Prikaz jedne poruke
Stara 18.6.2007, 15:27   #101
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Ona je godinama plivala morem. Zatim joj se i novostvoreni svet učini sumoran i jednolik, pa napusti zborišta vodena i i ispliva na suvo. Luonotar tače vitkim prstima zemlju koja se još nije bila skorela i načini zatone i uvale, zatim srebrnim nogama izgazi tlo od ilovače i tako napravi bregove i doline, pa leže na sunce da osuši vlasi, raširi ruke i stvori prostrane ravni. Lepa, sjajno uobličena, tada se pojavi zemlja. No tamo gde je čarobnica položila glavu, od vode koja se cedila sa kose, nastala su jezera i reke, srebrni vodopadi. A onde gde je božanskim stopalima dotakla more, prišavši sitnim koracima obali, izronio je venac ostrvaca. Eto tako je postala Finska, neobična zemlja sa četrdeset hiljada plavih očiju, ovenčana ostrvima i grebenima.

Kako se rodio stari čarobnjak koji je znao sve pesme zemlje i neba
Odlomak iz finskog narodnog epa »Kalevala«

Još stotinu godina čarobnica lutaše pustim svetom i tek onda završi dela svoja. Zatim poče da je ubija samoća, jer na svetu još ne beše čoveka, duše žive, pa požele da zemlju nastani ljudima i zverinjem. Prvo biće koje je načinila, bio je Vainamoinen, finski junak koji se rodio već kao zreo čovek. On je, baš kao i čarobnica, njegova mati, godinama bludeo morskim talasima. Kad najzad dopliva do obale, među ostrva i jezera Finske, bio je već star, ali je znao sve pesme mora i glase vazduha i vode i svakojake čarolije.
Kopno koje mu je puklo pred očima, bilo je golo i jednoliko, bez bilja što nosi seme, bez žbuna, drva rodnog što rađa rod. To beše divlja pustolina u kojoj su na svaku grumen zemlje dolazila dva grumena leda. Vainamoinena to rastuži. On onda zapeva svoje čarobne pesme, drevne Rune, i njima dozva Sampsu, boga setve, koji siđe sa visina. Sampsa usliši čarobnjaka, odreši veliku vreću punu semenja koju je bio uprtio na rame i zaseja polje. On ga uzora, okopa, oplevi mlado bilje i uskoro zemlja pusti iz sebe gusto rastinje i njime obrasoše osušene močvare i obronci, doline i rečne obale. Najpre iznikoše tanušne travke poljske, a onda se razbokori žbunje i razgranaše se svakojaka drveta u šumi. Potom iždžiklja šiblje i mladice i najzad se razlistaše veliki hrastovi, borovi i jele okitiše se iglicama. No drveće beše tako bujno da kroz njegovo isprepleteno granje ne prodre ni zračak sunca: mračna i gusta šuma osvoji tundru i ne beše slobodne zemlje koju bi čovek mogao obraditi. Vainamoinen, Stari Mudrac, zabrinu se zbog toga.
»Kako će uspevati ječam i ovas,«- pitao se on-»kad svetlost ne može prodreti kroz granje i seme ispod zemlje sazreti? Gde će čovek gajiti pšenicu za nasušni hleb i hmelj za pivo?«
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke