tema: Pravopis
Prikaz jedne poruke
Stara 24.9.2010, 22:16   #161
GoldenStone
Novi član
 
Član od: 22.7.2010.
Lokacija: Ixa sedam brda i sedam gora
Poruke: 24
Zahvalnice: 3
Zahvaljeno 0 puta na 0 poruka
Određen forumom Re: Pravopis

Citat:
DonCorleone91 kaže: Pregled poruke
SKRAĆENICE

U srpskom jeziku postoje dve vrste skraćenica:

I Skraćenice koje nastaju skraćivanjem reči u čitanju se izgovaraju potpuno, kao da nisu skraćene. I one se međusobno razlikuju, a najčešće se upotrebljavaju sledeće:

a) skraćenice kod kojih se skraćivanje označava tačkom:
br. (broj) tzv. (tako zvani) ž. r. (ženski rod)
uč. (učenik) i sl. (i slično) i dr. (i drugo) itd. (i tako dalje) v. d. (vršilac dužnosti)
str. (strana) tj. (to jest) o. g. (ove godine)

b) skraćenice za mere, veličine, novčane jedinice koje se pišu bez tačke:
m (metar) g (gram) dag (dekagram) USD (američki dolar)
cm (centimetar) t (tona) EUR (evro)
km (kilometar) l (litar) JPY (japanski jen)
kg (kilogram) dl (decilitar) GBP (britanska funta)
mg (miligram) hl (hektolitar) SIT (slovenački tolar)

Pošto su to međunarodne skraćenice, pišu se latinicom.

c) Bez tačke se pišu i sledeće skraćenice: dr (doktor), gđa (gospođa), gđica (gospođica).

II Skraćenice koje su nastale od prvog slova ili sloga svake reči u višesložnim izrazima (složene skraćenice, akronimi) čitaju se različito:

a) neke se čitaju potpuno kao da su svi delovi reči napisani, a pišu se bez tačke, npr.:
VPŠ - Viša poslovna škola
UN - Ujedinjene nacije
PTT - Pošta, telefon, telegraf

b) neke postaju reči pa se čitaju kao skraćenice i menjaju po padežima, npr.:
Bila sam u SAD-u. Iz SAD-a sam donela kompakt diskove sa operskom muzikom.

c) skraćenice preuzete iz stranih jezika pišu se kako se izgovaraju i menjaju se po padežima, npr.:
Uneskova pomoć zemljama u razvoju je dragocena.
Pomoć u hrani i lekovima je stigla od Unicefa.

- - - - - - - - - -


PISANJE STRANIH REČI

U srpskom jeziku, kao i u drugim jezicima, ima mnogo reči koje su preuzete iz jezika drugih naroda i prilagođene našem jeziku. Takve reči danas i ne osećamo kao pozajmljenice, na primer: puška, čarapa, košulja, sat, sapun, kralj i dr.

U drugu vrstu pozajmljenica ili tuđica spadaju reči koje osećamo kao reči stranog porekla. Takve reči treba upotrebljavati s merom: kad za njih nema zamene, u naučnim tekstovima, u oblastima tehnike i slično.

Za pisanje pozajmljenica postoje utvrđena pravila:

I Reči iz klasičnih jezika (grčkog i latinskog) su se odomaćile u našem jeziku i u naučnoj terminologiji i prilagodile duhu našeg jezika, pa se pišu onako kako se izgovaraju: astronomija, instrument, subjekat, hemija, gimnazija, hirurgija; Ciceron, Olimp, Homer, Aristotel, Vavilon, Cezar itd.

II U pisanju reči iz živih jezika postupa se različito, u zavisnosti od situacije:

a) Zajedničke imenice i pridevi pišu se onako kako se izgovaraju u jeziku iz kojeg su preuzete, ali prilagođeno našem pismu i glasovnom sistemu. Na primer: spiker i tvist se u našem jeziku ne mogu izgovoriti kao u engleskom. U ovakve pozajmljenice spadaju reči: gulaš, ambalaža, intervju, korner, ofsajd, duet, bas, bife, šofer, kompjuter i mnoge druge.

b) Tuđa vlastita imena pišu se različito:

* izvorno, onako kako se pišu u jeziku iz kojeg potiču, ako se na srpskom pišu latinicom i radi se tekstu koji je naučnog ili stručnog karaktera. Na primer: Ernest Hemingway (Ernest Hemingvej), Boccaccio (Bokačo), Shakespeare (Šekspir), Chicago (Čikago), New York (Njujork), München (Minhen), Zürich (Cirih); u tom slučaju je uobičajeno da se u zagradi piše kako se ime izgovara, i to kad se pominje prvi put;

* onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu latinicom, u običnim tekstovima u knjigama novinama ili časopisima (dakle, u spisima koji nisu naučnog ili stručnog karaktera). Kad se prvi put pomene ime, može se, ali ne mora u zagradi navesti izvorno pisanje;

* onako kako se izgovaraju (fonetski) kad se na srpskom pišu ćirilicom; u tom slučaju može se se, kad se prvi put pomene ime, u zagradi napisati izvorno;

* fonetski, bez obzira na naše pismo, kad su u pitanju reči iz slovenskih jezika koji se služe ćirilicom (ruskog, bugarskog, makedonskog itd.); na primer: Jesenjin, Nikolaj Gogolj, Lav Tolstoj, Janevski, Gligorov itd.

c) Imena mnogih stranih gradova, zemalja i druga geografska imena pišu se fonetski i ćirilicom i latinicom ako su već dugo prilagođena duhu našeg jezika, na primer: Njujork, Beč, Venecija, Mađarska, Rim, Solun itd.
Jotovanje,sibilarizacija,palatalizacija,jednacenje suglasnika po mestu tvorbe - zvucnosti- itd.
GoldenStone je offline   Odgovor sa citatom ove poruke