NjegovaWisost
10.12.2009, 0:19
1. situacija
To je Srbija. Dođem na fax na vježbe, kaže nam asistent - imamo novi sistem vježbi, fakultet je instalirao "moodle" sistem na kompjutere. (kontam, i debelo ga platio)
Taman, obradovah se, konačno i mi da radimo kao na Oxfordu i Harvardu. Plus, mašine od kompova, 19 inča ekrani su zamijenili one CRT, uživanje pravo :aplauz:
http://moodle.ius.bg.ac.rs
Aka fakultetski ozbiljni facebook. Odemo, svako svoju šifru i user ima.
Uđeš, oduševiš se. Staviš podatke. Možeš i sliku profila.
Profani koji su htjeli (doduše probno) su stavili svoje predmete.
Sva moguća literatura na jednom mjestu (svi zakoni vezani za ovaj jedan predmet), tu se nalaze i zadaci, kucaš u wordu i možeš valjda i upload....
S desne strane, opcija za ocjene... Ne moraš ni da vidiš profesora.
Ali dobro došli u Republiku Srbiju. Među narod koji misli da je najpametniji a sve je osim toga.
Nesrećnom asistentu je generaciji 1988. trebalo 15 minuta da pojasni šta je najobičniji Log in i kako da se uđe u njega (jer "pobogu, zašto bi se neko loginoNao bilo gde?" - komentar jedne kretenuše posle časa; dobro de, znam da nema face :P)
Pa onda, svi pogubljeni, svakome je teško da klikne na najobičniji folder u programu i da uđe u njega te da otvori zadatak u pdf formatu.
Ajde nekako svi to preživješe, ali kad se snađoše da uđu u word, pa poče "nabadanje" tastature... Slovo po slovo.
I na kraju, epilog?
Pukao film asistentu, nije prešao ni polovinu onoga što bi uradio u kabinetu na papiru te govori: "Ništa hoćete li idući čas da vam na papir štampam zadatke i zakon, te da radimo u učionici?"
Svi sem mene i još par njih zavapiše DA!
Ja izričito NE.
I na kraju demokratsko glasanje. Ko je za da batalimo novi sistem. Suvišno je da napominjem kako je "demokratija kučka".
Sada umjesto ctrl+f i kucanja broja člana treba da rovim knjižetinu sa jednim, drugim, trećim, četvrtim zakonom.
Umjesto copy paste slova zakona kada treba citat, potrebno je da natenane sve po sto puta prepisujem. I tako dalje. Moj nogopis olovkom da ne pominjem. :nov_explo Literatura, primjeri, brzina komunikacije, nikad ništa ne nosiš, SVE ti je tu, na serveru, samo pristupiš, sa faksa, od kuće, iz Sibira....
2. situacija
Vađenje elektronske lične karte u Srbiji.
Pri predaji dokumenata, kažu oni meni datum kada da dođem. Dođem tada, kažu dođi za 1 sat.
Dođem za jedan sat i iznerviram se. Imamo dvije osobe sa posebnim kancelarijama koje rade isto - daju nove pasoše te primaju zahtjeve.
Sad kad sam došao na red, dogovore se oni, jedna osoba je samo primala zahtjeve, druga davala pasoš. Ali polako
Čekam, čekam, čekam i čekam. Izađe jedna osoba. Uđe druga. Čekam, čekam, pa šta rade tamo više?
Dođem ja na red posle 40 minuta.
- Vi imate?
- Samo ličnu
- Sačekaj.
+++++ traži i nalazi je++++++
- Miloš?
- Da.
- Savite prst na aparat
- Staviću ali slaba vam vajda od toga, ne ostavljam otiske desnom rukom, a lijevom polovično.
- A?
- Nije dovoljno jak otisak.
- Ma ok nema veze, onda se ti samo ovde potpiši
+++ potpisujem se ++++
Uzima on moj zahtjev. Pa ga ubacuje u skener. Pa komp ga skenira sto godina (a što ??? Zašto ga skenira uopšte, plus mi taj zahtjev uzima?)
Pa uzima ličnu. Ubacuje je u čitač kartica. Nešta kuca. I kuca i kuca.
Pa onda odlazi negdje i donosi još jedan papir da potpišem. Pa jes ovo dobro, ovo ovako ovo ne... Bla bla bla. I aman za aman, posle 15 minuta izlazim iz kancelarije.
ZAŠTO? Valjda od kada su nabavili kompjutere to bi trebalo de duplo brže?
Hoćemo li se ikad opametiti? Ako od 20 ljudi njih 10 njema pojma o najosnovnijem na računarima, a imaju tek 21 godinu, čemu da se nadaju narednih 40 ili 50?
To je Srbija. Dođem na fax na vježbe, kaže nam asistent - imamo novi sistem vježbi, fakultet je instalirao "moodle" sistem na kompjutere. (kontam, i debelo ga platio)
Taman, obradovah se, konačno i mi da radimo kao na Oxfordu i Harvardu. Plus, mašine od kompova, 19 inča ekrani su zamijenili one CRT, uživanje pravo :aplauz:
http://moodle.ius.bg.ac.rs
Aka fakultetski ozbiljni facebook. Odemo, svako svoju šifru i user ima.
Uđeš, oduševiš se. Staviš podatke. Možeš i sliku profila.
Profani koji su htjeli (doduše probno) su stavili svoje predmete.
Sva moguća literatura na jednom mjestu (svi zakoni vezani za ovaj jedan predmet), tu se nalaze i zadaci, kucaš u wordu i možeš valjda i upload....
S desne strane, opcija za ocjene... Ne moraš ni da vidiš profesora.
Ali dobro došli u Republiku Srbiju. Među narod koji misli da je najpametniji a sve je osim toga.
Nesrećnom asistentu je generaciji 1988. trebalo 15 minuta da pojasni šta je najobičniji Log in i kako da se uđe u njega (jer "pobogu, zašto bi se neko loginoNao bilo gde?" - komentar jedne kretenuše posle časa; dobro de, znam da nema face :P)
Pa onda, svi pogubljeni, svakome je teško da klikne na najobičniji folder u programu i da uđe u njega te da otvori zadatak u pdf formatu.
Ajde nekako svi to preživješe, ali kad se snađoše da uđu u word, pa poče "nabadanje" tastature... Slovo po slovo.
I na kraju, epilog?
Pukao film asistentu, nije prešao ni polovinu onoga što bi uradio u kabinetu na papiru te govori: "Ništa hoćete li idući čas da vam na papir štampam zadatke i zakon, te da radimo u učionici?"
Svi sem mene i još par njih zavapiše DA!
Ja izričito NE.
I na kraju demokratsko glasanje. Ko je za da batalimo novi sistem. Suvišno je da napominjem kako je "demokratija kučka".
Sada umjesto ctrl+f i kucanja broja člana treba da rovim knjižetinu sa jednim, drugim, trećim, četvrtim zakonom.
Umjesto copy paste slova zakona kada treba citat, potrebno je da natenane sve po sto puta prepisujem. I tako dalje. Moj nogopis olovkom da ne pominjem. :nov_explo Literatura, primjeri, brzina komunikacije, nikad ništa ne nosiš, SVE ti je tu, na serveru, samo pristupiš, sa faksa, od kuće, iz Sibira....
2. situacija
Vađenje elektronske lične karte u Srbiji.
Pri predaji dokumenata, kažu oni meni datum kada da dođem. Dođem tada, kažu dođi za 1 sat.
Dođem za jedan sat i iznerviram se. Imamo dvije osobe sa posebnim kancelarijama koje rade isto - daju nove pasoše te primaju zahtjeve.
Sad kad sam došao na red, dogovore se oni, jedna osoba je samo primala zahtjeve, druga davala pasoš. Ali polako
Čekam, čekam, čekam i čekam. Izađe jedna osoba. Uđe druga. Čekam, čekam, pa šta rade tamo više?
Dođem ja na red posle 40 minuta.
- Vi imate?
- Samo ličnu
- Sačekaj.
+++++ traži i nalazi je++++++
- Miloš?
- Da.
- Savite prst na aparat
- Staviću ali slaba vam vajda od toga, ne ostavljam otiske desnom rukom, a lijevom polovično.
- A?
- Nije dovoljno jak otisak.
- Ma ok nema veze, onda se ti samo ovde potpiši
+++ potpisujem se ++++
Uzima on moj zahtjev. Pa ga ubacuje u skener. Pa komp ga skenira sto godina (a što ??? Zašto ga skenira uopšte, plus mi taj zahtjev uzima?)
Pa uzima ličnu. Ubacuje je u čitač kartica. Nešta kuca. I kuca i kuca.
Pa onda odlazi negdje i donosi još jedan papir da potpišem. Pa jes ovo dobro, ovo ovako ovo ne... Bla bla bla. I aman za aman, posle 15 minuta izlazim iz kancelarije.
ZAŠTO? Valjda od kada su nabavili kompjutere to bi trebalo de duplo brže?
Hoćemo li se ikad opametiti? Ako od 20 ljudi njih 10 njema pojma o najosnovnijem na računarima, a imaju tek 21 godinu, čemu da se nadaju narednih 40 ili 50?