Citat:
Ekiman kaže:
pa da me i spijuniraju ne dotice me uopste ovo je 2009 svako svakog gleda,spijunira,who cares!
|
Vecina ljudi danas (pogotovo mladjih) ima ovakav stav. Zasto oni pristaju da budu nadzirani i zasto cak i dobrovoljno obelodanjuju dosta informacija o sebi celom svetu? Tema za razmisljanje.
FBI i njima slicni ne predstavljaju (veliki) problem za obicne mirne gradjanje koji vode normalne zivote, bar u zapadnim zemljama gde su na snazi (relativno) liberalni zakoni. Problem je u zemljama koje ogranicavaju slobode gradjana (Veliki kineski firewall, blokiranje googla i youtuba u vecini arapskih zemalja...). U Kini recimo nije dozvoljeno koriscenje cak ni enkripcije (programi poput tor-a koji gotovo potpuno maskiraju internet saobracaj). U takvim zemljama svako odstupanje od normiranog ponasanja moze skupo da kosta, a naravno sve se detaljno prati. Mi za sada mozemo bezbrizno da gledamo na ovo, ali ko moze da garantuje da se situacija nece promeniti. Medjutim, cak i u liberalnim zemljama obicni gradjani mogu da imaju probleme - da li biste bas lako mogli da unesete stotinak gigabajta piratizovane muzike i filmova u neku zemlju, recimo USA, na hardu laptopa. Na granici se skoro svaki laptop pretresa, a ko bi jos hteo da se odvoji od materijala koga godinama skida sa neta. Naravno, desava se da se laptopovi sa sifrovanim materijalom zaplene i da se od vlasnika trazi sifra, ali ne mogu da vas optuze za nesto cemu opste ne mogu da pristupe.
Drugi problem je sto u svim tim drzavnim organizacijama rade (obicni) ljudi. Ti ljudi imaju rodjake, prijatelje i neprijatelje medju gradjanima koje prate. Mogucnosti za zloupotrebu uvek ima, pogotovo u zemlji koja je sklona nepotizmu i korupciju kao sto je nasa sVrbija. Onda tu postoji i mogucnost da do tih podataka dodje neko sa strane - kako bi ste voleli da neko hakuje u drzavnu bazu podataka koja cuva podatke o bankovnim racunima svih gradjana.
Naravno obicni gradjani ne mogu nista da urade da bi ovo sprecili, a cak i kada bi nadzor potpuno prestao u jednoj zemlji problem ne bi bio resen jer se internet prati svuda. Ono sto treba raditi je informisati ljude. Neka svako bude svestan da se prati ono sto on/ona radi i neka zna da postoje nacini da se to pracenje bar delimicno onemoguci. Anonimni pristup internetu je gotovo nemoguc, tor ce verovatno zavarati provajdera i nasu drzavnu bezbednost, ali "veliki" mogu da udju u trag komunikaciji. Sifrovanje mailova 2048-bitnim kljucevima (pod uslovom da ste ih sami generisali -
http://enigmail.mozdev.org/) potpuno onemogucuje pracenje (pod uslovom da obe strane cuvaju svoje privatne kljuceve), 1024-bitni kljucevi vise nisu sigurni kada su drzavne sluzbe u pitanju, ali razbijanje jednog 1024-bitnog kljuca kosta oko milijardu dolara. 128-bitna simetricna enkripcija (AES, blowfish) je takodje pod znakom pitanja (mada bi trebalo da je sigurnija od 1024-bitne RSA), ali sve preko 192 bita je sigurno (pod uslovom da je naravno sifra sigurna, min. 20 karaktera).
Freenet je takodje jako bezbedan.