@Stevvan
Gnome-ppp i sve ostale moguće binarne .deb pakete imaš u Ubuntu repozitorijumu, adresa je:
http://packages.ubuntu.com/ . Samo u search-u ukucaš ime paketa koji ti treba, dovučeš ga i ručno instaliraš sa sudo dpkg -i <ime_paketa>.
Evo, weedsmoker ti je lepo opisao varijantu sa wvdial-om, a ja bih dodao i to
da ako koristiš gnome-ppp, obratiš pažnju da se njegov konfiguracioni fajl za
wvdial nalazi u /home/<korisničko_ime>/wvdial.conf, dok se onaj wvdial-ov iz
/etc/wvdial.conf u tom slučaju ignoriše. Ova dva se mogu i razlikovati u
pogledu potvrđivanja, odnosno negacije, pa tako mogu biti yes, on, 1, a na
drugoj strani no, off, 0. Ponekad je bolje da se wvdial uopšte ne konfiguriše,
tj. da nema ničeg potvrđenog, ni upisanog u /etc/wvdial.conf, a sve u slučaju
ako se koristi gnome-ppp.
Većinom su svi GUI-i bazirani ili na wvdial ili pppd. Naravno možeš koristiti
i jedne i druge, ako ti se ukaže potreba. U principu sve zavisi od toga, kako se
koji ponaša kod tebe, da li je napravljen za Gnome(gtk) ili KDE(qt), pa ti tako
više odgovara u slučaju da nemaš trenutno sve biblioteke za oba okruženja na
svom install mediju, a moraš hitno na net ili ako se groziš kuckanja po terminalu.
Znači dialeri su wvdial i pppd, a grafičke interfejse možeš, ali i ne moraš
upotrebljavati, npr. kppp(qt)(pppd), gnome-ppp(gtk2)(wvdial), chestnut-dialer
(gtk2 i qt)(pppd). Kod mene sva tri rade, bez ikakvih funkcionalnih problema.