Forum Sveta kompjutera

Nazad   Forum Sveta kompjutera > Ostale teme > Brbljaonica

Brbljaonica Manje ozbiljno ćaskanje na ostale (kompjuterske i geek) teme... (POSTOVI SE NE BROJE!)
(Pravila pisanja: kliknite ovde.)

Odgovor
 
Alatke vezane za temu Vrste prikaza
Stara 7.9.2007, 17:45   #281
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

"Pa mi i ti štogođ progovori,
"Jera hoću zadužbinu gradit'."
Skoči Miloš od zemlje na noge,
Skide s glave samur i čelenke,
Pa je časno kneza podvorio;
Dodaše mu zlatnu kupu vina,
Primi Miloš zlatnu kupu vina,
Ne pije je, počne besjediti:
"Vala kneže, na besjedi tvojoj!
"Što ti hoćeš zadužbinu gradit',
"Vreme nije, niti može biti;
"Uzmi, kneže, knjige carostavne,
"Te ti gledaj, što nam knjige kažu:
"Nastalo je pošljednje vrijeme,
"Hoće Turci carstvo preuzeti,
"Hoće Turci brzo carovati,
"Oboriće naše zadužbine,
"Oboriće naše namastire,
"Oboriće crkvu Ravanicu,
"Iskopaće temelj od olova,
"Slijevaće u tope đulove,
"Te će naše razbijat' gradove;
"I crkvi će rasturiti platna,
"Slijevaće na ate ratove;
"Hoće crkvi pokrov rasturiti,
"Kadunama kovati đerdane;
"Sa crkve će biser raznizati,
"Kadunama podnizat' đerdane;
"Povadiće to drago kamenje,
"Udarat' ga sabljom' u balčake
"I kadama u zlatno prstenje;
"Već me ču li, slavni knez-Lazare!
"Da kopamo mermera kamena,
"Da gradimo crkvu od kamena,
"I Turci će carstvo preuzeti
"I naše će zadužbine služit'
"Od vijeka do suda Božjega:
"Od kamena nikom ni kamena."
Kad to začu slavni knez Lazare,
Tad' Milošu bio govorio:
"Vala tebe, vojvoda Milošu!
"Vala tebe, na tvojoj besjedi,
"Istina je, kako što govoriš."
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 7.9.2007, 17:49   #282
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Marko kraljević i Vila
Srpska narodna pesma

Pojezdiše do dva pobratima
Preko krasna Miroča planine,
Ta jedno je Kraljeviću Marko,
A drugo je vojvoda Milošu,
Naporedo jezde dobre konje,
Naporedo nose koplja bojna,
Jedan drugom belo lice ljubi,
Od milošte do dva pobratima;
Pake Marko na Šarcu zadrema,
Pak besedi pobratimu svome:
"A moj brate, vojvoda Milošu!
"Teško me je sanak obrvao,
"Pevaj, brate, te me razgovaraj."
Al' besedi vojvoda Milošu:
"A moj brate, Kraljeviću Marko!
"Ja bi tebe, brate, popevao,
"Al' sam sinoć mlogo pio vino
"U planini s vilom Ravijojlom,
"Pak je mene zapretila vila,
"Ako mene čuje da popevam,
"Oće mene ona ustreliti
"I u grlo i u srce živo."
Al' besedi Kraljeviću Marko:
"Peraj, brate, ti se ne boj vile
"Dok je mene Kraljevića Marka
"I mojega vidovita Šarca
"I mojega šestopera zlatna."
Onda Miloš poče da popeva,
A krasnu je pesmu započeo
Od svi naši bolji i stariji,
Kako j' koji drž'o kraljevinu
Po čestitoj po Maćedoniji,
Kako sebe ima zadužbinu;
A Marku je pesma omilila,
Nasloni se sedlu na oblučje,
Marko spava, Miloš popijeva;
Začula ga vila Ravijojla,
Pa Milošu poče da otpeva,
Miloš peva, vila mu otpeva,
Lepše grlo u Miloša carsko,
Jeste lepše nego je u vile.
Rasrdi se vila Ravijojla,
Pak odskoči u Miroč planinu,
Zape luka i dve bele strele,
Jedna ud'ri u grlo Miloša,
Druga ud'ri u srce junačko.
Reče Miloš: "Jao moja majko!
"Jao Marko, Bogom pobratime!
"Jao brate, vila me ustreli!
"A nisam li tebe besedio,
"Da ne pevam kroz Miroč planinu?"
A Marko se trže iza sanka,
Pa odskoči s konja šarenoga,
Dobro Šarcu kolane poteže,
Šarca konja i grli i ljubi:
"Jao Šaro, moje desno krilo!
"Dostigni mi vilu Ravijojlu,
"Čistim ću te srebrom potkovati,
"Čistim srebrom i žeženim zlatom;
"Pokriću te svilom do kolena,
"Od kolena kite do kopita;
"Grivu ću ti izmešati zlatom,
"A potkitit' sitnijem biserom;
"Ako li mi ne dostigneš vile,
"Oba ću ti oka izvaditi,
"Sve četiri noge podlomiti,
"Pa ću t' ovde tako ostaviti,
"Te se tuci od jele do jele,
"K'o ja Marko bez mog pobratima."
Dovati se Šarcu na ramena,
Pak potrča kroz Miroč planinu.
Vila leti po vr'u planine,
Šarac jezdi po sredi planine,
Ni gde vile čuti ni videti.
Kad je Šarac sagledao vilu.
Po s tri koplja u visinu skače,
Po s četiri dobre u napredak,
Brzo Šarac dostigao vilu;
Kad se vila vide na nevolji,
Prnu jadna nebu pod oblake,
Poteže se buzdovanom Marko
Pustimice dobro neštedice,
Belu vilu međ' pleći udari,
Obori je na zemljicu čarnu,
Pak je stade biti buzdovanom:
Prevrće je s desne na lijevu,
Pak je bije šestoperom zlatnim:
"Za što, vilo, da te Bog ubije!
"Zašt' ustreli pobratima moga?
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 7.9.2007, 17:52   #283
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

"Daj ti bilje onome junaku,
"Jer se ne ćeš nanositi glave."
Sta ga vila Bogom bratimiti:
"Bogom brate! Kraljeviću Marko!
"Višnjim Bogom i svetim Jovanom
"Daj me puštaj u planinu živu,
"Da naberem po Miroču bilja,
"Da zagasim rane na junaku."
Al'je Marko milostiv na Boga,
A žalostiv na srcu junačkom,
Pusti vilu u planinu živu,
Bilje bere po Miroču vila,
Bilje bere, često se odziva:
"Sad ću doći, Bogom pobratime!"
Nabra vila po Miroču bilja,
I zagasi rane na junaku,
Lepše grlo u Miloša carsko,
Jeste lepše nego što je bilo,
A zdravije srce u junaku,
Baš zdravije nego što je bilo.
Ode vila u Miroč planinu,
Ode Marko s pobratimom svojim,
Otidoše Porečkoj krajini,
I Timok su vodu prebrodili
Na Bregovu selu velikome,
Pa odoše krajini Vidinskoj;
Ali vila međ' vilama kaže:
"O čujete, vile drugarice?
"Ne streljajte po gori junaka
"Dok je glasa Kraljevića Marka
"I njegova vidovita Šarca
"I njegova šestopera zlatna;
"Što sam jadna od njeg' pretrpila!
"I jedva sam i živa ostala."
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip EpskePesme.zip (16,1 KB, 7 puta viđeno)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 8.9.2007, 5:26   #284
aerochivija
Veteran
 
Član od: 19.3.2006.
Poruke: 498
Zahvalnice: 1.236
Zahvaljeno 762 puta na 295 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Смрт војводе Пријезде
Српска народна песма

Честе књиге иду за књигама,
Од кога ли, коме ли долазе?
Од Мемеда од цара Турскога,
А долазе до Сталаћа града,
До Пријезде војводе Сталаћког:
"О Пријезда, војводо Сталаћка!
"Пошљи мени до три добра твоја:
"Прво добро сабљу навалију,
"Која сече дрвље и камење,
"Дрво, камен и студено гвожђе;
"Друго добро ждрала коња твога,
"Који коњиц може прелетити
"Засобице и по два бедена,
"Треће добро твоју љубу верну."
Гледи књигу војвода Пријезда,
Ону гледи, другу ситну пише:
"Цар:Мемеде, Турски господару!
"Купи војске, колико ти драго,
"Под Сталаћа, кад је теби драго,
"Удри Сталаћ, како ти је драго,
"Ја ти добра не дам пи једнога;
"Ја сам сабљу за себе ковао,
"А ждрала сам за себе ранио,
"А љубу сам за себе довео;
"Па ти не дам добра ни једнога."
Диже војску Турски цар Мемеде,
Диже војску, оде под Сталаћа,
Био Сталаћ. три године дана,
Нит' му одби дрва ни камена,
Нит' га како може освојити,
Ни пак како може оставити.
Једно јутро у очи недеље
Попела се Пријездина љуба
На бедена малена Сталаћа,
Па с бедена у Мораву гледи,
Ал' Морава мутна испод града,
Па беседи Пријездина љуба:
"О Пријезда, драги господару!
"Ја се бојим, драги господару,
"Нас ће Турци лагумом дигнути."
Ал' беседи војвода Пријезда:
"Мучи љубо, муком се замукла!
"Гди ће бити лагум под Моравом?
По гем дошла та недеља прва
И господа отишла у цркву
И Божју су службу остајали;
Кад господа изишла из цркве,
Тад' беседи војвода Пријезда:
"О војводе, моја десна крила!
"Крила моја, с вама ћу летити,
"Да ручамо, да се напијемо,
"Да на граду врата отворимо,
"Да на Турке јуриш учинимо,
"Па што нама бог и срећа даде."
Па Пријезда љубу дозиваше:
"Иди, љубо, у пивнице доње,
"Те донеси вина и ракије."
Узе Јела два кондира златна,
Па отиде у пивнице доње.
Кад госпођа пред пивницу дошла,
Ал' пивница пуна јаничара,
Папучама пију вино ладно
А у здравље Јелице госпође,
С покој душе Пријезде војводе.
Кад то види Јелица госпођа,
Та кондиром о камен удари,
Па потрча у господске дворе:
"Зло ти вино, драги господару!
"Зло ти вино, а гора ракија!
"Пивница ти пуна јаничара,
"Папучама пију вино ладно,
"А за моје здравље намењују,
"А тебека жива сарањују,
"Сарањују, за душу ти пију."
Онда скочи војвода Пријезда,
Те на граду отвори капију,
Па на Турке јуриш учинише,
Те се бише и секоше с Турци
Док погибе шездесет војвода,
Њи шездесет, иљаде Турака.
aerochivija je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 8.9.2007, 5:26   #285
aerochivija
Veteran
 
Član od: 19.3.2006.
Poruke: 498
Zahvalnice: 1.236
Zahvaljeno 762 puta na 295 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Тад' се врати војвода Пријезда,
Па за собом затвори капију,
Па потрже сабљу навалију,
Ждралу коњу одсијече главу:
"Јао ждрале, моје добро драго!
"Та нека те Турски цар не јаше!"
Преби бритку сабљу навалију.
"Навалија, моја десна руко!
"Та нека те Турски цар не паше!"
Па отиде госпођи у дворе,
Па госпођу привати за руку:
"О Јелице, госпођо разумна!
"Или волиш са мном погинути,
"Ил" Турчину бити љуба верна?"
Сузе рони Јелица госпођа:
"Волим с тобом часно погинути,
"Нег' љубити на срамоту Турке;
"Нећу своју вјеру изгубити
"И часнога крста погазити."
Узеше се обоје за руке,
Па одоше на беден Сталаћа,
Па беседи Јелица госпођа:
"О Пријезда, драги господару!
"Морава нас вода одранила,
"Нек Морава вода и сарани!"
Па скочише у воду Мораву.
Цар је Мемед Сталаћ освојио,
Не освоји добра ни једнога.
Љуто куне Турски цар Мемеде:
"Град-Сталаћу, да те Бог убије!
"Довео сам три иљаде војске,
"А не водим, него пет стотина."
aerochivija je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:46   #286
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Ide jedna malo poduža priča, mislila sam da postavim samo deo... ali, what the heck, nek ide život...


Lepotica i zver


Nekada davno živeo je jedan veoma bogati trgovac, i imao je tri sina i tri kćeri. Svoju decu je veoma voleo i, budući razuman čovek, nije žalio novca za njihovo školovanje. Svaki od njih je imao učitelja umetnosti i muzike i raznih drugih interesantnih stvari. Trgovčeve kćeri su bile posebno lepe, naročito najmlađa. Kada je bila mala, ceo grad ju je obožavao, i zvao je „mala Lepotica“, i tako joj je, iako je porasla, ostao nadimak Lepotica, zbog čega su njene sestre bile veoma ljubomorne.
Najmlađa, pošto je volela učenje, napredovala je brže od ostalih. Njene starije sestre su bile ponosite i arogantne i često neljubazne prema drugima, misleći da su bolje od drugih žitelja grada zato što su bogate. Sebe su previše cenile i nisu želele da posećuju ćerke prijatelja njihovog oca. Niti su htele da u svoje društvo prime nekog za koga nisu smatrale da je kvalitetan, što je značilo da su želele ljude koji su imali više novca i sebe cenili još i više nego one sebe same. Svakodnevne zabave i šetnje su postale pravilo, svaki dan je donosio nove balove, igranke, koncerte i tako dalje. Podsmevale su se svojoj najmlađoj sestri i smatrale je budalom jer je puno vremena provodila čitajući knjige.
Pošto je bilo poznato da će se sestre udavati sa velikim mirazima, nekoliko poznatih trgovaca se odvažilo da zatraži ruku neke od njih. Međutim, dve najstarije sestre izjaviše da se neće udavati, sem ukoliko ih ne zaprosi neki vojvoda ili u najmanju ruku grof. Lepotica se svojim proscima ljubazno zahvalila i rekla da je premlada da bi se udavala, i da želi da ostane sa svojim ocem još koju godinu.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:47   #287
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Jednog dana, sasvim iznenadno, neke loše odluke našeg trgovca su dovele do toga da izgubi celokupno bogatstvo i imanje u gradu. Ostala mu je jedino mala seoska kuća i bila je veoma daleko od grada. Sa suzama u očima pozvao je svoju decu da im saopšti da će morati da žive i rade na selu ne bi li se prehranili. Dve starije sestre su se pobunile, kunući se da one nikada neće otići jer su imale nekoliko udvarača za koje su mislile da će ih uzeti i bez miraza. Avaj, dobre gospođice su bile u zabludi, jer su ih udvarači prezreli i ostavili ih da žive u siromaštvu. Zbog njihove arogantnosti i zlobe, svima u gradu je potajno bilo drago što su ovako ponižene. „Neka idu i neka sada sebe cene dok muzu krave i prave sir! Ali“, šaputali su, “nedostajaće nam Lepotica i uvek ćemo njoj želeti dobro. Uvek je bila tako ljupko, prijatno stvorenje i uvek razgovarala ljubazno i sa bogatima i sa siromašnima. Zaista, neki bi se njome oženili čak i kada ne bi imala ni prebijene pare. A ona im je ipak rekla da ne želi da napusti oca u nevolji, i da je rešena da ide sa njim na selo, da ga čuva i teši.“
Sirota Lepotica je isprva gorko oplakivala lošu sudbinu koja ju je zadesila. „Ali“, mislila je „plakala ja ili žalila se, to neće popraviti stvari.“ Rešila je da pokuša da sama izgradi svoju sreću.
Stigavši u svoju kuću na selu, trgovac i njegova tri sina su počeli da rade kao farmeri i mlekari, dok je Lepotica ustajala u četiri sata svakog jutra i starala se da kuća bude čista i udobna, i večera spremna za celu porodicu. U početku joj je to bilo teško, jer nije navikla da radi te poslove, ali za manje od dva meseca bilo joj je mnogo lakše. Kada bi posvršavala svoje poslove, čitala je, svirala harpsikord ili pevala pesme.
Njene dve sestre, sa druge strane, nisu znale kako da provode vreme; ustajale su svakog jutra u deset i žalile za gubitkom fine odeće i svih poznanika. „Pogledaj našu najmlađu sestru,“ govorile bi jedna drugoj, „kakvo siroto, glupo stvorenje koje se zadovoljava tako čemernim životom.“
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:47   #288
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Dobri trgovac je imao sasvim drugo mišljenje. Veoma je dobro znao da je Lepotica bolja od svojih sestara kao osoba. Voleo je njenu skromnost i vrednoću, ali pre svega njenu strpljivost. Jer njene sestrene samo što su joj ostavljale sav posao, već su je obasipale ivredama u svakom trenutku.
Kada je prošlo godinu dana, trgovac je dobio vest da su kola koja su nosila njegov tovar bezbedno stigla. Ova novost je došla i do dve najstarije sestre, koje su odmah počele da maštaju o povratku u grad u slavi i sjaju, jer ih je odavno nervirao seoski život. Videvši svog oca kako se sprea da ide do grada, obasule su ga zahtevima da im kupi nove haljine, šalove, trake i mnoge druge drangulije, Obećao im je da će učiniti sve što može. „A tebi, Lepotice? Hoćeš li i ti lepe stvari kao tvoje sestre?“ Lepotica nije tražila ništa – mislila je da će novac koji će otac dobiti jedva biti dovoljan za ono što su njene sestre naručile.
„Pošto si tako dobar da misliš i na mene,“ odgovorila je, „budi ljubazan i donesi mi ružu, jer nijedna ne raste blizu kuće, izgleda da su ovde retke.“ Lepotica nije marila toliko za ruže, već je htela da potraži makar najobičniju sitnicu, ne bi li je sestre kudile da želi da njih prikaže u lošem svetlu ne zatraživši ništa.
Dobri čovek je krenuo na put, ali stigavši u grad otkrio je da neće biti lako doći do tovara. Otišao je da razgovara sa svojim starim prijateljima i advokatima, ali, na kraju, posle mnogo uzaludnih muka, krenuo je kući siromašan kao i kad je stigao u grad.
Kada je bio na pola puta, razmišljajući o tome kako je mogao da još jednom vidi svoju decu razdraganu, izgubio se u šumi. Vreme je bilo toplo i sunčano, ali najednom je počela da pada jaka kiša i sneg. Vetar je duvao tako jako da ga je dvaput zbacio sa konja, i, pošto je počeo da pada mrak, trgovac je počeo da e pribojava da će umreti u šumi od gladi i hladnoće ili da će ga pojesti vukovi koji su zavijali svuda oko puta. Iznenada, gledajući kroz drveće, spazio je svetlo u daljini i, krenuvši malo niz puteljak koji se tu odvajao, ugledao je osvetljeenu palatu. Trgovac se obradovao ovom otkriću i odjahao ka palati brzo koliko je mogao. Dok je sjahivao, začuđeno je primetio da u dvorištu nema nikog. Vodeći konja za sobom došao je do štala koje su bile širom otvorene, a u jaslama je bilo dovoljno sena i zobi za konja, te je ovaj sa zadovoljstvom prionuo na večeru. Trgovac ga je vezao i ostavio u štali, a sam je krenuo ka kući, ušao u veliki hodnik sa jakom vatrom u kaminu i bogatom trpezom na stolu kraj koga je bila samo jedna stolica. Pošto je bio mokar od kiše i snega, smestio se blizu vatre da se osuši i ugreje. „Nadam se,“ rekao je poluglasno nadajući se da će ga neko čuti, „da gospodaru kuće ili njegovim slugama neće smetati što sam tako slibidan; pretpostavljam da će se neko od njih uskoro pojaviti.“
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:47   #289
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Čekao je satima i niko se nije pojavio. Sat je otkucao deveet, deset, jedanaest, i i dalje nikog nije bilo. Na kraju, trgovac je toliko ogladnio da nije mogao da izdrži više, uzeo je jedno pile i pojeo ga u dva zalogaja, drhteći od straha sve vreme. Onda je popio nekoliko čaša vina, i ohrabrivši se, izašao je u hodnik i obišao nekoliko salona sa čudesnim nameštajem, sve dok nije stigao do gostinske sobe sa toplim krevetom. Već je bila prošla ponoć i on je bio iscrpljen od mnogobrojnih napora. Odlučio je da će biti najbolje da zatvori vrata i ode u krevet gde će pasti u dubok san bez snova.
Bilo je deset sati kada se trgovac probudio sledećeg jutra. Ustavši, primetio je na krevetu fino odelo namenjeno njemu. Njegova sopstvena odeća je bila prilično upropašćena od nevremena prethodne večeri. Zasigurno, pomislio je, ovo mesto mora da pripada nekoj ljubaznoj vili, koja se sažalila na moju nevolju. Pogledao je kroz prozor, ali, umesto snega, ugledao je baštu prepunu najlepšeg cveća koje je ikada video. Vratio se do velikog hodnika gde je prethodne noći večerao, i našao penušavu toplu čokoladu na malom stočiću. „Hvala Vam, dobra gospođo Vilo,“ rekao je glasno, „što ste tako pažljivi da mi date doručak; neizmerno sam Vam zahvalan za sve usluge.“
Dobri čovek je popio čokoladu, i krenuo da potraži svog konja. Dok je prolatio kroz ružičnjak setio se Lepotičine molbe i otkinuo jednu granu sa nekoliko cvetova na njoj. Istovremeno je čuo veliku buku i video kako prema njemu dolazi Zver tako velika i strašna da se umalo nije onesvestio.
„Zaista si nezahvalan,“ reče mu Zver užasnim glasom. „Sapsio sam ti život primivši te u moj dom, i zauzvrat ti kradeš moje ruže, koje cenim više od bilo čega na ovom svetu. Umrećeš zbog toga; dajem ti četvrt sata da se pripremiš i pomoliš.“
Trgovac je pao na kolena i podigao ruke u vazduh: „Gospodaru,“ rekao je, „Molim za oproštaj. Zaista nisam imao nameru da Vas uvredim uzevši ružu za jednu od mojih kćeri, koja je želela da joj donesem jednu.“
„Moje ime nije ’Gospodar’,“ odgovori čudovište, „već ’Zver’.Ja ne volim komplimente, nikako. Ja volim ljude koji govore iskreno. Ne misli da ćeš me ganuti nekom svojim laskavim govorom.“ Ovde je napravilo pauzu. „Ali kažeš da imaš kćeri? Oprostiću ti, pod uslovom da jedna od njih svojom voljom dođe ovde i dobije tvoju kaznu. Da ne trošim reči dalje, idi svojim poslom, ali mi se zakuni da ćeš doći ovde za tri meseca odbije li tvoja kćer da umre mesto tebe.“
Trgovac nije imao nameru da žrtvuje svoje kćeri ovom ružnom stvorenju, i nadao se jedino tome da će ih videti makar još jednom, te se zakleo Zveri da će se vratiti. Zver mu je rekla da može da ode kad god poželi, „ali,“ dodala je, „nećeš otići praznih ruku; vrati se u odaju gde si proveo noć i videćeš tu veliki prazan kovčeg; napuni ga čime god želiš i ja ću ga poslati tvojoj kući,“ i otišla.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:48   #290
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

„Pa,“ reče dobri čovek sebi, „ako ja moram da umrem, biće mi lakše što ostavljam nešto mojoj sirotoj deci.“ Vratio se u odaju gde je spavao prethodne noći i, našavši puno zlatnih poluga, napunio je veliki kovčeg o kome je Zver pričala, zaključao ga, pronašao svog konja i napustio palatu žalostan onoliko koliko je bio srećan kada je u nju ulazio. Konj je sam, prateći staze kroz šumu, za par sati doneo trgovca pred njegovu kuću.
Deca su mu izašla u susret, ali mesto da ih primi u zagrljaj sa zadovoljstvom, on ih je pogledao i, držeći ružinu granu u rukama, briznuo u plač. „Izvoli, Lepotice,“ rekao je, „uzmi ove ruže, ali još uvek ne znaš koliko koštaju tvog nesrećnog oca,“ i ispriča deci svoju strašnu priču. Dve starije sestre su odmah počele da glasno jadikuju i krive Lepoticu, koja uopšte nije zaplakala.
„Pogledajte samo tu ponosnu malu vešticu,“ rekoše, „nije htela finu odeću kao mi; ne, gospođica je želela da bude bolja od nas i sada je donela smrt našem sirotom ocu. I opet, ne može da pusti nijednu suzu.“
„Zašto bih?“ odgovori Lepotica, „To bi bilo nepotrebnom jer otac neće patiti zbog mene. Pošto će čudovište prihvatiti jednu od njegovih kćeri, ja ću se žrtvovati njegovom besu. Biću zadovoljna time što će moja smrt spasiti očev život, i to će biti dokaz moje ljubavi prema njemu.“
„Ne, sestro,“ rekoše njena tri brata, „toga neće biti. Mi ćemo potražiti čudovište i ubiti ga ili poginuti pokušavajući.“
„I ne pomišljajte na to, sinovi moji,“ reče trgovac, “Zver je tako jaka da je ne možete savladati. Ganula me je Lepotičina velikodušna ponuda, ali je ne mogu prihvatiti. Ja sam star, i neću još dugo živeti. Izgubiću najviše par godina, za kojima ću žaliti jedino zbog vas, draga moja deco.“
„Zaista oče,“ reče Lepotica, „nećeš otići u palatu bez mene; ne možeš me sprečiti da te pratim.“ Uprkos svemu što su joj braća i otac govorili, Lepotica nije promenila mišljenje. I dalje je insistirala da i ona krene put te lepe palate, i sestrama njenim je to bilo drago, jer su bile ljubomorne na njenu dobrotu.
Trgovac je bio tako skrhan od pomisli da bi mogao da izgubi kćer da je potpuno zaboravio na kovčeg pun zlata. Ali, kada se povukao na počinak, ugledao je kovčeg kraj kreveta. Bio je, međutim, rešen da ne kaže svojoj deci da je odjednom postao bogat, jer će ona želeti da se vrate u grad, a on je bio odlučio da ostanu na selu. Ovu tajnu je poverio jedino Lepotici, koja ga je obavestila da su u njegovom odsustvu dva gospodina dolazila da se udvaraju njenim sestrama. Ona je zamolila oca da im ugovori brakove i da blago, jer je bila tako dobra da ih je volela i praštala im sve uvrede. Ta zlobna stvorenja su kasnije natrljala oči crnim lukom ne bi li silom izmamile suze kada su se rastajale od sestre; braća su držala jedan drugog u zagrljaju pokušavajuće da se međusobno uteše. Jedino Lepotica nije plakala na rastanku, da ih ne bi dodatno rastužila.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:48   #291
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Konj ju je nosio najkraćim putem ka palati. Kako je već počeo da pada mrak, palata je bila osvetljena kao kada ju je njen otac prvi put ugledao. Konj je sam otišao ka štalama, a dobri čovek i njegova kćer su ušli u veliki hodnik, gde je stajao bogato postavljen sto sa dve stolice. Trgovac nije imao mnogo apetita, ali je Lepotic aželjno sela, sa namerom da olakša svom ocu. „Napokon,“ pomislila je, „Zver sigurno želi da se udebljam pre nego što me pojede, čim je postavila tako bogatu trpezu.“
Kada su večerali, začula se velika buka i trgovac je, sav u suzama, poželeo zbogom svojoj kćeri, jer je mislio da dolazi Zver. Lepotica je zadrhtala od užasne pojave Zveri, ali je sakupila hrabrosti koliko je mogla. Čudovište je zahtevalo da zna da li je došla svojom voljom: „Da—a,“ odgovori Lepotica drhteći.
Zver se osmehnu u sebi nakratko i reče: „Ti si veoma dobar, i zahvalan sam ti, pošteni čoveče, idi svojim putem sutra ujutru, ali i ne pomišljaj da se vratiš.“
„Zbogom Lepotice, zbogom Zveri,“ odgovori on, i čudovište se povuče. „Oh, kćeri,“ reče trgovac, grleći Lepoticu, „na smrt sam uplašen. Veruj mi, vrati se kući i pusti da ja ostanem ovde.“
„Ne, oče,“ odlučno odgovori Lepotica, „ti ćeš otići sutra ujutru, i ostaviti me mojoj sudbini.“ Povukli su se u svoje odaje bez želje za snom te noći. Ali, čim su glavama dotakli jastuke, utonuli su u dubok san. U svojim snovima, Lepotica je videla prelepu damu koja joj je prišla i rekla: „Zadovoljna sam, Lepotice, tvojom dobrom voljom. Ovo dobro delo, žrtvovanje tvog života za život oca, neće proći nenagrađeno.“ Lepotica se probudila i ispričala svom ocu san, i mada ga je to malo utešilo, ipak nije mogao a da ne zaplače gorko kada je ujutru odlazio.
Čim je njegov obris nestao sa horizonta, Lepotica je sela u veliki hol i počela da jeca. Ali, kako je bila odlučna osoba, pomolila se i rešila da ne bude žalosna i ono malo vremena koje je imala da poživi, jer je bila sigurna da će je Zver pojesti te večeri.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:50   #292
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Isplakavši suze, počela je da primećuje da je okolina veoma lepa, i palo joj je na pamet da bi mogla da malo istrži palatu i njeno dvorište do večeri. Dom Zveri je bilo prelepo mesto, i veoma se iznenadila kada je iznad jednih vrata našla urezan natpis „Lepotičina odaja.“ Brzo ih je otvorila i bila zaslepljena čudesnošću koja ju je dočekala sa druge strane. Zadivljene, njene oči su zastajale na velikoj biblioteci, harpsikordu i nekoliko muzičkih knjiga. „Pa,“ rekla je sebi, „vidim da će mi vreme lakše proći jer ću se imati čime baviti.“ Tada je razmislila još malo i rekla: „Da treba da ostanem ovde samo jedan dan, on ne bi naredio da se soba ovoliko uređuje.“ Ova ideja ju je ohrabrila; iz biblioteke je uzela jednu knjigu i iz nje pročitala sledeće, napisano zlatnim slovima:
Dobro došla, Lepotice, odagnaj strah,
Ti si kraljica i gospodarica ovde.
Reci svoje želje, reci svoju volju,
Hitra polušnost će ih sresti.
„Avaj,“ reče ona, sa uzdahom, „Želim jedino da vidim svog sirotog oca, i da znam šta radi.“ Još nije ni izgovorila rečenicu do kraja kad se pred njenim očima, na velikom ogledalu stvori slika i ona vide, na svoje veliko čuđenje, svoj dom i oca kako stiže veoma obeshrabren. Njene sestre su mu izašle u susret, i, iako su se trudile da to sakriju, zadovoljstvo što sestra nije više sa njim se videlo u svakom njihovom pokretu. Sledećeg trenutka vizija je nestala, a Lepotica je to shvatila kao znak da Zver želi da joj ublaži strahove.
U podne je videla da je ručak postavljen, i dok je ručala uživala je uz koncert do tada neviđene muzike. Ali uveče, dok je silazila na večeru, čula je buku koju je pravila Zver, i nije mogla da se ne prestraši. „Lepotice,“ reče čudovište, „hoćeš li mi dozvoliti da te gledam kako večeraš?“
„Ako ti želiš,“ odgovori Lepotica dršćući.
„Ne,“ odgovori Zver, „ti si jedina gospodarica ovde; treba samo da zatražiš i ja ću otići; ako te moje prisustvo uznemirava, odmah ću se povući. Ali, reci mi, misliš li da sam ružan?“
„To je tačno,“ odgovori Lepotica, „jer ja ne mogu da lažem. Ali verujem da imaš dobro srce.“
„Imam,“ reče čudovište, „imam. Ali, osim ružnoće, ja nemam osećaja. Znam vrlo dobro da sam siroto, smešno, glupo stvorenje.“
„Nije znak gluposti to što misliš tako,“ odgovori Lepotica, „jer nijedna budala nije tako mislila, ni tako skromno procenjivala svoj razum.“
„Jedi onda, Lepotice,“ reče čudovište, „i zabavi se u svojoj palati, jer sve ovo je tvoje. Bio bih neutešan da si ti nesrećna.“
„Veoma si ljubazan,“ odgovori Lepotica, „dirnula me je tvoja ljubaznost, i kada razmislim o tome, tvoja izobličenost jedva da je vidljiva.“
„Da, da,“ reče Zver, „srce mi jeste dobro, ali sam ipak čudovište.“
„Među ljudima,“ reče Lepotica, „imamnogo onih koji to ime zaslužuju više nego ti, i ti si mi draži, takav kakav si, nego oni koji pod ljudskim likom kriju izdajničko, pokvareno i nezahvalno srce.“
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:50   #293
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

„Da imam dovoljno osećaja,“ odgovori Zver, „uzvratio bih ti lepim komplimentom, ali sam tako glup da mogu samo da ti zahvalim na lepim rečima.“
Lepotica je potom večerala sa apetitom, i skoro potisla užas koji je osećala pored čudovišta, kad je on upita: „Lepotice, hoćeš li da budeš moja žena?“
Bez daha, ćutala je neko vreme dok se nije usudila da odgovori, jer se plašil da će ga razljutiti odbije li. Na kraju je ipak dgovorila, dršćući: „Ne, Zveri.“ Čudovište je istog trena uzdahnulo i počelo da šišti tako strašno, da je cela palata odjekivala. Ali Lepotica se brzo oporavila od straha, jer je Zver, rekavši tužnim glasom „Onda zbogom, Lepotice,“ napustio odaju, osvrćući se katkad da je pogleda.
Kada je Lepotica ostala sama, saosećala je sa sirotom Zveri. „Avaj,“ reče ona, „zaista je žalosno što neko tako dobar mora biti tako ružan.“
Lepotica je u palati provela tri meseca veoma zadovoljna. Svake večeri Zver ju je posećivala i razgovarala sa njom tokom večere, veoma razborito, sa zdravim razumom, ali bez onoga što ljudi nazivaju ’oštroumnost’. Svakog dana Lepotica je otkrivala neku novu vrlinu u Zveri, i, kako su dani prolazili, navikla se na njegovu izobličenost. Nije prošlo mnogo kada je ustanovila da se raduje večerima kada ju je Zver posećivala. Često bi gledala na svoj sat da vidi kada će biti devet sati, jer je Zver uvek dolazila u to doba.
Jedna stvar je brinula Lepoticu: to što ju je svake večeri pre nego što bi otišla na spavanje čudovište pitalo da li želi da mu bude žena. Jednog dana mu je rekla: „Zveri, želela bih da mogu da prihvatim da se udam za tebe, ali ne mogu da ti dajem lažnu nadu da će se to ikada desiti. Uvek ćeš biti moj najdraži prijatelj, molim te, zadovolji se sa tim.“
„Moram,“ reče Zver, „Jer, avaj! Previše dobro poznajem svoju nesreću. Ali ipak ja tebe volim više nego sam život. Znam da treba da se smatram srećnim zbog toga što si ovde; obećaj mi da me nikada nećeš ostaviti.“
Lepotica je pocrvenela na ove reči; u čarobnom ogledalu je videla da je njen otac bolestan od tuge za njom. Čeznula je da ga ponovo vidi. „Zaista bih mogla,“ rekla je, „da obećam da te neću napustiti u potpunosti, da nije jedne stvari. Imam tako jaku želju da vidim mog oca, da se bojim da ću umreti ne budeš li me pustio da ga vidim još jednom.“
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:50   #294
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

„Radije bih sam umro,“ reče čudovište, „nego da ti budeš nesrećna. Poslaću te tvom ocu. Ostaćeš sa njim, a sirota Zver će umreti u očaju.“
„Ne,“ reče Lepotica, „volim te previše da bih dopustila da budem uzrok tvojoj smrti. Dajem ti reč da ću se vratiti za nedelju dana. Pokazao si mi da su se moje sestre udale, a moja braća u vojsci. Dozvoli mi da ostanem samo nedelju dana sa ocem, jer je sam.“
„Bićeš tamo sutradan ujutru,“ reče Zver, „ali seti se svog obećanja. Samo treba da spustiš svoj prsten na sto pre nego što odeč na spavanje, kada budeš spremna da se vratiš. Zbogom, Lepotice.“ Zver uzdahnu, požele joj laku noć, kao i obično, i Lepotica ode na počinak teška srca, videvši ga tako nesrećnog. Kao što je i obećao, sutradan se probudila u očevoj kući. Zazvonila je malim zvonom koje je bilo pored kreveta i u sobu uđe služavka koja, videvši Lepoticu, glasno vrisnu. Trgovac, čuvši vrisak, potrča uz stepenice i pomisli da će se onesvestiti od sreće kad ugleda svoju najdražu kćer. Brzo ju je zagrlio, držeći je tako skoro četvrt sata. Ubrzo zatim, Lepotica pomisli da je vreme da ustane, i uplaši se pomislivši da za nju nema odeće u kući, ali služavka joj reče da su u susednoj sobi upravo našli kovčeg pun haljina protkanih zlatom i dijamantima. Lepotica zahvali dobroj Zveri na ljubaznosti, i uze najjednostavniju od svih, nameravajući da ostale pokloni sestrama. Jedva da je to i pomislila, kad kovčeg nestade. Njen otac joj je rekao da Zver insistira da ih ona sve zadrži za sebe, i kovčeg se namah ponovo pojavi.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:51   #295
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Lepotica se obukla i u međuvremenu poslala po svoje sestre koje su požurile u očevu kuću sa svojim muževima. Obe su bile veoma nesrećne. Najstarija se udala za gospodina, istina zgodnog, ali tako zaljubljenog u sebe da nije primećivao nikog drugog, i zapostavljao svoju ženu. Druga je bila udata za oštroumnog čoveka, ali je on to koristio jedino da se podsmeva drugima, a naročito svojoj ženi. Obe su bile još ljubomornije nego pre kada su ugledale sestru obučenu kao princezu i još lepšu nego pre. Ni njena naklonost prema njima nije mogla da umanji tu zavist koju su osetila kada im je rekla koliko je srećna. Izašle su u baštu da se isplaču i zapitale se po čemu je to malo stvorenje toliko bolje od njih da bude tako srećno. „Sestro,“ reče najstarija, „upravo mi je nešto palo na pamet: hajde da se potrudimo da je zadržimo duže od nedelju dana, i možda će luckasto čudovište da se razbesni i da je pojede jer nije održala obećanje.“
„Važi, sestro,“ odgovori druga, „stoga moramo biti što ljubaznije prema njoj.“ Pošto su sklopile ovaj tajni savez, vratile su se u kuću i bile tako ljubazne prema svojoj sestri, da je sirota Lepotica zaplakala od sreće. Kako se nedelja bližila kraju, one su jadikovale i toliko čupale kose i delovale tužno što će se razdvojiti od nje da je Lepotica obećala da će ostati još nedelju dana.
U međuvremenu, nije mogla da ne prebaci sebi bol koji će naneti Zveri, koju je iskreno volela i želela da ponovo vidi. Desete noći koju je provela u očevoj kući, sanjala je da je u vrtu kraj palate i da vidi Zver kako leži na velikom travnjaku. Delovao je kao da će svakog časa umreti i zamerao joj je na nezahvalnosti. Lepotica se trgnuča iz sna i briznula u plač. „Nisam li zla,“ rekla je, „kada postupam tako loše prema Zveri koja je učinila sve u njenoj moći da mi udovolji? Je li njegova krivica što je tako ružan, i ima tako malo osećaja? On je ljubazan i dobar, i to je više nego dovoljno. Zašto sam odbila da se udam za njega? Trebalo bi da budem srećnija sa čudovištem nego što su moje sestre sa svojim muževima. Ni razum ni lepa osoba ne čine ženu srećnom, već vrlina, blagost i dobro srce, a Zver ima sve to. Istina, ne osećam da me privlači, ali poštujem ga i duboko cenim njegovo prijateljstvo. Neću ga učiniti nesrećnim. Da postanem toliko nezahvalna nikada ne bih oprostila sebi.“ Lepotica je ustala, stavila prsten na stočić, i ponovo se vratila u krevet. Ubrzo je zaspala, i kada se sledećeg jutra probudila, bila je radosna što se našla u palati.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:51   #296
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Obukla je jednu od svojih omiljenih haljina da mu udovolji, i čekala do večeri sa velikim nestrpljenjem. Konačno, očekivani čas je došao, sat je pokazivao devet, ali Zver se nije pojavila. Lepotica se uplašila da je bila uzrok njegove smrti, istrčala je plačući i očajno dozivajući Zver kroz celu palatu. Setivši se sna, otrčala je do malog potoka u bašto, gde ga je sanjala. Tamo ga je i našla, bez svesti, i, pomislila je da je mrtav. Zagrlila ga je i, osetivši da mu srce još uvek kuca, zahvatila malo vode iz potoka i pokvasila mu glavu. Zver je otvorila oči i rekla Lepotici: „Zaboravila si svoje obećanje, i ja sam očajavao što sam te izgubio, i tako rešio da umrem od gladi. Sada kad sam te još jednom video, mogu da umrem srećan.“
„Ne, draga Zveri,“ reče ona, „ne smeš umreti. Živi da bi bio moj muž. Od ovog trenutka, dajem ti svoju ruku i kunem ti se da ću biti samo tvoja. Avaj! Mislila sam da osećam samo prijateljstvo prema tebi, ali očaj koji sam osetila na pomisao da sam te izgubila me je ubedio da ne mogu da živim bez tebe.“ Samo što je ovo izgovorila, i palata je počela da sija pod svetlošću vatrometa i odzvanja od muzike koja kao da je slavila neki veliki događaj. Okrenula se ka dragoj Zveri , za kojom je drhtala u strahu da će je izgubiti – ali gle iznenađenja! Kraj njenih stopala nije bilo Zveri, već jedan od najlepših prinčeva koje je ikada videla! On joj je zahvalio što je okončala čaroliju pod kojom je tako dugo bio i oslobodila ga obličja užasnog čudovišta. Iako je ovaj princ bio vredan svake njene pažnje, ona je marila jedino za Zver i upitala je za nju.
„Gledaš je pokraj sebe,“ reće princ, „zla vila me je osudila da budem u tom obličju dok žena dobrog srca ne pristane da se uda za mene. Vila je takođe bacila čini tbog kojih sam bio glup. Jedino si ti na celom svetu imala srce dovoljno veliko da te osvoji moja dobrota, i moja kruna koju ti nudim nije ni izbliza dovoljna da ti se oduži za sve što si učinila.“
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 0:52   #297
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Lepotica je bila najprijatnije iznenađena, i ponudila je ruku princu da mu pomogne da ustane. Vratili su se zajedno u palatu i Lepotica je bila presrećna kada je ugledala oca i celu svoju porodicu u velikom holu. Tu ih je dovela prelepa dama koju je ona videla u snu.
„Lepotice,“ reče dama, „priđi i primi nagradu za svoju mudrost. Odabrala si vrlinu mesto oštroumnosti i lepote, i zaslužila da nađeš osobu u kojoj su sve tri osobine ujedinjene. Postaćeš velika kraljica. Nadam se da tron neće umanjiti tvoje vrline, ili te naterati da zaboraviš ko si. A što se tiče vas, dame,“ reče ona Lepotičinim sestrama, „poznajem vaša srca i zlobu koju u njima nosite. Postaćete dve statue, ali ćete i dalje biti svesne. Stajaćete na ulazu u palatu vaše sestre i to će biti vaša kazna. Neće biti u vašoj moći da se vratite u pređašnje stanje dok ne ispravite svoje greške, i plađim se da ćete zauvek ostati statue. Ponos, bes, proždrljivot i lenjost se mogu izlečiti ponekad, ali zao i pokvaren um se ne može popraviti.“
Tada vila zamahnu štapićem, i sve što je bilo u holu se pretvori u prinčeve podanike. Oni su bili srećni i dočekali ga sa radošću. On i Lepotica su se venčali i živeli zajedno mnogo godina i njihova sreća, pošto je bila utemeljena na vrlinama, bila je potpuna.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 1:35   #298
aerochivija
Veteran
 
Član od: 19.3.2006.
Poruke: 498
Zahvalnice: 1.236
Zahvaljeno 762 puta na 295 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Dve pesmice istih naslova...

MAJMUN I OGLEDALO
Vlado Halovanić

Reče majmun, našavši ogledalo:
-Hajde da i ja pogledam se malo!
Ču se potom njegov uzvik glasan!
-Tko bi rekao da sam tako krasan!


Majmun i ogledalo
Jovan Jovanović Zmaj

Našo majmun stari,
ogledalo neko,
pa video sebe
i iskreno reko:
"E što jeste jeste,
nema brate zbora,
još video nisam
ovakvoga stvora.
Gle kako je smešan,
gle kako je dlakav,
baš ti, svete, hvala,
što ja nisam takav.
aerochivija je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 23:48   #299
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Bajka o Ivanu-careviću, Žar-ptici i sivome vuku

ruska priča

Živeo u jednom carstvu neki car po imenu Vislav Andronovič. Imao taj car sina carevića: najstarijeg - Dimitrija-carevića, srednjeg - Vasilija-carevića i najmladeg - Ivana-carevića. Car Vislav Andronovič imao je tako bogat vrt kakvog ni u jednom carstvu ne beše. U tom vrtu su rasla razna retka drveta sa plodovima i bez njih. Imadaše car jednu omiljenu jabuku. Na toj jabuci rasle su jabuke od suvoga zlata.
Navadi se žar-ptica da doleće u carev vrt. Perje joj beše od zlata, a oči nalik na istočnjački kristal. Svake noći bi ona doletela u vrt, sela na omiljenu carevu jabuku, stresla sa nje zlatne jabuke i opet odletela.
Caru Vislavu Andronoviču beše veoma žao jabuke i zato pozva k sebi svoja tri sina te im reče:
- Deco moja draga, ko od vas može da uhvati u mom vrtu žar-pticu? Onome ko je bude živu uhvatio daću još za života polovinu svoga carstva, a posle moje smrti i drugu polovinu.
Tada carevići rekoše uglas:
- Milostivi gospodaru, oče naš, vaše carsko veličanstvo! Sa velikom radošću ćemo se truditi da uhvatimo žar-pticu živu.
Prve noci pođe u vrt Dimitrije-carević da čuva stražu. Kad sede pod jabuku sa koje je žar-ptica jabuke otresala, zaspa i ne ču kada je žar-ptica doletela i jabuke otresla. Car Vislav Andronovič pozva ujutru svoga sina Dimitrija--carevića i pita ga:
- Šta je, sine moj dragi, jesi li video žar-pticu?
Carević odgovori ocu:
- Ne, milostivi oče-gospodaru! Noćas nije doletela.
Druge noći pođe u vrt Vasilije-carević da čuva stražu. Sede pod onu istu jabuku i kako je sedeo tako je i zaspao, te ne ču kada žar-ptica dolete i jabuke otrese. Ujutru ga car Vislav pozva k sebi i upita:
- Šta je, sine moj dragi, jesi li video žar-pticu?
- Ne, milostivi oče-gospodaru! Noćas nije doletela.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 23:49   #300
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Trece noci pođe u vrt Ivan-carević da čuva stražu i sede pod onu istu jabuku. Sedi on tako, sedi, kad odjednom neka svetlost obasja ceo vrt kao da je u njemu hiljadu sveća. Dolete žar-ptica, sede na jabuku i poče tresti jabuke. Prikrade se Ivan-carević vešto ptici i uhvati je za rep. Ali je ne mogade zadržati. Ote se žar-ptica i odlete, a Ivanu-careviću ostade u ruci samo jedno pero iz njenog repa. Ujutru, ćim se car Vislav probudi, ode Ivan-carević k njemu i dade mu pero žar-ptice. Obradova se car što je najmlađi sin uspeo makar jedno pero žar-ptice da dobavi. A to pero bilo je tako prekrasno i sjajno, da bi u mračnoj sobi namah tako zablistalo kao da si u nju uneo mnoštvo sveća. Car Vislav stavi to pero u svoje odaje i naredi da se ono čuva.
Otada žar-ptica nije više doletala u vrt.
Car Vislav opet dozva k sebi svoje sinove i reče im:
- Deco moja draga! Dajem vam svoj blagoslov, pođite i nadite mi žar-pticu te je živu donesite. A ono što sam ranije obećao dobiće onaj koji mi žar-pticu donese.
Carevići Dimitrije i Vasilije uzeše od oca blagoslov i krenuše da traže žar-pticu sami, jer im je bilo krivo što je Ivan-carević uspeo da iščupa žar-ptici pero iz repa. A Ivan-carević stade oca moliti da i njemu da blagoslov. Car Vislav mu reće:
- Sine moj mili! Čedo moje drago! Ti si još mlad i neuk za tako dalek i težak put. Nemoj se od mene odvajati! I tako su braća tvoja pošla. A ako i ti odeš, sva trojica se nećete skoro vratiti. Ja sam već star i smrt mi se približava. Ako mi gospod bog uzme život za vreme vašeg odsustva, ko će umesto mene carstvom upravljati? Može doći do bune i nesloge među narodom, a ko ce to smirivati? Ili se našoj zemlji može približiti neprijatelj, a vojsku neće imati ko da predvodi.
Ali ma kako da se car Vislav trudio da zadrži Ivana-carevića, ne pođe mu to za rukom, te Ivan-carević uze blagoslov od roditelja svoga, odabra sebi konja i pođe na put, ni sam ne znajući kud.
Išao on tako putem, išao, te stiže, najzad, na jedno široko polje. A u polju stoji stub, i na stubu zapisane reči: "Onaj ko pođe od ovoga stuba pravo, taj će biti gladan i jadan; ko pođe na desnu stranu, taj će biti živ i zdrav, a konj će mu biti mrtav; a ko pođe na levu stranu, sam će biti ubijen, a konj će mu živ i zdrav ostati."
Pročita Ivan-carević ovaj natpis i krene na desnu stranu. Mišljaše: konj će mi biti ubijen, ali ja ću ostati živ pa ću sebi kasnije naći drugog konja.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Odgovor

Bookmarks sajtovi

Alatke vezane za temu
Vrste prikaza

Vaš status
Ne možete postavljati teme
Ne možete odgovarati na poruke
Ne možete slati priloge uz poruke
Ne možete prepravljati svoje poruke

BB kod: uključeno
Smajliji: uključeno
[IMG] kod: uključeno
HTML kod: isključeno



Sva vremena su po Griniču +2 h. Sada je 9:31.


Powered by vBulletin® verzija 3.8.7
Copyright ©2000–2024, vBulletin Solutions, Inc.
Hosted by Beograd.com