|
Brbljaonica Manje ozbiljno ćaskanje na ostale (kompjuterske i geek) teme... (POSTOVI SE NE BROJE!) (Pravila pisanja: kliknite ovde.) |
|
Alatke vezane za temu | Vrste prikaza |
|
12.10.2008, 23:31 | #1 |
Starosedelac
|
Pravopis
VELIKA I MALA SLOVA
Velikim početnim slovima se pišu vlastita imena, i to: a) lična imena i prezimena: Milorad, Zdravko, Suvajdžić, Jovanović; b) nadimci i atributi ako se sami upotrebljavaju ili su srasli s imenom i postali njegov sastavni deo: Miša, Goca, Jovan Jovanović Zmaj, Dušan Silni, Ričard Lavljeg Srca, Petar Veliki; c) imena božanstava: Jupiter, Afrodita, Zevs, Apolon; č) imena životinja i građevina: Šarac, Jablan, Vučko, Sava centar, Krivi toranj u Pizi; ć) imena pripadnika naroda: Srbin, Crnogorac, Mađar, Grk; d) imena stanovnika gradova, krajeva, zemalja, država, kontinenata: Novosađanin, Piroćanac, Nišlija, Bačvanin, Jugosloven, Evropljanin, Australijanac; đ) imena nebeskih tela: Sunce, Zemlja, Mesec, Kumova slama, Mars, Venera; e) imena kontinenata, država, naseljenih krajeva i mesta (sve reči u njima osim veznika i priloga): Evropa, Srbija, Crna Gora, Norveška, Mačva, Dalmacija, Lika, Beograd, Tršić, Novi Sad, Bosna i Hercegovina, Brod na Kupi, Južna Amerika, Dvor na Uni; f) imena mora, reka, jezera, planina i druga geografska imena: Dunav, Palić, Kopaonik, Morava, Jadransko more, Fruška gora, Plitvička jezera, Balkansko poluostrvo; ako se sastoje iz više reči, pišu se velikim početnim slovom samo prve reči, a druge samo ako su vlastite imenice: Južna Morava, Beli Drim. g) imena ulica i trgova: Studentski trg, Železnička ulica, Beogradska ulica; ako se sastoje iz više reči samo se prva reč piše velikim slovom a ostale malim slovom izuzev vlastitih imena: Bulevar Nikole Tesle, Ulica Petra Petrovića Njegoša; h) imena praznika: Božić, Uskrs, Bajram, Đurđevdan, Nova godina, Prvi maj; i) nazivi ustanova, preduzeća, društava: Matica srpska, Osnovna škola „Mladost”, Vojvođanska banka, Beogradsko dramsko pozorište, Sportsko društvo „Partizan”, Medicinski fakultet u Beogradu, Organizacija ujedinjenih nacija; j) nazivi knjiga, časopisa, novina, književnih dela: Opšta enciklopedija, Naš jezik, Borba, Na Drini ćuprija, Đački rastanak; k) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ov, -ev, -in: Markov, Milošev, Marin, Bosančeva, Beograđankina, Jugoslovenov. Velikim početnim slovom se piše: a) prva reč u rečenici: Spušta se noć. Ledena kiša dobuje u prozore. Gde su ljudi? Nema žive duše! Ulice su puste.; b) prva reč posle dve tačke kada je upravni govor među navodnicima: Al' govori Musa Arbanaša: „Priđi, Marko, ne zameći kavge, il' odjaši da pijemo vino...”; c) nastavak pisma iza naslova ako se pismo nastavlja u novom redu, bez obzira na to da li se iza naslova stavlja zarez ili uzvičnik: Draga mama, Tvoje pismo sam primila tek juče iako... ili Draga Ljiljo! Molim te, nemoj se ljutiti što se retko javljam... Velikim početnim slovom pišu se zamenice Vi i Vaš iz poštovanja prema osobi kojoj se piše: Dragi nastavniče, Javljamo Vam se odmah po dolasku u letovalište. Na putu smo se držali Vaših preporuka... Malim slovom se piše: a) nastavak upravnog govora ako je bio prekinut umetnutom rečenicom radi nekog objašnjenja; na primer: „Hoće li svi”, pitao je direktor na zboru učenika, „pomoći u uređenju okoline škole?”; b) nastavak rečenice posle upravnog govora, na primer: „Hoćemo!” - odgovorili su svi prisutni učenici. „Krenimo na posao, onda, odmah posle sastanka” - povikaše neki učenici.; c) prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica sufiksima -ski, -ški, -čki, npr. novosadski, beogradski, evropski, češki, niški, subotički, američki, kragujevački; d) zamenice vi i vaš kad se u pismu ne obraća samo jednoj osobi već grupi ili kad se piše dopis nekoj ustanovi, firmi, društvu; npr.: Osnovnoj školi „J. J. Zmaj”, Sremska Mitrovica. Obaveštavamo vas da je... - - - - - - - - - - Poslednja ispravka: VojaM (18.9.2009 u 14:31) Razlog: Horveška --> Norveška; Studentski Trg --> Studentski trg |
12.10.2008, 23:32 | #2 |
Starosedelac
|
Re: Pravopis
SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE REČI
Sastavljeno se pišu: a) složenice koje imaju samo jedan akcenat i u kojima se prvi deo ne menja, na primer: Beograd (Beograda, Beogradu), goloruk, parobrod, pismonoša, bezdušan, jugozapadni, prepoloviti, izvući; b) nazivi stanovnika naselja iako se imena tih naselja sastoje od dve akcentovane reči i pišu se odvojeno; na primer: Novosađanin (prema Novi Sad), Belocrkvanka (prema Bela Crkva), Bjelopoljac (prema Bjelo Polje); c) prisvojni prodevi izvedeni od naziva mesta ako se sastoje od dve akcentovane reči, npr. gornjomilanovački (prema Gornji Milanovac), južnoamerički (prema Južna Amerika), krivopalanački (prema Kriva Palanka); č) rečca ne uz imenice i prideve s kojima srasta u složenice, na primer: - neznanje, nečovek, nezahvalnost, neznalica, nebriga, neprijatelj - nepoznat, neprirodan, nezreo, nepismen, nevelik, nevidljiv; ć) složeni prilozi kao: malopre, pokadšto, gdekad, gdegde, najednom, napamet, otprilike, sneruke i predlozi: povrh, namesto, ukraj, uoči, podno; d) rečca naj- u superlativu opisnih prideva, na primer: najlepši, najlakši, najbolji, najjači, najjednostavniji. S crticom između prvog i drugog dela pišu se polusloženice, ako svaki od sastavnih delova čuva svoj akcenat i ako se prvi deo ne menja po padežima. Tako se pišu: a) višečlani nazivi mesta, na primer: Herceg-Novi (iz Herceg-Novog, u Herceg-Novom), Ivanić-Grad; b) dve imenice od kojih jedna određuje drugu, a zajedno označavaju jedan pojam, na primer: baš-čaršija, radio-amater, rak-rana, auto-put, general-major, general-potpukovnik; Rastavljeno se pišu: a) rečca ne u odričnim oblicima glagola, na primer: ne znam, ne veruju, ne dolazimo, ne pitaj, ne može; izuzetak su odrični glagoli neću, nemam, nemoj, nisam; b) odrične zamenice niko, ništa, nikoji, ničiji, nikakav, kad se upotrebljavaju s predlogom, na primer: ni za koga, ni sa kim, ni u čijem, ni pred kakvim, ni za kojim; c) rečca li uz glagole u upitnim rečenicama, npr. Hoćeš li doći? Veruješ li mi? Znaš li to? i u upitnim rečenicama sa da, na primer: Da li bi mi pomogla? Da li imaš novca? - - - - - - - - - - |
24.6.2011, 15:28 | #3 |
Starosedelac
Član od: 9.7.2010.
Lokacija: N/A
Poruke: 1.795
Zahvalnice: 750
Zahvaljeno 536 puta na 369 poruka
|
Re: Pravopis
Jedan prijatelj je danas poceo da me ubedjuje da je vokativ od imena Luka, Luko...Ja tvrdim da su nominativ i vokativ kod mog imena isti...sta je tacno?
|
24.6.2011, 15:47 | #4 |
Novi član
Član od: 29.8.2007.
Poruke: 27
Zahvalnice: 11
Zahvaljeno jedanput na jednoj poruci
|
Re: Pravopis
Ako je tvoj prijatelj u pravu onda ja celoga života pogrešno dozivam svog brata sa Vanja, a trebao bih sa Vanjo. Šalim se, naravno da je vokativ Luka.
|
25.6.2011, 4:19 | #5 |
Banned
Član od: 19.9.2010.
Poruke: 250
Zahvalnice: 94
Zahvaljeno 27 puta na 16 poruka
|
Re: Pravopis
Sto se tice pravopisa, kulture govora, slozenosti i koriscenja stranih reci,... Mislim da je sve to nepotrebno jer ne treba nesto pricati opsirno ako moze da se kaze konkretno, direktno i jasno. Cemu kicenje, cemu opsirnost, cemu komplikovanost kada je mnogo bolje biti jednostavan i jasan. Gde nas je dovela nekonkretnost i obilazenje oko centra... Samo nas je dekoncentrisala, odvukla od sustine i skrenula paznju sa onog sto je bitno.
Treba se vratiti jednostavnosti, treba razmisljati jasno, videti sustinu, biti konkretan!!! Da li je stvarno toliko bitno ako neko pogresi padez, ako se neko pogresno izrazi...Bitno je sta je hteo da kaze i koliko je jasno i konkretno rekao. |
25.6.2011, 8:49 | #6 |
Ex Parrot
|
Re: Pravopis
A kako da znamo šta je orator i pisac hteo da kaže ako se ne izražava pravilno i frlja se sa padeži, rve se sa gramatiku i kolje sa rasporedom u rečenici reči?
Pravilno izražavanje je prednost i obezbeđuje nesmetanu i razumljivu komunikaciju, a da li se koriste i kako se koriste strane i manje poznate reči i izrazi, zavisi od stila govornika i učesnika u razgovoru... |
12.10.2008, 23:32 | #7 |
Starosedelac
|
Re: Pravopis
INTERPUNKCIJA
U pisanju se, radi jasnijeg prikazivanja onoga što hoće da se kaže, upotrebljavaju pojedini znaci koji se zajedno nazivaju interpunkcija ili rečenični znaci. Znaci interpunkcije su: tačka, zarez, tačka i zarez, dve tačke, navodnici, upitnik, uzvičnik, zagrade i crta. Tačka se stavlja na kraju obaveštajne — potvrdne i odrične rečenice, na primer: Svaki dan učim za ispit. Za ispit ne učim redovno. Zarez se kao znak interpunkcije upotrebljava često i u različitim rečeničnim situacijama. Pošto je jedno od osnovnih načela srpskog pravopisa slobodna (logična) interpunkcija, za upotrebu zareza je najvažnije pravilo da se ono što je u mislima tesno povezano, što predstavlja jednu celinu, ne odvaja zarezom, a delovi koji čine celinu za sebe odvajaju se zarezom od ostalih delova rečenice. Zarezom se odvajaju: a) reči i skupovi reči (istovrsni delovi rečenice) u nabrajanju: Miša, Drenko, Nenad i Srđan su otišli na izlet. Poneli su i dobre hrane, i bezalkoholnih pića, i društvenih igara.; b) nezavisne rečenice kad nisu povezane veznicima: Došao je, pozdravio se, dobro večerao i nestao.; c) paralelni delovi rečenice kad su u suprotnosti: Zadatak je težak, ali zanimljiv. Pokloniću tebi, a ne Igoru. Nismo letovali na moru, već u planini. d) rečenice koje su u suprotnosti: Kasnije smo krenuli, ali smo stigli na vreme. Vi ste pošli ranije, a ipak ste zakasnili.; e) rečenice u inverziji (kad se zavisna rečenica nalazi ispred glavne), na primer: Kad se spremim, pozvaću te telefonom. Ako možeš, pomozi mi. Iako sam znala, nisam odgovorila na sva pitanja.; f) reč ili skup reči koji su naknadno dodati ili umetnuti u rečenicu: To je, dakle, tvoj voćnjak. Sve ću ti, naravno, ispričati. Ti si u pravu, neosporno.; g) vokativ i apozicija su, takođe, naknadno dodati u rečenicu, pa se odvajaju zarezom, na primer: Vi ćete, deco, dobiti slatkiša. Tebi ćemo, bako, doneti voća. Dela Ive Andrića, jedinog jugoslovenskog Nobelovca, prevedena su na mnoge jezike.; h) uzvici isto nisu sastavni delovi rečenice, pa se odvajaju zarezom: Uh, što je hladno! Oh, što me boli zub! O, stigla si?!; i) umetnute rečenice na primer: U mom selu, koje je jedno od najuspešnijih u voćarstu, gotovo svi gaje maline.; j) između mesta i datuma, na primer: Sombor, 15. avgust 1991. U Novom Sadu, 2. aprila 1957. Tačka i zarez se upotrebljavaju: a) između rečenica koje su u složenoj rečenici manje povezane sa drugim rečenicama, na primer: Kad smo se sreli, pozdravili smo se, razgovarali o školi; nismo pominjali nedavnu svađu.; b) između grupa reči koje se razlikuju po srodnosti, na primer: Na put ću poneti: odeću, obuću, kišobran, higijenski pribor; knjige, sveske, pribor za pisanje; društvene igre, fudbal i reket za stoni tenis. Dve tačke se se stavljaju: a) iza reči kojima se najavljuje nabrajanje, a ispred onoga što se nabraja, na primer: Na pijaci kupi: sira, jaja, kajmaka, mesa, salate i luka.; b) ispred navođenja tuđih reči (upravnog govora); npr. Rekao nam je doslovno: „Novac za ekskurziju je obezbeđen”. Navodnicima se obeležavaju: a) tuđe reči kad se doslovno navode, na primer: Ulazeći svi zagrajaše „Srećan ti rođendan!” b) reči koje se upotrebljavaju s ironijom i kojima nečemu ne želi da se da suprotno značenje: npr.: Znam, ti si „vrednica”. Doneo je tvoj „veliki prijatelj”. Na kraju upitnih rečenica stavlja se upitnik, a iza uzvičnih rečenica, kao i iza manjih govornih jedinica koje se izgovaraju u uzbuđenju, povišenim glasom, stavlja se uzvičnik, na primer: Kako si? Šta radiš? Uh, što sam gladna! Ne viči! Požar! Kada se pitanje izgovara povišenim glasom iza njega se stavljaju i upitnik i uzvičnik; npr. On položio?! Ne daš?! Zagradom se u rečenici odvaja ono što se dodaje radi objašnjenja prethodne reči ili dela rečenice, na primer: Interpunkcija (rečenični znaci) doprinosi jasnijem izražavanju. Imenske reči (imenice, pridevi, zamenice i brojevi) menjaju se po padežima. Za vreme Prvog svetskog rata (1914–1918) vladale su nestašice hrane, odeće i lekova. Crta se piše: a) Umesto prvog dela navodnika u dijalogu i to u štampanim tekstovima, a drugi deo se izostavlja; i na kraju upravnog govora se piše crta ako se rečenica nastavlja i objašnjava nešto o upravnom govoru; na primer: – Ko je to bio? – Upita majka. – Moj drug. – Zašto ga nisi pozvao unutra? – Žurio je – promrmlja Miloš.; b) kad se želi nešto istaći, ili naglasiti suprotnost, neočekivanost; na primer: Pođem ja, kad — nigde nikog. Sve sam naučila, sve znam – ne vredi, zbunila sam se. - - - - - - - - - - Poslednja ispravka: VojaM (13.10.2008 u 15:36) Razlog: NTERPUNKCIJA --> INTERPUNKCIJA; nedostajali su zarezi u primerima; projatelj --> prijatelj;crta se nije razlikovala od crtice |
12.10.2008, 23:33 | #8 |
Starosedelac
|
Re: Pravopis
PRAVOPISNI ZNACI
Pravopisni znaci se upotrebljavaju uz pojedine reči za razliku od interpunkcije koja se upotrebljava u rečenici. U pravopisne znake se ubrajaju: tačka, dve tačke, nekoliko tačaka, crta, crtica, zagrada, apostrof, znak jednakosti, znak porekla, akcentski znaci i genitivni znak. a) Tačka se kao pravopisni znak upotrebljava: – iza skraćenica: npr., itd., sl., tj.; – iza rednih brojeva kada se pišu arapskim brojkama: 15. mart 1991. godine. Tačka se ne piše iza rednih brojeva napisanih arapskim brojkama kada se iza njih nađe drugi pravopisni znak (zarez, zagrada, crta ili koji drugi); npr.: O tome ćete naći informacije na 119, 120, 121 i 122. strani. Na nekim spratovima (2, 4. i 5) su pokvarene električne instalacije. Na 10–15. kilometru ćeš ugledati planinarski znak. b) Dve tačke se kao pravopisni znak pišu: – između brojeva ili slova kojima se iskazuje neki odnos i čitaju se „prema”. Na primer: Rezultat utakmice je 2:1 u korist "Crvene Zvezde". Korenski samoglasnik se smenjuje o:i:a u rečima ploviti – plivati – poplaviti. c) Nekoliko tačaka (najčešće tri) stavljaju se: – umesto izostavljenog teksta i u isprekidanom tekstu; na primer: Predlozi su: kod, pored, u, sa... Kad se voz zaustavio, on se pojavi... i reče: „Divno je vratiti se kući”. d) Crta (duža, ’–’) kao pravopisni znak se upotrebljava: – između brojeva umesto predloga do, npr.: Kupi 10–15 kilograma krompira. Ivo Andrić (1892–1975) je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ako se ispred prvog broja nalazi predlog od, crtu ne treba pisati već ispisati i predlog do; na primer: Prvi svetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine. – između naziva gradova i drugih mesta da bi se označio pravac kretanja, na primer: Put Beograd–Niš ima veliki privredni značaj. – između dva ili više imena kojima se označavaju tako tesno vezani pojmovi da oni čine jedan pojam.: Utakmica „Crvena Zvezda” – „Partizan” je uvek najznačajnija utakmica koja se igra. e) Crtica (kraća, ’-’) se kao pravopisni znak piše: – između delova polusloženica: radio-aparat, auto-mehaničar, foto-aparat, aero-miting; – pri rastavljanju reči na slogove na kraju retka; – u složenim ili izvedenim rečima u kojima se prvi deo piše brojem a drugi deo slovima: 150-godišnjica, 40-tih godina prošloga veka, 15-godišnjak; – između skraćenica i nastavka za oblik, na primer: Prema TANJUG-ovoj vesti, do rata među sukobljenim stranama neće doći. Kulturna saradnja sa UNICEF-om je dobra. f) Zagrada kao pravopisni znak: – služi da označi oba oblika reči o kojima se govori, npr.: Predlog s(a) uz instrumental sredstva se ne upotrebljava. – stavlja se iza rednog broja ili slova kojima se označava novi odeljak: 1), 2), 3) itd. – a), b), c) itd. g) Apostrof se stavlja umesto izostavljenog slova: Je l’ to tačno? h) Znak jednakosti se upotrebljava između reči da bi se označila njihova jednaka vrednost, a čita se: jednako, ravno, isto što, jeste. Na primer: himba = sumnja, tata = subjekat (u rečenici) i) Znaci porekla su > i <. Upotrebljavaju se u stručnim tekstovima. – znak > se čita „dalo je” ili „razvilo se u”, npr.: tvojega > tvoega > tvooga > tvoga; – znak < se čita „postalo je od”, npr.: crnji < crn -ji; junače < junak -e j) Akcentski znaci se beleže u stručnoj literaturi (obično iz gramatike) i u običnim tekstovima kad je potrebno da se označi reč koja se od iste reči u susedstvu razlikuje samo akcentom; npr.: Sâm sam to uvideo. Došao je da dâ oglas. k) Genitivni znak se stavlja na krajnji vokal genitiva množine kad je potrebno označiti razliku ovoga oblika od drugih oblika, najčešće genitiva jednine iste zamenice. Na primer: Iz primerâ možeš zaključiti o toj pojavi. Genitivnim znakom je naznačeno da je to genitiv množine, odnosno da se iz više primera može zaključiti, a ne samo iz jednog. - - - - - - - - - - Poslednja ispravka: VojaM (18.9.2009 u 14:23) Razlog: 10 - 15 --> 10–15 |
12.10.2008, 23:33 | #9 |
Starosedelac
|
Re: Pravopis
SKRAĆENICE
U srpskom jeziku postoje dve vrste skraćenica: I Skraćenice koje nastaju skraćivanjem reči u čitanju se izgovaraju potpuno, kao da nisu skraćene. I one se međusobno razlikuju, a najčešće se upotrebljavaju sledeće: a) skraćenice kod kojih se skraćivanje označava tačkom: br. (broj) tzv. (tako zvani) ž. r. (ženski rod) uč. (učenik) i sl. (i slično) i dr. (i drugo) itd. (i tako dalje) v. d. (vršilac dužnosti) str. (strana) tj. (to jest) o. g. (ove godine) b) skraćenice za mere, veličine, novčane jedinice koje se pišu bez tačke: m (metar) g (gram) dag (dekagram) USD (američki dolar) cm (centimetar) t (tona) EUR (evro) km (kilometar) l (litar) JPY (japanski jen) kg (kilogram) dl (decilitar) GBP (britanska funta) mg (miligram) hl (hektolitar) SIT (slovenački tolar) Pošto su to međunarodne skraćenice, pišu se latinicom. c) Bez tačke se pišu i sledeće skraćenice: dr (doktor), gđa (gospođa), gđica (gospođica). II Skraćenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake reči u višesložnim izrazima (složene skraćenice, akronimi) čitaju se različito: a) neke se čitaju potpuno kao da su svi delovi reči napisani, a pišu se bez tačke, npr.: VPŠ - Viša poslovna škola UN - Ujedinjene nacije PTT - Pošta, telefon, telegraf b) neke postaju reči pa se čitaju kao skraćenice i menjaju po padežima, npr.: Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donela kompakt diskove sa operskom muzikom. c) skraćenice preuzete iz stranih jezika pišu se kako se izgovaraju i menjaju se po padežima, npr.: Uneskova pomoć zemljama u razvoju je dragocena. Pomoć u hrani i lekovima je stigla od Unicefa. - - - - - - - - - - PISANJE STRANIH REČI U srpskom jeziku, kao i u drugim jezicima, ima mnogo reči koje su preuzete iz jezika drugih naroda i prilagođene našem jeziku. Takve reči danas i ne osećamo kao pozajmljenice, na primer: puška, čarapa, košulja, sat, sapun, kralj i dr. U drugu vrstu pozajmljenica ili tuđica spadaju reči koje osećamo kao reči stranog porekla. Takve reči treba upotrebljavati s merom: kad za njih nema zamene, u naučnim tekstovima, u oblastima tehnike i slično. Za pisanje pozajmljenica postoje utvrđena pravila: I Reči iz klasičnih jezika (grčkog i latinskog) su se odomaćile u našem jeziku i u naučnoj terminologiji i prilagodile duhu našeg jezika, pa se pišu onako kako se izgovaraju: astronomija, instrument, subjekat, hemija, gimnazija, hirurgija; Ciceron, Olimp, Homer, Aristotel, Vavilon, Cezar itd. II U pisanju reči iz živih jezika postupa se različito, u zavisnosti od situacije: a) Zajedničke imenice i pridevi pišu se onako kako se izgovaraju u jeziku iz kojeg su preuzete, ali prilagođeno našem pismu i glasovnom sistemu. Na primer: spiker i tvist se u našem jeziku ne mogu izgovoriti kao u engleskom. U ovakve pozajmljenice spadaju reči: gulaš, ambalaža, intervju, korner, ofsajd, duet, bas, bife, šofer, kompjuter i mnoge druge. b) Tuđa vlastita imena pišu se različito: * izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, ako se na srpskom pišu latinicom i radi se tekstu koji je naučnog ili stručnog karaktera. Na primer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih); u tom slučaju je uobičajeno da se u zagradi piše kako se ime izgovara, i to kad se pominje prvi put; * onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu latinicom, u običnim tekstovima u knjigama novinama ili časopisima (dakle, u spisima koji nisu naučnog ili stručnog karaktera). Kad se prvi put pomene ime, može se, ali ne mora u zagradi navesti izvorno pisanje; * onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu ćirilicom; u tom slučaju može se se, kad se prvi put pomene ime, u zagradi napisati izvorno; * fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su u pitanju reči iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (ruskog, bugarskog, makedonskog itd.); na primer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd. c) Imena mnogih stranih gradova, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski i ćirilicom i latinicom ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primer: Njujork, Beč, Venecija, Mađarska, Rim, Solun itd. Poslednja ispravka: VojaM (18.9.2009 u 14:20) Razlog: zako zvani --> tako zvani; sledeče --> sledeće; gradov --> gradova |
24.9.2010, 22:16 | #10 | |
Novi član
Član od: 22.7.2010.
Lokacija: Ixa sedam brda i sedam gora
Poruke: 24
Zahvalnice: 3
Zahvaljeno 0 puta na 0 poruka
|
Re: Pravopis
Citat:
|
|
24.9.2010, 22:38 | #11 |
Banned
Član od: 19.9.2010.
Poruke: 250
Zahvalnice: 94
Zahvaljeno 27 puta na 16 poruka
|
Re: Pravopis
Kako se kaze, poDpisati ili poTpisati i zasto?
|
27.9.2010, 9:00 | #12 |
Deo inventara foruma
|
Re: Pravopis
Nije baš toliko loš ovaj nov jezik koji mladi naraštaji upražnjavaju. To je nešto slično kao telegrafija koju sam ja pohađao. Skoro sam video negde da se Budva može napisati kao BU2. Gubiti vreme na čukanje po tastaturi kompjutera ili mobilnog telefona je stvarno gubljenje vremena. Stvarno i ono W ću zavoleti kao staro V. Da se naglasi i dobro vidi, ništa tu nije loše. Mislim da je vreme da se rodi jedan novi Wuk Stefanowić Karadžić!!!
p.s. I On kad je bio aktuelan puno obrazovnih ljudi nije moglo da ga smisle, pa eto preživeo je kroz pismo koje je osvežio, ne izmislio. |
27.9.2010, 9:25 | #13 |
Član
|
Re: Pravopis
po tom ''novom jeziku'', kako ga ti nazva, pre bi Vuk izgledao ovako:
WuK StEvAnOvIcXxXx kArAdZiCxXxX |
5.10.2010, 15:05 | #14 |
Ad Ministrator
Član od: 19.8.2005.
Lokacija: Beograd, SK
Poruke: 7.280
Zahvalnice: 29
Zahvaljeno 3.041 puta na 1.544 poruka
|
Re: Pravopis
Kaže se poTpisati zbog jednačenja suglasnika po zvučnosti (vrsta glasovne promene).
Postoji određeni broj suglasnika koji imaju parnjak, tako da je jedan od njih zvučan a drugi nastaje kad se isti taj suglasnik drugačije izgovori pa ispadne bezvučan. Recimo (prvi je zvučan, drugi bezvučan): D i T, G i K, B i P, Z i S, Ž i Š itd. Punu tabelu imaš u knjigama iz srpskog za osnovnu školu, a i na Wikipediji. Kad se jedan do drugog nađu jedan zvučan i jedan bezvučan suglasnik (ili obrnutim redom), onda se prvi promeni u svoj parnjak upravljajući se prema drugom, tako da ostane kombinacija dva zvučna ili dva bezvučna suglasnika. Postoje i neke začkoljice: 1. U grupi bezvučnih suglasnika koji se menjaju ovom glasovnom promenom postoje i suglasnici koji nemaju parnjak, a u glasovnoj promeni učestvuju samo ako se nađu kao drugi suglasnik (po kojem se pri promeni upravlja prvi). To su F, H i C. 2. U kombinaciji DS i DŠ suglasnik D se ne menja u T, jer se time stvaraju uslovi za drugu glasovnu promenu (gubljenje suglasnika), a onda bi se izgubila osnova reči. Dakle, ne "preTSednik" jer bi se to pretvorilo u "preCednik", ne "poTŠišati" jer bi od toga ispalo "poČišati" U tvom slučaju, u spoju poD-Pisati D je zvučni suglasnik a P bezvučni. Dakle, D se pretvara u svoj bezvučni parnjak T, pa se reč pravilno piše i izgovara "poTPisati". Poslednja ispravka: VojaM (21.10.2010 u 12:31) |
5.10.2010, 20:11 | #15 |
Član
Član od: 3.7.2006.
Poruke: 281
Zahvalnice: 274
Zahvaljeno 134 puta na 64 poruka
|
Re: Pravopis
Da li je pravilno reci: "Ja bih ih samleo"? To bi dosao kao odgovor na pitanje recimo, sta da radim sa orasima?
Nekako to bih ih mi zvuci cudno, postoji li neko pravilo kada stoje bih i ih jedno pored drugog? |
5.10.2010, 21:09 | #16 | |
Veteran
Član od: 3.5.2008.
Lokacija: Beograd
Poruke: 760
Zahvalnice: 81
Zahvaljeno 213 puta na 144 poruka
|
Re: Pravopis
Citat:
EDIT: Opa, ispravio sam Voju u gramatici. |
|
27.5.2011, 11:33 | #17 |
Veteran
Član od: 31.3.2011.
Poruke: 560
Zahvalnice: 169
Zahvaljeno 488 puta na 217 poruka
|
Re: Pravopis
Pohvala za sve koji učestvuju u temi, bez obzira da li pitaju ili odgovaraju. Ne očekujem da ljudi pišu ili pričaju bez greške (ja prva grešim), ali drugo su lapsusi i po neka greška, a drugo je pravopisni masakr.
Pravila su već objašnjena, ali ako nekoga zamara da sve pamti, dovoljno je da zna da PRED i POD ostaju nepromenjeni ispred S i Š. Inače prelaze u POT i PRET. Naravno, ima izuzetaka: preddržavni, predtakmičenje, predturski, poddijalekat, podđakon(Izuzeci su uzeti od Klajna). POD ostaje i kada sledi T. Što se Klajna tiče, jedino što mu zameram (mada je to velika zamerka) je to što brani latinično pismo u našoj zemlji. Svaka čast latinici (kao i svim ostalim pismima), ali nemaju šta da traže kao zvanično pismo u Srbiji. |
28.5.2011, 13:01 | #18 |
Veteran
|
Re: Pravopis
Ajde, samo mala digresija o pismu. Ja smatram da ma koliko bilo nekima teško da koriste ćirilicu, usled uticaja svih modernih zapadnih jezika koji su na latinici, ona ipak ostaje jedno od najsavršenijih pisama. I najjednostavnijih. Verujem da bi svi rado imali ovakvo pismo. E sad, što je malo gramatika teža, o bože moj, pa svima je teška.
My 2 cents. |
13.7.2009, 14:29 | #19 |
Član
Član od: 9.10.2008.
Lokacija: Palic
Poruke: 34
Zahvalnice: 2
Zahvaljeno 2 puta na 2 poruka
|
Re: Pravopis
Mogao bi mi ovde neko objasniti glasovne promene (jednačenje suglasnika, palatalizacija...) i glagole (mislim na vremena, oblike, osnove...)? Sav se u**rem od straha kada budu na kontrolnom ili prijemnom. A i ko zna da li će ih biti u srednjoj, a moje stare knjige i sveske su mi ostale u staroj kući , pa ne mogu da nađem objašnjenje.
Poslednja ispravka: VojaM (18.9.2009 u 14:07) Razlog: naša slova itd. |
Bookmarks sajtovi |
Tagovi |
gramatika, kako se kaže, kako se pise, kako se piše, nepravilno, pravilno, pravopis |
|
|
Slične teme | ||||
tema | temu započeo | forum | Odgovora | Poslednja poruka |
"Hrvatski" pravopis u SK? | ZoNi | O SK-u uopšte | 35 | 11.4.2007 18:07 |