Forum Sveta kompjutera

Nazad   Forum Sveta kompjutera > Ostale teme > Brbljaonica

Brbljaonica Manje ozbiljno ćaskanje na ostale (kompjuterske i geek) teme... (POSTOVI SE NE BROJE!)
(Pravila pisanja: kliknite ovde.)

Odgovor
 
Alatke vezane za temu Vrste prikaza
Stara 17.5.2007, 10:33   #81
aerochivija
Veteran
 
Član od: 19.3.2006.
Poruke: 498
Zahvalnice: 1.236
Zahvaljeno 762 puta na 295 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

JOVAN JOVANOVIĆ (ČIKA JOVA - ZMAJ):

POŠTENJE

Poštenje se ne mož' kupit,
jer ga pošten ne prodaje
ni za blaga sva golema.
A nepošten prod'o bi ga,
al' ga nema.


ALA JE LEP OVAJ SVET

Ala je lep
Ovaj svet,
Onde potok,
Ovde cvet;
Tamo njiva,
Ovde sad,
Eno sunce,
Evo hlad!
Tamo Dunav,
Zlata pun,
Onde trava,
Ovde žbun,
Slavuj pesmom
Ljulja lug.
Ja ga slušam
I moj drug.


PTICA U KAVEZU

Na prozoru kavez stoji,
U kavezu ptica mala,
A tužna je, vrlo tužna,
Tek što nije zaplakla.
Pa je pita hraniteljka
Kad grumečak njojzi dade:
"Šta je tebi ptico moja?
Izjadaj mi svoje jade!
Ti sad imaš lepu kuću,
Ja ti dajem lepo hrane,
Sad bi mogla pevat pesme
Da se ori na sve strane."
Iz kaveza ptica veli
Gledeć tamo u daljine:
"Imam svega, teško meni!
I ljudi mi dobro čine-
Isuviše imam svega
Što nemaju druge ptice,
Al najvećeg dobra nemam,
Nemam svoje slobodice!"


DEDA I UNUK

Uz'o deda svog unuka,
Metn'o ga na krilo,
Pa uz gusle pevao mu
Što je negda bilo.

Pevao mu srpsku slavu
I srpske junake,
Pevao mu ljute bitke,
Muke svakojake.

Dedi oko zablistalo,
Pa suzu proliva,
I unuku svome reče
Da gusle celiva.

Dete gusle celivalo,
Onda pita živo:
"Je li, deda, zašto sam ja
Te gusle celivo?"

"Ti ne shvataš, Srpče malo,
Mi stariji znamo:
Kad odrasteš, kad razmisliš,
Kašće ti se samo!"


GAŠA

Gašo, Gašo, tužan Gašo,
Šta će s tobom biti?
Gaša htede stolar biti
- Težak mu je svrdo.
Posle htede kovač biti
- Gvožđe mu je tvrdo.
On je hteo i tkač biti
- Kidaju se konci.
I lončar je hteo biti
- Al' mu smrde lonci.
Zatim htede krojač biti
- Al' ga igla bode.
Što god Gašan poče radit',
Sve natraške ode!
Gašo, Gašo, lenji Gašo,
Šta će s tobom biti?

Gašo, Gašo, tužan Gašo,
Šta će s tobom biti?
Gaša htede pekar biti
- Vrele su mu peći.
Gaša htede mesar biti
- Al' je teško seći.
Prohte mu se čizmar biti
- Al' udara čiriš,
Još i ratar htede biti
- Al mu smeta kiriš;
Tad ćurčija htede biti
- Opet igla bode;
što god Gašan poče radit',
Sve sunovrat ode!
Gašo, Gašo, lenji Gašo,
Šta će s tobom biti?

Gašo, Gašo, tužan Gašo,
Šta će s tobom biti?
Gaša j' mnogo započinj'o,
Al' ni jedno ne dočinj'o.
E tako su leta prošla
- Gaši starost došla.

Sad gladuje i jauče,
Plače, viče, huče:
"O mladosti, lepo doba,
Ludo li ti prođe,
Kuku, lele, tužan Gašo,
Do čega li dođe!"

Teško svakom koji ne zna
Rada i zanata,
Gladovanje, jadovanje
Neradu je plata.


DETE I LEPTIR

DETE
Leptiriću, šareniću,
Hodi k meni amo!
Evo imam lepu ružu,
Omiriši samo.

LEPTIR
Ja bih došo, al se bojim
Kakve igle klete;
Stisnućeš me, probošćeš me,
Onda, zbogom svete!

DETE
Neću, lepko, neću, lepko,
života mi moga.
Samo hoću da izbrojim
Kolko imaš noga.

LEPTIR
E, pa to ti mogu kazat
I izdalje malko:
Leptir ima šest nožica,
- A sad zbogom, ranko!
aerochivija je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 17.5.2007, 10:37   #82
aerochivija
Veteran
 
Član od: 19.3.2006.
Poruke: 498
Zahvalnice: 1.236
Zahvaljeno 762 puta na 295 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

JUCA SA VELIKOM JABUKOM

Kuma Anča jabuku
našoj Juci dala.
Jabuka je velika,
a Juca je mala.

Toj velikoj jabuci
u malenoj ruci
smejao se bratac njen,
zavideći Juci.

Juca veli: "Pa neka,
to je moja sreća;
kad pojedem jabuku,
biću s prsta veća."


U NOVOM KAPUTU

Dobio je kaput nov
Pa šeta po sredi,
Kad opazi sirotinju -
Ni da je pogledi.

Ko sam, ja sam - misli on -
Šta ja za kog marim!
Nek zavide koji dršću
U traljama starim!

Dva sirotna deteta
Stajala kraj puta,
Dva sirotna deteta,
Bez toplih kaputa.

Kad je holi kaputlija
Došo do njih blizu,
Oni su ga gledali, -
Zavideli nisu.

Moj oholko, tvom kaputu
Cena zdravo bledi, -
Čisto srce, bez zavisti,
Mnogo više vredi.


KAKO BI TO STAJALO

Kako bi to stajalo,
kad bi čovek zreo
najedared seo
na drvena hata
pa da se klimata?

Kako bi to stajalo,
kad bi stari deka
napio se mleka
pa zavijen u jastučak
prespavao ručak?

Kako bi to stajalo,
kad bi mesto đaka
spremila se baka
da u školu pođe,
među decu dođe?

Kako bi to stajalo?
Pogodit je vrlo lako.
Stajalo bi isto tako
ko što stoji Kržljaviću Ljubi
- cigara u zubi!


MALI KONjANIK

Điha, điha, četir' noge,
sve četiri krute!
Điha, điha, mi idemo
na daleke pute!

Sedlo mi je od marame,
uzda od kanapa,
a bič mi je od očina
prebijena štapa.

Rago jedna, baš si lenja,
zar te nije sram?
Al' kad nećeš ti da cupkaš,
ja ću cupkat sam.


KUCINA KUĆA

Naša kuca živi
U sopstvenoj kući,
Kuća joj je tolika,
Mogu i ja ući.

Jedanput sam ušo,
Ušao sam, bome,
I kuca se zdravo
Radovala tome.

Jedanput sam ušo,
Više neću ući,
Neka sedi sama
U toj svojoj kući.

Znate l' zašto neću?
- Ima mnogo buva,
Uf, toliko buva
Da vas Bog sačuva!


LAŽ

Da je plitko dno u laži,
To već svako zna.
Ja bih o njoj drugo reko:
Da i nema dna.

Jer kome se god u njojzi
Kupat dopadne,
Danas, sutra, prikosutra
U njoj propadne.


MATERINA MAZA

Ima dete u selu,
ime mu je Laza,
Al ga zovu drukčije-
Materina maza.

Kada sva deca ustanu,
On i onda spava,
Kad mu kažu: "Ustani!"
Njega boli glava.

Kad ustane, ne ume
Da se sam obuče,
Ne sme da se umije,
Ište vode vruće.

Kad ga žulji cipela,
On cipelu tuče,
Tad ga ruka zaboli,
Pa onda jauče.

Kad mu dadu jabuku,
On bi hteo šljiva,
Kad mu pruže pogaču,
Onda bi koljiva.

Kad se malo ogrebe,
Plače i zapeva:
"Jao, jao, pomagaj
Izaće mi creva!"

Kad je suvo, zamesi
blata pa se kalja,
Kad ga mati pokara,
Legne pa se valja.

Kad mu uspu tarane,
On bi jeo riba,
Kad se riba najede,
Tad ga "boli tiba".

Pa ga zato ne zovu
Po imenu: Laza,
Većem jadno, žalosno:
Materina maza!
aerochivija je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 17.5.2007, 10:53   #83
aerochivija
Veteran
 
Član od: 19.3.2006.
Poruke: 498
Zahvalnice: 1.236
Zahvaljeno 762 puta na 295 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

MALI MAZA

"Neću ovo mleko",
Mali maza reko,
"Molim ono drugo,
jerbo je daleko."


MALI JOVA

Mali Jova jedio se
Što je tako mali,
Popeo se na stolicu
Pa se, visok, hvali.

Jedio se malo Jova
Što nema brkova,
Nagario nausnice:
"Sad sam čika Jova!"

Mali Jova silom htede
Da je čovek stari,
Pa metnuo preko nosa
Neke naočari.

Od kudelje napravio
Dugu sedu bradu,
A ogrno dedin prsluk
Da ga ne poznadu.

P' onda reče: "Poč mi dajte,
Vi, koji ste mali!"
A drugovi, kad videše,
Svi ga ismejali.

Mali Jova pokunji se
Od srama i stida,
A eto ti starog dede,
Pa mu prsluk skida:

"Dole, Jovo, sa stolice,
Skidaj naočari,
Utri brke, skini bradu,
Ti još nisi stari!"


MALI BRATA

Dočepo se mali brata,
očevoga sata,
a sat je od zlata,
pa ima i vrata,
ala je to lepo!

A na uvo kad ga metne,
tad se čuje neka zveka,
sat govori: tika- taka!
Brata misli hoće mleka,
ala je to mudro!

Zalio ga slatkim mlekom
nekoliko puti,
brata misli, sat se najo,
pa sad zato ćuti.
Al' se razumemo!

Sad su puni obadvoje,
i satić i brata,
obadvoje sada ćute,
a kad dođe tata,
al' će biti gužve!


NIJE PRAVO

Nije pravo, seko
Samo srčeš mleko,

A sirota cica,
To joj glad golica.

I ona bi htela
Zbog napitka bela.

Tebi dade mati,
Ti ćeš cici dati.

Da budete siti
I ciculjka i ti.


PAČIJA ŠKOLA

Jeste l' čuli, kumo,
verujte, bez šale,
otvara se škola
za pačiće male.

Tako je i bilo,
verujte, bez šale,
otvorila s' škola
za pačiće male.

Svi pačići došli,
na skamijam' stoje;
stari patak metno
naočari svoje.

Sve ih je upis'o
u katalog, male,
pa ih je proziv'o,
verujte, bez šale.

Pa se onda šet'o
s ozbiljnošću krutom;
učio ih, učio,
i knjigom i prutom.

Učio ih, učio
od srede do petka,
al' se nisu odmakli
dalje od početka.

Nije bilo uspeha
učiteljskom trudu,
cela muka njegova
ostade zaludu.

Ništa više ne nauči
pačurlija ta,
nego što je i pre znala:
Ga, ga, ga, ga, ga!


ŽABA ČITA NOVINE

Sedi žaba sama
na listu lokvanja,
od žarkoga sunca
štitom se zaklanja.

Da novine čita,
to vam slika kaže,
al' ne mož da nađe
što joj oči traže.

Znate već o čemu
žabe brigu vode:
hoće li se skoro
odseliti rode.


ZEKA, ZEKA IZ JENDEKA

Skoči zeka iz jendeka,
pa po snegu lako prti;
za njim skoči drugi, treći,
a za trećim i četvrti.

Po ćilimu belom skaču
jedan drugom na krkaču;
premetnu se preko njuške,
valjaju se poleđuške.

Gurkaju se u tom trku,
ćuškaju se u tom huku;
ko ih gleda ne mož znati,
igraju l' se il' se tuku.

Gledao ih lovac stari,
pucati mu beše žao,
uze listak knjige bele,
pa je zeke- nacrtao.

Zeka, zeka iz jendeka,
danaske si srećan bio!
Danas ti je, dece radi,
stari lovac oprostio.
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip j.j.zmaj.zip (75,9 KB, 20 puta viđeno)
aerochivija je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 19.5.2007, 19:34   #84
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Tamni vilajet
Srpska narodna bajka

Pripoveda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj sveta, pošao u tamni vilajet, gde se nikad ništa ne vidi. Ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave onde ždrebad od kobila da bi ih kobile iz one pomrčine izvele. Kad su ušli u tamni vilajet i išli po njemu, sve su pod nogama osećali nekakvo ositno kamenje i iz mraka nešto poviče:
»Ko ovoga kamenja ponese kajaće se, a ko ne ponese kajaće se!«
Gdekoji pomisli:
»Kad ću se kajati, zašto da ga nosim?«
A gdekoji:
»Daj barem jedan da ponesem.«
Kad se vrate iz tame na svet, a to ono sve bilo drago kamenje. Onda oni koji nisu poneli stanu se kajati što nisu, a oni što su poneli što nisu više.

*vilajet- svet, zemlja, narod
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 20.5.2007, 5:03   #85
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Ponovo nađena nevesta
Bajka evropskog kulturnog nasleđa

Bio negda siromašni seljak koji je imao mnogo dugova. Poverioci su ga proganjali i ni dana ga nisu ostavljali na miru. Kad više nikakvih izgleda nije imao, seljak kupi uže i ode u šumu da se obesi. Ali tmo se iznenada pojavi čovečuljak u zelenoj odeći i reče:
”Daću ti grumen zlata, ako mi obećaš prvorođenog u svom domu. Za šesnaest godina ću ponovo doći na ovo isto mesto.”
Seljak u tome nije video nikakvo zlo.
Štaviše, radovao se što će moći da isplati sve dugove. Zato se s čovekom pogodi, dobi grumen zlata i vrati se kući.
Ali ne prođe ni pola godine, a njemu se rodi dečak. On izraste u veoma lepog i mudrog momka. Zato ga otac posla na visoku školu. Uto i šesnaest godina prođe.
Koliko su se otac i majka radovali napredovanju svog sina, toliko su i tugovali očekujuči dan rastanka. Jednom se dečak ohrabri i zapita svog oca zašto je tako tužan. Otac mu na to odgovori:
”Oh, kad bih te mogao toga poštedeti! Ja sam te, u stvari, pre nego što si se rodio, obećao čovečuljku, a evo je došla i godina kada moraš otići od nas.”
I ispriča sinu kako se sve to dogodilo. Sin se isprva jako uplaši, ali se potom seti svog majstora, koji mu je svakad dobre savete davao. Zato ode k njemu i sve mu ispripovedi. Majstor je malo razmišljao, a onda ga posavetova:
”Kada u šumu, na ono odredeno mesto pođeš, ponesi sa sobom stočić. Na stočić stavi balon vina. Zatim, kad neko naiđe, reci: "Ko s dobrom namerom ide, neka priđe i mog se vina napije, a ko zle namere ima, nek prolazi!"
Momak postupi po savetu svog majstora. Odredenog dana uze stočić i balon vina pa oboje stavi na dogovoreno mesto. Nije dugo potrajalo, kad naiđe ceo puk vojske. Vojnici još izdaleka povikaše: "Skloni se s puta, skloni se s puta!" On se, pak, ne uplaši i reče:
”Ko s dobrom namerom ide, nek priđe i mog se vina napije, a ko zle namere ima, nek prolazi!”
A vojnici prodoše. Za njima naiđe drugi, a potom i treći puk vojske, i, mada su na njega neprestano vikali: "Sklon' se s puta, nesrećniče!" mladić se nije uplašio, već je i dalje ponavljao svoju rečenicu.
I svi prodoše.
Uto naidoše pokrivena kola, sa crnim konjima. Mladić izreče svoju rečenicu:
”Ko s dobrom namerom ide, neka priđe i mog se vina napije, a ko zle namere ima, nek prolazi!”
A kola odoše dalje. Potom naidoše pokrivena kola, sa mrkim konjima, koja takođe ne zastadoše. Naposletku stigoše i pokrivena kola, koja su vukla dva konja zelenka. Na mladićevu rečenicu kola se zaustaviše, vrata na njima otvoriše i iz kola izađe prelepa devojka.


Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 20.5.2007, 5:04   #86
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Ona priđe, ljubazno pozdravi mladića i maši se njegovog vina. Potom ga uze za ruku i uvede u kola.
Posle su jezdili dugo i dugo, preko gora i dolina, dok nisu dojezdili do lepog grada. Ali pred gradskim vratima ležao je veliki ognjeni zmaj s dvanaest glava. Strašno je siktao i iz svojih čeljusti izbljuvao vatru.
Devojka zadrhta i zamoli mladića:
”Uzmi svoj mač i ubij ognjenog zmaja. Ako ti to pođe od ruke, postaćemo verenici.”
Mladić istrže svoj mač i napade zmaja. Dugo se borio, sve dok mu nije sve glave odrubio. Potom su radosno ušli u grad. A nekoliko dana kasnije proslavi mladić sa svojom veoma lepom devojkom veridbu.
Ali ne prođe dugo, i mladić poče da žudi za svojim domom. Goreo je od želje da svojim roditeljima ispriča šta se sa njime dogodilo i da im svoju lepu verenicu predstavi. Najzad se oboje ukrcaše u pokrivena kola i odvezoše put njegovog zavičaja. Bilo je veče kad su stigli. Ali otac i majka ne prepoznaše svog sina, jer je sada bio veliki gospodin. Sin ih zamoli za konak. Otac odgovori:
”Možete kod nas da prenoćite, ali kreveta nemamo. Moraćete spavati na slami.”
Njima to nije smetalo. Kad polegaše, mlada skide s prsta soj zlatan prste, dade ga momku i reče:
”Ove noći ne smeš na mene pomisliti. Ako na mene pomisliš, izgubićeš me.”
Ali usred noći mladić se probudi, jer je na tvrdom ležaju spavao. Pri tom pomisli na svoju ženu, kako to da tvrdo spava na tako neudobnoj postelji. Potom ponovo usni.
Kada se u ranu zoru probudio, mlade više nigde nije bilo. Kraj njene postelje nađe gvozdene cipele i listić na kojem je pisalo: "Dok ove cipele ne podereš, nećeš me pronaći!"
Na to mladić ode tužan k svojim roditeljima, koji ga na svetlosti dana prepoznaše. Naširoko i nadugačko im je morao pripovedati šta je u meduvremenu doživeo. Ali mada su se njegovi roditelji silno radovali što im se sin vratio kući, on ipak ne ostade s njima. Posle nekoliko dana kupi sebi konja i kola i ode da traži svoju nevestu.
Putovao je i po noći i po danu, sve dok nije blago potrošio. Tada proda jednog od svojih konja. Sada je bez odmora i dalje po prostranoj zemlji jezdio. Nešto kasnije morao je prodati i drugoga konja, a sa njime i kola, ali od traganja nije odustajao, iako još ništa o svojoj izabranici nije saznao.
Ostavši bez kola i konja, sada je pešačio u teškim železnim cipelama. Ubrzo zaluta u velikoj pustari. Tamo iznenada nabasa na medveda i majmuna, koji su se oko nekakvog ogrtača i nekakvog sedla otimali i tukli. Začuđen mladić im priđe bliže i zapita zbog čega se tako krve.
”Eh – odgovori mu medved – to nije običan ogrtač! Ko se njime ogrne, postaje nevidljiv.
A i to sedlo je neobično. Ko ga usedne i izrekne "hop-hop", za trenutak će prevaliti mnogo milja u kome god pravcu hoće.”
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 20.5.2007, 5:06   #87
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Najzad medved i majmun zamoliće njega da im u ovom sporu bude sudija. Mladić se uputi sa njima na brdo. Tamo uze veliki kamen, skotrlja ga s brda i reče:
”Ko prvi ovaj kamen uhvati, njemu će pripasti ogrtač i sedlo!”
Medved i majmun potekoše za kamenom, ali kamen pade u jezero i nijedan ga ne dohvati. Zato on ogrnu ogrtač, usede u sedlo, povika "hop-hop" i, kao vetrom ponesen, polete u daljinu.
Ubrzo stiže jednog pustinjaka koji je imao šest stotina godina. Mladić ga upita: – Kako ću stići u grad Dreiberlin? I objasni mu da se tako zove grad njegove neveste.
Ali pustinjak zavrte glavom i odgovori:
”Za taj grad nisam nikada čuo. Ali možda će moj brat, koji je dvanaest stotina godina star, nešto znati o njemu.”
Mladić se zahvali i odjaha na svom čarobnom sedlu dalje. Kad naiđe na pustinjakovog brata, zapita ga: – Kako ću naći grad Dreiberlin?
Pustinjak se zamisli, ali odmah potom zavrte glavom i reče:
”Za taj grad nikada nisam čuo. Ali možda će za njega znati moj brat, gospodar svih vetrova, koji ima osamnaest stotina godina.
I on mu pokaza put. Mladić se srdačno zahvali i usede opet svoje čarobno sedlo. Ali ovoga puta morao je nekoliko časova da jaše pre nego što je stigao do gospodara vetrova. Ali ni on za taj grad nije znao. Ipak ga posavetova:
”Sačekaj časak da se vetrovi kući vrate. Možda će oni znati nešto.”
Mladić sačeka. Prvi stiže Vihor, koji je jako šumeo, ali ništa nije znao. Potom dolete Vetrić, koji je oštro fijukao. On je znao za grad Dreiberlin. Na to mu kaza gospodar vetrova:
”Odvedi mog mladića u Dreiberlin!”
A Vetrić upita mladića:
”A možeš li ti tako brzo trčati za mnom?”
Mladić usede svoje čarobno sedlo i stiže mnogo pre vetra na odredeno mesto. Još izdaleka začu u dvorcu svirku i vesele povike. A kada ode u dvorac i zapita sluge kakvo je to veselje, sazna od njih da mlada gospodarica danas proslavlja svoju svadbu.
Mladić ogrnu svoj čarobni ogrtač i zalupa na vrata svečane dvorane. Otac mlade gospodarice ustade od stola i izađe napolje, ali ne ugleda nikog. I dugi put zalupa mladić na vrata svečane dvorane. Ustade mladoženja, izabranik mlade gospodarice, otvori vrata, ali ni on ne ugleda nikog. I treći put zalupa mladić na vrata svečane dvorane. Sada mlada gospodarica ustade od stola i izađe napolje. Tada mladić odbaci ogrtač koji ga je činio nevidljivim. Ona ga odmah prepozna i s velikom radošću zagrli. Potom ga zamoli da se na časak negde skloni. Onda ona ode, pozva oca u drugu sobu i ispriča mu šta joj se napolju dogodilo.
Posle toga otac uđe ponovo u svečanu dvoranu i objavi gostima da se vratio verenik njegove kćeri. Zbog toga se novi mladoženja morao povući i mladiću ustupiti svoje mesto. Mladić tada sa svojom lepom izabranicom proslavi veliku i veselu svadbu.
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip Nevesta.zip (7,0 KB, 17 puta viđeno)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 25.5.2007, 21:39   #88
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Naga devojčica
Austrijska bajka

Bio jednom jedan trgovac koji je imao tri sina. Kad je putovao, radi kupovine robe, vodio je dva starija sina sa sobom, kako bi umeli da se snađu kad budu sami poslovali. Jednom kad je ponestalo robe, reče trgovac dvojici starijih sinova da pođu sami u kupovinu na Siciliju: »Vas to raduje, a meni je već dosadilo!
kad je najmlađi sin, Johan, čuo za to, zamoli oca da i on pođe. Dva starija brata nisu htela o tome ni da čuju, ali Johan nije popuštao. Najzad otac reče:«Neka pođe i on sa vama. Neće biti na odmet ako vidi malo sveta.«
Dade mu trista guldena da kupi šta mu se dopada i da dva starija brata ne bi morala i o tome da brinu.
Kad su stigli na Siciliju svratiše u neku gostionicu. Stariji brat reče sluzi da ih ujutru rano probudi, ali da najmlađi brat ne sme o tome ništa da zna. Gostioničaru reče da pripazi na njega da nikud ne izlazi, jer bi mogao da se izgubi u velikom gradu.
ujutru, kad se probudio, najmlađi brat vide da su njih dvojica već otišla. Kad je i on pošao ka izlazu, gostioničar pokuša da ga zadrži. Ali Johan reče: »ma šta, valjda toliko znam da čitam, da bih znao kuda da idem i kako ću se vratiti.«
Lutao je ulicama i na kraju izašao iz grada i stigao do groblja. Pred ulazom je stajala stolica na kojoj je bio leskov prut. Dok je Johan znatiželjno stajao i pitao se šta bi to moglo biti, naiđe sahrana. Ljudi izvadiše mrtvaca iz sanduka, položiše ga na stolicu i htedoše da ga šibaju. Johan ih upita zašto to čine. Oni odgovoriše: »Ostao je dužan sto guldena i zato će dobiti sto udaraca prutom!«
Johan na to reče: »Ja to ne mogu da gledam, platiću tih sto guldena.«
Oni na to pristadoše i pokopaše mrtvaca, a Johan pođe sa njima.
rastavši se od tih ljudi stiže u Šintersku ulicu. Tu ga napadoše neki psi, među kojima se nalazila i jedna bela pudlica. Čuvar dođe da pogleda šta je sa psima, a kad ugleda Johana kako stoji i gleda pudlicu, upita ga da li bi želeo da je kupi. Johan upita koliko košta.
»Pedeset guldena.«- reče čuvar.
Johan kupi pudlicu i krenu sa njom dalje. Posle nekog vremena dođe u Robovsku ulicu. Tu, na prozoru jedne kuće, spazi devojčicu. Imala je oko dvanaest godina. Devojčica se Johanu veoma dopade. Ali, kraj drugog prozora stajao je trgovac robljem i video kako Johan gleda devojčicu. Kad Johan upita koliko bi ona koštala, trgovac zatraži sto guldena. Johan dade novac, a trgovac mu dovede devojčicu odevenu samo u košulju. Pošto je bila neodevena, morao je da joj kupi haljinu koja je koštala pedeset guldena. Tako Johan potroši sav novac.
Kad je stigao u gostionicu njegova braća su se već bila vratila. Videvši Johana kako dolazi sa devojčicom i psom veoma se razljutiše i htedoše da ga ostave.
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 25.5.2007, 21:40   #89
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Ali gostioničar reče: «Zar ćete ga ostaviti samog ovde? Kako da se vrati kući bez novca? Ako je učinio nešto loše, otac će ga već kazniti.«
Tada brača popustiše i povedoše Johana sa njegovom devojčicom i pudlicom. Kad su stigli kući, videše da je otac kupio još dve radnje za dva starija sina. SVoju je namenio Johanu. Nije mu ništa zamerio što je kupio devojčicu i pudlicu.
»Možda će to biti njegova sreća.«- reče.
Potom je poslao Johana u neki strani grad u trgovačku školu, a devojčica je ostala kod kuće. Trgovac i njegova žena je veoma zvoleše, jer je bila pametna, dobra i vredna. Vremenom je postala najlepša devojka u gradu.
Kad je prošlo vreme koje je Johan morao da provede u trgovačkoj školi, roditrlji pođoše po njega. Devojka zamoli da povedu i nju. Kad stigoše u grad ona ih zamoli za dopuštenje da se prva pozdravi sa Johanom. Trgovcu i njegovoj ženi bi veoma drago što ga ona toliko voli.
Čim ga ugleda, devojka mu pade oko vrata, zagrli ga i poljubi. Kad su se vratili kući, videše roditelji da se devojka i Johan dobro slažu. Tada trgovac reče svojoj ženi:
»Bio bi greh kad im ne bismo dozvolili da se venčaju.«
Za kratko vreme bila je svadba, a potom Johan preuze trgovinu od oca.
Posle nekoliko godina, kad je ponestalo robe, pođe Johan na put. Žena mu reče da ne putuje na Siciliju, već u Carigrad. Dala mu je zastavu koju je trebalo pričvrstiti na brod. Pored toga, rekla mu je da, kad bude silazio sa broda, naredi da se puca iz tri topa.
Kad je stigao u Carigrad, Johan naredi da se puca iz tri topa, a i zastava je bila pričvršćena. To je čuo i video jedan oficir i odmah otišao do cara, rekavši mu da se neki trgovac usudio da učini ono što čini samo njegovo velilčanstvo. Car naredi da se Johan uhapsi i obesi.
Posle tri dana povedu Johana na vešala. Nosili su i njegovu zastavu. Za njima je išlo mnogo ljudi, među kojima je bila i neka otmena žena, koja je išla odmah iza zastave, pažljivo je posmatrajući. Videla je da je tolepa zastava načinjena od ljudske kože. U sredini je bilo nešto belo i njoj se učini da tu piše nešto na turskom jeziku. Kad je povorka već stigla do vešala, uze žena iz torbe belu maramicu i njome dade znak. Ljudi pažljivije osmotriše zastavu i videše da se u beloj mrlji nalazi tursko pismo koje glasi:
»Turski car treba da pokloni stranom trgovcu čitav brod pun najfinijeg baršuna i svile sa još mnogo skupocene robe, jer je trgovac otkupio carevu kćer iz ropstva. Ona je sad srećna trgovčeva žena.«
Kad je oficir to pročitao, javio je caru. Car dođe i naredi da se trgovac pusti na slobodu.
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 25.5.2007, 21:42   #90
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Uz to mu dade brod pun skupocene robe. Oficir reče da ne bi smeo da pusti svog zeta samog preko mora, jer ima mnogo gusara. Predložio je caru da mu da četu vojnika koju bi on predvodio. Car se složi s tim i oficir se ukrca s trgovcem na brod. Pritom je stalno mislio kako bi mogao doći do careve kćeri i postati njegov zet. Jedne noći, kad su bili na pučini, pozva on trgovca da mu pokaže morsko čudovište. kad se trgovac nagnu preko ograde, zgrabi ga oficir za noge i baci u more. Trgovac potonu, ali ponovo izroni. Utom se pojavi čudna ptica, pola lav pola orao i odnese trgovca u svoje gnezdo. To obradova oficira koji pomisli da će ga tamo pojesti njeni mladi.
Kad stiže trgovčevoj ženi, oficir joj reče da se njenom mužu dogodila nesreća i da ga je odnela ptica pola lav, a pola orao. »Ali, ako mi dozvolite, ja ću biti vaš zaštitnik. Možemo se i venčati.«
Međutim, trgovčeva žena reče: «Kod mene to neće ići tako brzo. Bili smo venčani sedam godina i ja ću sedam godina tugovati za svojim mužem.«
Oficir je morao to da prihvati.
Još nije bilo prošlo sedam godina, a on je već počeo sa pripremama za venčanje. Kad je došao svadbeni dan i sve već bilo spremno, donese ona ptica trgovca njegovoj kući i spusti ga ispred vrata. Čovek uđe u kuhinju i sede na klupicu. za tih sedam godina narasla mu je kosa i brada tako da ga niko nijeprepoznao.
Tada nevesta dođe u kuhinju da pogleda da li je sve u redu. za njom je išla bela pudlica koja se za tih sedam godina nije odvajala od nje. Ali sad skoči prosjaku u krilo, liznu ga ipoče mahati repom. Nevesta se začudi: »zaista je čudno. Pudlica se još nikada nije odvajala od mene, a sada ide prosjaku.«
»Svakako,«- reče prosjak-»poznaje me jer sam je kupio.«
Tada se nevesta doseti, izađe iz kuhinej i naredi da se pripremi kupatilo. Prosjaka okupaše, odsekoše mu kosu i obrijaše bradu. Prepoznavši ga žena se veoma obradova, zagrli ga i poljubi. Potom donese njegovo venčano odelo i reče:
»Opet ćemo slaviti kao pre sedam godina.«
Oficira uhapsiše. A ptica koja je sedam godina hranila trgovca bio je onaj isti mrtvac kojeg je Johan iskupio.
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip AustrijskeBajke.zip (7,5 KB, 21 puta viđeno)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 26.5.2007, 13:46   #91
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Biti srećan
Herman Hesse


U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.
[/CENTER]
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip Pesmiculjci.zip (7,7 KB, 20 puta viđeno)

Poslednja ispravka: Mrka Kapa (4.12.2007 u 2:17) Razlog: postovanje ovog teksta krši autorska prava
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 11.6.2007, 19:46   #92
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Wink Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Patuljkova kuća
Bajka Maja i Asteka

Nekada davno živela je neka starica u kolibi koja se nalazila tačno na mestu gde se sada uzdiže građevina zvana »Patuljkova kuća«.*
Nesrećna žena tolio je žalila što nema poroda da je u nastupu bola i beznađa uzela jedno jaje, uvila ga u svoje bedne haljine i s najvećom brižljivošću sakrila ga u kut svoje kolibe. Svakog dana ga je brižljivo posmatrala, ali na jajetu nije bilo nikakvih promena. Ali jednoga dana, kad je požurila da vidi šta je sa jajetom, zatekla je razbijenu ljusku i pored nje sićušno setence koje joj je pružalo svoje ručice. jadna starica, van sebe od sreće, ljubila je bebu nazivajući je »svojim detetom«. Negovala je i hranila dete sa takvom nežnošću da je ono već sa godinu dana i govorili i hodalo baš kao odrastao čovek, samo je rastom ostalo maleno kao što je bilo kad se rodilo. Staričina ljubav prema detetu bila je tolika da je posle nekog vremena počela verovati kako će ono jednoga dana postati neki velmoža, pa možda čak i kralj.
To se verovanje toliko ukorenilo u njenoj mašti da mu jednog dana predloži da pođe u kraljev dvor i izazove kralja na odmeravanje snaga.
Patuljak je plakao i preklinjao je da ga poštedi tog iskušenja, ali kako je njegova majka to i dalje zahtevala, nije mu ostajalo drugo do da je posluša.
Pođe u dvor. Čim su ga stražari uveli kod kralja, patuljak mu uputi izazov. Pri pogledu na jadnog patuljka, kralj se prezrivo nasmeši i, kao prvi dokaz, zatraži od njega da podigne kamen od pedeset kilograma težine. Jadno dete vrati se majci, a ona mu reče: »Ako kralj podigne kamen, moći ćeš i ti.« Kralj podiže teški kamen, ali, začudo, i patuljak učini isto to bez vidnog napora. Nastaviše da se takmiče, ali sve što bi učinio kralj, učinio bi i patuljak bez ikakvog napora.
Neizmeran je bio kraljev bes kad je video da bedni patuljak ni u čemu ne zaostaje za njim. Zato mu naredi da za jednu noć podigne dvorac, inače će biti pogubljen.
Uplašeni patuljak se jecajući vrati majci da joj saopšti svoju novu nevolju, ali ga je ona hrabrila, uveravajući ga da će sve biti dobro. I zaista, sutradan ujutru i majka i sin su se probudili u velelepnom dvorcu, ovom istom koji i danas postoji. Kralj je bio zaprepašćen kad je ugledao divnu građevinu izniklu preko noći.

Poslednja ispravka: Ulmawen (11.6.2007 u 19:49) Razlog: Slovce...
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 11.6.2007, 19:48   #93
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Onda kralj posla slugu da nakupi tvrdih plodova jednog drveta, pa da on i patuljak podele megdan gađajući jedan drugog u glavu.
Ovaj poslednji okršaj odigrao se pred dvorskim velikodostojnicima koji su sa nevericom gledali kako se plod koji je hitnuo kralj razbio o patuljkovu glavu a da ovome to nije ni najmanje naudilo. Pošto je kralj dao svoju reč da će pustiti da i patuljak oproba svoju snagu, nije se mogao povući. Već pri drugom patuljkovom udarcu kraljeva glava se rasprsnu u paramparčad, a prisutni pozdraviše patuljka kao gospodara i vladara.
A starica je tada nestala i niko nije saznao gde je ni šta je sa njom bilo.

*Patuljkova kuća- najviša piramida arheološkog nalazišta Uksmal u Meksiku
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip Patuljak.zip (4,3 KB, 19 puta viđeno)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.6.2007, 20:55   #94
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Smile Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Stvaranje sveta
Po predanju Starih Germana

Na početku nije bilo ničega; ni peska, ni hladnih talasa. Nigde nije bilo ni Zemlje, ni neba iznad nje, samo zjapeći ponor Ginungagap, ali nigde trave. S južne strane praznine postojao je predeo koji se zove Muspelhajm; on je svetao i vreo i u njega ne može stupiti niko ko tu nije rođen. Tim krajem vlada Surd, koji čuva granice svoje carevine; u ruci drži plameni mač, a proročica veli da će on doći na krau sveta, pobediti sve Bogove i ognjem sažeći svet. -Sa severne strane praznine nastao je u pradavnini Nifelhajm; nasred toga predela leži bunar Hvergelmi, a iz njega izbijaju sve reke.
Reke izbijaju i iz Muspelhajma; one su ledene i zatrovane i zovu se Elivagar. Postepeno su se toliko udaljile od svojih izvora da se otrovna tečnost, koju valjaju u svome koritu, stegla kao zgura u vignju. A tu se našao i led koji je dolazio iz Nifelhajma; ni on nije mogao da napreduje dalje. Led koji je dopro do reka otrova počeo je da se topi i da se pretvara u inje, a s druge strane počele su da se lede otrovne vode- tako se sada na Ginungagap spuštao jedan sloj inja za drugim.
Onaj deo Ginungagapa koji je bio prema Severu ispunio se teškim i čvrstim materijama, injem i ledom, koji su izazvali sitnu kišu i vetrove; Južna polovina Ginungagapa, naprotiv, postala je mlaka od plamičaka i iskri koji su doletali iz Muspelhajma. Iz Nifelhajma je dolazilo sve što je oštro i hladno, a u blizini Muspelhajma je bilo toplo i svetlo; u samom Ginungagapu bilo je mlako kao u nekoj zavetrini. A kada je vreli vazduh naišao na inje, tako da je ono počelo da se topi i kaplje, nastalo je biće koje je imalo lik čoveka. Njegovo ime je Imir, on je praotac svih Divova inja. Evo šta oni sami pevaju o Imiru: »Od Imirova su roda svi Divovi. Iz Elivagara je kapao ljuti otrov, gomilao se dok nije nastao prvi Div: to je poreklo našega roda i zato su Divovi tako grubi!«
Taj Div ne pripada Bogovima, jer je bio zao kao i svi njegovi potomci. A dok je spavao, počeo je da se znoji; tada su mu levo, ispod struka, izrasli čovek i žena, a njegove noge su međusobno izrodile sina: tako je Imir došao do potomstva.
Inje se i dalje topilo, pa je iz njega nastala krava Audumla. Iz njenih vimena potekle su četiri reke mleka: to je bila Imirova hrana, a krava se prehranjivala lizanjem slanih stena prekrivenih injem. I dok je tako lizala, pojavila se prvog dana ljudska kosa, drugoga dana glava, a trećeg čitav čovek. Zvao se Buri; on je bio otac Bura, koji je uzeo za ženu Bestlu, devojku iz roda Divova.
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.6.2007, 20:56   #95
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Bur i Bestla imali su tri sina, koji su se zvali: Odin*, Vili i Ve. Odin i njegova braća zavladali su svetom i Zemljom, a Odin je najviši, najstariji i najmoćniji među njima; on živi večito i vlada Bogovima, velikim i malim- on je stvorio nebo, Zemlju i vazduh, a stvorio je i čoveka i dao mu telo i dušu; to je njegovo najveće delo.
Burovi sinovi su ubili Imira; iz njegovog tela je isteklo toliko krvi da se u njoj udavio ceo rod Divova inja. Spasao se, sa porodicom, samo jedan, koga Divovi zovu Bergelmi. On se, naime, dokopao čamca, pa se tako izbavio, a od njega je poteklo mlađe pokolenje Divova inja. O tome govori i pesma: »Rodio se Bergelmi nebrojene zime pre stvaranja sveta; znam samo toliko da se iskusni Div spasao čamcem.«
Tada su Burovi sinovi preduzeli ogroman posao: odvukli su Imira do sredine Ginungagapa, pa su stvorili Zemlju od njegovog tela, od krvi more i sve tekućice, od kostiju planine, a kamenje od zuba i polomljenih delova kostiju. Veći deo krvi, koja je istekla iz njegovih rana, upotrebili su za more u kome su ukotvili Zemlju. Zatim su uzeli lobanju i od nje sagradili nebo, koje su postavili iznad Zemlje na četiri šiljata vrha, a kod svakog podupirača su ostavili po Patuljka; oni se zovu: Austri, Vestri, Nordri i Sudri, odnosno Istočni, Zapadni, Severni i Južni. Onda su uzeli varnice iz Muspelhajma i postavili ih nasred Ginungagapa na gornjem i donjem delu neba da bi tako osvetlili Zemlju. Odredili su svim svetlostima njihovo stalno mesto i dali ime svemu što je potrebno za brojanje dana i godina: imenovali su noć i puni i mladi Mesec, jutro i podne, popodne i veče. Evo šta o tome peva pesma: »Sunce ne poznavaše svoj dom, Zvezde ne poznavahu svoje mesto, Mesec ne poznavaše svoju snagu, pre nego što Bogovi uspostaviše red.«
Zemlja je okrugla kao točak, a oko nje leži duboko more; Bogovi su odredili Divovima da žive na obalama tog mora. A nešto dublje na kopnu podigli su, zbog neprijateljskih namera Divova, bedem oko cele Zemlje; upotrebili su za to Imirove trepavice i bedem su nazvali Midgard. A mozak su bacili u vazduh i od njega stvorili oblake, kao što peva pesma: »Od Imirovog mesa stvorena je Zemlja, od krvi hučno more, planine od kostiju, drveće od kose, od lobanje svetli krov neba. A od njegovih trepavica sagradiše mudri Bogovi Midgard koji služi ljudskom rodu; od njegovog mozga, najzad, stvoreni su svi okrutni oblaci.«
Kada su jednom Burovi sinovi, Odin, Vili i Ve šetali morskom obalom, naišli su na dva drveta i stvorili su od njih prve ljude. Bili su isprva bez daha, bez volje, bez toplote, bez pokreta i lepog izgleda. Prvi Bog je dao dušu, drugi život, treći sluh i vid; prvi Bog je dao dah, drugi volju, treći toplotu i lep izgled. Čovek se zvao Ask (»Pepeo«), a žena Embla (»Brest«). Od njih potiču svi ljudi, a ljudima je određeno da žive među bedemima Midgarda. U početku su svi bili jednaki, ali je mnogo docnije jedan Bog utemeljio staleže.
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 12.6.2007, 20:57   #96
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Zatim su Bogovi u sredini sveta sagradili Asgard: tu stanuju Odin i njegova braća, kao i pokolenja koja su oni izrodili. Odinova žena je Frig**; od njih potiče rod Asa*** koji žive u starom Asgardu: to je rod Bogova. Njegova kći, a kasnije i žena, bila je Jerd: njihov sin je moćni Tor.****
Bogovi su sagradili most koji spaja Zemlju i nebo; taj most se zove Bifrost. Možda si ga video i ti, čitaoče, ali ga ti zoveš duga. On se preliva u tri boje, izuzetno je čvrst i sagrađen je veštije nego ma koja druga građevina; ali ma koliko da je jak, srušiće se most jednoga dana kada navale sinovi Muspela i prejašu preko njega: to nije krivicom Bogova, Bifrost je dobar most, nego ništa na svetu nije tako čvrsto da bi moglo izdržati nalet sinova Muspela koji pustoše sve pred sobom.
Pošto je bio sagrađen Asgard, Odin je postavio prestole za svoje namesnike i naredio im kako da upravljaju poslovima ljudi, a za mesto suđenja određena je tvrđava koja je kraj polja Ida. Tu su Asi prvo podigli svetilišta i visoke hramove u kojima je dvanaest prestola., kao i onaj posebni, na kome sedi sam Odin, otac Bogova i ljudi. Ova građevina najveća je na svetu i najbolje sagrađena; spolja i iznutra izgleda kao da je od suvog zlata. Ovu dvoranu su ljudi nazvali Gladshajm. –Bogovi su zatim podigli drugu dvoranu: to je bilo svetilište Boginja, a i to je bila sjajna i lepa zgrada; ljudi su je nazvali Vingolf.
Posle su sagradili zgrade u kojima su uredili svoje radionice; načinili su čekić, klešta i nakovanj, a onda i sve ostale alatke. Počeli su da prerađuju metal, kamen i drvo, a u naročito velikim količinama su upotrebljavali kovinu koja se zove zlato, tako da je od suvog zlata bilo sve što su metali na trpezu i sve što su stavljali na konje. Ovo vreme se zove Zlatno doba; ono je prošlo onog dana kad su se pojavile žene iz Jutunhajma (žene Divovi).
Pošto su uredili radionice, Bogovi su otišli na svoje sudijske stolice i počeli da upravljaju svetom.
Setili su se tada Patuljaka koji su bili nastali duboko ispod površine Zemlje, kao što crvi nastaju u mesu. Oni su, naime, prvo postali i oživeli u Imirovom mesu i do tada su bili obični crvi. Međutim, Bogovi su odredili da treba da dobiju ljudski razum i ljudski lik; mada su i dalje morali da borave u zemlji i u stenama. Glavni Patuljak je bio Motsogni, a odmah za njim je dolazio Durin. Neki Patuljci žive u podzemlju, drugi u stenju, a treći u tajanstvenim peščanim krajevima, s onu stranu močvarnih dolina.

*Odin- vrhovni Bog nordijskog panteona, bog rata, mudrosti, magije, poezije i još koječega; popularno nazvan »Bog obešenjak«;
**Frig- Boginja neba, Odinova žena;
***Asi (Asiri)- jedna grana nordijskih Bogova, koji potiču od Odina;
****Tor- nordijski Gromovnik, bog Oluje, Rata, plodnosti i još koječega.


Iz knjige »Predanja Starih Germana« koju je priredio Milan V. Dimić
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip Vikinzi1.zip (8,2 KB, 22 puta viđeno)
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 13.6.2007, 14:20   #97
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Domingova mačka
Priča iz Brazila


Nekada davno življaše jedan čovek koji je bio veoma siromašan. Bio je tako siromašan da je morao da prodaje jednu po jednu stvar iz kuće da ne bi gladovao. Posle nekog vremena, ne ostade mu ništa osim mačke. Mačka mu beše veoma draga I on joj reče: “O, Mačko, neka bude šta bude, od tebe se odvojiti neću. Radije ću gladovati.”
Mačka odgovori: „O, dobri gospodaru Domingo, budi spokojan. Nećeš gladovati dok god imaš mene. Ja ću otići u svet i doneti bogatstvo za nas oboje.
Tako je mačka otišla u džunglu i kopala i kopala. Svaki put bi iz zemlje iskopala nekoliko srebrnjaka. Mačka je nosila jedan deo novca kući svom godspodaru, kako bi ovaj mogao da kupi hranu. Ostatak srebrnjaka mačka je nosila kralju.
Sledećeg dana mačka je iskopala zlatnike i odnela ih je kralju. Dan posle toga, nosila je dijamante. „Odakle ti ovi bogati darovi? Ko mi šalje ovako divne poklone?“ upitao je kralj.
Mačka odgovori: „To je moj gospodar, Domingo.“
Ovaj kralj je imao prelepu kćer. Čuvši ovo, pomislio je da ovaj čovek, Domingo, mora biti najbogatiji čovek u celom kraljevstvu. Odlučio je da uda svoju kćer za njega. Dogovorio je venčanje i slavlje preko mačke.
„Ja nemam nikakvu odeću prikladnu za venčanje“, reče Domingo kada mu je mačka objasnila da treba da se oženi kraljevom kćeri.
„Ne brini za to. Ostavi to meni.“ odgovori mačka.
Mačka onda ode kralju o reče: „O kralju, desio se strašan požar u krojačkoj radnji gde su šili odelo za venčanje mog gospodara, Dominga. Krojaš i svi njegovi asistenti su izgoreli, kao i celo odelo mog gospodara Dominga. Ima li vaše veličanstvo nešto što može pozajmiti mom gospodaru da obuče na venčanju?“
Čuvši to, kralj se sažali i posla Domingu odelo za venčanje.
„Nemam palatu u koju bih odveo moju mladu,“ reče Domingo mački.
„Nije strašno. Ja ću se postarati za to.“ odgovori mačka.
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 13.6.2007, 14:20   #98
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Mačka onda ode u šumu do velikog zamka gde življaše jedan div. Došavši do samog diva, reče mu: „O Najveći, želim da pozajmim tvoj zamak za mog gospodara Dominga. Hoćeš li biti tako ljubazan i pozajmiti mi ga na kratko?“
Div je ovim bio veoma uvređen. „Ne, nikako, neću pozajmiti svoj zamak ni tebi ni tvom gospodaru Domingu niti ikome drugom,“ viknuo je svojim najstrašnijim glasom.
„U redu, onda.“ odgovori mačka, a zatim pretvori diva u parče slanine za tren oka i proguta ga u jednom zalogaju.
Divov zamak je bio jedno čarobno mesto. Imao je jednu sobu popločanu srebrom, drugu prekrivenu zlatom, a treću dijamantima. Predivna reka je tekla kroz vrt. Dok su Domingo i njegova nevesta jedrili niz reku u kraljevskoj barci ka vrtu, videše mačku kako sedi na prozoru i peva. Posle toga, nikada je više ne videše. Nestala je u džungli i verovatno otišla da pomogne nekom drugom siromašku da postane bogat. Možda će jednog dana doći baš na tvoj prag. Ko zna?
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 15.6.2007, 16:53   #99
Mrka Kapa
Starosedelac
 
Član od: 28.11.2006.
Poruke: 1.322
Zahvalnice: 375
Zahvaljeno 973 puta na 387 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Bajka o ribaru i ribici
Aleksandar Puškin


U dalekoj
Zemlji nekoj,
iza brda, iza gora
na obali sinjeg mora
koliba je bila jedna
vrlo stara, trošna, bedna.
U njoj živi deda stari
krpi mrežu i ribari,
a baba mu ručak kuva
i kolibu ona čuva.
naokolo nigde sveta,
niko tuda da prošeta.
Trideset i više leta
žive oni tako sami,
deda peca, baba čami.

Jedno jutro (beše tmurno)
deda mrežu uze žurno.
Babi reče: -Ručak kuvaj,
kuću čuvaj,
a ja odoh po svoj čamac.
Poneo sam dobar mamac,
pa se nadam, neću kriti,
da će danas ribe biti.

Naveze se on na more
u osvitak bele zore.
Mrežu baca pa se sladi,
ruke trlja, bradu gladi,
ali mrežu – praznu vadi.

Zbog dužine, ostatak bajke u prilogu.
Priloženi fajlovi
Tip fajla: zip Bajka o ribaru i ribici.zip (14,2 KB, 98 puta viđeno)
Mrka Kapa je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Stara 18.6.2007, 15:26   #100
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Kako je stvoren svet i Finska, zemlja jezera i junaka
Odlomak iz finskog narodnog epa »Kalevala«

U početku, kad još nije bilo videla na svodu nebeskom, ni Sunca, ni Meseca, ni Zvezda, kad nije bilo zemlje i kad je svuda okolo lebdeo samo vazduh, bezmeran, beskrajan, a ispod njega se prostiralo more, i ono bezmerno, beskrajno, Luonotari, lepoj čarobnici prirode, kćerki vazduha, dodija tolika bezobličnost i pustoš. Ona napusti svoje plavetno prebivalište, siđe na more i poče njime da tumara, dotičući stopalima bistru vodu. Ona se igrala penom i slanim kapima, spuštala se niz kreste velikih talasa i plela vence od algi kojima je ukrašavala plave vlasi. No uskoro joj dosadiše i te igre, pa leže na vale, glavu položi na belu penu, a kosa joj se rasplete i zapliva joj oko lica.
I tako se na Luonotar spusti tvrd san, te zaspa, a more ju je ljuljuškalo polako, polako da je iz sna ne prene.
I gle, na nebu se pojavi ogroman orao koji je doleteo ko zna odakle, iz nekih tajanstvenih vazdušnih predela. Orao je bio umoran i tražio je neko mesto na koje bi mogao sleteti. Nameravao je da svije gnezdo, a svuda pod sobom video je samo talase, talase, talase. Ptica je mahala krilima, posustala i njihov šum probudi čarobnicu. Ona otvori krupne, plave oči i u beličastom sjaju u koji je bio zaogrnut svemir, ugleda neku tamnu priliku, koja se nad njom bila nadvila. Onda polako izvuče jedno koleno iz mora i orao poče da nad njim kruži i da se spušta, šireći teška krila, dok naposletku na njega ne slete.
Luonotaru i orla dugo su njihali talasi i na kolenu čarobnice ptica svi gnezdo. Zatim snese u njega šest zlatnih i jedno gvozdeno jaje, pa na njih leže da izvede piliće. Jedan dan, dva dana, tri dana, orao je ležao na jajima i ona su se sve više zagrevala. Četvrtog dana, gnezdo se toliko zagreja da čarobnici opeče koleno. Ona se trže, jaja udariše jedno o drugo i razbiše se. Orao kriknu, raširi velika krila i odlete kroz prozračan vazduh.
No tada se u beskrajnom svemiru desi nešto zaista neobično. Kora zlatnog jajeta poraste, raširi se i rastavi na dva dela: od gornjeg dela postade nebeski svod, a od donjeg, neravna površina zemlje. Crvena žumanca se pretvoriše u nebeska videla, u Sunce, Mesec i Zvezde. Crni komadići gvozdenog jajeta pretvoriše se u mračne oblake koji počeše da se ganjaju iznad mora. I tako svet posta slučajno, a čarobnica je sva sijala u bezmerju stvorenog.
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke
Odgovor

Bookmarks sajtovi

Alatke vezane za temu
Vrste prikaza

Vaš status
Ne možete postavljati teme
Ne možete odgovarati na poruke
Ne možete slati priloge uz poruke
Ne možete prepravljati svoje poruke

BB kod: uključeno
Smajliji: uključeno
[IMG] kod: uključeno
HTML kod: isključeno



Sva vremena su po Griniču +2 h. Sada je 22:50.


Powered by vBulletin® verzija 3.8.7
Copyright ©2000–2024, vBulletin Solutions, Inc.
Hosted by Beograd.com