Otvor' prozor, curice malena,
umoran sam, idem sa terena.
Otvor' prozor, milo moje zlato,
gazio sam i vodu i blato.
(ima varijanta:
Otvor' prozor, curice malena,
da propustiš mene kretena.)
Uđi mi, uđi mi, uđi mi u trag
Pa da vidiš kol'ko si mi drag
Guram, butam, al' neće da uđe...
moja noga u cipele tuđe.
Davorike-dajke, davorike-dajke,
Davorike daj, daj, daj, samo malo daj...
Čaše perem,
ruke mi prljave.
Oči mi suze,
ove moje buljave.
Ne može nam niko ništa,
jači smo od sudbine.
Mogu samo da nas mrze
oni što nas ne vole.
(Hm, ovako poređani, ovi stihovi tvore pravu antičku tragediju.)