Prikaz jedne poruke
Stara 5.7.2007, 18:15   #120
Ulmawen
Starosedelac
 
Član od: 6.4.2007.
Lokacija: Narquelion la.. tu y aldalin Kortirionwen
Poruke: 1.360
Zahvalnice: 484
Zahvaljeno 920 puta na 515 poruka
Određen forumom Re: Parčence duše - prateća tema uz: http://www.sk.co.yu/forum/showthread.php?t=12858

Nova Godina
(Ruska narodna pripovetka, objavljena u zborniku »Saglasii«)

Starac, Stara Godina, isušen, protegnuo se, seda kosa mu je požutela, žuta poprimila zelenu boju, stoji pogrbljen u bašti kraj ružinog žbuna, u snegu do kolena, hladno mu je, trese se i u sebi neprestano izgovara molitve. U ruci mu je sveća, kraj nogu hleb, na čelu venčić. Vreme je da starac umre, ali ga smrt ne uzima. U dvorištu stoje tri Sneška: Sneško-Zima, Sneško-Gospođa i Sneško-Masni. Kraj nogu Zime i Gospođe nalazi se snopovi, hrastovi štapovi, zelena klada- sve neumirući život koji živi pod snegom. Pred figurama je krug, očišćen sneg, nasuto zrnevlje za ptice. Zima drži kosu, Gospođa grabulje, a Masna metlu. Starac, Stara Godina tužno gleda na tri Sneška na koje se nekada osmehivao i sreće na putu Koleda kako kotrlja točak.
»Šta je, Stara Godino, još si živ?«
»Živ, prijatelju, vreme je da se umire, ali zemlja ne uzima.«
»A zbog čega stojiš u snegu?«
»To mi je naredba od Boga. Da u snegu stojim i čekam kraj.«
Prišao je Koleda, otkotrljao točak, a za njim Sveti Vasilij Veliki ide.
»Zdravo dedice Stara Godino! Da nisi možda video moju kćerku Melanku?«
»Eno je u kolibi, pravi varenike, mnogo čestita treba da ih napravi, svakom siromahu, nesrećniku po jednu vareniku da da.«
»A zašto tebi nije dala? Makar bi se ugrejao.«
»A već to, kako joj Bog naredi, često zaboravlja na starce.«
Sveti Vasilije Veliki ode, a za njim dotrča Melanka i vajka se:
»I kako da zaboravim na tebe, dedice Stara Godino, evo ti toplih varenika. Evo, jedi, razveseli svoju dušicu pred kraj.«
Jede Starac Stara Godina blagosiljajući varenike Melankine, krsti se, a lice mu se zasvetlelo, nos zaoštrio, obrazi od hladnoće pobeleli, a na brkovima i bradi zveckaju ledenice. Klanja se žbunu i priprema da legne u sneg, kad ulicom idu tri brata- jedan u belom, drugi u riđem, a treći u crnom kožuhu. Prvi nosi gusle i džak zrnevlja preko ramena, drugi hrastovim štapom u snegu pravi brazdu. Prvi sipa zrnevlje, a treći grabuljama zasipa sneg i čizmom zatrpava.
»Zdravo Dedice Stara Godino! Još si živ?«
»Živ sam Gospode, volja tvoja, ali došao mi je smrtni čas. Star sam i teško mi je da legnem. Oh, oh!«
«Hajde lezi, mi ćemo ti pomoći.«
Uzeše tri brata Starca Staru Godinu ispod ruke i pomogoše mu da legne na sneg. Prekrstio se starina drhtavom rukom, teško uzdahnuo, tri brata pođoše dalje, a u susret im ide Sveti Silvester:
»A gde je Stara Godina?«
»Umire, Sveti Silvestre, umire!«
»A psaltir ko će da mu očita?«
»Nikoga nismo vodeli, oče rođeni, očigledno neće imati ko da mu očita.«
»Ah, Gospode, šta se dešava! Pa idite vi dalje vitezovi! Ja ću mu očitati!«
Ulmawen je offline   Odgovor sa citatom ove poruke