U izmagalici stajala je ona…
Sedam kamenova pored puta
Ispod oka jeseni gledajućeg
Iskrivljeno drveće ispred se pruža
Poruku vetra prenoseći
Sa promrzlim rukama jašem uz zvezde...
Besno je vetar hujao
Mom vrancu davajući polet
Oblaci sto zaklanjahu mesec
Sijahu svetlost belu...
Pored jezera prolazeći što ga dobro znam
Blizu sam....ali ipak daleko tako
Dolazim...
Vidim senku njenu što u tami stoji
Poput noći koja kao dan da čeka
Tiho stoji smejući se prisustvu mom
Svetlost jedina sveća je crna
Probija se tama
Sveća dok se gasi
U ruci hladnoj njenoj
I poput duše usamljene
Nestaće polako...
U noći je dodirujem
I krv mi se ledi
Dolazeće zore,nadahnut
Poljubac pomračenje koji donosi
I progovori ona
Zauvek i jednom
Hladno mi je tako...
U izmaglici mesečinom posutoj
Stajala je ona...
Opeth,album Orchid,pesma In Myst She Was Standing
Lyrics by Mikael Akerfeldt
Dakle,opet se nadam da neki stihovi nisu ispali previse banalno