PDA

Prikaži potpunu verziju : Video igre - zavisnost, bolest ili treće?


orome
2.8.2011, 9:43
Mladi britanac umro igrajuci 12sati bez prestanka, verovatno WoW. Da li bi vi pasionirano igranje opisali kao bolest ili zavisnost, koliko uvidjate problem koji moze da nastane sa zdravljem ukoliko sedite preko 10sati za racunarom, sa napregnutim culima, mislima, oci sa fokusom na ekran, ruke u grcu i sa stalnim kliktanjem.

Posto tema nije karakteristicna iznecu i svoje misljenje. Ja bih posveceno igranje opisao kao zavisnost, i to psiho-fizicka, tj razmisljam stalno o igranju i jedva cekam da se 'opustim' seduci ispred ekrana. Bio sam navucen par puta beznadezno, Warblade (svemirska arkada, brod koji ubija svemirske protivnike, razlicita oruzja, nadogradnje itd), Mount&Blade i noviji Warband (srednjovekovni RPG gde igrac vodi skupinu vojnika i bori se za svoje kraljevstvo na konju koristeci razlicita oruzja). Ove dve igre sam igrao po 4-6sati :kreza: dnevno ali uspeo sam da se izigram i ostavim. :D Mislim da je zbog toga opasan WoW jer je online sa stalnim novim misijama i dodacima.

Uros12
2.8.2011, 11:50
Sve sto je preterano nije dobro.Mislim kakav no lifer moras da budes da igras 12 sati neprestano,nebitno koja je igra u pitanju.Ljudi koji su takvi jednostavno moraju da nadju jos neko zanimanje u zivotu i to je to.

Doolio
2.8.2011, 12:18
Причали смо о овоме нашироко у некој теми, не могу да се сетим којој, вероватно о неком Кузмановићевом чланку.

orome
2.8.2011, 12:48
Sve sto je preterano nije dobro.Mislim kakav no lifer moras da budes da igras 12 sati neprestano,nebitno koja je igra u pitanju.Ljudi koji su takvi jednostavno moraju da nadju jos neko zanimanje u zivotu i to je to.

nije uopste retko takvo ponasanje, znam lika koji je 3-4meseca sedio u sobi i razvijao WoW profil. imali su velikih problema s njim na kraju su ga s mukom odvojili od racunara. ugojio se 15kila iako je uvek bio mrsav. samo sto niko ne prica o tome, a velikim kucama koje prave igre i nije u interesu da se prica o ovom problemu i da se proglasi za bolest zavisnosti.

takodje, verujem da se svima desavalo da udju u igru i skontaju da je proslo par sati a da nemaju takav utisak, tj da su izgubili pojam o vremenu.

JohnnyNT
2.8.2011, 12:58
Mladi britanac umro igrajuci 12sati bez prestanka, verovatno WoW.

Kako je to što je sedeo 12h moglo da ga ubije? Da nije zračenje monitora? :D Mislim, čovek može dosta duže bez hrane i vode, jedino ako je svaki dan sedeo po 12h i toliko se nagojio da ga je strefio srčani ili moždani udar.

alexandar87
2.8.2011, 13:08
Da, ja sam (bio) jedan od mnogih.Inace FM mi je bio u krvi,igrao sam ga jos od 99',a na pc-u od 2002 aktivno.Desilo mi se dva puta da sam osvanuo uz komp (srednjoskolsko doba),nisam ni primetio da je proletelo vreme.Dodjem iz skole oko 14h i samo bacim ranac i sedam za komp,ceka me fm, bez presvlacenja i rucka.Kad ogladnim,nesto na brzinu zamezim i nazad na fm,i sve tako do pre 3 god.Jbt,igram po ceo dan i noc i samo nastavim u skolu,a ja ostavim asistent da vodi klub.Kad se vratim,ja nastavljam.Imao sam veliku SRECU da mi je komp mator i da jedva radi fm 11,pa sam se " skinuo " sa te igrice ima negde dve godine i sada sam miran.Shvatio sam da su te godine bespotrebno trosene,iako sam mogao nesto pametnije da radim,Doduse,nije da sam ja svih tih godina igrao bez prestanka,ali bilo je dosta kriznih trenutaka kada sam zeleo da igram,a nisam bio kuci.Sada je sve to (hvala Bogu) proslost.Jos se i pitam kako mi je vid ostao perfektan uz stalno " buljenje'' u crt monitore.Ja mislim da je sve to bolest i navika.Isto bih sada rekao i za fesjbuk,kada vidim sta sve ljudi rade na njemu i koliko provode vreme,tako da nisu nista bolji do gejmera.Cak sta vise, navuceniji su znatno na fb nego na neku igru.

strajo
2.8.2011, 14:59
Mladi britanac umro igrajuci 12sati bez prestanka, verovatno WoW.

softcore :D


Igre ne mogu nikad da proizvedu fizičku zavisnost, iako i psihička zavisnost može biti teška, pa se možda ne može meriti sa drogom i alkoholom, i same po sebi i nisu opasne ( ti što umru umru od dehidratacije i nedostatka sna) po život, ali su opasne po psihosocijalni deo čoveka

Mislim da je jako glupo generalizovati i određivati koliko sati treba provedeš pred ekranom da bi bio "zavisnik"... Ako igraš i 6 sati jedan dan i to ti se nije mešalo u ostatak dana i u tvoj pravi život onda mislim da to nije problem, problem nastaje kad ti svesno ili nesvesno odbacuješ realne obaveze ili društvene veze da bi proveo više vremena oko onih u igri.

To je moj pogled na to, ja sam bio jedno vreme ( godinu i kusur dana) zavistan od WoWa... i kažem zavistan jer je to direktno nepovoljno uticalo na školu i društvo i na sve ostalo čime bi jedno normalno dete trebalo da se bavi. Sreća u nesreći je da sam tad imao oko 15 godina pa i nisam puno od života propustio. I znam da je jako kliše ali stvarno prvi korak u prevazilaženju takvih problema je da sedneš i razmisliš i sebi iskreno da priznaš da stvarno imaš problem. To je i najteže, znam da sam ja na to uvek gledao kao da radim nešto u slobodno vreme čisto iz razonode i nisam video bilo šta opasno i nenormalno oko toga bez obzira šta su mi ljudi iz okoline govorili... ali kao i većina gejmera tad baš i nisam bio neki druželjubiv momak pa sam imao dosta "slobodnog vremena" i to slobodno vreme je raslo i raslo dok mi ceo dan nije postao slobodan :)...

Sad ovako kad gledam na to mogu reći da je ta igra konkretno stvarno jedno lepo iskustvo, i ne mogu reći da je glupa i da ništa ne valja ( ne znam u kakvom je stanju sada) i da se nisam zabavljao dok sam radio šta sam radio, i sad iz ove perspektive stvarno ne žalim što sam, što bi neki rekli, bacio više od godinu dana ( i duže jer sam igrao od ranije, ali daleko manje), opet to ostane deo tebe i to si ti. Da nisi bio kakav si bio ne bi danas bio to što jesi :)

M1L0SH
3.8.2011, 10:39
Opet ovo to su medijske patke i gluposti kojima pateticne televizije skrecu paznju na sebe. Valjda se osecaju ugrozeno od strane kompjutera i interneta ...
Cak i da je tacno to je pojedinac ludak sta me briga ako je on bio dovoljno glup da to uradi ... Lepo prirodna selekcija ... Takvih je bilo i bez igara ...
Zavisnost je mozda psihicka ljudi uobraze, zaborave na stvarni svet itd. ima svakakvih. Fizicka kako fizicka pa ne ide u venu !?!?
Ja licno nikad nisam iskusio zavisnost mada cesto ubijem 5 sati ispred ekrana.
Ali ja nikad nisam reko "nemogu to da radim igram nesto". Ako neko kaze idemo negde quicksave quit i idemo. Nikakav problem nikakva zavisnost. Prosto 5 sati je zato sto nema sta da se radi. Kaze kao mogo sam nesto pametnije da radim kao na primer ??? Da pronadjem lek za rak ? Priznajte danas zivot moze da bude prilicno mizeran i dosadan. Zivis u provinciji, zavrsio si skolu, nemas posla. Pametnije sta pametnije ubi se od dosade !!!
Kao da su nasi matori bolji mislim uhvatim ih kako 5 sati gledaju turske serije na televiziji ... Ili prespavaju pola dana. Pa ti vidi sta je bolje !
Naravno posle zvocanje "ti su stalno uz taj kompjuter bla bla bla"
Ljudi ne prihvataju to kao hobi kao sto neko igra fudbal, svira gitaru itd. Ipak jeste hobi za lenje ali sta da se radi ne moze svako da bude savrsen ...

P.S. Ukratko nikad nisam zapostavio obaveze (osim skole ali nju sam zapostavljao i bez kompjutera) nikad nisam stavio igre na prvom mestu u zivotu, jednostavno imam mnooogo slobodnog vremena ...

talenat
3.8.2011, 11:46
cccc samo 12 sati kakav noob...
mislim da zavisnost od igara treba svrstati u kategoriju debil jer je jako zalosno da neko sebi dozvoli da se navuce na igre.mada ima raznih slucajeva.jednan moj drug je bio poslat na lecenje od zavisnosti od igara,mada ustvari ni nije bio zavisan,vec je znao malo duze da zasedi.pravu zavisnost,tipa da je nekom lose ako ne igra igre mislim da treba izbaciti batinama.

Vulee
3.8.2011, 11:53
Koliko sam skapirao, taj lik je mesecima (svaki dan) blejao po 12+ sati.

talenat
3.8.2011, 12:03
ccc,kakav noob :kreza:

Neshi
3.8.2011, 12:10
Ma jok lik je sedeo 12 sati bez prekida stvorio mu se krvni ugrusak to ga je ubilo,to se desava i na dugim letovima.Krivo je sedenje ne igre.

orome
3.8.2011, 15:29
ponavljao je 12 sati pred kompom. i ne slazem se da se ne moze desiti nikome. zamislite 2-4 litre kole sa brzom hranom, zna se da holesterol i pritisak skacu. znaci telo je napregnuto a ti mirno sedis, mada ti mozak radi 100 na sat i ruke su ti zgrcene jedna za misem druga za tastaturom. ima nesto u tome. ne znam jesam li napisao ali posle igranja od 4-6 sati skoro svaki put igrac ce imati problem da zaspi mozes da porices ali znas da je tako. mozak ti je jos uvek ukljucen i na radnoj je temperaturi a ti mirno lezis i pokusavas da zaspis. meni se to desavalo, i znam da ima i taj problem.

Zuti Bar
3.8.2011, 17:23
Nije ni bolest ni zavisnost vec nacin zivota.

Rainman
3.8.2011, 17:24
Gledam kako se ovde nekima par puta desilo da docekaju jutro uz igru... Meni se to desilo bar nekih 100 puta to u roku od 3 godine. I verujte mi vi koji niste to iskusili - mozak radi 300 na sat, pogotovo posle toliko vremena uz komp, sunce izlazi, a ti se lozis da ces da zaspis. Malo sutra....

Od 2007 do 2009 godine, pri zavrsteku studija (u nekoj "lezi lebe da te jedem" fazi) poceo sam da igram malo ozbiljnije jedan MMO. Ispostavilo se da je igra solidna ali da je drustvo sjajno, toliko da sam posle te ljude upoznao u RL - cak su neki dolazlili iz Svedske i Nemacke i Britanije samo da vide nas iz BG-a... (znam da zvuci suludo, ali je stvarno tako bilo).

I onda malo po malo, desavalo mi se da mi pepeljara bude puna pikavaca, da na VH1-u krece chill out muzika (redovno u 4 ujutru), da sam popio celu koka kolu, a da mi pricamo preko TS-a "ajmo jos jedan dungeon ili ajmo da jurimo bosa".

A onda kad konacno legnes da spavas, treba ti bar pola sata da se iskuliras od celodnevnog pucanja, healovanja, kvestovanja, levelovanja, bafovanja i skupljanja para za nove iteme. Pri tom ti mozak radi i dalje u tom rezimu, a naravno to se nastavlja i sutradan, pa i preko dana razmisljas kako da dodjes do para za nove cizme ili novo oruzje.

Proudis se, palis komp, gledas dal si nesto prodao u aukcijskoj kuci preko noci i opet ispocetka sve. Bili smo najbolji u igri uz par ostalih "no lifera", ali iz ove perspektive - stvarno je bilo preterivanje. Mislim, mnoooogo puta (par desetina sigurno) mi se desilo da ne odem u grad zbog nekog dungeona ili da me drustvo u gradu pita: "kad moras da ides, kad ti je war?" (posto su jelte svi znali da imam "war"). I onda ja gledam, da zapalim kuci u pola 11 npr, jer je war u 11, arena je u 12, posle toga idemo u raid par dungeona, i onda oko 4 jurimo bossove jer naravno tad je najmanje ljudi na serverima.

Oduzio sam (stvarno nisam hteo, ali prsti sami pisu :)), al nadam se da ste skapirali pricu koja je iz prve ruke. Ne znam da li je to bolest zavisnosti, ali MMO ume da bude gadan (cak i najstabilnijima), potrebno je samo par elemenata da se poklope... I da, naravno, poenta price je da mi se par puta sigurno desilo da se jednstavno ne osecam dobro posle toliko vremena za kompom.

Onda shvatis da nema kraja, da cak i da budes najbolji da ce non stop izlaziti nova oprema, nova jaca oruzja i a da se ti lozis na to ko mlad majmun bez grama mozga.

Na kraju sam presekao "cold turkey" sto bi rekli. Odjednom, uzeo sam svu opremu, prodao je, i zavrsio sa par stotina evra u dzepu (preprodajom tog ingame novca za evre preko neta) i nisam se osvrnuo vise. Nije neka, ali je bar postojala satisfakcija iz svega toga. Te pare su mi dobro dosle a i to drustvo i dalje vidjam, redje, ali i dalje. To su divna poznanstva (ima i jedna super slika ako je nadjem, deo naseg gild na okupu u RL-u:)).


Da zavrsavam...

Moze i alkohol da bude bolest zavisnosti ako se pije 12 sati dnevno svaki dan... A mogu i igre... Moze sve da bude zavisnost ako nisi umeren i dovoljno cist u glavi da kazes - dosta. Nekima treba manje, nekima duze, a nekima treba i pomoc sa strane. Nema nista lose u tome - bitno je da se izadje iz zavisnosti - ma koja to bila.

Eto tolko od mene... Znam da sam preterao, ali mozda neko i procita sve :) Heh, mozda nekom bude i od koristi...

alexandar87
3.8.2011, 17:51
I sta je uzrok smrti tog Britanca?Preterano igranje igrica?Ljudi umiru na wc soljama,na nogama,stolici,krevetu...Kakvo je ludo vreme doslo, nista me ne cudi, ali da je toliko igranje dovelo do smrti, ne verujem. Uvek ima pametnijih stvari od igrica koje igramo godinama.Zivim na selu i verujte da od igara ima mnooogo pametnijih, a i neophodnih stvari koje moraju da se urade, koje trebaju biti prece od igara.Lepo sam mogao tih par godina da radim i pomazem mojima,a ne da bleim u monitor po celi dan i noc,a oni da crnce da bi meni bilo fino.Naravno, nisam ni ja zapostavaljao obaveze, radio sam koliko sam mogao,ali sam i cepao FM, sto je, po meni jedna teska zaraza, od svih igara.Sedis i dovodis igrace,prodajes,pravis tim i gledas u kruzice (sada vec i 3d figure)... sto sam kasnije shvatio.Ali svaka igra je na svoj nacin specificna i zanimljiva,jer da nisu ne bi ih ni igrali,a ne bi se ni pravile...Sada, sa 24 godina koliko imam i da igram 7-8h pa navise,sta bi rekli za mene oni koji ne igraju igrice i koji nisu nikada igrali,ili zreli ljudi u godinama koji su samo radili i radili? " Ti nisi normalan,idi da se lecis..." Ma daa,pravac klinika.Kao sto sam rekao,to je stvar navike a ne zavisnost.

High life
3.8.2011, 17:57
12 sati :confused: Pa hebote, ja sam juce presao ceo Bioshock (13 sati), samo sam jednom do WCa otisao da se umijem.

namcor
3.8.2011, 17:59
Mislim da nisu problem samo kompjuterske igre, nego, generalno, besmisleno i neosmišljeno slobodno vreme koje imamo. 90% slobodnog vremena je blejanje i gluvarenje, pa je u odnosu na to sve drugo vrlo smisleno i privlačno. Umeli smo i da satima igramo karte, bilijar, monopol, ne samo kompjuterske igre.
Igranje na kompjuteru je "opasnije" samo zato što je tu, u tvojoj sobi, ne moraš čak ni da odeš negde, ne mora niko da dođe, nije važno koje je doba dana... pristupačno i zanimljivo, povezano sa osećajem zadovoljstva kada nešto postigneš (ili, sledeći put će biti bolje) i eto zavisnosti, koja, kao i svaka zavisnost počinje da potiskuje ostale "dosadne" sadržaje.

_Grotesque_
3.8.2011, 18:44
To da su video igre ista vrsta hobija kao svirajne nekog instrumenta, igranje karata, monopola, rizika (drustvene igre, je l`) ili bilo koje druge aktivnosti koja ukljucuje jos ljudi.. jednostavno nije istina.
Covek je drustveno bice i posle nekog vremena povlacenja u video igre, bezanja od real life problema i zamenom te realnosti za pravu definitivno pocnu da se osecaju posledice.
Gojaznost, pojava raznih "stanja" (pritisak, holesterol, cuda-moodah..), nesanica... su samo nuspojava koja kasnije moze da se dovede u red i zaleci.
Ali, asocijalizacija moze biti daleeeko opasnija.
Mogu se javiti neverovatni psihicki problemi, iako to gameri ne zele da priznaju sebi ili okolini.
A kad covek jednom izgubi samopouzdanje zbog retkih druzenja sa bliskim ljudima, to je strasna stvar.

Ima tu jos mnogo stvari o kojima bi moglo danima da se raspravlja, ali upravo to otudjivanje od prijatelja/porodice itd je najstrasnija stvar.

Mnogo je lako pobeci od problema bilo koje vrste, nebitno da li se bezi u video igre, alkoholizam/drogu ili bilo sta drugo.
Frka je da se izvuce covek posle.
;)

Ozbiljno, razmislite malo o svemu ovome.
Lako covek potone u zavisnost, bilo koje vrste.

orome
4.8.2011, 13:34
@Rainman i @_Grotesque_

slazem se u potpunosti sa svim sto ste rekli, rain je odlicno opisao iz prve ruke ono sto sam pricao a grotesque je spomenuo jos jedan problem a to je asocijativnost. vrlo bitna stvar je to sto ti posle nekog vremena zaista niko ne treba u zivotu, komp je u sobi tvoj je 24h dnevno i mozes da igras bez drustva. kao i ono sto rece rain da mozak radi 300 na sat i da je tesko posle zaspati sto sve nije dobro za coveka. ovaj sto ga ja znam je podivljao, posvadjao se sa roditeljima i bukvalno nije hteo da izadje iz kuce posle 4meseca igranja mmo. nije mogao (fizicki) da razgovara ni sa svojima, tj nije mu bilo do gubljenja vremena kad ima war ili drugu aktivnost u igri. uz mnogo muke zavrsio je kod psihijatra na seansama koji ga je posle nekog vremena ubedio da proda sve iz igre i ugasi ili proda i profil. jer problem je sto ako se zaista navuces nema vise smanjicu na 2-3 sata igranja, nema, ili ces igrati kao sto si navikao i ostati u svetu igara ili ces preseci i morati upotrebiti to vreme za druge stvari.

_Grotesque_
4.8.2011, 13:44
Dabome.
Problem u vezi MMO igara je taj sto tu moze do potpunosti doci do zivljenja tog virtuelnog sveta, bez ikakve potrebe za pravim zivotom, van igre.
Tokom godina igranja raznoraznih MMO igara sam imao prilike da sretnem ljude koji igraju i po 36 (:eek:!) sati bez prestanka!
Njima ni fizioloske potrebe ne predstavljaju problem, ljudi bre ne jedu po 15 sati a aktivno igraju sve to vreme!

Ovo moze da se desi, verovatno, i u single player igrama ali kontam da je redje jerbo u MMO igri dosta toga zavisi i od ostalih ljudi koji igraju to itd.

Jos jednom, kudos za pokretaca teme i apel na sve mlade ljude koji ovo citaju da porazmisle dok jos nije kasno, ili ako ste vec dosli do tog nekog stepena prave zavisnosti da prvo shvatite da imate problem, a posle toga da postepeno krenete da ga resavate.

orome
4.8.2011, 14:39
definitivno moze i u single player ali krace traje jer kad tad igrac ce preci SP igru ali kod mmo to moze trajati jako dugo. zamislite kako izgleda i zivi covek koji igra 36h igru.

nexexcalibur
4.8.2011, 15:22
http://a.abcnews.com/images/Health/abc_xbox_death_nt_110802_wg.jpg

Vidi se da je kidao masno :Freddy:

@topic, ne svidja mi se rec igrice, bolje promeni u video igre...

Mr.Eco
4.8.2011, 15:29
Ja sam juče 12h brao krastavce i od toga može da se rikne :kreza:

SaT|WarLord
4.8.2011, 20:26
Ах,алергичан сам на то игрице исто као Кузма. Да се вратим на тему,сматрам да играње није ни случајно зависност,а још мање болест.
Играм се сваког дана,има барем 8 година и нисам завистан уопште.
Истина је да ме осим рачунара ништа друго не занима и да све своје слободно време проводим поред њега,али да ми неко одузме рачунар не бих упао у кризу,а сигурно не бих умро. Просто бих нашао неки други начин да потрошим време. А у вези људи који играју два дана без престанка па умру,то могу да објасним само као будалаштину дотичног,зато што ако имаш одређену само-контролу и принципе,то ти се не може десити. :ciao:

_Grotesque_
4.8.2011, 21:20
Ах,алергичан сам на то игрице исто као Кузма. Да се вратим на тему,сматрам да играње није ни случајно зависност,а још мање болест.
Играм се сваког дана,има барем 8 година и нисам завистан уопште.
Истина је да ме осим рачунара ништа друго не занима и да све своје слободно време проводим поред њега,али да ми неко одузме рачунар не бих упао у кризу,а сигурно не бих умро. Просто бих нашао неки други начин да потрошим време. А у вези људи који играју два дана без престанка па умру,то могу да објасним само као будалаштину дотичног,зато што ако имаш одређену само-контролу и принципе,то ти се не може десити. :ciao:

I nisi zavistan?
:paranoia:
Znas, prvi simptom je poricanje tako da.. Razmisli jos jednom.
;)

I da, "igrice"..
:mad:

Mr.Eco
4.8.2011, 21:31
@SaT|WarLord jesi ti video šta si pisao :D sam sebi skačeš u usta :o

seph1rot
4.8.2011, 21:39
Pa ti koji vise po 12 sati pred monitorom i igraju neki MMO i nisu pravi gameri jer ih generalno interesuje samo ta jedna igra i postojanje takvih samo daje materijal onima koji napadaju igre i žele sve nas gamere da predstave kao ovakve:
http://cache.kotaku.com/assets/resources/2006/11/pc_gamer_4_life.jpg

_Grotesque_
4.8.2011, 22:15
Niko ne napada gamere, ljudi sasvim opravdano govore o problemu.
Da li ces taj problem zvati no life, zavisnost ili nekako trece nije bitno.

acaf
4.8.2011, 23:25
Pa ti koji vise po 12 sati pred monitorom i igraju neki MMO i nisu pravi gameri


Ne, oni su mušmule.

Iceman_37
5.8.2011, 1:41
Sve sto je preterano nije dobro.

Covek je sve objasnio u prvom odgovoru na temu.

@Rainman, svaka cast na retrospektivu, odlicno iskustvo, bas lepo iskazano/napisano.
Defintivno si rekao nesto sto svi podsvesno znaju, al nikako to sebi naglas da kazu i priznaju.

Markonije
5.8.2011, 6:32
Proces disanja - zavisnost bolest ili trece


Tema je stupidna,svako je odgovoran za svoje postupke,ne moze igrica da ti naredi da je igrash 13 sati.

Ja sam igrao Civ2 i duze,pa evo kuckam,aj uzdravlje....

M1L0SH
5.8.2011, 10:32
Mene i to gejmeri nervira sta si ti kao neki posebni drustveni stalez samo zato sto igras igre ? Eto i to je neka asocijalizacija ja sam gejemer ja sam bolji od vas ... Meni ne treba zivot ja ih imam mnogo :)
Samo igram ubijam vreme necu orden za to. Cim vi ulazite u takvu odbranu "gejmera" i sami ste zastranili ... Ja deset godina igram sve i svasta i nikad nisam bio gejmer. Sad odjednom misevi, tastature, podloge, gace za gejmere. On je gejmer on je tako cool (bar sam cuo da je tako u recimo juznoj koreji) ... Gejmer reko bih pomodarstvo ...

I da stvarno igrice kad neko kaze igrica to me asocira na super mario na nesto detinjasto, razbibrigu za celu porodicu. Ma daj neces valjda da kazes da su Resident Evil, Dead Space itd. igrice za decu. Ili Witcher igra ima prilicno mracnu i realisticnu pricu. U igri se spominje rasizam, sex, nasilje sve je utkano u prljavi, mracni srednjevekovni milje plus fantazija zmajevi, magije i cudovista. Igra je remek delo bar sto se tice fabule ... Stvarno nazvati je igricom je neotesano ... Onda Portal recimo ima veoma inteligentan humor itd. itd.

Dakle za mene je solo igra kao film samo bolje ... interaktivno je ...
Sednes pratis pricu prozivljavas ono sto likovi vide i rade. Fantaziras o drugim svetovima itd. Za svo to vreme ne sedis samo pasivno ispred ekrana i buljis neko radis nesto da bi radnja isla dalje. Eto recimo mrzim i pet minuta da sedim besposlen. Kolko puta sam uhvatio sebe da ne gledam klip sa you tuba jer traje 5 6 minuta A kamoli da 2 sata gledam film i na kraju shvatim da isprva nisam ni hteo da to gledam ... Igra je aktivna film pasivan ... I u tome je za mene bolja.
Drugo igra traje duze od filma kad se ima slobodnog vremena na pretek ovo je efikasan nacin da se ubije vreme.

Multiyplayer me nikad nije privlacio samo ponavljas jednu istu radnju u beskraj.
Pazi vezbaju se igre postaju online sportovi ... Ma daj da sam hteo da vezbam igrao bi fudbal ili nesto. Onda dobijam batine i cekam da se respavnujem DOSADNO ne mogu to da igram. Eventualno ako pola sata ubijem uz counter tacnije jednu mapu dnevno ... I to ne svaki dan.
Sta hoces Grotesque samo ako imas ekipu mozes da igras u LAN-u i eto ti dobre drustvene aktivnosti ...


MMO sam probao ali je jos gori grindujes ... radis monoton glup posao u beskraj ubi 15 ovo skupi 10 ono ... Sve to da bi dobio opremu sta ce ti oprema da bi grindovao za jos opreme ... Mislim da svi vide da je besmisleno ... Nema price, akcije igraca ne menjaju svet nemaju nikakvu tezinu. Ubio si strasnog zmaja nista se nije promenilo respavnovace se ... Neznam zasto ali lako ljudima postane opsesija meni je odbojno ... Isprva je nemoguce i komunicirati sa onima iz sveta warcrafta lfg icc rep farm priest gs 2000 bla bla bla ... Cekaj uspori prvi put sam uso u igru sta ??? Neke gluposti skracenice treba mi prevod na engleski ... Kao beze od monotone stvarnosti u ustvari josh monotoniju virtuelnu stvarnost. Pogledaj warcraft lici na poso ne na igranje svakog dana se vracaj i radi za platu gear i sta vec ...

P.S. Nesto o MMO igrama http://www.cracked.com/article_18461_5-creepy-ways-video-games-are-trying-to-get-you-addicted.html

orome
5.8.2011, 10:34
@Markonije nije u redu sto miniras temu kojom zelim da skrenem paznju na problem mladim ljudima. to sto si napisao govori o tebi, a proizvodjaci video igara zele da se o tome ne prica. zato sam otvorio temu jer zelim da ih odvojim od kompa, da se zamisle izadju napolje i smanje druzenje sa kompom a povecaju sa vrsnjacima.

P.S. zasto smeta igrice? promenicu nije problem, gde je ta opcija, usput dodao i glasanje.

Luka Filipovic
5.8.2011, 11:09
Kada izadje neka dobra igrica, znam ii preko 3 sata da budem za kompjuterom tih par dana dok je ne predjem.
Inace ovako do 3 sata.

Wastelander
5.8.2011, 12:06
Dobra tema. Mislim da neki objektivni sud o ne postoji i dosta toga zavisi od individue, trenutnog emotivnog stanja te osobe, kao i uslovima u kojima zivi.
Mozda su trenutne zivotne nedace isuvishe bolne, pa pojedinac bezi u virtuelni svet misleci na taj nachin da ce mu biti bolje, a naprotiv stvari mogu samo krenuti naopako. Da li je sve do karaktera pojedinca?
Pa moze biti ali i ne mora:

Ochigledno je da su online igre pravljene da sto duze zarobe um konzumenta, a posebno one sa mesechnim pretplatama, levelovanjima heroja item-a itd. Developerima je u interesu da na svaki moguci nachin zadrze korisnika, jer na kraju krajeva od toga zive. E sad, ko se upeca na taj drajv force koji se otprilike moze opisati sa "josh samo ovaj quest" ili "samo da napucam ovaj skill", postoji velika shansa da je ushao u fazu "zavisnosti". Bash zbog toga shto se takve igre nikad ne zavrshavaju, pojedine osobe bukvalno bivaju usisane u svet, provodeci sate i sate budzashto, trosheci svoju zivotnu energiju. Shta mislite zashto recimo pojedine kompanije poput Blizzard-a prave user agreement tako da morate odredjene sate provesti nedeljno da vam ne bi deaktivirali nalog? Zbog opterecenosti servera? Malo morgen.
Pa chak i da je tako, a zna se da ponovo aktiviraju nalog ukoliko ih zamolite, vi podsvesno imate tu informaciju, da vam oni mogu ukinati obrisati nalog itd.
Vidite, to su sve sistemi, koji kod osobe mogu stvoriti neku vrstu zavisnosti(josh neklasifikovanu od svetske zdravstvene organizacije, a verovatno nikad, delom shto nema dovoljno chvrstih dokaza a delom shto te multinacionalne kompanije to ne bi nikad dozvolile).

Drugo, zashto se sve gaming kompanije ogradjuju od odgovornosti? Lepo prochitajte svaki user agreement, gde decidno pishe da u bilo kakvom sluchaju shtete,smrti itd, kompanija koja je napravila tu igru ne moze biti tuzena od strane konzumenta. Istina je da kompanije nisu roditelji, ali ovaj deo priche vec zadire u moralne polemike(a takve humane stvari u kapitalizmu ne postoje, vec samo profit)

Na kraju krajeva, video igre su samo video igre, ili mozda nisu?

Porsche
5.8.2011, 12:28
Naravno da ne treba preterivati. 4 sata je dovoljno mada ja prvi to preteram. Odem ti ja tako na pecanje 4-5 sati sve OK, a kad odem pa zakucam ceo dan pa se vratim tek negde oko 22:00h i kad legnem da spavam ono plovak pred očima, cima riba ja povučem ono ništa i tako prođe 1-2 sata ne mogu da zaspim, a kao bio u prirodi odmarao. Igre igrati max. 4 sata, a ne 12 pa kažu "Ne valja igra ja je obrnuo za 2 dana".
Bez preterivanja :dedica:

orome
5.8.2011, 14:29
Dobra tema. Mislim da neki objektivni sud o ne postoji i dosta toga zavisi od individue, trenutnog emotivnog stanja te osobe, kao i uslovima u kojima zivi.
Mozda su trenutne zivotne nedace isuvishe bolne, pa pojedinac bezi u virtuelni svet misleci na taj nachin da ce mu biti bolje, a naprotiv stvari mogu samo krenuti naopako. Da li je sve do karaktera pojedinca?
Pa moze biti ali i ne mora:

Ochigledno je da su online igre pravljene da sto duze zarobe um konzumenta, a posebno one sa mesechnim pretplatama, levelovanjima heroja item-a itd. Developerima je u interesu da na svaki moguci nachin zadrze korisnika, jer na kraju krajeva od toga zive. E sad, ko se upeca na taj drajv force koji se otprilike moze opisati sa "josh samo ovaj quest" ili "samo da napucam ovaj skill", postoji velika shansa da je ushao u fazu "zavisnosti". Bash zbog toga shto se takve igre nikad ne zavrshavaju, pojedine osobe bukvalno bivaju usisane u svet, provodeci sate i sate budzashto, trosheci svoju zivotnu energiju. Shta mislite zashto recimo pojedine kompanije poput Blizzard-a prave user agreement tako da morate odredjene sate provesti nedeljno da vam ne bi deaktivirali nalog? Zbog opterecenosti servera? Malo morgen.
Pa chak i da je tako, a zna se da ponovo aktiviraju nalog ukoliko ih zamolite, vi podsvesno imate tu informaciju, da vam oni mogu ukinati obrisati nalog itd.
Vidite, to su sve sistemi, koji kod osobe mogu stvoriti neku vrstu zavisnosti(josh neklasifikovanu od svetske zdravstvene organizacije, a verovatno nikad, delom shto nema dovoljno chvrstih dokaza a delom shto te multinacionalne kompanije to ne bi nikad dozvolile).

Drugo, zashto se sve gaming kompanije ogradjuju od odgovornosti? Lepo prochitajte svaki user agreement, gde decidno pishe da u bilo kakvom sluchaju shtete,smrti itd, kompanija koja je napravila tu igru ne moze biti tuzena od strane konzumenta. Istina je da kompanije nisu roditelji, ali ovaj deo priche vec zadire u moralne polemike(a takve humane stvari u kapitalizmu ne postoje, vec samo profit)

Na kraju krajeva, video igre su samo video igre, ili mozda nisu?

odlican tekst, firme koje prave igre ispisuju svasta u ugovorima o kupovini, ja sam sretao stvari poput : ne snosimo odgovornost ako se navuces na igru ili ako se nesto ruzno desi, ili ako sanjas ruzno (ozbiljan sam), ili ako te slike isprepadaju.

ANGELDEAD
5.8.2011, 16:08
Doticni no lifer zbog kojeg je otvorena tema, je umro od zgrusavanja krvi u telu, a nije ni cudo zato sto su ga nasli sa Dzojstikom u rukama. Kad imas testaturu i mis, barem vise zglobova radi, a sa dzojstikom, samo malo prstima mrdas, tako da nije ni cudo sto je umro.

bas zanimljivo, ovaj britanac umro igrajuci 12 sati, a britanac 17 god drzi svetski rekord 12 dana provedeno na komp (uzastopno).
Verovatne razlike izmedju njih 2: Ovaj rekorder je imao testaturu i mis + je isao u WC, dok ovaj drugi nie.

Equilibrium
5.8.2011, 16:40
Kao prvo ljudi pise se zavisan, zavistan je nesto kao ljubomoran i potpuno je drugacije :)

Covek je umro, mozda je bio bolestan i mozda bi umro sta god da je radio u tom trenutku, come on ljudi pricamo o 12 sati, ne o 72, igrao sam i po daleko vise od 12 sati iz cuga pa mi nije bilo nista.

I ko je pravio ovo glasanje, kako ja mogu da odredim prosecno vreme igranja igara, jbt nije mi to posao, nekad igram 10 sati, nekad ne igram po mesec dana, zavisi kako sam raspolozen i kako stojim s vremenom.

Porsche
5.8.2011, 22:02
A zavidan?:D

Lich_king2
5.8.2011, 22:14
Odoh slucajno na trecu opciju misleci na ukupno vreme za racunarom po danu :D

orome
6.8.2011, 10:04
Kao prvo ljudi pise se zavisan, zavistan je nesto kao ljubomoran i potpuno je drugacije :)

Covek je umro, mozda je bio bolestan i mozda bi umro sta god da je radio u tom trenutku, come on ljudi pricamo o 12 sati, ne o 72, igrao sam i po daleko vise od 12 sati iz cuga pa mi nije bilo nista.

I ko je pravio ovo glasanje, kako ja mogu da odredim prosecno vreme igranja igara, jbt nije mi to posao, nekad igram 10 sati, nekad ne igram po mesec dana, zavisi kako sam raspolozen i kako stojim s vremenom.

ne znam ko je napisao zavistan ali u temi je zavisnost. kad zanemarujes fizioloske potrebe desavaju se problemi u organizmu. to je cinjenica. to se desava u toku igranja. tako da po poslednji put, naravno da covek nije umro zbog igranja ali ga je igranje podstaklo da zanemari svoje potrebe, i da telo dovede u nezavidnu situaciju. holesterol, nekretanje, zgrcenost zglobova, napregnutost mozga i druge stvari koje se desavaju prilikom igranja opisi bilo kom lekaru i on ce ti reci da to ne valja. da ne govorim o iskrivljenosti kicme zbog sedenja, msm ja sedim na poslu 8h ali klinci sede po 16h igrajuci a ja sam na poslu mnogo aktivniji, mrdam ruke i ustanem da protegnem noge a kad se zadubis u igru nisi u stanju da mislis o tim stvarima.

M1L0SH
6.8.2011, 11:27
Doticni no lifer zbog kojeg je otvorena tema, je umro od zgrusavanja krvi u telu, a nije ni cudo zato sto su ga nasli sa Dzojstikom u rukama. Kad imas testaturu i mis, barem vise zglobova radi, a sa dzojstikom, samo malo prstima mrdas, tako da nije ni cudo sto je umro.


Pazi sad ovo nikad nemojte da igrate na dzojstiku od toga moz se umre :rofl:
Zato tastaturu i misa u ruke :dedica:

Zuti Bar
6.8.2011, 16:11
Sto se ankete tice. Od 3 do 6 sati igram i jos toliko visim na netu. Jesam li poremecen, lud, bolestan? :rolleyes:

Porsche
6.8.2011, 21:39
Znate onaj osećaj, igrate nešto nekoliko sati i sve je ok. Čim ste završili igru odmah vam ide u wc, gladni ste, žedni ste... A to u toku igre niste ni osetili.

orome
8.8.2011, 9:41
Sto se ankete tice. Od 3 do 6 sati igram i jos toliko visim na netu. Jesam li poremecen, lud, bolestan? :rolleyes:

naravno da nisi, procitaj malo pazljivije postove pa ces da uvidis sta je sustina teme.

Reborn
9.8.2011, 20:43
Jedno je biti zavisan prema nekoj odredjenoj igri a drugo zavisan prema igrama generalno, odnosno tacnije receno prema igricama. Ja imam 20 godina igrackog staza i desavalo mi se da mesecima ne provedem bukvalno ni munut igrajuci igrice ali zato dva, redje tri puta godisnje kada se pojavi remek delo od igre, mukom se odvajam od kompjutera. Poslednji takav primer je Portal 2, drustvene aktivnosti u ta 2-3 dana svedene na minimum, ceka se svitanje u 5 ujutru sa obecanjem samo jos ova soba i kraj.

Za mene su te vrhunske igre umetnost, i kao takve uopste ih ne odvajam od knjiga, filmova, muzike. I kao kada naidjem na vrhunsku knjigu koju procitam bukvalno u jednom dahu, tako se ponasam i prema tim igrama, posvetim im svu svoju paznju. I kao sto dobru pesmu preslusavam 20 puta dnevno, dobar film prepricavam gde stignem, o dobroj knjizi razmisljam danima, tako me i dobra igra osvoji.

E sad takvih igara koje me vezu za komp i nema bas puno, sad jedna-dve godisnje, a kako ne igram multiplayer online, najduze vreme koje sam proveo uz jednu igru je GTA 4, negde oko 40 sati valjda, bilo je to dugih 5-6 dana sa po 7-8 sati igranja dnevno.

allokin
10.8.2011, 4:03
Ја игру који сам најдуже играо и прешао је био Dragon Age: Origins. Једном за 70 сати, а други пут за 80, за не више од две недеље. Све што сам радио цео дан је било играње те игре. Нисам знао ни за шта друго. Устанем, седнем за рачунар, и играм док се не онесвестим. Прича игре ме је једноставно усисала, као што већ рече Reborn изнад.
Могу искрено да кажем да се кајем што сам је играо и одмах после тога сам избрисао игру и све податке без трунке жаљења. Мада, немају све игре на мене такав утицај. То је једна у много њих, и обично оставе леп утисак на мене. Ова ипак не.
У последње време играм игре из надања да ћу уз неку имати осећај као уз оне "старе", из свог млађег детињства. Схватио сам ја одавно да варам самог себе, али потребно је да то из подсвесне теорије пређе у сурову чињеницу која почиње да ме гања кроз моје блудничке сате, где упражњавам куррварство својим умом.
Игру коју сам најдуже играо и после свршетка исте, стварно не могу да одредим. Мора да је то била нека на Сонију (Tomba 2, Crash (1, 2, 3, CTR, Bash), Spyro (1, 2, 3), Resident Evil 3, итд.) или можда GTA:SA, Freelancer, Fallout (1, 2), није више ни важно..
Као што неко рече, једном када претераш, нема више умерености, иде се на све или ништа, и боље је тако.

Vulee
10.8.2011, 9:37
Све што сам радио цео дан је било играње те игре. Нисам знао ни за шта друго. Устанем, седнем за рачунар, и играм док се не онесвестим.
Kod mene je ovako čim izađe kvalitetan RPG naslov. :kreza:

bundalov
10.8.2011, 9:41
Nekad sam i ja igrao po 12 sati dnevno. I onda sam se zaposlio... I upisao fax... I počeo da živim sa djevojkom... I sad ne igram uopšte... Mada čekam da izađe Diablo :)

orome
10.8.2011, 10:32
Nekad sam i ja igrao po 12 sati dnevno. I onda sam se zaposlio... I upisao fax... I počeo da živim sa djevojkom... I sad ne igram uopšte... Mada čekam da izađe Diablo :)

ONA je kriva za sve. Bethesda bi ti platila da se rastanes s njom :D garant ti nece dati ni Diablo da igras. pozz.

SaT|WarLord
10.8.2011, 13:19
i nisi zavistan?
:paranoia:
Znas, prvi simptom je poricanje tako da.. Razmisli jos jednom.
;)

i da, "igrice"..
:mad:Хм,не поричем ништа. Од малих ногу ништа ме није занимало. Ни спорт,ни школа,ни девојке,нисам чак ни желео да будем астронаут. Када сам добио рачунар,најзад сам пронашао нешто занимљиво и животна жеља ми је била да будем програмер. Пошто од тога нема ништа,јер нисам довољно интелигентан,слободно време проводим уз рачунар јер просто немам ништа паметније да радим,јер ме никад ништа друго није привлачило (то није последица рачунара кад што рекох). Иначе извињавам се на речи зависТан,граматика ми никада није била јача страна.

bundalov
11.8.2011, 9:40
ONA je kriva za sve. Bethesda bi ti platila da se rastanes s njom :D garant ti nece dati ni Diablo da igras. pozz.

Misliš? :)

Bathoryy
11.8.2011, 16:14
Kad mi se neka igra svidi strašno, ali baš mi se dopadne igram je dok mi ne prokvare oči, a ni tada ne prestajem! Dobro, počela sam u poslednje vreme da se kontrolišem. Igram uglavnom do tri sata. Ali nisam zavisna od kompa, ma ne uopštee...

orome
12.8.2011, 9:04
inace ja sam vise puta brisao suze koje se stvore u krvavim ocima :eek: prilikom visesatnog igranja, ili odem umijem se i nastavim, a oci rade 200 na sat. :D

Morca
3.10.2011, 3:57
http://d24w6bsrhbeh9d.cloudfront.net/photo/284508_700b_v1.jpg


http://t3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSrMfAxgi9-z_WF4m6x7IUsEOw2fv9dxtwWC0U1r9PlZ7knbuaPCv2_OUcZ

singularity
3.10.2011, 6:27
Kao mladji, mnogo sam igrao igre. Vise vremenski. Sednem i igram igru i za dan dva predjem. Medjutim sad vise ne mogu. Osecam da me smara igranje preko 3-4h. Pozelim da odmorim. Godine su u pitanju.
Igram uvek nesto. To mi je u krvi. Meni svi kuci igraju igrice. Otac koji ima 65 godina isto cepa igrice po ceo dan. Bio na operaciji, u penziji je kuci je, pa sam mu kupio playstation i samo igra igre po ceo dan.
Klinac od sestre koji ima 2 godine, vec ga ucim igrama. Vidi se da voli. Valjda nam je u genima.
Igranje nije zavist. Ja mogu da ne igram. Nego necu. Nemam potrebe a ni zelje da se odricem necega sto volim. A najmanje je stetno. Od svih poroka, igranje igara je najmanje stetno.
Jedino sto sam smanjio. Igram manje vremenski. Cak mi se desava da vise puta igram igru sa pauzama. Nemogu vise po 10h da sedim za kompom uz istu igru.
Mozda neko ima slican problem.
:D

Leon da Vinci
3.10.2011, 10:28
Kao mladji, mnogo sam igrao igre. Vise vremenski. Sednem i igram igru i za dan dva predjem. Medjutim sad vise ne mogu. Osecam da me smara igranje preko 3-4h. Pozelim da odmorim. Godine su u pitanju.
Igram uvek nesto. To mi je u krvi. Meni svi kuci igraju igrice. Otac koji ima 65 godina isto cepa igrice po ceo dan. Bio na operaciji, u penziji je kuci je, pa sam mu kupio playstation i samo igra igre po ceo dan.
Klinac od sestre koji ima 2 godine, vec ga ucim igrama. Vidi se da voli. Valjda nam je u genima.
Igranje nije zavist. Ja mogu da ne igram. Nego necu. Nemam potrebe a ni zelje da se odricem necega sto volim. A najmanje je stetno. Od svih poroka, igranje igara je najmanje stetno.
Jedino sto sam smanjio. Igram manje vremenski. Cak mi se desava da vise puta igram igru sa pauzama. Nemogu vise po 10h da sedim za kompom uz istu igru.
Mozda neko ima slican problem.
:D

Imao sam sličan problem a onda sam uveo flat internet i presao na online igrice :D

M1L0SH
3.10.2011, 11:59
Ono gore su gluposti ko uopste i kako dolazi do takvih podataka ?
Mislim mogu i ja da uzmem nesto sto mi se svidja i kazem ovoliko procenta da je OK .... Naucna istrazivanja su potvrdila ...
Naravno ne govorim protiv igara stalno igram ali mrzim one glupe statistike ...

newb
3.10.2011, 18:40
"While your character doesn't have to eat, please remember that you do. We don't want to lose any players." jel se seca neko ovoga?

Vulee
3.10.2011, 20:31
Baldur's Gate, good one. :)

nexexcalibur
3.10.2011, 20:57
Pre bih rekao za sebe da sam zavistan od interneta...bez igara mogu lagano

RuF_TD
2.11.2011, 15:37
Jedno je biti zavisan prema nekoj odredjenoj igri a drugo zavisan prema igrama generalno, odnosno tacnije receno prema igricama. Ja imam 20 godina igrackog staza i desavalo mi se da mesecima ne provedem bukvalno ni munut igrajuci igrice ali zato dva, redje tri puta godisnje kada se pojavi remek delo od igre, mukom se odvajam od kompjutera. Poslednji takav primer je Portal 2, drustvene aktivnosti u ta 2-3 dana svedene na minimum, ceka se svitanje u 5 ujutru sa obecanjem samo jos ova soba i kraj.

Za mene su te vrhunske igre umetnost, i kao takve uopste ih ne odvajam od knjiga, filmova, muzike. I kao kada naidjem na vrhunsku knjigu koju procitam bukvalno u jednom dahu, tako se ponasam i prema tim igrama, posvetim im svu svoju paznju. I kao sto dobru pesmu preslusavam 20 puta dnevno, dobar film prepricavam gde stignem, o dobroj knjizi razmisljam danima, tako me i dobra igra osvoji.

E sad takvih igara koje me vezu za komp i nema bas puno, sad jedna-dve godisnje, a kako ne igram multiplayer online, najduze vreme koje sam proveo uz jednu igru je GTA 4, negde oko 40 sati valjda, bilo je to dugih 5-6 dana sa po 7-8 sati igranja dnevno.


U potpunosti se slazem! Pola igara koje sam instalirao nisam ni dovrsio. Igrao sat-dva i jednostavno deinstalirao. :o Kada su u pitanju prosecne igre (ukusi su razliciti) njih stvarno igram malo. Ali svaki nastavak GTA obara rekorde! :n_klanja: A izdvojio bih i prvi Gran Turismo za Sony PS1! Za tu igru sam bio pravi freak! Neke trke (poput 12h necega, 24h Le Mana i sl.) sam vozio kao da su stvarne: jednu trku vozim po 12 sati (pravio sam, naravno, pauze da se nesto pojede i popije, pa onda i da se to "izbaci"), na stotine i stotine krugova! :eek: To pripisujem mladosti (ludosti)! :boodala:

DragonSlayer
2.11.2011, 17:57
Same here ...

Zuti Bar
5.11.2011, 14:08
Pre bih rekao za sebe da sam zavistan od interneta...bez igara mogu lagano


Kod mene je "ili"... "ili". Mogu bez igara kada imam internet, i bez interneta kada mi je komp pun igara. Što znači da sam zavistan od kompa, a ne od igara/interneta. Čim ustanem ujutru palim komp. To je prvo što mi pada napamet.

DeCoy
5.11.2011, 14:12
BTW ne zavidite kompjuteru, nego ste zavisni od njega ;)

AngeR
6.11.2011, 13:01
BTW ne zavidite kompjuteru, nego ste zavisni od njega ;)

Ja mom zavidim :P ...Inace ja zavisim i od interneta i od igara jel uglavnom igram mp

Game fever
22.11.2011, 14:00
http://edition.cnn.com/2011/11/22/world/asia/south-korea-gaming/index.html?hpt=hp_t3

Ne znam koliko ce ovo trajati, ali mislim da nece dugo. To je Koreja, tamo je starcraft olimpijska disciplica. Mislim da nece dugo zakon da potraje, prvo zato sto je debilan drugo zato sto mladi nece raditi nesto pametnije ako im ugasis MP igre, ili ce da visi na netu ili da igra ofline.

Zuti Bar
3.12.2011, 12:55
Bolje da igraju offline igre, nego da vise na toj drogi.

DragonSlayer
3.12.2011, 19:45
Il da sede na ladan beton ....

vlacke
3.12.2011, 19:49
Taj nesrecni momak sto je umro posle 12 sedenja ispred monitora sigurno nije zbog igre vec zbog necega ozbiljnijeg.
Evo ja sam pre dosta godina doduse proveo dosta neprospavanih noci (bukvalno) uz WoW i Fallout 2 pa mi apsolutno nista nije falilo sem malo dremke.

Sun Tzu
6.12.2011, 15:10
http://kotaku.com/5863817/war-crimes-in-video-games-draw-red-cross-scrutiny

Ukratko - the Geneva and Hague conventions should be applied to the fictional recreation of war in video games.

Jes da nisu još odlučili, tek istražuju da li da traže to ili ne, ali sama činjenica da je nekom to palo napamet... :icon_conf

JohnnyNT
6.12.2011, 15:34
:rofl: Čovečeee...Šta da radimo mi što volimo povremeno da masakriramo civile po strategijama :D

r0nIn
7.12.2011, 20:16
Nesto trece.:kreza:

M1L0SH
7.12.2011, 23:36
Neznam sta da kazem ne mogu da se saberem kako nekome uopste pada na pamet ovako nesto glupo. Neznam da li da se smejem ili sta da radim.
Idiotizam i tako igre nisu nesto bile pune takvih stvari. Mislim i ovako smo cenzurisani a sad i ovo ... Ako ovo prodje i kako kaze "ohrabre vlade" da to sprovedu onda
http://weknowmemes.com/wp-content/uploads/2011/09/I-dont-want-to-live-on-this-planet-anymore-meme.jpg

SirDuck
8.12.2011, 3:54
Juju, večita tema, batalite priču, samo ima da se iznervirate čitajući raznorazne umotvorine raznoraznih stručnjaka.

dallyborr
8.12.2011, 9:17
A meni nije jasno kako neko moze da pravi glasanje, ok stara tema ko biblija, i da pita koliko vremena provodite sa igrama ili ostalim glupostima.

Pa pazi, mogu da provedem i 48 sati za kompom ako me nesto zanima, ali isto tako mogu da provedem i 48 dana a da ne pipnem isti. A ovaj koji je postavio temu verovatno je i sam bolestan od igranja raznih gluposti pa makar to i tetris bio.

Bez vredjanja ili bilo cega, ali na gluplju temu u poslednje vreme nisam naisao...

bios
13.12.2011, 22:25
pa zar sedenje u skoli od 7 sati svakog dana nije zavisnost,i poslje neko kad zavrsi skolu kaze joj jes meni dosadno da mi se ponovo vratiti u skolu zar to nije zavisnost+sto u skoli nepravilno sedim i slusam svake gluposti.

SirDuck
15.12.2011, 4:32
pa zar sedenje u skoli od 7 sati svakog dana nije zavisnost,i poslje neko kad zavrsi skolu kaze joj jes meni dosadno da mi se ponovo vratiti u skolu zar to nije zavisnost+sto u skoli nepravilno sedim i slusam svake gluposti.

Kolko sam uspeo da dešifrujem ti pokušavaš da kažeš da je škola zavisnost jer ljudi sede u njoj 7 sati dnevno, a onda kad je završe onda upišu još jednu? :D

To se zove moranje a ne htenje, Igre ne moraš da igraš da bi preživeo, posao moraš da radiš, a posao je uslovljen školom.

birokrata
23.1.2013, 16:03
Ljudi,pređite na Linux i nećete imati problema sa igricama.

Rainman
23.1.2013, 16:09
Linux? Pa bas cu da tad imam problema sa igrama, necu moci da ih pokrenem.

Bez mnogo pametovanja, summa summarum ove teme je:
sve moze da bude bolest, kada se konzumira previse i kada covek zbog toga gubi kontakt sa drugim aspektima svog zivota.

Sve ostalo je cist BULLSHIT.

caine
23.1.2013, 16:42
Svako ima pravo da izabere svoj smisao zivota, dok god taj smisao ne remeti postojanje drugih ljudi. Provodjenje citavog slobodnog vremena uz igre je nuzno lose samo ako se zapostave druge obaveze, jer je prezivljavanje ipak imperativ. Ako je nekog bas briga za socijalizaciju, sport i tako dalje, ne sme niko nista da mu zameri, jer je to njegova stvar, njegov smisao. Vecina ljudi kao smisao, pored prezivljavanja, vidi ljubav (tu i ja spadam), pa im je tesko da zamisle da bi se neko radije igrao nego socijalizovao, ali je i tom sto bi se radije igrao tesko da razume ove druge. Poenta - live & let live, fanaticni igraci koji provode mnogo vremena uz igre nisu nuzno niza klasa kojoj je potrebna pomoc

water wizard
23.1.2013, 17:41
ja kad igram onda igram po celu noć, i duže :D
ali shvatam da je to ipak gubljenje vremena pa izbegavam :)

Typhoon
25.1.2013, 22:31
Dok sam bio mladji kao tinejdzer da se kaze, igrao sam dosta igrice i po 5-6 sati dnevno nekad i po celu noc, sad u ovim godinama nemam vise snage da igram toliko igrice, igram najvise do sat vremena i onda mi je potreban odmor.

perablenta
26.1.2013, 19:55
Mora bolje da se hranis, pravilne cikluse spavanja da imas i telo da ojacas. Ako te jedan sat sedenja ispred racunara "zamori" da moras da pravis pauzu... to nije dobro. To bi vec sa lekarom morao da se konsultujes.

water wizard
26.1.2013, 20:00
ima i lečenje kod onog sveštenika što leči narkomane :)

singularity
27.1.2013, 21:10
Kolicina vremena provedena nad igrama je obrnuto srazmerna sa godinama.
Dok sam bio mladji mogao sam ceo dan da igram igre. Ustanem ujutru i igram sve do ponoci, nekad i do ujutru. I predjem igru za dan dva.
Danas je to teze. Trenutno imam 36 godina i dalje aktivno igram igre ali ne mogu vise toliko da ih igram. Posle 2-3h vec pocinje da mi pada koncentracija i da zelim da prekinem. Mada sada igram u etapama nekoliko puta po par sati.
Ovaj fenomena sam primetio jos kod par mojih drugara koji isto igraju igre.

Sladjan85
27.1.2013, 21:52
Zato je najbolje igrati Farmville. Posadis i oberes farmu (kao moja keva) za 30 minuta ,pokupis neke kokoske, krave ,guske... i onda cekas 24h da to ponovo uradis !

Vrhunac gejminga i resenje za problem zavisnosti :)

doctor
28.1.2013, 3:21
Ovaj fenomena sam primetio jos kod par mojih drugara koji isto igraju igre.

Normalna stvar... Ja sam sa 8. godina (kad sam dobio prvi PC a pre toga se igrao na NES-u i sličnom, ali to da ne računamo) bio u stanju dan-noć da sedim za kompom. To je tako ostalo negde do treće godine srednje. Od tada retko igram igre, a i kad igram retko koja me natera da je pređem a kamoli da se zalepim za ekran i kao kreten igram po nekoliko sati dnevno i jedva čekam da sednem opet. Poslednja koja je to uspela je Deus Ex Human Revolution. Jedan površan prelazak a nakon toga 3 ultra-detaljna i 2 polu-prelaska u za manje od mesec dana.

I coop mod SC Chaos Theory koji sam prešao sa bratom iz cuga i coop SC Convictiona koji sam sa curom takođe prešao iz cuga (igralo se trči-skači-pucaj). Pre toga se ne sećam kada sam neku igru igrao sa apetitom... Možda Bioshock 2 i BS 1, Jedi Knight 2, RTCW i originalni Deus Ex... Eh, da i period kada mi se CoD dopadao pa se svaki nastavak prelazio u cugu...

dragomix
28.1.2013, 3:41
Kolicina vremena provedena nad igrama je obrnuto srazmerna sa godinama.
Dok sam bio mladji mogao sam ceo dan da igram igre. Ustanem ujutru i igram sve do ponoci, nekad i do ujutru. I predjem igru za dan dva.
Danas je to teze. Trenutno imam 36 godina i dalje aktivno igram igre ali ne mogu vise toliko da ih igram. Posle 2-3h vec pocinje da mi pada koncentracija i da zelim da prekinem. Mada sada igram u etapama nekoliko puta po par sati.
Ovaj fenomena sam primetio jos kod par mojih drugara koji isto igraju igre.

Mislim da nije problem u godinama, nego u igrama. Sve su postale toliko lake i pravljene za COD generaciju (pucaj, zaklon nije potreban), da je jedino sto je ostalo da neku igru odvoji od drugih PRICA. Iako se skoro sve danasnje igre reklamiraju kao igre koje imaju extra pricu, retko koja to stvarno i ima. Mass Effect serijal je bio odlican do treceg dela, AC serijal takodje do treceg dela (sve je postalo konfuzno i nikako nisam uspeo da nadjem konekcije izmedju likova i dogadjaja). Dosli smo u doba dvojki i trojki. Sve sami nastavci, a svaki napravljen tako da poveca sadrzaj koji se svidja, slobodno mogu reci, masi koja povremeno igra igre, a smanji sve ovo sto bi oni mogli da protumace da je tesko.

Onda se pojave igre sa takvom pricom da te oduvaju sa stolice i bez problema mozes da ih predjes u cugu. Walking Dead je jedna od retkih novih igara koja to uspeva, stvarno fantasticna prica (sam gameplay je nula, ako izuzmemo sistem odlucivanja). Spec Ops takodje, udjes u igru da pucas malo i zezas se, a zavrsis je sa hiljadu pitanja o samom sebi i svom junaku.

Cinjenica da i dan danas mogu bez problema da upalim neke NES i SNES (SEGA) klasike, N64 i PS1 igre, GC i PS2 igre i igram ih po nekoliko sati neprekidno, dok sam jedva isto uspevao sa bilo kojom igrom izaslom ove godine (sem ove dve (+ Binary Domain, Darksiders II) koje sam napomenuo), samo govori u prilog ovome dosta. Svi gledaju grafiku, sve sto nije uber nije vredno njihovog postovanja i vremena, a kad bi se malo osvrnuli i bolje pogledali igre koje igraju videli bi da grafika nije nikakav preduslov za dobru igru. Cak mislim da developeri previse vremena provode polirajuci istu. Danasnje AAA igre su smece, to je cinjenica!

@doctor: Kako si igrao Conviction Co-Op? Jer mora na dva kompa ili moze na jednom? Nisam nikad igrao taj SC (posle PT serijal je otisao dodjavola)!

Emix
28.1.2013, 10:46
sat-dva...

Rockstar
28.1.2013, 13:41
mora bolje da se hranis, pravilne cikluse spavanja da imas i telo da ojacas. Ako te jedan sat sedenja ispred racunara "zamori" da moras da pravis pauzu... To nije dobro. To bi vec sa lekarom morao da se konsultujes.

Хихихи :) Мислим да није мислио на физички замор, пре на "душевни" :) Нама старим кукама ове нове игре су једноставно јако досадне... Не све, наравно, али већина, поготово оне популарне..

Rockstar
28.1.2013, 13:45
Уз неке омиљене ми игре, лако могу и 8+ сати да проведем, прелазећи кампању или слично.. Међутим, ове новије игре и нису баш за мене.. FEAR серијал ми се рецимо свидео, Deus Ex... Ове остале играм док не "погинем" и онда правим паузу до сутра/или кад већ :)

doctor
29.1.2013, 2:55
@doctor: Kako si igrao Conviction Co-Op? Jer mora na dva kompa ili moze na jednom? Nisam nikad igrao taj SC (posle PT serijal je otisao dodjavola)!

Posle Chaos Theory* je otišao dođavola. Ako nisi igrao Chaos Theory onda nisi igrao Splinter Cell - to je bio vrhunac franšize! (i ona me je držala dok je nisam prešao)

Može da se igra u LAN samo... Sreća što može i tako, s obzirom da sad sve ide online.

Уз неке омиљене ми игре, лако могу и 8+ сати да проведем, прелазећи кампању или слично.. Међутим, ове новије игре и нису баш за мене.. FEAR серијал ми се рецимо свидео, Deus Ex... Ове остале играм док не "погинем" и онда правим паузу до сутра/или кад већ :)

Eto i FEAR sam zaboravio... Prvi pravi adrenalinski FPS ako mene pitate... Kada sam prvi put seo da ga igram ujedno sam i prvi put osetio pravi nalet adrenalina a koji je provociralo igranje obične "igrice"... I to sam prešao za par dana :D

Half-Life sam igrao 3 dana danonoćno, iako sam ga kasno otkrio... A prvi Deus Ex da ne pričam...

water wizard
29.1.2013, 3:14
ja sam igrao SC1 i 2, i još neki deo, eto, par delova sam propustio.. nije da ne bih mogo po 12 sati da igram, nego imam i druge obaveze... prošle zime sam 2x igrao skyrim do 70+ levela.. :) legnem ujutru, ustanem ono mrak.. ajd sedaj za komp i teraj dalje :D
erepublik (http://www.erepublik.com/en/referrer/Lord+Oli) ne računam, to mi stoji skoro po ceo dan otvoreno u drugom prozoru, ali tu je više druženje nego igranje...

dragomix
29.1.2013, 3:39
Posle Chaos Theory* je otišao dođavola. Ako nisi igrao Chaos Theory onda nisi igrao Splinter Cell - to je bio vrhunac franšize! (i ona me je držala dok je nisam prešao)

Može da se igra u LAN samo... Sreća što može i tako, s obzirom da sad sve ide online.


Chaos Theory mi je zadavao takve probleme, imao je uzasnu zastitu a dosao je u doba kada internet nije bio tako popularan. Odigrao sam ga, ali mi je u najboljem secanju ostao Pandora Tomorrow, zasto ne znam. Iako se slazem da je mozda vrhunac dostignut Chaos Theory-em.

Sve u svemu, kako god okrenes, vise ih ne prave tako! :(

Dusan-DDY
29.1.2013, 4:20
kada sam bio mladji razbijao sam se od igranja i danju i nocu a sada tesko koja bi me igra toliko privukla, mozda sam ipak izgubio volju a mozda vise i ne mogu da nadjem igru koja bi me zabavila, imam tek 18god mozda sam vec porastao :D nebuloze osecam se kao beba :kreza: zadnje sto sam presao iz cuga je bio arkham city :confused:kada dobijem sada novi komp nemam predstavu koju bih igru igrao, mislim da igranje nije bolest nego je bolest to sto izgubis zelju da igras ili uopste ne zelis da igras bilo kakvu igru

doctor
29.1.2013, 19:33
Arkham Asylum sam prešao sa dosta interesovanja... Arkham City me jednostavno nije zadržao... Kao ni bilo koji AC posle drugog dela.

Dušane, to je posledica preterane konzumacije :D

@dragomix Sedi pa odigraj opet CT :p Ni ja nisam uspeo da je igram kada je izašla zbog pomenute zaštite, tek godinu ili dve kasnije... I bilo je :eek:

dragomix
30.1.2013, 2:15
@dragomix Sedi pa odigraj opet CT :p Ni ja nisam uspeo da je igram kada je izašla zbog pomenute zaštite, tek godinu ili dve kasnije... I bilo je :eek:

Rekoh ti da sam odigrao. I mene je igra oduvala. Ali mi je PT ostao u secanju zbog toga sto mi je to bila prva SC igra. Bio sam odusevljen, bukvalno. Steta sto su upropastili tako dobar serijal.

Koliko sam zeleo CT, jurio po kraju da je nabavim, a onda udario u zid sa zastitom. Cekao sam dobrih 2-3 godine da odigram igru kako valja. :mad:

Ekiman
30.1.2013, 3:20
Ja sam jednom igrao 24h komp i nisam umro,ziv sam i zdrav...Inace nisam igrao kuci i nisam mogao da odem kuci ne zato sto su me moji oterali nego se tako potrefilo ali u svakom slucaju igrao sam 24h bez prestanka xD taj britanac je amater za mene!

djosha
30.1.2013, 3:35
A ja sam imao klinicku smrt od tetrisa:kreza:
U pravu je WW ,Peranovic leci sve bolesti zavisnosti nego nema kad sad :D
Ali bez zezanja...svi smo mi zavisnici od necega.Ja bih da sam Tiger Woods ,haha

Dusan-DDY
30.1.2013, 4:00
ma nemate vi pojma kakve ja rekorde drzim kad sam igrao npr prvi put nfs underground 2 pa to je bilo igranje bez prestanka odspavam malo neki sat i opet igram ipak sam tad bio napaljeni klinac, sad ne znam gde mi je glava mnogo sam poceo da brinem o realnom zivotu a osecam se ko kreten:paranoia: sad kazite ovaj je narkoman :D

doctor : slazem se da je Arkham Asylum bolji ili bar zanimljiviji, ja kad sam ga presao vec sam shvatio sve fore i onda city nije toliko zanimljiv ali igra nije losa

singularity
3.2.2013, 20:17
Arkham Asylum sam prešao sa dosta interesovanja... Arkham City me jednostavno nije zadržao... Kao ni bilo koji AC posle drugog dela.

Dušane, to je posledica preterane konzumacije :D

@dragomix Sedi pa odigraj opet CT :p Ni ja nisam uspeo da je igram kada je izašla zbog pomenute zaštite, tek godinu ili dve kasnije... I bilo je :eek:

Mozda ti se Arkham City nije dopao jer je ista fora kao Arkham Asylum. Tehnicki gledano igra je mnogo bolja od prvog dela. Vise ima da se igra, veca je, grafika je bolja. batman moze da izvodi daleko vise kombo udaraca, uvedeni su novi likovi tako da pored batmana mozes da igras sa catwoman, robinom, hawkeye itd.
Ukoliko citate batman strip videcete da se u drugom delu pojavljuju daleko vise likova iz samog stripa, dok je kod prvog dela bilo sam nekoliko.
Sve u svemu, Arkham City je igra koja je odusevila sve, proglasena za najbolju akcionu igru te godine.
GOTY izdanje te igre je sa daleko bogatijim sadrzajem nego GOTY izdanje kod Arkham Asyluma. U sustini kod AA GOTY izdanje samo ima jos nekoliko mapa vise za tabanje, dok Arkham City ima nove kvestove, nove likove itd.
S obzirom da sam obe igra presao nekoliko puta, i ne slazem se sa tobom da je AA bolji od Arkham City igre, eto napisah par reci.

EpicG
3.2.2013, 23:57
Ma, nista nije problem dok je u nekim realnim granicama. Ako jednom presedis 12+h pred kompjuterom, nece ti biti nista, ali ako to radis na redovnoj bazi...

singularity
4.2.2013, 2:04
Secam se kad sam bio mladji, kad je izasao Unreal II Awakening igrao sam ga dok ga nisam zavrsio... Mislim da je to bilo bas zestoko igranje. Ceo dan, celu noc i sutra sam ga presao. Ali dok ga nisam zavsio nisam silazio sa tastature. U to vreme to je bio vrhunski naslov.
Malo stariji gejmeri se secaju tog naslova sigurno.

High life
14.2.2013, 3:39
Igre stvaraju zavisnost. Naucno dokazano.


Postoji jedan neurotransmiter koji se zove Dopamin. Uloga dopamina u organizmu je da vam stvori osecaj zadovoljstva kada uradite nesto korisno za vas organizam. Kada pojedete nesto veoma hranljivo - telo luci dopamin, kada pricate sa prijateljem - luci se dopamin, sex - dopamin itd.

Igranje video igara takodje stimulise telo da luci dopamin. Medjutim, posto evolucija (ili Bog, kakogod) nije predvidela da cemo moci povazdan da blejimo pred kompjuterom i rokamo vanzemaljce, ljudski organizam nije razvio nikakav mehanizam koji bi mogao da kontrolise ispustanje dopamina u takvoj situaciji.
I tako vi dok igrate, lucite i lucite dopamin nemilice. Organizam, da bi zastitio unutrasnju hemijsku ravnotezu, kao i receptore na nervnim sinapsama, smanjuje broj dopaminskih receptora na nervnim sinapsama.
E sad, posto je umanjen broj dopaminskih receptora, kolicina dopamina koja vas je ranije dovodila do zadovoljstva - vise nije dovoljna. Stvari u kojima ste ranije uzivali vise nisu interesantne kao ranije, jer ne stimulisu dovoljno dopaminske receptore. Sada morate da lucite vise dopamina kako bi ste osetili isto zadovoljstvo kao pre.

U vasem mozgu se u medjuvremenu formirala neuroloska staza, koja u vasoj psihi povezuje obilje dopamina sa video igrama.
Ali, iako je u glavi uspostavljena veza video igre - obilje dopamina, organizmu vise nije dovoljan intenzitet igranja koji ste imali ranije (opet,imate malo receptora dopamina).
Zato vas organizam tera da povecavatete intenzitet igranja kako bi mogli da lucite dovoljno dopamina i tako stimulisete umanjen broj receptora.
Kako vreme prolazi, broj receptora ce se kontinuirano smanjivati, i trebace sve veci i veci intenzitet igranja kako bi se lucilo dovoljno dopamina i doslo do ranijeg zadovoljstva.
Sa druge strane, sve druga zadovoljstva ce vam biti sve sve slabija i slabija, pa se vremenom bataljuje drustvo, ribe, normalna ishrana itd.



Imajte jednu stvar u vidu. Zavisnost od igara ne mora da znaci i povecano vreme pred kompjuterom. Gejming zavisnik je i onaj koji ima obicaj da skine igru, odigra je sat-dva, a onda je batali i krene opsesivno da trazi novu. I tako promeni o deset naslova nedeljno.


Kako se leci:

3 meseca bez igara, ili bilo cega sto ima veze s igrama (gejming sajtovi, klipovi, forumi). Toliko mozgu treba da se vrati u normalu.
Medjutim, treba obratiti paznju na jednu bitnu stvar. Organizam ce vam i dalje vapiti za dopaminom, i tezice da ga na svaki nacin dobije. Lako moze da se desi da se tako navucete na nesto drugo.
Mislim da su svi primetili kako ljudi koji bataljuju pusenje imaju obicaj da se ugoje za vreme skidanja. To telo pokusava da dopamin koji je ranije dobijalo pusenjem, nadomesti lucenjem dopamina ishranom.
Zato za vreme skidanja sva zadovoljstva treba kontrolisati i uzimati umereno. Ja sam se zamalo navukao na cokoladice, tj. secer.

SirDuck
14.2.2013, 4:04
To može da važi za bilo šta što radimo u životu.
Video igre su kao i bilo koji vid zabave. Možeš da slušaš muziku, čitaš knjigu, gledaš TV, itd. Pitanje je šta ti se sviđa. Isto tako neko može da se navuče na jako dobre knjige i da ih ne ispušta iz ruku. Hoćeš da mi kažeš da bi i to smanjilo broj receptora dopamina?

Uzmimo sada nekoga ko po ceo dan igra igre, totalni zavisnik. Dakle količina njegovih dopaminskih receptora bi bio jako mali. I sad dođe neka devojka i povuče ga s kompa i kr*sne ga. Po toj teoriji on ne bi trebao da uživa u tom iskustvu. Ja bi rekao da bi izuzetno uživao.

Recimo da ti se mnogo igra neka igra, samo o tome razmišljaš. Uzmeš i zapališ cigaru i pojedeš čokoladicu i više ti se ne igra?

Dakle da bi se skinuo sa nečega moraš da se lišiš bilo kakvih uživanja da bi vratio količinu receptora na normalu?

Psihička zavisnost od bilo čega se svodi na rutinu. Naviku. Navikao si da radiš nešto u nekim količinama i situacijama i postaješ nervozan ako se to naruši.
Što se video igara tiče, one su ljudima jednostavno zanimljive te ih igraju, a kad ponestane zanimljivih onda ne znaju šta će pa blenu u neke druge ili iste po drugi put.

High life
14.2.2013, 4:55
To može da važi za bilo šta što radimo u životu.
Video igre su kao i bilo koji vid zabave. Možeš da slušaš muziku, čitaš knjigu, gledaš TV, itd. Pitanje je šta ti se sviđa. Isto tako neko može da se navuče na jako dobre knjige i da ih ne ispušta iz ruku. Hoćeš da mi kažeš da bi i to smanjilo broj receptora dopamina?

Svaka zavisnost funkcionise na isti nacin - smanjuje se broj dopaminskih receptora.
Kada na primer otvoris novu internet stranicu, telo te nagradi sa dopaminom jer si mu pruzio svezu informaciju. Ako krenes da preterujes, broj receptora ce se smanjiti, i moraces da otvaras vise stranica da bi ostvario jednako zadovoljstvo kao i ranije. Tako se stvara zavisnost od interneta.

Zavisnost of knjiga je moguca. Medjutim, danas imas desetostruko jace stimulanse kao sto su TV i Internet pa se ljudi navlace na ove.


Uzmimo sada nekoga ko po ceo dan igra igre, totalni zavisnik. Dakle količina njegovih dopaminskih receptora bi bio jako mali. I sad dođe neka devojka i povuče ga s kompa i kr*sne ga. Po toj teoriji on ne bi trebao da uživa u tom iskustvu. Ja bi rekao da bi izuzetno uživao.

U svakom slucaju ce manje uzivati od zdravog muskarca. Pri tom, ako je i pornografski zavisnik (sto je danas sve cesci slucaj), ne bi mogao ni da mu se digne.



Recimo da ti se mnogo igra neka igra, samo o tome razmišljaš. Uzmeš i zapališ cigaru i pojedeš čokoladicu i više ti se ne igra?

Dakle da bi se skinuo sa nečega moraš da se lišiš bilo kakvih uživanja da bi vratio količinu receptora na normalu?

Psihička zavisnost od bilo čega se svodi na rutinu. Naviku. Navikao si da radiš nešto u nekim količinama i situacijama i postaješ nervozan ako se to naruši.
Što se video igara tiče, one su ljudima jednostavno zanimljive te ih igraju, a kad ponestane zanimljivih onda ne znaju šta će pa blenu u neke druge ili iste po drugi put.

Banalizujes stvar da bi porekao ono sto je naucno dokazana istina. Zavisnost ima dve komponente: Psihicku i Telesnu.

Telesna komponenta zavisnosti od video igara je umanjen broj dopaminskih receptora.
Psihicka komponenta je neuroloska veza kojom ti u glavi vezujes igre za dopamin. To je ono sto ti zoves navikom.
.

E sad, sta se desava u organizmu. Telo vapi za zadovoljstvom od dopamina. Usled toga se u mozgu aktivira neuroloska veza igre-dopamin, i manifestuje se kao poriv za igranjem video igara. Ti sedas za kompjuter i zadvoljavas svoj poriv za dopaminskim zadovoljstvom.
Ti mozes da zadvoljis trenutnu dopaminsku zedj nekim substitutom, npr sexom (ili cokoladicama). Ali neuroloska veza ostaje nedirnuta, i ona ce opet da se aktivira cim ti opet zafali dopamina.

Kada se skidas od zavisnosti, u tvom telu teku dva odvojena procesa. Dopaminski receptori se regenerisu, a neuroloska veza polako nestaje. Problem je u tome sto neuroloska veza nestaje brze nego sto se se receptori regenerisu, pa taj medjuprostor ostavlja rizik za neku novu zavisnost ili oporavak stare.

perablenta
14.2.2013, 23:32
Ne znam puno o tehnickim-bioloskim detaljima o kojima diskutujete, ali mogu samo svoj primer da postavim pa mi vi objasnite.

Igram vec 15 godina. Mogu da igram i po 16 sati dnevno ako imam priliku. Umeo sam ceo leto(3 meseca) da igram po 10+ sati svaki dan, odem na letovanje 15 dana, i ne uhvati me bilo kakva kriza. Dodjem kuci, igram opet jednako, manje ili vise u zavisnosti od mogucnosti(skola, drustvo, porodica, dostupnost igara).

Poslednjih 7 godina odvajam 10+ sati nedeljno za trening-sport. 6 godina paralelno sa tim idem na drzavni fakultet sa prosekom 8.25. (duze studiranje je produkt usmenih delova ispita iz matematike i slicnih predmeta, da se razumemo). Tokom istog tog vremena imam sve jaci i jaci racunar i sve brzi i brzi internet i vecu dostupnost igrama + vise originala.

Gde je sad tu nekontrolisana zavisnost?

High life
15.2.2013, 2:56
Sve je to super, ali je ovo ipak internet. "Ja" ili "moj ortak" argumenti mi nista ne znace.
A ako cemo vec o licnim iskustvima, ja jos nisam sreo osobu koja igra igre 10+ sati dnevno, a da se to nije odrazilo na njeno ponasanje.


Ovo nije stvar debate, ovo je cinjenica. I sto se mene tice, mozete da filozofirate i zavaravate se koliko zelite. Ja sam napisao ono sto mislim da treba da se zna, i toliko od mene na ovoj temi.

WhenDarknessFalls
15.2.2013, 3:53
U svakom slucaju ce manje uzivati od zdravog muskarca.

Haha, a kako se to meri uzivanje? :) I sta je za tebe definicija zdravog muskarca? Jel si sprovodio statisticko istrazivanje oko ovog dizanja?

Ne omalovazavam te niti zelim da zalazim u neku dublju diskusiju, samo mi je interesantno.

M1L0SH
15.2.2013, 13:23
Vidi ga inkvizitor High life "pokajte se gresnici". Nema debate kako ja kazem ili nikako. :D
U redu dopamin itd. ali onda sve iole zanimljivo sto natera mozak da luci dopamin je "opasno" i sta bi trebali da radimo sedimo i gledamo se dok ne umremo od dosade.
A ako cemo vec o licnim iskustvima, ja jos nisam sreo osobu koja igra igre 10+ sati dnevno, a da se to nije odrazilo na njeno ponasanje.
Da mora da si popularan medju tim osobama. Dakle svi moraju da zadovolje tvoje standarde ponasanja ili ...
Da licna iskustva su bitna zato sto nece svako da ujeda ako nije dobio dnevnu dozu video igara. Sto ljudi sto cudi.

Sta je sa recimo kafom koja je opste dobro, podrazumeva se. Ali ja znam ljude koji su mnogo gori kad ne dobiju kafu ujutra nego ja kad ne igram igre mesec dana.

Aibo
16.2.2013, 2:53
Igre stvaraju zavisnost. Naucno dokazano.

Koliki i kakav je autoritet taj koji je to "dokazao", gde je dokumentacija o istraživanju, statistika i sve što prati ozbiljan naučni dokaz? Kad neko nešto napiše to ne znači da je to i istina.

Tom logikom: Ja kad dođem sa 10-časovnog posla i zavalim se u kauč, lučim dopamin samo tako. Stvar je u tome što su ljudi nastali u vreme kada krevet nije postojao i nismo naviknuti na tu količinu sreće kad osetimo meko pod dupetom. Zato ljudski mehanizmi ne mogu da se odupru zavisnosti od kauča. :kreza:

sale94
16.2.2013, 12:13
Znate kako tesko je objasniti ja nisam zavisan od kompa, ali prosto volim da gubim vreme na njemu brze prodje, bolje i to nego da se pravim odrastao i sljokam i pusim po ceo dan opusta me jos od kad sam bio mali, a i tako se zaboravim na muziku koju ne volim i na ove njuske koje vidim po novinama nabijem sluske i to ti je raspali mjuzu koja valja.

Nije sad da ne mogu bez njega dodje mi period, kad ga ukljucim samo uvece a dodje i period kad ga ukljucim i prepodne, pa drljaj pa u 12 il 13 pauza rucaj izadji izfluftiraj se vratim se jos malo pa gasi pa uvece opet.

Ali poenta je da mogu da provedem i vise od 6 sati, ali pravim pauze od gledanja u ekran, a da mi oci ne postanu krvave jer ako nista barem odspavam izmedju svega.

Od igara tek nisam zavisan kao manji mozda, ali sad ne sad uglavnom ili prelazim starije koje sam vec obrnuo, pa pravim kolekciju save game ili na assault cube pa online.

Ali neki zaista ne znaju za meru, primer djole drugar jedan je uspeo da 25 sati bude na kompu uzastopce, pocev od modelovanja preko editovanja video blejanja na yt, gledanja 4 filma zaredom i jo 10x stvari kako je izgledao ujutru ne pitajte. :D

A sto je najgore od svega nikad ne zaspi u odredjeno vreme, i posle me pita zasto mu imunitet pada i oseca se raspadnuto.:facepalm

Doduse zna da smanji na 9 sati. :to_care:

SirDuck
18.2.2013, 2:12
U svakom slucaju ce manje uzivati od zdravog muskarca. Pri tom, ako je i pornografski zavisnik (sto je danas sve cesci slucaj), ne bi mogao ni da mu se digne.

Ako je iz ličnog iskustva poverovaću ti :D


Banalizujes stvar da bi porekao ono sto je naucno dokazana istina. Zavisnost ima dve komponente: Psihicku i Telesnu.

Ne banalizujem nego predlažem glupave svakodnevne primere. Tvoja teorija je banalna jer predlaže da je svako uživanje loše jer traži više uživanja, što bi značilo da paradoksalno trebaš da ne uživaš da bi uživao.


Kada se skidas od zavisnosti, u tvom telu teku dva odvojena procesa. Dopaminski receptori se regenerisu, a neuroloska veza polako nestaje. Problem je u tome sto neuroloska veza nestaje brze nego sto se se receptori regenerisu, pa taj medjuprostor ostavlja rizik za neku novu zavisnost ili oporavak stare.

Kolko sam ja upoznat sa činjanicama o zavisnostima, fizioločka zavisnost brže nestaje od psihičke. Navika i rutina su vrlo moćne stvari koje se teško menjaju. Zato pušačima koji se odvikavaju npr. nije zadovoljavajuć nikotinski flaster ili žvaka jer nemaju šta da stave u usta i zapale onda kad su navikli. Iako dobijaju ono što im sam organizam traži ne dobijaju zadovoljenje navike.

Posle rehabilitacije od alkohola ili nekog narkotika, organizam je potpuno čist i ne zahteva datu supstancu, ali navika je navika pa će na prvi bedak lečeni alkos da potegne za flašom, ako nije dovoljno psihički jak da to ne uradi.

Sve se svodi na psihu a ne na količinu receptora dopamina.

Moji razlozi da ne verujem u ovu priču:
1. Organizam je prilično stabilan sistem i retko ide u ekstrem. Da nije tako (tj. da je po tvojoj priči) posle nekog broja iskustava u kojima uživaš ne bi više uživao niučemu.
Jeste Njegoš rekao "Čašu meda jošt niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči", ali moraš priznati da je ovo o čemu pričaš sasvim preterano.

2. Različite stimulacije luče isti hormon dopamin, ali se takođe u njima različito uživa. I nije sve u količini dopamina.
Recimo da si igrao igrice po ceo dan jako dugo i da si otupeo na dopamin.
Onda izađeš i pdoživiš neko ovo zadovoljstvo, nebitno koje, bila to šetnja po parku, kafa sa prijateljima, seks, nebitno. I eto uživaš u tom nekom prijatnom ikustvu. Po tebi ne bi trebao da uživaš u bilo čemu dok ne prođe jedno mesec dana teškog smora i izolacije od bilo kakvih zadovoljstava.


Za kraj:
Što je video igara usko tiče,po mom mišljenju "zavisnost" ima najviše veze sa bežanjem iz realnosti. Neko ko baš preteruje i time zapostavlja društveni život i obaveze možda i želi da ih zapostavi. Ali to je ekstremni slučaj u kome pričamo o nekome ko je polu ili potpuno depresivan. Video igre su najbolji beg iz stvarnosti jer simuliraju neku alternativnu realnost bolje od filmova i knjiga.
A to je samo prirodna stvar. Pre si morao da ležiš i maštaš o drugačijem životu, ovako možeš na neki način da ga doživiš. Tolko.

Sladjan85
18.2.2013, 2:35
Mozemo mi sad ovde filozofirati koliko hocemo, ali kompjuteri jesu na neki nacin zavisnost. Pre neki dan sam razmisljao i zapitao se : Koliko smo mi sati u nasim zivotima izgubili na racunaru ? Koliko dana ? Koliko meseci ? Pa i godina ? Cesto se pitam da li je koriscenje racunara i pracenje svih tih tehnologija uopste bitno ?

A zivot je kratak. Zamislio sam se koliko dnevno provodim vreme za racunarom ? Pa iskreno satima. Nekada to bude cak i 10-12 sati. Pa koliko dana u mom zivotu ? Mnogo . Koliko je to samo propustenog vremena.

Pitao sam se sta sam sve mogao odraditi dok nisam bio na racunaru. Mogao sam citati ,voziti bicikli, odigrati basket ,odraditi poslove po gradu, otici na fucu ,kupanje ,mogao sam setati ,videti drugare ,posetiti neko mesto ,mogao sam uzivati u vazduhu, zivotu i suncu ...

Ne shvatite pogresno. Svi mi to radimo i pored racunara. Ali koliko mi gubimo vremena za racunarom zaista ? Da li nam je gledanje slika ,texta ,fejsbukovanje i igranje iznova novih igara zaista korisno ? da li je to zabava ili prosta navika ?

Ne znam za vas ,ali ja kad predjem igru ,posle nedelju dana zaboravim i sta sam igrao. Igram novu igru. Zaboravio sam i to. Prodje, zaboravi se... Cemu sve to ? Opet iznova i iznova... Fejs, Skajp ,igre ,forumi ,internet novine ... Da li je sve to zivot ? Pa bas i nije. Da li je potreba ? Ne znam. Racunar je mocno sredstvo komunikacije, ali mislim da preterujem, da preterujemo ,da preteruju ..

Pitam se ponekad da li je bilo bolje nasim matorcima koji su se divili crno belom televizoru ? Koji nisu isli na fejs ,vec nisu imali ni telefon ,pa su morali otici licno kod prijatelja. Da li im je bilo lepse sto su uzivo igrali fudbal ,a ne PES ? Da li je bilo lepse poslati pismo ili jos jedan u nizu emailova... Ne znam...

Licno sam shvatio da gubim previse vremena na racunaru. Okej je to ,zabava ,ubijanje vremena... I znate sta mi je palo na pamet ?

Zasto mi ubijamo vreme ? Kad ono mozda ubija nas.

Tako da odlucio sam mnogo vise vremena da posvetim zivotu van digitalizacije ,van kompjutera. Bili racunari zavisnost ili ne ,ovo leto ce biti drugacije. Uopste necu koristiti racunar kad otopli. Videcu kako ce biti i da li zaista mogu bez racunara i da li nam je on zaista potreban u toj meri.

Sun Tzu
18.2.2013, 3:29
Mogao sam citati ,voziti bicikli, odigrati basket ,odraditi poslove po gradu, otici na fucu ,kupanje ,mogao sam setati ,videti drugare ,posetiti neko mesto ,mogao sam uzivati u vazduhu, zivotu i suncu Pola tih stvari je isto gubljenje vremena.
Ti sediš sa društvom u gradu, neko sedi za kompom i raiduje. Otvori prozor i eto ti vazduha dok si za kompom itd.
Uostalom, http://www.toonhole.com/comics/2013-01-28-DoctorsAdvice.jpgCemu sve to ? Čemu bilo šta u životu? Ionako svi umiremo. :D

SirDuck
18.2.2013, 4:35
Tako da odlucio sam mnogo vise vremena da posvetim zivotu van digitalizacije ,van kompjutera. Bili racunari zavisnost ili ne ,ovo leto ce biti drugacije. Uopste necu koristiti racunar kad otopli. Videcu kako ce biti i da li zaista mogu bez racunara i da li nam je on zaista potreban u toj meri.

Zato ja imam sm(a)rtfon tako da nema bežanja :kreza:

Sladjan85
18.2.2013, 4:50
ti si se obezbedio :D pametno! :D

Rockstar
18.2.2013, 5:06
...морате имати у виду да степен зависности код зависника није универзалан, тј. једнак, а тако исто и подложност одређеној зависности није термин који се може генерализовати - неко је напросто отпоран од развијања исте (чак, већина!) а људи са одређеним проблемима видео игре конзумирају као лек и за њих би могло да се каже да су "зависници". Ту, искрено, најпре мислим на бесмислене мултиплејер наслове, који су, у суштини, надметање две јединке, само на, ето, модеран и мање опасан начин :)

Single-player, сада помало и у дефанзиви, је потпуно другачија ствар. Постоје игре које су на нивоу бољих филмова, па зашто да не, и књига. Видео игре су одавно део уметности и њихова конзумација је све само не штетна. Оне обогате дух, учине вас образованијим, зашто да не, и паметнијим. И не мислим само на авантуре, има ту разних жанрова..

Нажалост, како време пролази, све мање имам стрпљења и толеранције да трпим "new-age" прилагођеност игара и одређених конвенција који програмери поштују као Свето Слово (нпр, нишањење у CoD стилу које ја ама баш никада не користим, "зум" је за снајпер а ова симулација "гледања" кроз кундак - ма дај), тако да, све мање обраћам пажњу на нове игре и радије одиграм неки старији "класик", тражећи алтернативни начин преласка.. Од МП играм само Квејк и то само понекад.

Играње видео игара је "здрава" ствар у којој се не треба претеривати и то човек може и мора по себи да оцени када се "претера". Али, тако је и у свему осталом у животу и тврди да највећи број играча је заправо "кежуал" варијанта а број опсесивно-компулзивних болесника који свој проблем решавају у најновијиј "игрици" је, проценутално гледано, идентичан као у сличним браншама, са евентуално тежим последицама.

Додао бих само да су потпуно бесмислене "поп" игре (које сви играју) као GTA, који је мени екстремни пример нечег потпуно "безукусног" - симулација криминала! Иначе избегавам и филмове са таквом тематиком, али ја НИКАДА нисам имао инсталиран ниједан ГТА. Заправо, не разумем "реалне" игре - чему све то? Када ми се игра фудбал, одем па играм прави фудбал, да ми се разбијају излози и туку пролазници - вероватно бих и то учинио. Е, али освајање планета је, нажалост, немогуће, тако да су видео игре идеалан суплемент временској неправди која ми је учињена! :)

пс. Гта је у видео играма као лош артист у музици. Негде између техна, модерног, пост `90s хип-хопа и народњака.

player1
18.2.2013, 9:28
Ne treba generalizovati.

Iako uvek ima igara koje su toliko dobre, da mogu da prikuju igraca da igra dugo i sto vise, posle nekog vremena dosade i "zavisnost" otupi.

Licno, kad gledam sta sam sve igrao, broj takvih igara je ispod 20% onoga sto prodjem. Jednom ili dvaput godisnje naidje neki takav "dragulj", koji je tera da ga igras i igras. Sto se tice ostalih igara, ne mogu ni da ih igram 2h uzastopce bez pauze.

Ovo govorim iz prespektive SP igrara.

Sve u svemu ne postoji zavisnost od kompjutera, niti zavisnost od igara, nego zavisnost od odredjenih igara, koja je privermenog karaktera, i prilicno inidividualna.

Takva "zavisnost" nije ni vezana samo za igre. Svako ko je spiskao celu sezonu jedne TV serije za jedan dan, je isto proziveo takvu zavisnost. Kada gledas/igras nesto tako dobro da ne zelis da stanes.

sale94
18.2.2013, 11:19
Cudo niko nije prokomentarisao moju poruku o Djoletu koji je proveo 25 sati uzastopce bez pauze na kompu, a posle me pita zasto mu pada imunitet se oseca raspadnuto, izgleda da ste se nagledali svega pa ste oguglali.:kreza:

M1L0SH
18.2.2013, 12:34
Додао бих само да су потпуно бесмислене "поп" игре (које сви играју) као GTA, који је мени екстремни пример нечег потпуно "безукусног" - симулација криминала! Иначе избегавам и филмове са таквом тематиком, али ја НИКАДА нисам имао инсталиран ниједан ГТА. Заправо, не разумем "реалне" игре - чему све то? Када ми се игра фудбал, одем па играм прави фудбал, да ми се разбијају излози и туку пролазници - вероватно бих и то учинио. Е, али освајање планета је, нажалост, немогуће, тако да су видео игре идеалан суплемент временској неправди која ми је учињена! :)


Ne slazem se apsolutno. Sad pop igra i jeste igraju je glupa decica cituju samo skupljaju zvezdice i gledaju koliko ce ostati zivi. Jos su mi se cudili "wow preso si GTA bez sifre nemoguce" Sabani jedni. Drugo i nije neka prica zivot kriminalca je banalizovan i ima preterivanja. Mozda je kao satira kritika Amerike itd. Plus mini igre i aktivnosti sa strane su zatupljujuce ali iz nekog razloga obrnem sav GTA sadrzaj. Mozda sam "completionist". Opsednut time da sve bude 100%. E sad simulacija kriminala kao i filmovi na datu temu su po meni solidna tematika. A o cemu ce snimiti filmove o pletenju ? I nisu bezukusni ...
Cemu realne igre stvarno smesno. A cemu skoci ovde onde skupi novcice, cemu highscore i cinematic hodnik suteri ?
Kad ja hocu da ucestvujem u drugom svetkos ratu e sad ne mogu zakasnio sam s rodjenjem jedno 100 godina. Plus i kad bi hteo da budem na ratistu verovatno bi glavu izgubio tako da "realna" igra na datu temu je mnogo bolja. Isto i sa kriminalom ne sedi mi se u zatvoru ili na dnu reke.

Rainman
18.2.2013, 13:11
Додао бих само да су потпуно бесмислене "поп" игре (које сви играју) као GTA, који је мени екстремни пример нечег потпуно "безукусног" - симулација криминала! Иначе избегавам и филмове са таквом тематиком, али ја НИКАДА нисам имао инсталиран ниједан ГТА. Заправо, не разумем "реалне" игре - чему све то? Када ми се игра фудбал, одем па играм прави фудбал, да ми се разбијају излози и туку пролазници - вероватно бих и то учинио. Е, али освајање планета је, нажалост, немогуће, тако да су видео игре идеалан суплемент временској неправди која ми је учињена! :)

пс. Гта је у видео играма као лош артист у музици. Негде између техна, модерног, пост `90s хип-хопа и народњака.Strasno je sto je ovo razmisljanje nekoga ko koristi racunare. Ti ako si lud pa te GTA tera da ubijas ljude, ti ces da nadjes izgovor da ubijes nekoga i da ne igras GTA.

Optuzices nasilje u filmovima, losu ekonomsku situaciju u drzavi i mamu sto ti nije dovoljno cesto pustala da se igras sa drugom decom napolju.

A sto je najgore, napisao si jos da ga nikad nisi ni instalirao - pa kako onda da prepoznas kvalitet - ako ga nisi ni probao? A dosao si da sudis i optuzujes. Pa ne ide to tako.

caine
18.2.2013, 15:46
Moje nestrucno misljenje - ako si od malena u okruzenju koje glorifikuje nasilje i kriminal, imas velike sanse da postanes "lud", tacnije kriminalac. Naravno, ako je okruzenje dobro, a jedini negativni uticaj odredjena dela iz pop kulture, onda ces verovatno ostati zdrav.

Sto se GTA-a tice, on ne glorifikuje nasilje (kao i vecina takvih filmova; za igre vec ne znam). Slazem se s Milosem da je to satira i, kao takva, samo je protiv kriminala

Mozemo mi sad ovde filozofirati koliko hocemo, ali kompjuteri jesu na neki nacin zavisnost. Pre neki dan sam razmisljao i zapitao se : Koliko smo mi sati u nasim zivotima izgubili na racunaru ? Koliko dana ? Koliko meseci ? Pa i godina ? Cesto se pitam da li je koriscenje racunara i pracenje svih tih tehnologija uopste bitno ?

Zanimljiva poruka :) Ja sam bas o tome razmisljao nedavno. Zakljucak je da treba odrediti prioritete. Uglavnom je to socijalizacija. Znaci, trudis se da se druzis uzivo, da se bavis ekipnim sportom... Normalno, ne mozes to da radis bas stalno. Onda uzmes i bavis se hobijima - igrama, filmovima, muzikom, vestima i tako dalje. Ako to cinis samo onda kada ne mozes prijatno da se socijalizujes, to je onda sasvim okej, i vise od toga.

Onda se postavlja pitanje - dok se ne druzis, cime konkretno da se bavis? Da li da citas, odes u setnju ili da se igras? Odgovor na to pitanje je iskljucivo individualan. Recimo, ja maltene uopste ne citam. Znam da bih verovatno bio duhovno bogatiji kad bih umesto igara izabrao knjige, ali igre su nesto iz cega crpim mnogo zadovoljstva. Znaci, ja sam zadovoljan time i ne mislim da je igranje, kao u krajnjoj liniji nebitan hobi, gubljenje niti ubijanje vremena.

Da li je nasim matorcima bilo bolje u tom pogledu? Mislim da nije. Nisu ni oni mogli da se druze sve vreme, a u tim situacijama nisu imali na raspolaganju toliko hobija koliko mi imamo. Sve je u tebi, kako ces da rasporedis svoje vreme. Sto se Skajpa i Fejsa tice, oni su odlicni kao dodaci druzenju uzivo. Mislim da retko ko zamenjuje "zivu" varijantu online verzijom - to je samo argument koji stariji ljudi, koji se plase novih stvari, koriste

Inace, mislim da socijalizacija (drustvo, porodica) i nije nesto sto je prirodno urodjeno, nego da nastaje kao posledica okruzenja koja ti od malena to namece. Banalan primer - Spartance je, pretpostavljam, bilo bas briga za to. Oni su osecali isto zadovoljstvo dok su se bili kao mi danas kada se druzimo sa dragim ljudima.

Sayonara
18.2.2013, 17:22
Evo ja sam pao odavno u zavisnost u video igre , pretezno MOBA igre (lol , dota) , I otudjio sam se od ljudi , ne puno , ali nemam vise samopouzdanja da pricam / druzim se sa ljudima .

Sta da radim ? Da uopste sve izbrisem i pokusam da nadjem druge zanimacije (sto ce biti tesko ) ili da igram umjereno ( samo ponekad vikendom ) ?

Bilo koji savjet je dobrodosao .

Sladjan85
18.2.2013, 17:55
ne znam testiracu sebe ovo nadolazece leto :) posle 13 godina pokusacu da se skroz manem racunara. a i sad vise visim na forumima i ircu samo zato sto je hladno. napravicu test :) mislio sam i za cigare da ih nakon 8 godina pusenja nikad necu ostaviti, pa evo vec 5.5 godina ne pusim. Kad se probudim kafa, pa provera maila, citanje vesti,pa fejsa, pa team speak sa ekipom, pa malo igranja,rucak, popodnevno igranje, uvece badoo/fb, irc... opet okrecem kurir. . Nije takav svaki dan ali . . mnogo vremena mi ode. Zanima me kako ce mi biti bas bez racunara i smarphonea :) neka sam 13 godina trosio samo 4h dnevno na pc i igre to je previse. . a bilo je dana i kad je bilo mnoooogo vise. U teoriji izgubio sam godine.

zajchik
18.2.2013, 19:52
Televizija i u zadnje vreme kompjuteri su glavni krivci pada nataliteta u globalu .Nekad kada tv-a nije bilo naši dedovi nisu imali ni struju a kamo li tv,pa su vreme ubijali seksanjem.Zato je svaka porodica imala po 5-6-oro dece,a bili su u 10 puta finansiski goroj situaciji. Dakle pre nego sednete da odigrate neku igru,zapitajte se da li bi bilo bolje da legnete pored lepse polovine,i uradite nesto po pitanju nataliteta,ili da sednete i upropastite tako lepe i sladostrasne trenutke.
Ako kojim slučajem legnete u prazan krevet,nema panike-samo mirno, pravac dnevna soba,i oterajte ženu sa vašeg omiljenog mesta-kompjuterske stolice.A ako još nemate zivotnu izabranicu,gasi komp,i pravac grad,možda je ovo bas pravi dan za upoznavanje iste.
ZAKLJUCAK:
BOLJE ZAVISNIK OD SEXA NEGO OD KOMPJUTERSKIH IGARA.

Rockstar
18.2.2013, 21:48
televizija i u zadnje vreme kompjuteri su glavni krivci pada nataliteta u globalu .nekad kada tv-a nije bilo naši dedovi nisu imali ni struju a kamo li tv,pa su vreme ubijali seksanjem.zato je svaka porodica imala po 5-6-oro dece,a bili su u 10 puta finansiski goroj situaciji. Dakle pre nego sednete da odigrate neku igru,zapitajte se da li bi bilo bolje da legnete pored lepse polovine,i uradite nesto po pitanju nataliteta,ili da sednete i upropastite tako lepe i sladostrasne trenutke.
Ako kojim slučajem legnete u prazan krevet,nema panike-samo mirno, pravac dnevna soba,i oterajte ženu sa vašeg omiljenog mesta-kompjuterske stolice.a ako još nemate zivotnu izabranicu,gasi komp,i pravac grad,možda je ovo bas pravi dan za upoznavanje iste.
Zakljucak:
Bolje zavisnik od sexa nego od kompjuterskih igara.

Можемо да се споримо око игре на коју сам алергичан (ГТА) али ово... Лепо седнеш са бабом/дедом који су живели у таквим "10 пута горим финансијским ситуацијама) и замислиш себе, сада, у тим условима. Еј, телевизија и рачунари!

Да ли си се запитао да у то време када су имали по 7-8ро деце колики је био степен морталитета новорођенчади у првих пет година живота? Укратко, умирали су као муве. Ово је 21. век и време је да тај наталитет заправо опадне, има седам милијарди људи на планети, од тога огроман проценат гладних, босих, жедних, болесних.. Све је питање равнотеже. А што се тиче секса, не знам колико година имаш, али на све то гледаш помало, па.. ништа лично, али да се лепо изразим, "деромантизирано".. Препоручујем ти да прочиташ мало Шопенхауера који је писао, између осталог, и о љубави као о "потребној заблуди" зарад наставка врсте, илузији која ту жртву чини вредном (одгајање деце, што није нимало лак посао). А ово бесмислено "пумпање" деце да нас СрБа има десет милиона, нека... Зна се које су земље "високог наталитета" и на шта то личи.. Пре би ишао у Шведску него у Индију или Албанију, зар не?

zajchik
18.2.2013, 22:40
Sve si izvukao iz konteksta.Suviše si široko shvatio moje izlaganje.
Moj post se nikako nije odnosio na pumpanje žene zarad što većeg nataliteta, već jednog nacina svrsishodnijeg iskoriccavanja vremena.
Takodje igram igre (trenutno farcry3),ali samo želim da ukazem potencijalnim zavisnicima, da postoji mnogo razloga sto ne treba provositi previše vremena pred računarom.
Da ,imam 40g,dvoje dece,i 10g braka.Naravno i ženu.Upravu si za ovo gde bih ziveo.

Sayonara
19.2.2013, 1:52
Ja postavim pitanje a oni pricaju o natalitetu :D
Nema veze ,instaliracu neki linux , i probacu da slobodno vreme popunim drugim stvarima ;)

SirDuck
19.2.2013, 10:20
Televizija i u zadnje vreme kompjuteri su glavni krivci pada nataliteta u globalu .Nekad kada tv-a nije bilo naši dedovi nisu imali ni struju a kamo li tv,pa su vreme ubijali seksanjem.Zato je svaka porodica imala po 5-6-oro dece,a bili su u 10 puta finansiski goroj situaciji. Dakle pre nego sednete da odigrate neku igru,zapitajte se da li bi bilo bolje da legnete pored lepse polovine,i uradite nesto po pitanju nataliteta,ili da sednete i upropastite tako lepe i sladostrasne trenutke.
Ako kojim slučajem legnete u prazan krevet,nema panike-samo mirno, pravac dnevna soba,i oterajte ženu sa vašeg omiljenog mesta-kompjuterske stolice.A ako još nemate zivotnu izabranicu,gasi komp,i pravac grad,možda je ovo bas pravi dan za upoznavanje iste.
ZAKLJUCAK:
BOLJE ZAVISNIK OD SEXA NEGO OD KOMPJUTERSKIH IGARA.

Mislim da je ipak malo bitniji faktor to sto nisu imali kondome i druge vidove kontracepcije, a da ne pominjem abortuse :D
Dovoljno je jednom u 9 meseci da odradis posao, a to moze da se stigne i sa internetom :D

Aibo
19.2.2013, 10:56
Evo ja sam pao odavno u zavisnost u video igre , pretezno MOBA igre (lol , dota) , I otudjio sam se od ljudi , ne puno , ali nemam vise samopouzdanja da pricam / druzim se sa ljudima .

Sta da radim ? Da uopste sve izbrisem i pokusam da nadjem druge zanimacije (sto ce biti tesko ) ili da igram umjereno ( samo ponekad vikendom ) ?

Bilo koji savjet je dobrodosao .

Ja postavim pitanje a oni pricaju o natalitetu :D
Nema veze ,instaliracu neki linux , i probacu da slobodno vreme popunim drugim stvarima ;)

Ti deluješ suviše normalno i svesno svoje situacije da bi bio zavisnik. :D Ako ne troluješ po forumu već se stvarno osećaš tako, čini mi se da savršeno dobro možeš i sam da promeniš sve što ti smeta.

Moj savet je - nemoj da si od onih što idu iz krajnosti u krajnost. Deinstaliravanje igara ili promena OS-a neće stvoriti nove navike i drugarstva preko noći, niti će ti odjednom vratiti izgubljeno samopouzdanje, pa da ćeš tek tako imati potpuno ispunjen dan bez igara, i to svaki dan. Radi sve što si do sada radio samo u manjoj meri. Sve što ti se čini da si zapostavio pokušavaj da radiš u većoj meri, i tako uporno i disciplinovano dok ne postigneš balans koji ti odgovara.

laki1991
26.2.2013, 18:30
Igre znaju biti mnogo zarazne , time stvaraju veliku zavisnost. U mom slucaju najvise mmo igre. Trebalo mi je dosta vremena da se "skinem" sa njih. Igrao sam ih preko 10 sati dnevno (najvise nocu). To je ostavilo posledicu , gubitak kondicije. Prvi put nakon toga kad sam se vratio fudbalu umalo nisam umro... od tada samo umereno po 2-3 sata mmo i vise sporta.
Doduse i sa singelplayer igrama nije bilo drugacije:
http://i.qkme.me/35zd01.jpg

perablenta
26.2.2013, 22:02
MMO, ali velikom vecinom MMORPG, su namesteni da ti trose mnogo vise vremena nego sto bi trebali. Pogotovo izrazeno kod subscription(15$ mesecno) igara.

Takodje iz licnog iskustva, citaj 17 sati WOW-a neprekidno i to na privatnom serveru, znam da se lako navuci a tesko odustati. U mom slucaju ja sam prvo na pivatnom, kasnije originalu toliko naigrao WOW-a da danas ne mogu da igram slicne igre ni 30 minuta da se ne smorim jako. Jednostavno sam se izgleda nasitio takvih igara za ceo zivot.

Samo sto mi je trebalo par hiljada sati, i 5 godina da se nasitim...

M1L0SH
27.2.2013, 11:07
Igrao sam ih preko 10 sati dnevno (najvise nocu). To je ostavilo posledicu , gubitak kondicije. Prvi put nakon toga kad sam se vratio fudbalu umalo nisam umro... od tada samo umereno po 2-3 sata mmo i vise sporta.
Doduse i sa singelplayer igrama nije bilo drugacije:


Nema problema ja kondiciju nikad nisam ni imao. Nemam sta da izgubim.
Istina imam zapocetu igru u Skyrim-u preko 200 sati i jos nisam naceo Dragonborn.
MMO su mi uvek bili odbojni i repetativni. Plus pretplate naravno nista od toga. Onda freemiumi su jos gori.

tiho86
17.10.2013, 20:35
Zanimljiv dokumentarac na ovu temu
http://www.youtube.com/watch?v=V_2FycHamfA

Marko Radonjic
4.3.2014, 23:07
Malo o uticaju video igara na nas (pozitivan)
http://learni.st/users/SteveSegovia/boards/28443-the-impact-of-video-games-on-our-minds?utm_source=outbrain&utm_medium=paid_cpc&utm_campaign=games

Yonai
6.6.2015, 11:13
I sam sam razmišljao na ovu temu. Generalno, moj život je neraskidivo vezan za računar. To mi je profesija. A opet - to mi je i hobi.

Napraviću kratko viđenje samih računara, a kasnije ću se osvrnuti i na igre koje su glavna tema. Verovatno ću otići poprilično duboko, tako da mi ne zamerite ako povremeno bude delovalo kao da ovom postu nije mesto na ovoj temi.

Problem sa računarima je to što ti oni pružaju prozor u sve ostalo. To rade na takav način, lak i pristupačan, da jednostavno tome ne postoji alternativa. Vajni psiholozi/psihijatri/stručnjaci su npr. skloni da okarakterišu to kao "zavisnost od interneta" ili kao "zavisnost od računara". Nije u tome štos. Nije internet taj koji sam po sebi stvara zavisnost. Informacije su te koje stvaraju zavisnost.

Npr. ako neko voli stripove, taj će da se zakuca na gomilu strip-foruma i sajtova kako bi utolio svoju pasiju i radoznalost. Ako neko voli filmove, taj se neće skidati sa streaming/warez sajtova i IMDB-a. Ako je neko osoba koja voli enciklopedijsko štivo, Wikipedia će mu biti riznica za trošenje hiljada i hiljada sati.

Sve se svodi na afinitete i lakoću dostupnosti ogromne količine informacija. Mnogo je lakše otići na IMDB i neki streaming/tube/warez sajt i pogledati kultno ostvarenje i saznati sve o njemu i svim glumcima, nego ganjati neki video klub ili otići u biblioteku ili knjižaru i tražiti filmsku literaturu.

Zar ne?

Pravi problem leži u tome što uronjavanje u informacije često zna da se otrgne kontroli, pa tako na kraju imate ljude koji nekontrolisano traže i downloaduju kilotone muzike, filmova, knjiga, programa, igara... i u svoj toj ronilačkoj avanturi zaboravljaju da se vrate na površinu i udahnu vazduh. A šta je konkretno taj vazduh?

Eh, tu dolazimo do smisla svega i prioriteta u životu. Taj vazduh je lepota življenja, osećanje da si zaista živ, da si svestan. Svestan vetra, kapi kiše, ljudskog dodira, emocije, smeha i radosti.

Problem kod ljudi koji previše vremena provode u virtuelnim svetovima je taj da oni dopuštaju da ih pasija vodi, da ih ona obuzme. Pasija vremenom postaje rutina, neminovno, i onda se ulazi u začarani krug, takozvani "tunneling". Osoba upadne u krug rutina i vremenom prestaje da uživa u njima, ali rutine i dalje opstaju i osoba od njih ne vidi šumu, celokupnu sliku, ne izranja po vazduh. Rutine upravljaju i ne dopuštaju da osoba izađe iz njih, niti da vidi išta sem njih.

Ovo sve svakako zvuči poznato i primenjivo je na sve oblike zavisnosti, jer im je to svima zajednički faktor.

Ali tu ima jedno veliko ALI. Nije računar izvor zavisnosti. Niti internet. Niti neka igra. To su sve samo SREDSTVA. Sredstva za dostizanje emocionalnog uzbuđenja, zadovoljenja, uživanja. Sredstva za dostizanje određenog nivoa endorfina u krvi. Svako ima neku slabu tačku koja može da ga odvede u nekontrolisanost, a "stručnjaci" jako vole da okrivljuju moderne tehnologije za to, iako sama tehnologija nije problem. Problem je zrelost pojedinca, svesnost pojedinca. Na tome treba raditi, na podizanju svesti, na uspostavljaju umerenosti i unutrašnjeg balansa.

Retko koji psiholog/psihijatar ima neki realan pristup tome. Oni će uvek gledati kako lekovima i hemijom da reše problem ili kako tvoj model ponašanja da uklope u neki unapred definisani kalup za koji opet imaju unapred definisano rešenje. I pri tom zaboravljaju da je svako individua neuporediva sa bilo kojom drugom. U definisanju pojedinca učestvuje mali milion faktora, od genetike, preko uticaja porodice, pa sve do unikatne kolekcije životnih iskustava koja je neuporediva sa bilo kojom drugom. I tu nema skriptovanog rešenja niti univerzalne definicije.

Sa svakim treba sesti, i prvenstveno ga razumeti. Tek kad daš sve od sebe da razumeš nekoga, tek tada možeš da stekneš uvid u to šta je osobu navelo na neumerenost. Tek tada, uticanjem na sam uzrok osobi možeš da daš priliku da izroni, da udahne vazduh. Da se oseti ispunjeno. Da shvati da nema ničeg lepšeg od cvrkuta ptica, daška vetra, društva drage osobe. Postoje i ljudi koji nemaju nikoga. Takvim ljudima treba dati ruku i priliku da kroz integracije u neku grupu osete duh zajedništva.

Mi jesmo društvena bića, iako neke duše ne misle tako.

Kada se sve ovo shvati i vrati na temu ove diskusije, doći ćemo do toga da video igre i IT tehnologije uopšte nisu loše same po sebi. Važno je samo da se kroz njih pojedinac ne izgubi, da ne zaboravi da izroni na površinu.

Od igara su po tom pitanju mnogo veći problem društvene mreže i ta virtuelna povezanost koja u stvari prijateljstva svodi na banalan nivo. Socijalizacija se banalizuje i tu prvenstveno mladima treba staviti do znanja da su društvene mreže u redu, ali samo u određenoj meri. Kada ti jedina interakcija postanu MMO, facebook, twitter i viber, to je znak da si podlegao neumerenosti i da si zaboravio na šetnju u prirodi, kampovanje, druženje uz kafu ili odlazak u bioskop. Da si zaboravio na neke zaista bitne stvari koje nas čine ljudima.

Balans je ključ svega. Kako za igre, tako i za sve ostalo u životu.

I ne treba u pojedincu stvarati osećaj krivice ako je podlegao zavisnosti, već mu treba pomoći. A to mnogi ne rade, već idu na foru "hajde da mu nabijem osećaj krivice, pa će on da se promeni pod grižom savesti". Ne ide to tako. Dubinsko razumevanje i stvaranje poverenja je ključ svega. Kad osoba istinski shvati svoje slabosti, lakše će i da se izbori sa njima.

Ništa više i ništa manje.

I stoga - igrajte se, ali budite svesni i drugih stvari u životu. Igranje svakako nije štetno ako je umereno, baš kao i sve ostalo u životu.

dacajak
6.6.2015, 11:32
@Yonai
Sa kojeg sajta si skinuo ovaj tekst? :D

Yonai
6.6.2015, 11:46
Eh, taj tekst nećeš nigde naći jer sam ga sada nakuckao u dahu... inspiracija ovog trenutka i nekih životnih iskustava gde shvatiš neke stvari. Nadam se samo da to može da pomogne nekome u razumevanju logike osobe koja je zavisna i koja je svesna zavisnosti a ne zna kako da se izbori sa njom...

Eto, toliko... :)

perablenta
6.6.2015, 22:52
Bravo, Yonai. To je nešto slično sumirano ovde:
"Remember to take all things in moderation (even World of Warcraft!)"

Yonai
7.6.2015, 8:47
^ Izguglao sam sad taj naslov i našao dosta toga baš na ovu temu. Mene samo iritira kada neko sa strane, a pogotovo neki "stručnjak" ili "borac za zaštitu mentalnog zdravlja omladine" putem medija krajnje površno lepi etikete "internet/računarske/gaming zavisnosti" a sam najčešće nema blagog pojma o čemu priča jer sve gleda kroz struku, protokol i pravilo.

Ali na žalost toga ima svuda oko nas. I baš zato što je takvima nepojmljivo da sednu i istinski razumeju problem individue, zato i imamo medicinu (konkretno psihologiju/psihijatriju) koja je zasnovana na bensedinu i hemiji, umesto da bude zasnovana na najlepšim ljudskim emocijama - razumevanju, poverenju i humanosti.

Žao mi je što je tako.

Iz nekog mog iskustva, kao ljubitelj računara i gejminga uopšte, imao sam faze "zavisnosti", pogotovo u adolescentskom periodu. Bežao sam u šarene virtualne svetove jer je život oko mene bio previše siv i sumoran za jednog adolescenta koji živi u domu za decu bez roditelja. Vaspitači često nisu mogli da razumeju i nađu način da pomognu, baš zato što su sa strane struke to kvalifikovali kao zavisnost. E pa nije to zavisnost. To je beg od sive stvarnosti u neku lepšu, šareniju. Dve totalno suprotne stvari, nebo i zemlja.

I onda leče posledicu. Zaplenjuju računar i playstation i šalju dete kod psihologa koji nema veze sa ovom ravni postojanja, najblaže rečeno. Umesto da sednu da istinski popričaju sa detetom šta ga muči. Da li mu možda nedostaje pažnje? Ljubavi? Ljudske topline? U takvim okolnostima naravno da sam našao alternativu - čitao sam stripove u enormnim količinama. Opet diskonekcija od stvarnosti kroz šarene izmišljene svetove. Neumerenost, jer nije bilo unutrašnjeg balansa.

Unutrašnji balans i zrelost se dostižu kroz rad sa pojedincem, kroz duboko, istinsko razumevanje i pomoć putem istinske brige i tople reči. Oni se, naravno mogu postići i na drugi način - kroz surovo sazrevanje putem životnih iskustava, ali to tek može da bude mač sa dve oštrice. Neko iz takvih okolnosti izađe jak kao stena, balansiran i svestan prioriteta u životu. A neko, što je mnogo češće, bude skrhan i potone pravo na samo dno. Metode zvaničnih psihologa i psihijatara su mahom neuspešne, jer, kao što rekoh, oni sve gledaju kroz pravilo i medikament, umesto da učine mnogo veći napor i istinski razumeju osobu. Ne shvataju da nisu svi isti i da se ljudi nikad neće moći sortirati u klase i grupe, jer je svako, ali svako, drugačiji.

Ljudi su poput snežnih pahulja, u celoj snežnoj oluji nećeš naći dve iste.

I stoga ja ne verujem u zvanične definicije zavisnosti. Verujem samo u unutrašnje uzroke istih. Svi, ali svi, imaju neki okidač za neumerenost, ali pod jednim uslovom.

Taj uslov je da osoba nije zrela i svesna ili ima neki veći disbalans ličnosti uzrokovan negativnim uticajem okoline. Ako se ovi uzroci eliminišu, osoba nikad neće dozvoliti sebi da ode u preterivanje jer će biti svesna koliko je lepo živeti i koliko svaki trenutak vredi.

Biće svesna da je mnogo lepše živeti slobodno, nego biti okovan rutinama, navikama, preterivanjem.

Izroniće na površinu i tu će ostati zauvek.