Neki, međutim, kao da u svemu tome nemaju mere. Kompanija CBS, jedan od vodećih igrača na američkom medijskom prostoru i potpisnik jedne od nesumnjivo kvalitetnijih televizijskih serija u poslednje vreme („Crime Scene Investigation”), otišla je korak dalje i dala sebi za pravo da gotovo paralelno finansira snimanje čak dve sestrinske serije koje na identičan način prate život i rad grupe forenzičara u dva grada u istočnom delu SAD-a: Majamiju, biseru Floride i mondenskom letovalištu na obalama Atlantskog okeana, i Njujorku, nezvaničnoj prestonici trenutno najmoćnije države na svetu. Ako je u početku možda i bilo skeptika koji su mislili da tri serije, „CSI”, „CSI: Miami” i „CSI: NY”, neće uspeti da održe visok rejting gledanosti usled očiglednog tematskog preklapanja i eventualnog nedostatka svežih ideja, sada je sasvim jasno da takvim sumnjama nije bilo mesta i da je Amerika, kao zemlja s najvećom stopom kriminaliteta po glavi stanovnika, nepresušni izvor inspiracije za one koji se bave osmišljavanjem ili pak pukim rekonstruisanjem gnusnih zločina za potrebe njihovog prezentovanja najširem krugu TV konzumenata. Da je Majami grad poroka i da tamošnji bogataši drže aligatore kao kućne ljubimce, znamo odavno, pa nije bogzna kakvo iznenađenje ako neki od tih ekscentrika na kraju završi u stomaku svog omiljenog reptila. „Later, Gator”, epizoda koja otvara CSI: Miami, govori upravo o tome, ali i o uticaju latinoameričkih sapunica na njene scenariste, s obzirom na to da joj je zaplet takav da se do samog kraja ne zna ko je kome prijatelj ili rođak, niti ko s kim spava. Nakon šokantnog zločina iz strasti, igra prelazi na prizemnije teme i kroz priču po imenu „Crack or Jack” obrađuje „nesrećnu” pogibiju vlasnika elitne diskoteke na koga se obrušio poveći reflektor. Neovlašćeno distribuiranje amaterske pornografije putem Interneta, kao i posledice koje mogu da proiziđu iz toga, tema su epizode „The Hate Boat”, a šta se dešava kada prebogati biznismen odluči da svu svoju imovinu testamentom ostavi sopstvenom psu, opisano je u „Sunstrokeu”. Peti slučaj, međutim, predstavlja nešto posebno. Iako su prve dve CSI igre nosile u sebi niti koje su povezivale likove i događaje iz različitih epizoda, „Final Judgement”, poslednje poglavlje Miamia, to čini na mnogo intenzivniji, doslovno bravurozan način, uvodeći neku vrstu bondovskog negativca-osvetnika, vrhunskog „mastermajnda” koji je pažljivo orkestriranom manipulacijom ljudima izazvao sve ono što je opisano u prethodnim poglavljima. Sve počinje ubistvom uvaženog sudije koji je na kraju svoje karijere poželeo da objavi knjigu o korumpiranosti pravosudnog sistema i zločinima koji su, zahvaljujući intervenciji određenih ličnosti, prošli nekažnjeno. Ako ni zbog čega drugog, CSI: Miami vredi odigrati zbog te epizode i njene univerzalne poruke koja se sasvim lepo može primeniti na ovdašnje prilike. Jedine novine koje se s teškom mukom mogu iskopati iz trećeg CSI-ja vezane su za dokazni postupak. Prva je krajnje prozaična i uvodi sto za sklapanje oštećenih materijalnih dokaza (izlomljeno staklo, iscepana fotografija i sl.), što se zapavo svodi na rešavanje relativno jednostavnih slagalica, bez mogućnosti okretanja njenih sastavnih delova. Druga novina, pak, od čoveka ne samo da traži da mućne glavom, već i da dobro poznaje engleski jezik, pod pretpostavkom da mu nije maternji. Naime, svi slučajevi sadrže barem jednu kriptovanu elektronsku poruku koju je potrebno dešifrovati na osnovu metode učestalosti pojavljivanja određenog vokala u dotičnom jeziku (u ovom slučaju engleskom). Tehnika u velikoj meri podseća na onu opisanu u pripoveci „The Dancing Men” ser Artura Konana Dojla, kada Šerlok Holms pokušava da shvati smisao poruka napisanih pomoću silueta ljudskih figura, s tim što su ovde stvari jednostavnije jer su crteži zamenjeni slovima. Na sreću, za one koji se ne snalaze najbolje u provaljivanju šifrovanih poruka, tu je „hint” sistem koji očas posla daje rešenje. Bez obzira na to što važi za zvanično treći nastavak u kompjuterskom CSI serijalu, na CSI: Miami treba gledati kao na običan expansion pack koji ne donosi ništa drugo do pet novih priča koje se mogu preći za dan-dva neobaveznog igranja. Krajnje je vreme da se napravi ozbiljan rez, te da četvrti deo, ako ga ikada bude bilo, izađe u novom ruhu, sa suštinskim inovacijama na tehničkom planu i uz veći stepen interaktivnosti nego do sada. Slobodan MACEDONIĆ | |||||||||||||
|
Home / Novi broj | Arhiva • Opisi igara | Korak po korak | Šta dalje? | Netgames | Opšte teme • Svet kompjutera Svet kompjutera Copyright © 1984-2018. Politika a.d. • Redakcija | Kontakt | Saradnja | Oglasi | Pretplata • Help • English | |
SKWeb 3.22 |