Prikaz jedne poruke
Stara 20.6.2007, 1:00   #104
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Jarobog- Jarila- Jarko
U slovenskim jezicima sačuvao se do današnjih dana glagol »jariti se«, besneti, doći u euforično stanje bezrazložne radosti; »jarovica«- prolećno stanje, »jar«- zelenilo, »jarovanje«- pevanje pesama o proleću, dok se još nije izgubila paganska obredna strana bogosluženja. Igre, plesovi, takmičenja, sviranje na frulama i guslama bili su simbol sjedinjenja ljudi sa nebom. Jarila- Bog proleća zamišljan je kao moćan i snažan mladić, brzonog, čija je glava prekrivena zvezdicama, žutim, belim, plavim prolećnim cvetovima oko kojih su letele pčele. Jarilin venčić stavljan oko glave označavao je prosidbu. Obred venčanja u pravoslavlju delimično je sačuvao tu ceremoniju gde su venci cveća zamenjeni krunama. Carska kruna imala je naziv »carski venac« (venac je označavao predlagati »vene«, tj. tražiti otkup za mladu). »Venčati« znači »spojiti vencima« bračni par. Jarila je pokrovitelj venčanih, Bog ljubavi u širem smislu te reči. On je prevashodno Božanstvo koje je slavila mladež, zajedničkom igrom »kolo«. Ali Jarila nije samo Božanstvo živih, već i mrtvih, jer se na Jarilin dan, na Veliki dan (kasnije je ovaj dan postao Uskrs), živi sastaju sa mrtvima preko bratske trpeze. Poznato je da su se tih dana kuvala i farbala jaja koja su se raspoređivala po travi kao cveće. Jarila je milostivo Božanstvo koje sjedinjuje ova dva sveta. On budi zelenilo, cveće i travu i usnule rođake. Dakle, on je Božanstvo večnog života i ljubavi i negacija smrti kao nestajanja.
Kupala
Kupala je Božanstvo o kome se najmanje zna, iako je bilo veoma značajno u Starih Slovena. Njegov period je letnja dugodnevica, polovina godine. On je Božanstvo dobrobiti, bogatstva i žetve, a njegovo se ime vezuje sa Žar-cvetom poznatim iz bajki. Njegov dan pada 21. na 22. jun i vezan je za letnju ravnodnevnicu.
Dažbog- Dajbog
U mnogim starim zapisima, Sloveni sebe nazivaju unucima Dažboga. Oni time podvlače svoje srodstvo sa Svarogom, ocem Dažboga. Dažbog u nekim odnosima asocira na »dažd« (kiša), što je i razumljivo ako se zna da je glavna briga zemljoradnika bila kiša koja je u sušnim vremenima predstavljala blagodat i spas. Reč »dažd« označava i glagol »davati«. Povezujući ova dva značenja, dobijamo Božanstvo u širem smislu, koje označava setvu, odnosno hleb. Dažbog je bio stalno prisutan i ljudi su mu se neprestano obraćali rečima, koje su se do danas sačuvale, »Daj Bože«. Priraštaj stoke, povećanje porodice, žetva, obilje plodova, sve je to bilo delo Dažboga.
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke