmosferu (da ne spominjemo kvarno postavljanje kamere u ugao iz koga zombija ne možete da vidite, ali ga i te kako čujete i samo čekate da vas zaskoči). Jačanjem hardvera, „starinski” sistem sa statičnim pozadinama nasleđuje prikaz junaka koga kamera konstantno prati s leđa, da bi se pojavom širokih rezolucija junak pomerio u levu ili desnu stranu. Danas skoro svaki naslov koji se makar izdaleka može nazvati „akcionom avanturom” koristi ovakav pogled, pa se kamera fiksirana na samo jedan ugao u sceni može učiniti čudnom. Dodatnu konfuziju kod igrača sa juniorskim stažom može da izazove i „regularni” način kretanja glavnog junaka koji podrazumeva rotaciju protagoniste oko sopstvene ose i njegovo upućivanje u određenom pravcu. Za sve kojima ovo može da zasmeta tu je i moderni način kretanja u kome je pomeranje referentno u odnosu na ekran. Modernizaciji je podvrgnuta i rezolucija, pa su ponuđene i wide screen varijante. Na žalost, ovo je postignuto pukim isecanjem gornjeg ili donjeg dela standardne 4:3 slike, što igrača stavlja u poziciju da bira: zumirana i široka, ali isečena slika, ili 4:3 slika sa crnim trakama sa strane. Problematična rezolucija je možda i jedina veća mana igre. U one manje spadaju arhaični sistem snimanja pozicija na unapred definisanim mestima (legendarne mašine za kucanje su postale zaštitni znak serijala), i katastrofalno dosadne animacije otvaranja vrata. Nekada davno ove animacije bile su nužno zlo, jer se istovremeno sa njihovim prikazivanjem učitavala sledeća scena, ali sada su samo nepotrebna relikvija iz prošlosti koja može da prija samo okorelim nostalgičarima (ili mazohistima). Možda će nepopravljivi optimisti u njima videti koristan alat za građenje atmosfere, ko zna.

Dovoljno verno orignalnoj igri da može da oduševi nostalgičare, ali i dovoljno ulepšano da se ne zastidi etikete „made in 2015”.

Da se podsetimo početaka: jedinica za specijalne intervencije šalje Bravo tim koji će ispitati ubistva u blizini Rakun Sitija. Bravo tim nestaje u akciji, nakon čega na red dolazite vi, mlađani pripadnik (ili pripadnica) Alfa tima, da izvadi kestenje iz vatre i spasi šta se spasti može. U nadi da stvari neće dogurati do Omega tima, nadlećete mesto na kome su kolege po oružju poslednji put viđene, primećujete olupinu helikoptera, počinjete potragu u šumi, doživljavate bliski susret sa poluraspadnutim (ali izuzetno živahnim) dobermanima, i u opštoj bežaniji završavate u misterioznoj vili. Vila je ogromna, tiha i raskošna: mermer reflektuje svetlost vatre u kaminima, čestice prašine obasjava mesečina u mračnim prolazima, a u kandelabrima trepere sveće (čiji plamen, na žalost, nije animiran). Iz mračnih kutova vrebaju virusom zaraženi nesretnici sa ozbiljnim poremećajem metabolizma. Zastupljenost romerovskog tipa zombija u popularnoj kulturi je u konstantnom porastu u poslednjih deceniju-dve, za šta sigurno, makar delić, možemo da zahvalimo i serijalu RE. Bilo bi zanimljivo videti i one druge, veskrejvenovske-haiti-vudu zombije u nekom ostvarenju, ali za tako nešto moraćemo da sačekamo igru koja nije Resident Evil.

Mali milion prostorija zahteva konstantno tabananje i istraživanje. Prvi deo nešto je bogatiji zagonetkama u odnosu na druge (naročito poznije) delove serijala, što je veliki plus i jedan od razloga što se RE s punim pravom mogao nazvati akcionom avanturom. Kasnije, termin počinje da se koristi za bilo šta što u sebi sadrži dve poluge i tri prekidača, poprilično obesmišljavajući koncept (sledeći takvu logiku, i Doom bi se mogao nazvati akcionom avanturom). Zagonetke su lagane, ali ipak zahtevaju da se mućne glavom, i fenomenalno leže jednom ovakvom naslovu. Štetnost nasilnog forsiranja akcione komponente u serijalu koji zahteva pažljivu izgradnju saspensa videli smo na primeru zlosrećnih članova familije – RE 6 i Operation Raccoon City.

RE je klasik sa razlogom.

Resident Evil HD Remaster je naslov koji se, konceptualno i mehanički, još uvek nalazi u 1996. godini – što mu nimalo ne smeta. Zastareli način snimanja pozicije, mali prostor u inventaru koji će vas terati na dosadne šetnje do sanduka sa stvarima, bezbrojna prizivanja mape, kao i pomalo šašavi i nerealni dijalozi, mala su cena za igru sa ovako majstorski izgrađenom atmosferom. Vrednost naslova nije u tome što je jedan od pionira koji su postavili postulate survival horror žanra, već u tome što je još uvek zabavan. RE je klasik sa razlogom.

Miša MITRANOVIĆ

 
Elite: Dangerous
Ziggurat
Resident Evil HD Remaster
Šta mislite o ovom tekstu?
Outcast 1.1
Warhammer Quest
Assetto Corsa
Karmaflow: The Rock Opera Videogame; Act 1
It’s A Wipe!
Sentinels of the Multiverse
McDROID
Metrocide
Tengami

Platforma:
Windows, PS3, PS4, Xbox 360, Xbox One
Potrebno:
Intel Core 2 Duo 2,4 GHz ili AMD Athlon AMD X2 2,8 GHz, 2 GB RAM, NVidia GeForce GTX 260 ili ATI Radeon HD 6790
Poželjno:
Intel Core 2 Quad 2,7 GHz ili AMD Phenom II X4 3,0 GHz
Veličina:
20 GB
Adresa:
www .capcom .co .jp /biohd /index .html

85
Home / Novi brojArhiva  •  Opisi igaraKorak po korakŠta dalje?NetgamesOpšte teme  •  Svet kompjutera
Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • RedakcijaKontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English
SKWeb 3.22
Opisi igara
Netgames
Opšte teme
Test Fun
Korak po korak
Šta dalje
Svet kompjutera



Naslovna stranaPrethodni brojeviOpšte informacijeKontaktOglašavanjePomoćInfo in English

Svet kompjutera