Forum Sveta kompjutera

Nazad   Forum Sveta kompjutera > Ostale teme > Brbljaonica

Brbljaonica Manje ozbiljno ćaskanje na ostale (kompjuterske i geek) teme... (POSTOVI SE NE BROJE!)
(Pravila pisanja: kliknite ovde.)

Odgovor
 
Alatke vezane za temu Vrste prikaza
Stara 12.9.2007, 23:49   #301
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Išao on tako jedan dan, dva dana, tri, kad odjednom u susret mu ide velik i prevelik sivi vuk te mu reče:
- Zdravo da si, junače mladi, Ivane-careviću! Na stubu si pročitao šta je napisano: da će konj tvoj mrtav biti. Zašto onda ovuda ideš?
Izgovori vuk te reči, rastrže konja na dve polovine i ode.
Ivanu-careviću bi žao konja, zaplaka gorko i pođe pešice. Išao tako čitav dan, umori se i htede malo da odahne, kada ga dostiže sivi vuk i reče mu:
- Žao mi je, Ivane-careviću, što si se tako hodajući izmučio. Žao mi je i što sam tvoga dobrog konja rastrgao. Uzjaši mene, sivoga vuka, i reci kuda da te nosim i zašto?
Ivan-carević reče sivome vuku kuda treba da ide. Pojuri sivi vuk brže od konja i ne prođe dugo a vuk ga donese usred noći do jednog kamenog zida, ne mnogo visokog. Zaustavi se vuk i reče:
- E, Ivane-careviću, siđi sa mene, sivoga vuka, i pređi preko ovog kamenog zida. Tu, iza zida, nalazi se vrt, a u vrtu žar-ptica sedi u kavezu zlatnom. Uzmi žar-pticu, ali kavez ne diraj. Ako kavez uzmeš, nećeš moći iz vrta izići: odmah će te uhvatiti.
Preskoci Ivan-carevic preko zida i nade se u vrtu. Spazi žar-pticu u zlatnom kavezu i polakomi se. Izvadi pticu iz kaveza i pođe natrag, pa promisli i reče u sebi: "Šta će mi ptica bez kaveza? Kud ću sa njom?" Vrati se i tek što skide zlatni kavez, odjednom nešto zagrme i zatutnji po celom vrtu, kao da su kroz zlatni kavez bile žice sprovedene. Stražari se odmah probudiše, dotrčaše u vrt, uhvatiše Ivana-carevića sa žar-pticom i dovedoše ga svome caru Dolmatu.
Car Dolmat se razgnevi na Ivana-carevića i povika:
- Kako te nije stid, mladi čoveče, da kradeš! Ko si i odakle si, čiji si sin i kako te zovu?
Ivan-carević mu odgovori:
- Ja sam iz Vislavovog carstva, sin cara Vislava Andronoviča, a zovu me Ivan-carević. Tvoja žar-ptica se navadila da nam svake noći doleće u vrt i otkida zlatne plodove sa omiljene jabuke mog oca. Sve je drvo već obrala. I otac me je poslao da pronađem žar-pticu i da mu je donesem.
- Eh, ti, mladiću, Ivane-careviću - reče car Dolmat - zar se tako radi? Da si došao meni, ja bih ti časno i pošteno žar-pticu dao. A šta će biti sada ako ja po celome carstvu razglasim kako si ti nečasno postupio. Ali slušaj, Ivane-careviću! Ako ispuniš ovo što ti tražim i odeš preko devet brda i devet voda u deseto carstvo, i doneseš mi od cara Afrona konja zlatogrivog, oprostiću ti grešku i uz velike počasti cu ti žar-pticu dati. A ako to ne izvršiš, razglasiću po čitavom carstvu da si lopov nečastan.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 23:50   #302
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Ivan-carević napusti cara Dolmata tužan i žalostan obećavši da će mu dovesti konja zlatogrivog.
Dođe on sivome vuku te mu ispriča sve što mu je zadao car Dolmat.
- Zdravo da si, junače mladi, Ivane-careviću! - reče mu sivi vuk. - Zašto me ne posluša, zašto uze zlatni kavez?
- Kriv sam pred tobom - odvrati mu Ivan-carević.
- Dobro, hajde! - na to će vuk. - Uzjaši mene, sivoga vuka, odneću te kuda treba.
Uzajaha Ivan-carević vuku na leđa, a vuk pojuri brzo kao strela.
Jurio on tako, jurio, najzad stiže, usred noći u carstvo cara Afrona.
Kada stigoše do carskih konjušnica od beloga kamena, sivi vuk reče Ivanu-careviću:
- Uđi, Ivane-careviću, u konjušnicu. Svi stražari čvrsto spavaju. Uzmi konja zlatogrivog. Na zidu visi zlatna uzda, ali je ti nemoj uzeti, inace će zlo biti.
Ivan-carević uđe u konjušnicu, uze konja i htede da se vrati. Kad na zidu ugleda zlatnu uzdu, polakomi se. Tek što je skide, nastade tresak i tutnjava po svim konjušnicama, kao da su u tu uzdu bile žice sprovedene. Stražari se odmah probudiše, dotrčaše, Ivana-carevića uhvatiše i odvedoše caru Afronu. Car Afron ga stade ispitivati:
- Zdravo da si, mladiću! Reci mi iz koje si zemlje, ko ti je otac i kako ti je ime?
Ivan-carević mu odgovori:
- Iz Vislavovog sam carstva, sin cara Vislava Andronoviča, a ime mi je Ivan-carević.
- Eh, ti, mladi junače, Ivane-careviću! - rece mu car Afron. - Zar to časni junak može da radi? Da si došao k meni, ja bih ti časno i pošteno zlatogrivog konja dao. A šta će biti sada ako ja po celom carstvu razglasim da si ti u mome carstvu nečasno postupio? Ali poslušaj, Ivane-careviću! Ako ispuniš ovo što ti tražim i odeš preko devet brda, devet voda u deseto carstvo i dovedeš mi princezu Jelenu Prekrasnu, za kojom odavno moje srce i duša tuguju, ja ću ti pogrešku oprostiti i konja zlatogrivog sa zlatnom uzdom darivati. A ako to ne izvršiš, po čitavom carstvu ću razglasiti da si ti nečastan lopov i da si nečasno delo u mome carstvu počinio.
Tada Ivan-carević obeća caru Afronu da će mu dovesti princezu Jelenu Prekrasnu, a kad iziđe iz odaja, gorko zaplaka.
Dođe sivome vuku i ispriča sve šta mu se desilo.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 23:50   #303
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

- Zdravo da si, junače mladi, Ivane-careviću! - reče mu sivi vuk. - Zašto me ne posluša, zašto uze zlatnu uzdu?
- Kriv sam pred tobom! - odvrati mu Ivan-carević.
- Dobro, hajde! - nastavi sivi vuk. - Uzjaši mene, sivoga vuka, ja ću te odneti kud treba.
Uzjaha Ivan-carević vuku na leđa, a vuk pojuri brzo kao strela.
Jurio je on tako brzo kao što se u priči priča, i dojuri do carstva u kome je živela princeza Jelena Prekrasna. Kada stiže do zlatne ograde koja je okružavala prekrasan vrt, vuk će careviću:
- Siđi, Ivane-careviću, sa mene, sivoga vuka, i vrati se onim putem kojim smo došli, te me čekaj na širokom polju ispod hrasta zelenog.
Pođe Ivan-carević kud mu je zapoveđeno. A sivi vuk sede pokraj zlatne ograde i čekaše da iziđe u vrt princeza Jelena Prekrasna. Pred veče, kada se sunce klonilo zapadu i vazduh postao prijatniji i prohladan, iziđe princeza Jelena Prekrasna u vrt da se šeta sa svojim dvorkinjama i pratiljama. Kada dođe do onoga mesta gde je sivi vuk sedeo iza ograde, on odjednom preskoči ogradu, zgrabi Jelenu Prekrasnu, ponovo skoči natrag i dade se u trk. Dojuri on tako do zelenog hrasta, gde ga je Ivan-carević očekivao i reče mu:
- Ivane-careviću, sedni mi brzo na leđa!
Ivan-carević sede na njega, a sivi vuk pojuri ka carstvu cara Afrona. Princezine pratilje i dvorkinje koje su šetale po vrtu zajedno sa princezom, otrčaše u dvorac i poslaše poteru ne bi li stigla sivoga vuka. Ali ma kako goniči bili hitri, ne uspeše da stignu sivoga vuka pa se vratiše.
Dok je Ivan-carević sedeo na sivome vuku zajedno sa prekrasnom princezom Jelenom, zaljubi se on u nju, a i ona u Ivana-carevića. Kada sivi vuk dođe do carstva cara Afrona, Ivan-carević morade da odvede princezu Jelenu u dvorac i da je preda caru. Carević se tada ražalosti i poče suze prolivati. Sivi vuk ga upita:
- Zašto plačeš, Ivane-careviću? Ivan-carević mu na to odgovori:
- Sivi vuče, prijatelju moj! Kako da ne plačem i ne tugujem? Zavoleo sam iz dna duše prekrasnu princezu Jelenu, a sada treba da je predam caru Afronu za konja zlatogrivog, a ako je ne predam, car Afron ce mi čast ukaljati u svim zemljama.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 23:50   #304
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

- Služio sam te mnogo, Ivane-careviću - reče sivi vuk - učiniću ti još i ovo. Poslušaj me, Ivane-careviću: ja ću se načiniti prekrasna princeza Jelena. Ti me odvedi caru Afronu i uzmi konja zlatogrivog. Car će misliti da sam ja prava princeza. Kada uzjašeš konja zlatogrivog i odeš daleko, tada ću ja izmoliti cara Afrona da iziđem na široko polje u šetnju. I kada me on pusti sa pratiljama i dvorkinjama, ti me se seti - i ja cu se opet stvoriti kraj tebe.
Tek što sivi vuk izgovori te reči, udari o zemlju i pretvori se u krasnu princezu Jelenu, tako da niko ni poznati ne bi mogao da to nije ona. Ivan-carević uze sivoga vuka i pođe u dvorac caru Afronu, a prekrasnoj princezi Jeleni reče da ga čeka izvan grada. Kada Ivan-carević dođe caru Afronu sa tobožnjom princezom Jelenom Prekrasnom, car se veoma obradova što je dobio blago koje je odavno želeo. Povede lažnu princezu, a konja zlatogrivog predade Ivanu--careviću. Ivan-carević uzjaha konja i iziđe izvan grada. Smesti na konja Jelenu Prekrasnu i krenu prema carstvu cara Dolmata.
Sivi vuk je živeo kod cara Afrona tri dana kao prekrasna princeza Jelena, a četvrtog dana dođe caru moleći ga da se prošeta po ravnom polju kako bi golemu svoju tugu ublažila. A car Afron odgovori:
- Ah, prekrasna moja princezo Jelena! Ja ću za tebe sve učiniti, pustiću te u polje ravno da se prošetaš.
I odmah naredi pratiljama i dvorkinjama da pođu sa prekrasnom princezom u šetnju u polje široko.
A Ivan-carević išao putem sa Jelenom Prekrasnom, razgovarao sa njom i umalo da ne zaboravi na sivoga vuka. Seti se i reče:
- Ah, gde li je moj sivi vuk?
Tek što je to rekao, stade sivi vuk pred carevića i reče mu:
- Uzjaši, careviću, mene, sivoga vuka, a prekrasna princeza Jelena neka jaše na konju zlatogrivom.
Ivan-carević uzjaha sivoga vuka te tako pođoše u carstvo cara Dolmata. Išli oni, išli i kada stigoše na tri vrste od tog carstva, Ivan-carević stade moliti sivoga vuka:
- Saslušaj me, prijatelju dragi, vuče sivi! Mnogo si mi dobra učinio, učini mi još i ovo poslednje. Evo šta ćeš učiniti: pretvori se u zlatogrivog konja, jer ja se ne mogu rastati od ovoga konja.
Najednom udari sivi vuk o zemlju i pretvori se u konja zlatogrivog. Ivan-carević ostavi prekrasnu princezu Jelenu na zelenoj livadi, uzjaha sivoga vuka i pođe u dvorac caru Dolmatu.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 23:50   #305
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Čim stiže, spazi ga car Dolmat gde jaše na zlatogrivom konju, mnogo se obradova, i iziđe iz svojih odaja. Dočeka carevića na dvorištu, poljubi ga u usta medna, uze ga za desnu ruku i povede u dvorac. Od silne radosti, car Dolmat naredi da se priredi gozba. Sedoše oni za trpezu. Pili su, jeli, veselili se ravno dva dana, a trećega dana predade car Dolmat Ivanu-carevicu žar-pticu sa zlatnim kavezom.
Uze carević žar-pticu, iziđe iz grada, sede na konja zlatogrivog sa prekrasnom princezom Jelenom i pođe u svoju zemlju, carstvo cara Vislava Andronoviča.
Car Dolmat htede sutradan da projaše na svome zlatogrivom konju. Naredi da se osedla, uzjaha i krenu u široko polje. Tek što je razigrao konja, konj zbaci sa sebe cara Dolmata, pretvori se u sivoga vuka, odjuri i stiže Ivana-carevića.
- Careviću-Ivane! - reče on. - Uzjaši mene, sivoga vuka, a princeza Jelena Prekrasna neka jaše na konju zlatogrivom.
Carević-Ivan uzjaha sivoga vuka i pođoše na put. Kada stigoše do onoga mesta gde je sivi vuk rastrgao konja Ivanu-careviću, vuk se zaustavi i reče:
- E, pa, Ivane-careviću, dosta sam te verno i pošteno služio. Na ovome mestu sam tvoga konja rastrgao, dovde sam te i doneo. Siđi s mene, sivoga vuka, sada imaš konja zlatogrivog, uzjaši njega i putuj kud ti je drago. A ja ti više nisam sluga.
Tek što to izgovori, sivi vuk išceze. Ivan-carević zaplaka gorko za sivim vukom i pođe dalje sa svojom prekrasnom princezom.
Jahao on tako, jahao sa svojom princezom Jelenom na konju zlatogrivom i zaustavi se na dvanaest vrsta od svoje zemlje. Sjaha sa konja i zajedno sa prekrasnom princezom leže pod jedno drvo da se malo odmori od vrućine koja beše pripekla. Zlatogrivog konja priveza za drvo, a kavez sa žar-pticom postavi kraj sebe. Dok su tako ležali na travi, uhvati ih san.
Za to vreme braća Ivana-carevića - Dimitrije i Vasilije - lutajući po raznim carstvima i ne našavši žar-pticu, vraćahu se u svoju zemlju praznih ruku. Naiđoše oni na svoga usnulog brata Ivana-carevića i prekrasnu princezu Jelenu. Kada ugledaše na travi žar-pticu u zlatnom kavezu i konja zlatogrivog, polakomiše se i smisliše kako da ubiju svoga brata Ivana-carevića.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 23:51   #306
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Carević Dimitrije isuka mač iz korica, probode Ivana-carevića i saseče ga. Zatim razbudi prekrasnu princezu Jelenu i stade je ispitivati:
- Prekrasna devojko! Iz koga si ti carstva, čija si kći i kako ti je ime?
Prekrasna princeza Jelena, kada spazi Ivana-carevica mrtvog, prepade se i stade gorke suze prolivati. Kroz plač ona govoraše:
- Ja sam princeza Jelena Prekrasna, a doveo me je Ivan-carević koga ste vi strašnoj smrti predali. Da ste vi bili pravi junaci, izišli biste s njim na ravno polje i živoga ga pobedili. A vi ubiste čoveka u snu, i kakvu ste pohvalu zaslužili? Čovek u snu je isto što i mrtav covek.
Tada carević Dimitrije prisloni svoj mač na grudi prekrasne princeze Jelene i reče joj:
- Slušaj, Jeleno Prekrasna! Ti si sada u našim rukama. Mi ćemo te povesti ocu našem, caru Vislavu Andronoviču, a ti mu reci da smo mi doveli i tebe, i žar-pticu i konja zlatogrivog. Ako to ne rečeš, odmah ću te ubiti!
Prekrasna princeza Jelena uplaši se smrti i obeća da će govoriti onako kako su joj zapovedili.
Tada carević Dimitrije i carević Vasilije baciše kocku kome će pripasti prekrasna princeza Jelena, a kome zlatogrivi konj. I prekrasna princeza pripade careviću Vasiliju, a zlatogrivi konj - careviću Dimitriju. Tada carević Vasilije povede prekrasnu princezu Jelenu, posadi je na svog dobrog konja, a carević Dimitrije uzjaha konja zlatogrivog i uze žar-pticu da je preda svome ocu, caru Vislavu Andronoviču. Tako oni krenuše dalje.
Ivan-carević ležaše mrtav na onom mestu ravno trideset dana. Naiđe tuda sivi vuk te pozna po mirisu Ivana-carevića. Htede da mu pomogne, da ga oživi, ali nije znao kako to da učini. Opazi vuk jednoga gavrana i dva gavrančića koji su tuda leteli i hteli da se na zemlju spuste. Sakri se vuk iza žbuna i tek što se gavrani spustiše na zemlju, vuk iskoči iza žbuna, zgrabi jednoga gavrančića i htede da ga rastrgne. Tada mu gavran reče:
- Zdravo da si, sivi vuče! Ne diraj mi moje mlado ptiče, ono ti ništa nije skrivilo.
- Slušaj, Gavrane Gavranoviču! - reče sivi vuk. - Tvoje ptiče neću dirnuti i pustiću ga živa i zdrava, ako mi nešto učiniš. Odleti preko devet brda, preko devet voda, i iz desete zemlje mi donesi mrtvu i živu vodu.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.9.2007, 23:52   #307
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Tada Gavran Gavranovič odgovori vuku:
- Ovo ću ti učiniti, ali mi sina ne diraj.
Tek što to izgovori, gavran odlete.
Posle tri dana gavran dolete i donese sa sobom dva meha: u jednom živa voda, a u drugom - mrtva. Dade ih sivom vuku. Sivi vuk uze vodu, rastrgnu gavrančića na dva dela, poprska ga mrtvom vodom - i gavrančić sraste ponovo, poprska ga živom vodom - gavrančić se prenu i polete. Zatim sivi vuk poprska Ivana-carevića mrtvom vodom i telo njegovo sraste, poprska ga živom vodom, a Ivan-carević ustade i progovori:
- Ah, kako sam dugo spavao!
Sivi vuk mu na to odgovori:
- Da, Ivane-careviću, spavao bi ti večno da mene ne beše. Tvoja braća te ubiše i sa sobom odvedoše prekrasnu princezu Jelenu, i konja zlatogrivog, i žar-pticu. Sada bez odlaganja pohitaj da što pre stigneš u svoju zemlju. Tvoj brat carević Vasilije ženi se danas tvojom nevestom, prekrasnom princezom Jelenom. Da bi što pre stigao tamo, uzjaši mene, sivoga vuka, i ja ću te odneti.
Ivan-carević uzjaha sivoga vuka i on odjuri s njime u carstvo cara Vislava Andronoviča.
Ne prođe dugo, a oni stigoše u grad. Ivan-carević sjaha sa sivoga vuka, pođe u grad i kada stiže u dvorac, zatece carevića Vasilija gde se ženi prekrasnom princezom Jelenom.
Ivan-carević uđe u palatu, a čim ga Jelena Prekrasna spazi, skoči odmah iza stola, stade ga grliti i ljubiti te povika:
- Ovo je moj dragi suđenik, Ivan-carević, a ne onaj zlotvor koji za stolom sedi!
Tada se car Vislav Andronovič diže sa stola i zapita prekrasnu princezu Jelenu o čemu ona to govori. Jelena Prekrasna mu ispriča celu istinu, šta je i kako je bilo: kako je Ivan-carević došao do nje, do konja zlatogrivog i žar-ptice, kako su ga starija braća ubila dok je on spavao i kako su joj pretili i naterali je da kaže kako su oni sve to našli.
Car Vislav se razgnevi i naredi da careviće Dimitrija i Vasilija odvedu u tamnicu.
Ivan-carević se oženi prekrasnom princezom Jelenom i živeo je s njom u slozi i ljubavi, tako da jedno bez drugoga nisu nikako mogli.

**************

Oni malo stariji će se setiti predivnog crtanog filma koji je urađen po ovoj priči, uvek je bio jedan od mojih omiljenih.
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip Bajka o Ivanu carevicu.zip (45,2 KB, 17 puta viđeno)
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 22.9.2007, 23:25   #308
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Zamagljeno ogledalo
Iz knjige "Četiri sporazuma" (Knjiga mudrosti starih Tolteka) Don Miguela Ruisa

Pre tri hiljade godina, jedan čovek sasvim sličan meni i vama, živeo je u blizini grada okruženog planinama. Taj čovek je proučavao medicinu i želeo je da stekne znanje svojih predaka, ali se nije u potpunosti slagao sa svim onim što je učio. U svom srcu osećao je da tu nešto nedostaje.
Jednoga dana, dok je spavao u svojoj pećini, sanjao je da vidi svoje sopstveno usnulo telo. Izašao je iz pećine u noć mladog meseca. Nebo beše vedro i on ugleda milione zvezda. A zatim se u njemu dogodi nešto što je zauvek izmenilo njegov život. Posmatrao je svoje ruke, osećao svoje telo, i čuo svoj glas kako govori: "Ja sam stvoren od svetlosti; stvoren sam od zvezda."
On ponovo pogleda zvezde i shvati da zvezde ne stvaraju svetlost, već da, zapravo, zvezde nastaju od svetlosti. "Sve je sačinjeno od svetlosti,"- rele on, "a ono između nije samo prazan prostor." I znao je da je sve što postoji jedno živo biće, i da je ta svetlost vesnik života, jer je i sama živa i u sebi sadrži sva znanja.
Tada je shvatio da, iako je sačinjen od svetlosti, on nije isto što i zvezde. "Ja sam međuprostor između zvezda", mislio je. I tako je zvezde nazvao tonal a svetlost između zvezda nagual i znao je da je ono što stvara harmoniju i prostor između to dvoje život ili namera. Bez života, tonal i nagual ne bi mogli da postoje. Život je apsolutna sila, božanstvo, Tvorac koji stvara sve.
Evo šta je otkrio: sve što postoji je manifestacija jednog živog bića koje nazivamo Bogom. I on shvati da ljudska percepcija nije ništa drugo do svetlost koja opaža svetlost. Takođe je uvideo da je materija ogledalo- sve što odražava svetlost i stvara te slike jeste ogledalo- i da je svet iluzije, San, samo dim koji nas sprečava da vidimo šta mi zaista jesmo. "Naše istinsko biće je čista ljubavm čista svetlost", reče on.
Ovo mu je saznanje promenilo život. Kada je jednom shatio šta je zapravo on, pogledao je druge ljude i prirodu i bio je zapanjen onim što je video. Video je sebe u svemu- u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. I video je da život spaja tonal i nagual na različite načine da bi time stvorio milijarde manifestacija Života.
U tih nekoliko trenutaka shvatio je sve. Bio je veoma uzbuđen, ali srce mu beše spokojno. Jedva je čekao da kaže svojim ljudima šta je otkrio. Ali nije mogao da pronađe reči kojima bi to objasnio. Pokušao je da kaže drugima, ali ga nisu razumeli. Videli su da se on izmenio, da nešto prekrasno zrači iz njegovuh očiju i glasa. Primetili su da on više nikoga i ništa ne osuđuje. On više nije bio kao drugi.
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 22.9.2007, 23:25   #309
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Mogao je sve odlično da razume, ali njega niko nije razumeo. Verovali su da je on inkarnacija Boga, a kad je to čuo, on se nasmeši i reče: "To je istina. Ja jesam Bog, ali i vi ste Bog." Ali ljudi ga i dalje nisu razumeli.
Shvatio je da je on ogledalo drugih ljudi, ogledalo u kome je mogao da vidi sebe. "Svako od nas je ogledalo", reče on. Video je sebe u svima, ali oni u njemu nisu videli sebe. I on shvati da svi oni sanjaju, ali ne znajući, ne shvatajući št oni zpravo jesu. Oni nisu mogli da vide njega kao sebe jer je između ogledala postojao zid od magle ili dima. A taj zid magle bio je sačinjen od tumačenja svetlosnih slika- Sna ljudskih bića.
Tada je znao da će uskoro zaboraviti sve što je naučio. Želeo je da zapamti sve svoje vizije i tako je odlučio da sebe nazove Zamagljenim Ogledalom da bi zauvek znao da je materija ogledalo i da je magla u međuprostoru ono što nas sprečava da saznamo šta smo. rekao je: "Ja sam Zamagljeno Ogledalo, jer vidim sebe u svima vama, ali mi ne prepoznajemo jedni druge zbog magle koja se nalazi između nas. Ta magla je san, a ogledalo ste vi, onaj koji sanja."
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 23.9.2007, 17:55   #310
Mrva
Novi član
 
Član od: 3.7.2007.
Lokacija: Tower
Poruke: 8
Zahvalnice: 64
Zahvaljeno 85 puta na 56 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

AVION I AUTOMOBIL

avion može da leti i naopako
a na autu je odmah sudar
avion tandrće drukše
avion ima i vrtilaciju
oni se razlikuju
po autokarti

NISU ISTI

što je od aviona motor na nebu
a od automobila motor je na zemlji
različiti su
što saobraćajac ne može
da stane na nebo
avion možeš i od hartije da napraviš
a auto mora da se kupi
kamion gazi decu
avion ne gazi
ako staneš na prozor
prebrojiš sve automobile
avioni se ne broje
nego samo na paradi
u automobil mora da se turi benzin
u avion ne mora
njega tera pilot
kad gledaš avion
zaboli te vrat
a automobili se fino gledaju

AVION I PTICA

ptica se rodi
a avion se napravi
avion peva debelo
a ptica peva tanko
u pticu ne levamo gas
ona sama leti
vrabac jede pšenicu
a avion ne može
pticu može mačka da pojede
a avion ne može
vrapca uloviš na klopli
a avion ne možeš
po čemu su različiti
a po čemu slični avion i ptica
oni su drukši po meni
jer ja ne letim na nebu
isti su što dignem glavu
pa vidim i pticu i avion

DA LI JE BOLJA PTICA ILI AVION

bolja je ptica
ona ima dlakava krila
bolji je avion
on ima prozore za gledanje
ptica je korisna
ona nosi jaja a avion ne nosi
jer nema gnezdo
avion je koristan
on vozi putnike na aerodrom
ptica nema ni stepenice
avion je dobar
pod njega možeš da se podvučeš
a ptica kljuje
ptica je bolja
ona maše kad leti
i ide na jug


Olovka pise srcem...
Mrva je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 23.9.2007, 19:40   #311
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Mjesečeva ženidba

Kad se ženi sjajna mjesečina,
On uzimlje preodnicu zvijezdu,
Kupi svate sjajna mjesečina:
Kumom kumi Boga jedinoga;
za prikumka spasitelja Đurđa,
Za đevera Petra i Nikolu.
Kad je bilo noći po ponoći,
Stade zv'jezda darove dijeliti:
Bogu dade sve nebeske dvore;
A prikumku, spasitelju Đurđu,
Njemu dade gore i dubrave,
Da od'jeva listom i travicom;
a đeveru Petru i Nikoli,
Ona Petru dade rajske ključe,
A Nikoli da mu žeže sv'jeće.


Sunčev put

Sunašce se na put opremaše,
Sveti Ile konja osedlaše, Sveti Đuro za uzdu držaše.
Pitala ga stara mila majka:
"Ta, Boga ti, žarano sunašce,
Ta hoćeš li tako na daleko?"
Al' govori žareno sunašce:
"Hoću, majko, bogme, na daleko,
Od istoka tamo do zapada,
Od zapada natrag do istoka."
Kad li dođe žarano sunašce,
Pitala ga stara mila majka:
"Ta, Boga ti, žarano sunašce,
Kada ideš tako na daleko,
Ta imaš li iđe ikog svoga?"
Al' govori žarano sunašce:
"Ja ne imam niđe nikog svoga,
Već ja imam Boga jedinoga
I kod Boga dvana'est apostola
Koj' me nose tamo i ovamo.
Kad s' umorim žarano sunašce,
Onda legnem Bogu na krioce;
Mene Bogo svako jutro budi:
"Ustaj gore, žarano sunašce,
Pa ti ogrij nejake sirote
I u polju voka i težaka,
Koji ore pa sirote hrani."

Iz knjige "Zlatna pjena od mora (narodne pjesme Srba u Hrvatskoj)" Zdravka Krstanovića
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 23.9.2007, 20:57   #312
Mrva
Novi član
 
Član od: 3.7.2007.
Lokacija: Tower
Poruke: 8
Zahvalnice: 64
Zahvaljeno 85 puta na 56 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

BEGUNAC

begunac je neko veliko i krivo drvo
begunac je jedan što ima brkove
begunac je jedan što vata žabe
to sam ja što sam krao jagode
pa sam posle bio begunac
begunac je ovca ili ovan
kad mu se tako nadene ime
kako se poznaje begunac
ako ideš napred
i sve brzo ideš
a svi viču drž ga

GLASAN I TIH

glasan je jako deranje
tih je polako deranje
tiho se dobija kad pričaš viceve
pa naiđu devojčice
glasan nije tih
tajne su tihe


LAKOMOST

lakomost je kad velika kiša padne
pa odnese lako most
lakomost je ono crveno što se mažu nokti
moj brat što je veliki pa mu je lako
lakomost je kad ideš bos preko mosta
kad nešto hoćeš da jedeš a ono nema
lakomost je neki lak most
i kad neko nikoga na silu grli

MED I LEPAK

med je bolji
jer se jede kad si gost
isti su u tegli
a drukši kad probaš
lepak se lepi za prste
a med se lepi za jezik
ni med nije dobar
jer ti prvo daju riblje ulje
kakva je razlika između meda i lepka
nema razlike
svi medovi su dobri
lepak ništa nije dobar
razlikuju se što med stoji u špajzu
pa je visoko
a lepak stoji gde hoćeš
različiti su što med nađem
i kad ga skriju
a lepak mi ne treba


PAS I MAČKA

mačka je jadna
uhvatiš mačku pa ti kažu
pusti jadnu mačku
zavežeš psa za kaiš
pa ga lepo vodiš
a mačku ne možeš
jer se mnogo dere
isti su
jer imaju isti jezici
samo jedan laje
a drugi te grebe
jer pas laje kod plota
a mačka pod štoretom
pas i mačka nisu isti
što mačka sija u mraku
i što ima rep za savijanje
što su na mačku sve dlake jednake
a na kuče loknave
što pas laje
a mačka je korisna
jerbo prede
što pas govori debelo
a mačka tanko
što pas čuva kuću
a mačka miševe
oni nisu isti
jer ja imam samo mačku
mačka se miluje
a pas se ujeda
oni se ne vole
i zato nisu isti


Olovka pise srcem (opet)
Mrva je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 24.9.2007, 18:45   #313
Mrva
Novi član
 
Član od: 3.7.2007.
Lokacija: Tower
Poruke: 8
Zahvalnice: 64
Zahvaljeno 85 puta na 56 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

POČETAK I KRAJ

zna se kada počinje početak
a ne zna se kad počinje kraj
kraj je na kraju
a početak malo napred
kraj je napred
a početak je pre napred
početak je kad počneš
a kraj je kad si gotov
ima kad je neki početak
odmah kraj
a ima kad je neki
kraj početak
ima opet kad neko ima
i kraj i početak
a ima kada nema
ni kraj ni početak
početak je kad sam se ja rodio
a kraja nema

RIBLJE ULJE

neću da ti kažem ništa
zato što to nije lepo pitanje
tako jedan sa naočarima
pitao isto moju mamu
i ona odma rekla da nemamo više
i onda on opet napisao
i ona onda opet kupila
i zato neću da ti kažem ništa
to je što kad ti ga daju
moraš odma da ga progutaš
ne daju ti da pljuneš
a ne mož dugo da ga držiš u ustima
to je jedan glup zejtin
zato što mu mnogo smrdi ukusnos
to je nešto žuto
što ja pijem za boles
jeste ukusno je
samo ja to više neću da pijem
biću dobar i poslušan
i neću više da se razbolim
to je što je pio kraljević marko
kad je bio mali
pa mu posle porasao
buzdovan veliki
i šarac mu porasao
i svašta mu poraslo
to svi pričaju da ima korisnos
a niko neće da ga pije
i svi ga daju meni
ko da sam ja neko


Mrva je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 24.9.2007, 22:00   #314
MilanSM
Član
 
Član od: 1.12.2005.
Lokacija: Sirmium, Neo Planta
Poruke: 425
Zahvalnice: 352
Zahvaljeno 155 puta na 93 poruka
Slanje poruke preko MSN-a korisniku MilanSM
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Ђура Јакшић
Јевропи

Теби да певам - теби, тиранко!
А дух ми мори отров и гнев;
Увреда твојих жаоци јетки
Потпаљују ми племенит спев.

Милионима народи пиште,
Милион груди просипа крв -
Милионима пале кућиште,
Милион људи гмиже ко црв.

И милиони долазе смерно
Јевропи гордој на холи суд:
"Не може више, раја не може
Сносити јарам, мучити труд!

Тиран нас гази, срамоти жене,
Усева наших отима плод.
Пресуди, смерна, да л' живот може
У таквом игу несрећни род?...
Изгинућемо!...
"Па изгините!"

Подсмеха твога горди је збор.
"И гинућемо, гинути славно -
Ил' мачем пресећ Гордијев чвор!
Изгинућемо - али слободни,
Јер Србин неће да буде роб!
Тамо далеко, на светом гробљу,
Потражићемо живот ил' гроб!"
MilanSM je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 26.9.2007, 21:02   #315
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Čarobna četkica
kineska priča

Beše jednom jedan dečačić po imenu Ma Lijang, koji bi radije crtao no hleba jeo. Na nesreću, ostao je zarana siroče te je morao samog sebe prehranjivati. Iz dana u dan skupljao je opalo granje u šumi ili kosio travu, pa ipak bio toliko siromah da mu je četkica izgledala kao neprocenjivo blago.
Kad je jednom prolazio kraj škole, dogodi se upravo da je nastavnik svoje vaspitanike podučavao crtanju. Zažarenih očiju gledao je dečačić kroz odškrinuta vrata kako se šarolike boje, sve potez po potez, uobličuju u krasnu sliku. Pre no što je i shvatio šta čini, ukorači dečak u školu.
- Smem li se usuditi da pozajmim jednu četkicu? - zapita učitelja. - I ja bih tako rado učio da crtam.
- Šta ti samo pada na pamet, mangupe jedan! - dreknu učitelj strogo i mrko ga odmeri. - Golja kao ti, pa hoće, ni manje ni više, nego da uči slikanje! - I tako ga po kratkom postupku izbaci.
Znači, razmišljao je Ma Lijang, nama siromasima zabranjeno je čak i crtanje. E, baš da vidimo da li je tako!
Od tog dana, kad je u šumi pribirao drva, posmatrao je pažljivo obličje i let ptica pa jednom grančicom njihovu sliku ucrtavao u prašinu; kad bi sekao trsku na reci, posmatrao je ribice gde vrludaju kroz ševar, pa bi zamočio kažiprst u vodu i vrhom prsta crtao njihove oblike na pljosnatom priobalnom kamenju; najzad, kad bi s vecera došao kući, uzimao bi nagaravljeni komadic drveta u ruku i njime crtao predmete svog oskudnog pokućanstva: sto, klupicu i šta je još drugo posedovao, a sve bi to šarao po zidovima svoje glinene kolibice.
Dan za danom vežbao je uporno i strpljivo, pa, da vidiš, i vrlo dobro napredovao. Tako je zapanjujuće verno slikao ptice da si mirne duše mogao ocekivati kako ce svakog časa zacvrkutati, a ribe su mu takođe izgledale tako prirodne i žive kao da će pri prvom dodiru zamahati perajima i otplivati. Ali ono za čim je dečačić najviše čeznuo, to mu je još uvek nedostajalo: četkica.
Tada se dogodi da Ma Lijang, jedne večeri, leže na svoju slamaricu i, iscrpljen od dnevnog rada, smesta zaspa, pa mu se u snu javi jedan starac snežnobele brade i predade mu četkicu.
- Ovo je čarobna četkica - progovori starac. - Budi oprezan i koristi je samo u blagočastive svrhe.
Kako je samo letkica blistala i treperila, i kako bila teška u ruci kad je Ma Lijang prihvati.
- Pa to je zaista prekrasna četkica - uzviknu dečak očarano i skoči od radosti sa svoje postelje. - Veliko vam hvala, veliko vam hvala, dragi, dobri starče...
No, gle - prijateljskog starca već više nigde nije bilo. Ma Lijang se prepade i probudi. Avaj, pomisli razočarano, to opet beše san! Da li san? Da je bio san, odakle bi se četkica o kojoj je toliko sanjao, pozlaćena četkica, sad našla u njegovoj ruci?
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 26.9.2007, 21:02   #316
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Tek što je Ma Lijang ovom čarobnom četkicom naslikao ptičicu, vec bi malo stvorenjce raširilo krilca, pa bi lepršalo i ćurlikalo i cvrkutalo kao da želi da svom tvorcu otpeva pesmu zahvalnicu. Takođe bi i ribice koje bi naslikao glavačke skakale u vodu, pa bi vrludale levo-desno i izvodile kojekakve vesele igre njemu u čast. Kako je srećan bio Ma Lijang!
Iz dana u dan išao je sad kroz selo i slikao sirotim seljanima sve u čemu su oskudevali: plugove, motike, lampe uljanice, vedra za vodu...
Takva čudesna dela prirodno da dugo nisu mogla ostati tajnom. Od usta do usta pronese se vest, pa i bogati seoski gazda za to doznade. Njegova pohlepa odmah se probudi, te smesta otposla dvojicu slugu rmpalija, koji mladog čarobnika jednostavno dohvatiše za perčin i dovukoše pred gazdu.
Da bogataši nikad nisu dobronamerni prema sirotinji, znao je Ma Lijang odavno uprkos svojoj mladosti, pa kako je bio čvrst i neustrašiv junoša, usudi se da, uprkos najoštrijim pretnjama i najprimamljivijim obećanjima, odbije da i jedan jedini potez četkicom povuče u gazdinu korist. Na to se ovaj toliko razbesne da dečaka zaključa u štalu i najstrože naredi da mu se ne daje ni jelo ni piće.
Tri dana tako dečak proboravi u štali. Trećeg dana u predvečerje otpoče sneg. Velike pahuljice padale su sa neba, pa se ubrzo preko smrznute zemlje raširi debeli, pahuljasti snežni pokrov. A gazda je mislio: ako Ma Lijang dosad od gladi nije krepao, sad će se zasigurno smrznuti. Kad, međutim, stiže pred štalska vrata, ugleda kroz pukotine gde plamsa rumena vatra, a prijatan miris svežeg pečenja dopre mu do nozdrva.
Gazda se nečujno prišunja i proviri: unutra je mali Ma Lijang sedeo udobno kraj vatrice, sladio se pečenjem i u tiganju pržio valjuške. Aha! pomisli gazda, znači sve je to naslikao, jer kako bi inače tiganj, drva, meso i brašno dospeli u štalu? Izbezumljen od besa, sazva gazda svoje izmećare i naredi im da malog bez oklevanja ubiju. Tako će odsad četkica njemu pripadati.
Po zapovesti upade tuce slugu u štalu - ali gle, gde je mališa? Na zidu s istočne strane videše merdevine koje su vodile na tavan. Gazda htede njima da se uspne, ali tek što je krocio na treću prečagu, strmoglavi se i poleđuške ljosnu o zemlju. Istog časa nestadoše merdevine bez traga.
Posle bekstva, Ma Lijang je znao da mu više u selu nema opstanka, jer ma gde se sakrio, pronašli bi ga gazdini žbiri, pa bi doveo u nepriliku ne samo sebe vec i sve one koji bi mu pružili utočište. S bolom u duši oprosti se on od svoje drage postojbine: "Ostajte mi zbogom, mili prijatelji, ostajte zbogom! Možda ćemo se još u životu sresti". I tako žurno naslika konja, vinu mu se u sedlo, mamuznu ga i odjaha niz drum.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 26.9.2007, 21:03   #317
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Nije daleko dospeo kad za sobom začu topot konjskih kopita. Pri svetlosti rasplamsalih buktinja vide četu konjanika, napred gazda s isukanim mačem u ruci, a za njime njegove sluge izmećari. Na to Ma Lijang poteže četkicu i naslika sebi luk i strelu, pa pričeka dok progonitelji ne pristigoše na domašaj: fijuuuuu! fijuknu strela odapeta s tetive, a gazda, pogoden posred grla, sruči se s konja. Sad Ma Lijang žurno mamuznu svog ždrepca i, puštenih uzda, odjezdi.
Nekoliko dana docnije stiže do jednog gradića. Već sam dovoljno udaljen od rodnog mesta, pomisli dečak, pa bih ovde mogao bez opasnosti da se nastanim. Kako drugog posla nije mogao naći, to opet poče da crta. Ovog puta se pak dobro čuvao da ne izbije na glas kao čudotvorni slikar. Slike koje je nudio na prodaju ostajale su beživotne jer ih nikad ne bi do kraja naslikao: pticama bi nedostajao kljun, životinjama po jedna noga -jednom rečju, uvek bi namerno ponešto izostavio.
Jednog dana, pak, tek što je dovršio jednog ždrala bez očiju, kad mu slučajno prsnuše dve kapi tuša na prazna mesta i tako se nesreća dogodi: ždral otvori smesta oči, zamaha krilima i vinu se u zrak. Ovaj neočekivani događaj prenerazi čitav grad, pa nije dugo potrajalo a jedan od dvorskih ulizica, u želji da se dodvori, saopšti caru o ovom čudesnom događaju. Car smesta posla nekoliko dvorana, koji najpre pokušaše da Ma Lijanga domame rečima slatkim kao med, zatim pređoše na prikrivene pretnje, a pošto se dečak opirao, najzad ga skleptaše i silom dovukoše u prestonicu.
Ma Lijang je ranije već često slušao od ljudi kako se car okrutno i tvrdokorno ophodi prema sirotinji. Zar bi takvom jednom odvratnom vladaru on stavio svoju umetnost u službu? Nikad ni za šta na svetu! Umesto zmaja, kako je car naredio, dečak naslika jednu groznu žabu krastaču, a kad njegovo veličanstvo požele da vidi feniksa šarenog perja, dogega odjednom pored njega očerupani pevac. Ove grozne životinje uznemiriše čitavu palatu: zagadile su raskošne odaje i svud rasprostrle životinjski smrad. Caru se žuč razli od besa.
- Otmite mu četkicu! - dreknu stražarima. - Bacite nitkova pravo u najcrnju tamnicu!
S otetom čarobnom četkicom pokuša sad car sam da se bavi slikanjem. Njegova prva slika predstavljala je brdo od čistog zlata. Ali u njegovoj bezgraničnoj pohlepi, nije mu bilo dovoljno jedno brdo, te je dodavao sve nova i nova, dok najzad ne stvori pravi zlatni planinski lanac s padinama, obroncima, kupama i vrhovima. Ali kad bliže promotri svoje umetničko delo, imao je šta i videti! Nigde ni traga ni glasa zlatu! Samo su sure stene, gomile vapnenca ležale pred njim, a kako ih je bezumno visoko bio natrpao, to se čitava gomila pod svojom sopstvenom težinom strovali, pa u onom tumbanju zamalo što ne smrska noge njegovom veličanstvu.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 26.9.2007, 21:03   #318
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Pokušaj slikanja zlatnih brda bio se, doduše, sramno izjalovio, ali to cara nije odvratilo od zamisli da smesta počne novu sliku. Ovog puta nacrta zlatnu šipku, ali mu se i ona u njegovom bezgraničnom srebroljublju učini premalom, te ju je produžavao i širio, nadovezivao, krivio, uvrjao i preplitao sve dok ne dobi debelu, dugačku, izukrštanu zlatnu šipketinu. Na njegov užas, namah se pretvori to zlatno čudovište u groznu džinovsku zmiju, koja, razjapljenih ralja, polete pravo na njega. Car se od straha onesvesti, i da mu dvorani ne pritekoše hitro u pomoc, veruj da bi ga čudovište zajedno s odelom i perčinom progutalo.
Sad i caru bi jasno da mu je bez Ma Lijanga sva muka s četkicom uzaludna. I tako naredi da junošu izvuku iz sužanjstva, te mu blagonaklono polaska govoreći vrlo dobrostivo, pa ga ne samo darova s nekoliko zlatnih i srebrnih novčića no mu još i obeća da ce ga oženiti jednom princezom. Ma Lijang, koji je u međuvremenu već bio izmudrovao neku lukavštinu, načini se kao da prihvata careve predloge s najvećom radošću. Car se preko mere razveseli i vrati dečaku četkicu.
Sad opet poče car da se domišlja šta bi mu junoša mogao nacrtati. Neki breg? - Ne, odatle bi, možda, mogle da iskoče opasne zveri. Nećemo breg. Neka crta more. Divno, plavo more.
Ma Lijang se smesta baci na posao kako bi ovom nalogu udovoljio. Hitro je letela četkica gore-dole; odjednom pred carevim očima poče da blista i presijava se beskonačno prostrano more. Pri svetlim sunčevim zrakama ležalo je ono, prekrasno plavo i glatko, kao uglacani lapislazuli.
- Baš je lepo - uzviknu car, dok je kroz vodu čistu kao biljur zurio u morsko dno - samo mi reci gde su ribe?
- Ribe? - odvrati Ma Lijang. - Samo trenutak.
Marljivo zamaha četkicom tamo-amo i već zaplivaše duž obale šarolike ribice, koje se neko vreme veselo u plićaku prevrtahu a zatim spokojno otplivaše na pučinu. Car oduševljeno posmatraše igru ribica. Kad u daljini iščezoše, obuze i njega želja da se naveze na more.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 26.9.2007, 21:11   #319
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

- Naslikaj mi brod - dreknu Ma Lijangu. Dok bi dlanom o dlan, vec je Ma Lijang naslikao jednu golemu džunku, pa kad se car s porodicom i svitom ukrca na galiju, docrta Ma Lijang i oštar povetarac: more se namreška, talasi poceše da biju o bokove broda, te lađa veselo zaplovi morem.
Caru se, pak, vožnja pričini presporom. - Hej! - doviknu on na obalu - docrtaj još malo vetra.
Ma Lijang se snažno razmaha četkicom: talasi se podigoše, jedra nabreknuše, sve brže i brže klizio je brod. Još nekoliko poteza četkicom i more se uznemiri, zapenuša i zatutnja; šibana uskomešanim talasima, džunka se nakrivi. Caru pripade muka i obuze ga strah.
- Dosta! - razdra se iz petnih žila. - Dosta je vetra! Ne treba više.
Ma Lijang ni glave ne okrete na dozivanje: sad tek marljivo raspali četkicom, i tako je burno slikao da more zaurla i zapenušenim, uskipelim, lomovitim talasima baci se na jadnu galiju, koja je već u svim sastavima i spojnicama počela da popušta.
Tresući se od straha, mokar do kože, prilepi se car za katarku, vrištao je iz petnih žila i usplahirenim znacima pokazivao Ma Lijangu da zaustavi buru kako zna i ume.
Ma Lijang na sve to ni glave ne okrete. Iz sve snage se razmaha sada četkicom. Orkan se uzvitla. Crne oblačine gonile su se nebom. Talasi se nadigoše kao kuća, oboriše na galiju, te je stukoše na parčiće: car i sva njegova pratnja pogiboše u talasima.
Priča o tome kako je Ma Lijang čarobnom četkicom oterao nepromišljenog cara u vodeni grob, ubrzo se raširi po celoj zemlji.
Tvrdi se da se Ma Lijang docnije vratio u svoju postojbinu i tu do kraja svojih dana proživeo među drugovima svoje mladosti kao seljak; drugi, opet, tvrde da je posle toga neprekidno putovao od grada do grada, od sela do sela, te svojom čarobnom četkicom uvek siromasima činio dobra dela.
Šta je pak stvarno sa malim Ma Lijangom bilo, niko ne zna da potvrdi sa sigurnošću.
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip Carobna cetkica.zip (58,5 KB, 8 puta viđeno)
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 28.9.2007, 23:04   #320
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Carska Kći Pet Cvetova

indijska bajka

Imao jedan car sina koga nije voleo. Jedanput dođe sin k majci, pa će joj reći:
- Bolje je da odem odavde. Otac me ne voli.
Carica upita cara da li se slaže s tim da pusti carevića.
Car odgovori da ne zadržava svoga sina, ali da sumnja da sin može sam sebe da prehrani, a on nema namere da na ludosti daje novac; ako sin želi da ide, neka ide i neka živi kako zna.
Tada carica opremi sina: dade mu zavežljaj sa haljinama i nekoliko hlebova, a u svaki hleb stavi po jedan zlatnik, da putnik ne bi ostao bez novca. Carević se oprosti s majkom i krenu na put. Dugo je išao. Najzad stiže na kraj velikog grada. Tu zamoli nekog stolara da kod njega prenoći. Stolar je baš tada pravio drvene cipele, pa će reći careviću:
- Zdravo, mladiću! Kao što vidiš, ja sam sad zauzet poslom. Otidi u kuću i tamo će te nahraniti.
Mladić zamoli stolarevu ženu i kćer da ga nahrane.
- Rado ćemo te nahraniti - rece kći - ali šta da se radi? Nemam drva da založim peć, a do šume je daleko.
Carević se osvrte, vide u sobi drvene cipele, iscepa ih, dade devojci i reče:
- Založi peć ovim cipelama. Ja ću s tvojim ocem sve da uredim.
Ona ga posluša.
Ujutro carević krenu u šumu, nađe podesno drvo, odseče ga i napravi drvene cipele. Treba reći da je on bio vešt čovek i da su mu cipele ispale mnogo bolje nego stolaru. Carević stavi svoje cipele tamo gde su stajale stolareve.
Slučajno toga jutra carev sluga pođe da kupi za cara drvene cipele - u toj su zemlji svi ljudi, pa i sam car, nosili drvene cipele. Vide sluga cipele koje je napravio carević i one mu se veoma dopadoše.
- Ove su mnogo bolje od ostalih - reče. - Uzeću ih za cara.
Baci deset zlatnika i uze cipele.
Stolar se obradova. On ni četvrt zlatnika nije dobijao za par cipela, a sad odjednom deset! "Samo, kakve su to cipele?" - mišljaše. - "Ko ih to napravi?" Jer njegove nisu. Upita kćer i ona odgovori:
- To su sigurno one koje je napravio naš novi ukućanin.
Zatim ispriča ocu kako je novi ukućanin naložio peć njegovim cipelama, a zatim sam napravio druge. Stolaru to beše drago i on odluči da oženi mladića svojom kćeri. Nije ni slutio da je taj mladic carević. Stolareva kći beše dobra i pametna devojka a uz to i lepotica. Kada stolar predloži da devojka bude careviću žena, ovaj reče: "Dobro", i oženi se njome. Carević je imao zlatne ruke, i kao što je vešto napravio drvene cipele, isto tako vešto poče da pravi drvene igračke.
(nastavak u prilogu)
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip Carska Kci Pet Cvetova.zip (23,3 KB, 12 puta viđeno)
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Odgovor

Bookmarks sajtovi

Alatke vezane za temu
Vrste prikaza

Vaš status
Ne možete postavljati teme
Ne možete odgovarati na poruke
Ne možete slati priloge uz poruke
Ne možete prepravljati svoje poruke

BB kod: uključeno
Smajliji: uključeno
[IMG] kod: uključeno
HTML kod: isključeno



Sva vremena su po Griniču +2 h. Sada je 8:54.


Powered by vBulletin® verzija 3.8.7
Copyright ©2000–2024, vBulletin Solutions, Inc.
Hosted by Beograd.com