Ramboizmi
Osećam se krivim za turbo-folk isto onoliko koliko se Albert Ajnštajn osećao krivim za Hirošimu i Nagasaki.
Ako se Isus bude ponovo pojavio, pojaviće se preko Interneta.
Nema brže ekspresije od psovke. Ja ako ti kažem "yebem ti mater" - to je mnogo sadržajnije nego da ti kažem "ne sviđa mi se to što si me pitao prekjuče, jer je to izazvalo u meni neke loše osjećaje".
Turbo-kultura je nastala iz nevolje i uspjela je da nadživi i glad i žeđ i posleratno siromaštvo. Ali sad kad je uspjela da preživi i da se obuče, to joj više nije dovoljno. Nije joj dovoljno što ima dobru košulju, hoće da ta košulja bude zlatna, nije joj dovoljno to što ima dobrog Fijata, hoće Mercedes i to metalizirani... Sad se išćefljuju kompleksi i upravo je to jedan novi kvalitet. E sad, ja želim da izolujem taj zlatni Mercedes sa dijamantskim točkovima i da ga posmatram kao umjetničko djelo, kao posljedicu čitavog tog komplikovanog procesa. Jednako kao i tog čovjeka koji ima zlatnu kravatu, sluša Šemsu Suljaković i zna u kojoj se kafani dobro jede i kako se lako zarađuju pare. A osim toga ništa ne shvata i ne zna, ne zna ko mu glavu nosi i srećan je k'o ovca.
Rambo Amadeus (Antonije Pušić)
Poslednja ispravka: zoran845 (19.9.2007 u 14:59)
Razlog: naslov
|